#Generacija '42

[eurovision-del]

Del’s Favourite Songs Poll: 1970s

Into the 1970s now, and starting to reach the point where picking only five songs becomes a challenge - though one I'm sticking to!

Songs under the cut:

[manitat]

Pesme Evrovizije - SFRJ 1961-1991.

1961: Ljiljana Petrović - Neke davne zvezde

1962: Lola Novaković - Ne pali svetla u sumrak

1963: Vice Vukov - Brodovi

1964: Sabahudin Kurt - Život je sklopio krug

1965: Vice Vukov - Čežnja

1966: Berta Ambroz - Brez besed

1967: Lado Leskovar - Vse roze sveta

1968: Luci Kapurso & Hamo Hajdarhodžić - Jedan dan

1969: Ivan & 4M - Pozdrav svijetu

1970: Eva Sren - Pridi, dala ti bom cvet

1971: Krunoslav Slabinac - Tvoj dječak je tužan

1972: Tereza Kesovija - Muzika i ti

1973: Zdravko Čolic - Gori vatra

1974: Korni grupa - Generacija '42.

1975: Pepel in kri - Dan ljubezni

1976: Ambasadori - Ne mogu skriti svoju bol

1981: Seid Memić Vajta - Lejla

1982: Aska - Halo, halo

1983: Danijel Popović - Džuli

1984: Vlado & Izolda - Ciao, amore

1986: Doris Dragović - Željo moja

1987: Novi fosili - Ja sam za ples

1988: Srebrna krila - Mangup

1989: Riva - Rock Me

1990: Tajči - Hajde da ludujemo

1991: Bebi Dol - Brazil

[eurovisionart]

Korni Grupa - Generacija '42

[anotherescsite]

Random Eurovision

"Generacija '42" - Korni Grupa

[borisbubbles]

Btw~

1963

01. DENMARK - Grethe & Jörgen Ingmann - "Dansevise" 02.  ITALY - Emilio Pericoli - "Uno per tutte" 03.  SWITZERLAND - Ester Ofarim - "T'en va pas" 04. GERMANY - Heidi Brühl - "Marcel" 05. UNITED KINGDOM - Ronnie Carroll - "Say wonderful things to me"

1964

01. ITALY - Gigiola Chinquetti - "Non ho l'eta" 02. LUXEMBOURG - Hughues Aufray - "Dès que le printemps revient" 03. NETHERLANDS - Anneke Grönloh - "Je bent mijn leven" 04. AUSTRIA - Udo Jürgens - "Warum, nur warum?" 05. UNITED KINGDOM - Matt Monro - "I love the little things"

1965

01. LUXEMBOURG - France Gall - "Poupée de cire, poupée de son" 02. NETHERLANDS - Conny Vandenbos - "'t Is genoeg!" 03. SPAIN - Conchita Bautista - "Que bueno, que bueno" 04. UNITED KINGDOM - Kathy Kirby - "I belong" 05. SWEDEN - Ingvar Wixell - "Absent friend"

1966.

01. NORWAY - Ase Kleveland - "Intet er nytt under solen" 02. BELGIUM - Tonia - "Un peu de poivre, un peu de sel" 03. SWEDEN - Lill Lindfors & Svante Thuresson - "Nygammal vals" 04. SPAIN - Raphael - "Yo soy aquél" 05. NETHERLANDS - Milly Scott - "Fernando & Filippo"

1967.

01. MONACO - Minouche Barelli - "Boum badaboum" 02. UNITED KINGDOM - Sandie Shaw - "Puppet on a string" 03. LUXEMBOURG - Vicky Leandros - "L'amour est bleu" 04. SPAIN - Raphael - "Hablamos del amor" 05. NETHERLANDS - Thérèse Steinmetz - "Ring-dinge-ding"

1968

01. SWEDEN - Claes-Göran Hederström - "Det börjar verka kärlek, banne mig" 02. YUGOSLAVIA - Luco Capurso & Hamo Hadjadhodzic  "Jedan dan" 03. NORWAY - Odd Börre - "Stress" 04. GERMANY - Wenche Myhre - "Ein Hoch der Liebe" 05. FINLAND - Kristina Hautala - "Kun kello käy"

1969

01. UNITED KINGDOM - Lulu - "Boom bang-a-bang" 02. NETHERLANDS - Lenny Kuhr - "De troubadour" 03. SPAIN - "Salomé- "Vivo cantando" 04. PORTUGAL - Simone de Oliveira - "Desfolhada" 05. NORWAY - Kirsti Sparboe - "Oj, oj, oj, så glad jeg skal bli"

1970

01. UNITED KINGDOM - Mary Hopkin - "Knock knock, who's there?" 02. SWITZERLAND - Henri Des - "Retour" 03. MONACO - Dominique Dussault - "Marlène" 04. YUGOSLAVIA - Eva Srsen - "Pridi, dala ti nom cvet" 05. GERMANY - Katja Ebstein - "Wunder gibt es immer wieder"

1971

01. PORTUGAL - Tonicha - "Menina do alto da serra" 02. LUXEMBOURG - Monique Melsen - "Pomme, pomme, pomme" 03. MONACO - Severine - "Un banc, un arbre, une rue" 04. NORWAY - Hanne Krogh - "Lykken er" 05. AUSTRIA - Marianne Mendt - "Music"

1972

01. NETHERLANDS - Sandra & Andres - "Als het om de liefde gaat" 02. UNITED KINGDOM - The New Seekers - "Beg, steal or borrow" 03. AUSTRIA - "Milestones - "Falter im Wind" 04. FINLAND - Päivi Paunu & Kim Floor - "Muistathan" 05. YUGOSLAVIA - Tereza Kesovija - "Muzika i ti"

1973

01. UNITED KINGDOM - Cliff Richard - "Power to all our friends" 02. BELGIUM - Nicole & Hugo - "Baby, baby" 03. PORTUGAL - Fernando Tordo - "Tourada" 04. SWEDEN - The Nova - "You're summer" 05. NORWAY - Bendik Singers - "It's just a game"

1974

01. SWEDEN - ABBA - "Waterloo" 02. NETHERLANDS - Mouth & MacNeal - "I see a star" 03. SPAIN - Peret - "Canta y sé feliz" 04. GREECE - Marinella - "Krasi, Thalassa ke t' agori mou" 05. YUGOSLAVIA - Korni Grupa - "Generacija 42"

1975

01. GERMANY - Joy Fleming - "Ein Lied kann eine Brücke sein" 02. NETHERLANDS - Teach-in - "Ding-a-Dong" 03. MALTA - Renato - "Singing this song" 04. SWITZERLAND - Simone Drexel - "Mikado" 05. ITALY - "Wess & Dori Ghezzi" - "Era"

1976

01. LUXEMBOURG - Jürgen Marcus - "Chansons pour ceux qui s'aiment" 02. FINLAND - Fredi & Ystävät - "Pump-pump" 03. FRANCE - Cathérine Ferry - "Un Deux Trois" 04. NORWAY - Anne-Karine Strom - "Mata Hari" 05. ITALY - Al Bano & Romina Power - "We'll live it all again"

1977

01. BELGIUM - Dream Express - "A million in 1-2-3" 02. UNITED KINGDOM - Mike Moran & Lynsey dePaul - "Rock bottom" 03. AUSTRIA - Schmetterlinge - "Boom boom boomerang" 04. SPAIN - Mickey - "Ensename a cantar" 05. GREECE - Paschalis, Marianna, Robert & Bessy - "Mathima solfege"

1978

01. ISRAEL - Izhar Cohen & Alphabeta - "A-ba-ni-bi" 02. LUXEMBOURG - Bacchara - "Parlez-vous francais?" 03. GREECE - Tania Tsanaklidou - "Charlie Chaplin" 04. GERMANY - Ireen Sheer - "Feuer" 05. PORTUGAL - Gemini - Dai li dou"

1979

01. GERMANY - Dzinghis Khan - "Dzinghis Khan" 02. SWITZERLAND - Peter, Sue & Marc ft Pfuri, Gorps & Kniri - "Trödler & Co." 03. GREECE - Elpida - "Sokrati" 04. DENMARK - Tommy Seebach - "Disco Tango" 05. BELGIUM - Micha Marah - "Hey nana"

1980.

01. LUXEMBOURG - Sophie & Magaly - "Papa Pingouïn" 02. FRANCE - Profil - "Hé, hé m'sieurs, dames" 03. GREECE - Anna Vissi - "Autostop" 04. BELGIUM - Telex - "Euro-Vision" 05. IRELAND - Johnny Logan - "What's another year?"

1981

01. BELGIUM - Emly Starr - "Samson" 02. PORTUGAL - Carlos Paiao - "Playback" 03. DENMARK - Tommy Seebach & Debbie Cameron - "Kroller eller ej" 04. IRELAND - Sheeba - "Horoscopes" 05. UNITED KINGDOM - Bucks Fizz - "Making your mind up"

1982.

01. GERMANY - Nicole - "Ein Bißchen Frieden" 02. ISRAEL - Avi Toledano - "Hora" 03. SPAIN - Lucia - "El" 04. TURKEY - Neco - "Hani?" 05. AUSTRIA - Mess - "Sonntag"

1983

01. ISRAEL- Ofra Haza - "Chai" 02. LUXEMBOURG - Corinne Hermes - "Si la vie est un cadeau" 03. BELGIUM - Pas-de-Deux - "Rendez-Vous" 04. SPAIN - Remedios Amaya - "Quién maneja mi barca?" 05. YUGOSLAVIA - Daniel - "Dzuli"

1984

01. IRELAND - Linda Martin - "Terminal 3" 02. DENMARK - Hot Eyes - "Det' lige det" 03. ITALY - Alice & Battiato - "I treni di Tozeur" 04. LUXEMBOURG - Sophie Carle - "100% d'amour" 05. FINLAND - Kirka - "Hengaillaan"

1985.

01. TURKEY - MFÖ - "Didai, didai dai" 02. ISRAEL - Izhar Cohen - "Olé, olé" 03. FINLAND - Sonja Lumme - "Elakoon Elama" 04. SWEDEN - Kikki Danielsson - "Bra vibrationer" 05. NORWAY - Bobbysocks - "La det swinge"

1986

01. BELGIUM - Sandra Kim - "J'aime la vie" 02. PORTUGAL - Dora - "Não sejas mau p'ra mim" 03. SWEDEN - Lasse Holm & Monica Törnell - "E' de' det här du kallar kärlek?" 04. NETHERLANDS - Frizzle Sizzle - "Alles heeft een ritme" 05. NORWAY - Ketil Stokkan - "Romeo"

1987

01. BELGIUM - Liliane St. Pierre - "Soldiers of love" 02. IRELAND - Johnny Logan - "Hold me now" 03. TURKEY - Seyyal Taner & Lokomotif - "Sarkim sevgi ustune" 04. YUGOSLAVIA - Novi Fosili - "Ja sam za ples" 05. NETHERLANDS - Marcha - "Rechtop in de wind"

1988.

01. SWITZERLAND - Celine Dion - "Ne partez pas sans moi" 02. TURKEY - MFÖ - "Sufi" 03. DENMARK - Hot Eyes - "Ka' du se hva' jeg sa'?" 04. SPAIN - La Decada - "Made in Spain" 05. GREECE - Afroditi Frida - "Clown"

1989

01. DENMARK - Birthe Kjaer - "Vi maler byen röd" 02. TURKEY - Pan - "Bana bana" 03. FINLAND - "Anneli Saaristo" - "La dolce vita" 04. PORTUGAL - Da Vinci - "Conquistador" 05. AUSTRIA? - Thomas Forstner? - "Nur ein Lied"? ??? I guess (but really, don't bother with this garbage year.)

1990.

01. YUGOSLAVIA - Tajci - "Hajde da ludujemo" 02. SPAIN - Azucar Moreno - "Bandido" 03. FRANCE - Joëlle Ursull - "Black & White blues" 04. ICELAND - Stjornin - "Eitt lag enn" 05. CYPRUS - Haris Anastasiou - "Milas poli"

1991.

01. SWEDEN - Carola - "Fångad av en stormvind" 02. FRANCE - Amina - "C'est le dernier qui a parlé qui a raison" (beyond the shadow of a doubt, the best top 2 in any Eurovision year ever) 03. UNITED KINGDOM - Samanta Janus - "A message to your heart" 04. ISRAEL - Duo Datz - "Kan" 05. GREECE - Sophia Vossou - "I anixi"

1992.

01. DENMARK - Lotte Nilsen & Kenny Lübke - "Alt det som ingen ser" 02. PORTUGAL - Dina - "Amor d'agua fresca" 03. ISRAEL - Dafna Dekel - "Ze rak sport" 04. FRANCE - Kali - "Monté la riviè" 05. BELGIUM - Morgane - "Nous, on veut des violons"

1993.

01. SLOVENIA - 1XBand - "Tih dezeven dan" 02. NETHERLANDS - Ruth Jacott - "Vrede" 03. GREECE - Katy Garbi - "Ellada, hora tou fotos" 04. SPAIN - Eva Santamaria - "Hombres" 05. BOSNIA/HERZEGOVINA - Fazla - "Sva bol sveta"

1994

01. GERMANY - MeKaDo - "Wir geben 'ne Party" 02. RUSSIA - Youddiph - "Vyechni Stranik" 03. SLOVAKIA - Tublatanka - "Nekoniecna piesen" 04. FINLAND - CatCat - "Bye, bye baby" 05. FRANCE - Nina Morato - "Je suis un vrai garçon"

1995

01. CYPRUS - Alexandros Panayi - "Sti fotia" 02. DENMARK - Aud Wilken - "Fra Mols til Skagen" 03. SPAIN - Anabel Conde - "Vuelve conmigo" 04. FRANCE - Nathalie Santamaria - "Il me donne rendez-vous" 05. AUSTRIA - Stella Jones - "Die Welt dreht sich verkehrt"

1996.

01. CROATIA - Maja Blagdan - "Sveta ljubav" 02. PORTUGAL - Lucia Moniz - "O meu coracao nao tem cor" 03. ESTONIA - Maarja-Liis Ilus & Ivo Linna - "Kaelakee hääl" 04. NORWAY - Elisabeth Andreassen - "I evighet" 05. SWEDEN - One more time - "Den vilda"

1997.

01. POLAND - Anna-Maria Jopek - "Ale jestem" 02. CYPRUS - Hara & Andreas Konstantinou - "Mana mou" 03. TURKEY - Sebnem Paker & Ethnik - "Dinle" 04. UNITED KINGDOM - Katrina & The Waves - "Love shine a light" 05. ICELAND - Paul Oscar - "Minn hinsti dans"

1998.

01. NETHERLANDS - Edsilia - "Hemel en aarde" 02. GERMANY - Guildo Horn - "Guildo hat euch lieb'" 03. MALTA - Chiara - "The one that I love" 04. BELGIUM - Melanie Cohl - "Dis oui" 05. CYPRUS - Michael Hayiyannis - "Genesis"

1999

01. CROATIA - Doris Dragovic - "Marija Magdalena" 02. GERMANY - Sürpriz - "Reise nach Jerusalem" 03. ICELAND - Selma - "All out of luck" 04. UNITED KINGDOM - Precious - "Say it again" 05. LITHUANIA - Aiste - "Strazdas"

2000.

01. LATVIA - Brainstorm - "My star" 02. RUSSIA - Alsou - "Solo" 03. N-MACEDONIA - XXL - "100% te Ljubam" 04. ROMANIA - Taxi - "The moon" 05. DENMARK - Olson Brothers - "Fly on the wings of love"

2001.

01. FRANCE - Natasha St. Pier - "Je n'ai que mon âme" 02. GREECE - Antique - "Die for you" (and after those two have ALREADY breached the "trash that is only enjoyable with irony" tier. fantastic year.) 03. LATVIA - Arnis Mednis - "Too much" 04. RUSSIA - Mumiy Troll - "Lady Alpine Blue" 05. POLAND - Piasek - "2Long"

2002

01. SPAIN - Rosa - "Europe's living a celebration" 02. BOSNIA/HERZEGOVINA - Maja - "Na jastuku za dvoje" 03. MALTA - Ira Losco - "7th wonder" 04. ESTONIA - Sahlene - "Runaway" 05. CROATIA - Vesna Pisarovic - "Everything I want"

2003

01. GERMANY - Lou - "Let's get happy" 02. ROMANIA - Nicola - "Don't break my heart" 03. BELGIUM - Urban Trad - "Sanomi" 04. CROATIA - Claudia Beni - "Nise visam tvoja" 05. ICELAND - Brigitta - "Open your heart"

2004

01. ALBANIA - Anjezha Shahini - "Image of you" 02. UKRAINE - Ruslana - "Wild dances" 03. MALTA - Julie & Ludwig - "Off again, on again" 04. BELARUS - Aleksandra & Konstantin - "My Galileo" 05. ESTONIA - Neiokoso - "Tii"

2005

01. ROMANIA - Luminita Aghell & Sistem - "Let me try" 02. NORWAY - WigWam - "In my dreams" 03. HUNGARY - NOX - "Forogj, vilag!" 04. ISRAEL - Shiri Maimon - "Hashek'et Shenish'ar" 05. "SWITZERLAND" - Vanilla Ninja - "Cool vibes"

2006

01. ICELAND - Silvia Night - "Congratulations" 02. SWEDEN - Carola - "Invincible" 03. FINLAND - Lordi - "Hard Rock Hallellujah" 04. NORWAY - Christine Gulbrandsen - "Alvedansen" 05. CROATIA - Severina - "Moja stikla" (yes my fave is an NQ. Fittingly in the only year where the semifinal was better than the grand final.)

2007

01. GEORGIA - Sopho - "Visionary Dream" 02. SERBIA - Marija Serifovic - "Molitva" 03. CYPRUS - Evridiki - "Comme ci, comme ça" 04. SLOVENIA - Alenka Gotar - "Cvet z juga" 05. HUNGARY - Magdi Rusza - "Unsubstantial Blues"

2008

01. ICELAND - Euroband - "This is my life" 02. FRANCE - Sébastien Tellier - "Divine" 03. BOSNIA/HERZEGOVINA - Laka - "Pokusaj" 04. UKRAINE - Ani Lorak - "Shady Lady" 05. SLOVENIA - Rebeka Dremelj - "Vrag naj vzame"

2009

01. ICELAND - Yohanna - "Is it true?" 02. ESTONIA - Urban Symphony - "Rändajad" 03. ALBANIA - Kejsi Tola - "Carry me in your dreams" 04. UKRAINE - Svetlana Loboda - "Be my valentine" 05. ARMENIA - Inga & Anush - "Jan jan"

2010

01. ALBANIA - Juliana Pasha - "It's all about you" 02. TURKEY - MaNga - "We could be the same" 03. ROMANIA - Paula Seling & Ovi - "Playing with fire" 04. FRANCE - Jessy Matador - "Allez, ola, olé!" 05. FINLAND - Kuunkuiskaajat - "Työlki ellää"

2011

01. GERMANY - Lena - "Taken by a stranger" 02. BOSNIA/HERZEGOVINA - Dino Merlin - "Love in rewind" 03. BULGARIA - Poli Genova - "Na inat" 04. SLOVENIA - Maja Keuc - "No one" 05. SERBIA - Nina - "Caroban"

2012

01. SWEDEN - Loreen - "Euphoria" 02. MOLDOVA - Pasha Parfeny - "Lautar" 03. ESTONIA - Ott Lepland - "Kuula" 04. ICELAND - Greta Salomé & Jonsi - "Never forget" 05. BELARUS - Litesound - "We are the heroes"

2013.

01. GREECE - Koza Mostra & Agathonas Iakovidis - "Alcohol is free" 02. UKRAINE - Zlata Ognevich - "Gravity" 03. MONTENEGRO - Who see & Nina Zizic - "Igranka" 04. FINLAND - Krista Siegfrids - "Marry me" 05. BULGARIA - Elitsa & Stoyan - "Samo shampioni"

2014.

01. SLOVENIA - Tinkara Kovac - "Round and round" 02. AUSTRIA - Conchita Wurst - "Rise like a phoenix" 03. POLAND - Cleo & 'Donatan' - "My slowianie" 04. SWITZERLAND - Sebalter - "Hunter of stars" 05. SPAIN - Ruth Lorenzo - "Dancing in the rain"

2015.

01. LATVIA - Aminata - "Love injected" 02. ESTONIA - Stig Rästa & Elina Born - "Goodbye to yesterday" 03. SERBIA - Bojana Stamenov - "Beauty never lies" 04. SWEDEN - Mans Zelmerlow - "Heroes" 05. RUSSIA - Polina Gagarina - "A million voices"

2016.

01. ARMENIA - Iveta Mukuchyan - "LoveWave" 02. BULGARIA - Poli Genova - "If love was a crime" 03. GEORGIA - Nika Kocharov & Y.G.L - "Midnight Gold" 04. BELGIUM - Laura Tesoro - "What's the pressure" 05. UKRAINE - Jamala - "1944"

2017.

01. BELGIUM - Blanche - "City lights" 02. HUNGARY - Joci Papai - "Origo" 03. BELARUS - Naviband - "Story of my life" 04. NORWAY - JOWST - "Grab the moment" 05. N-MACEDONIA - Jana Burceska - "Dance alone"

2018

01. LITHUANIA - Ieva Zasimauskaite - "When we're old" 02. SLOVENIA - Lea Sirk - "Hvala, ne!" 03. ESTONIA - Elina Nechayeva - "La Forza" 04. FRANCE - Madame Monsieur - "Mercy" 05. MOLDOVA - DoReDoS - "My lucky day"

2019

01. SLOVENIA - ZalaGasper - "Sebi" 02. AUSTRALIA - Kate Miller-Heidke - "Zero Gravity" 03. ITALY - Mahmood - "Soldi" 04. NORWAY - KEiiNO - "Spirit in the sky" 05. ICELAND - Hatari - "Hatrið munn sigra"

2020

01. ICELAND - “Daði & Gagnamagnið - “Think about things” 02. UKRAINE - Go_A - “Solovey” 03. LITHUANIA - The Roop - “On fire” 04. BELARUS - VAL - “Da vidna” 05. BULGARIA - VICTORIA - “Tears Getting Sober”

To be continued...?

[maschasrankings]

Eurovision 1974: Top 17

Sweden: ABBA - Waterloo

Israel: Poogy - Natati La Chayay

Ireland: Tina Reynolds - Cross Your Heart

Belgium: Jacques Hustin - Fleur De Liberté

Finland: Carita - Keep Me Warm

Italy: Gigliola Cinquetti - Sì

Monaco: Romuald - Celui Qui Reste Et Celui Qui S'En Va

Yugoslavia: Korni Grupa - Generacija '42

Switzerland: Piera Martell - Mein Ruf nach dir

Portugal: Paulo de Carvalho - E Depois Do Adeus

Norway: Anne-Karine Strøm - The First Day Of Love

Greece: Marinella - Krasi, Thalasa Kai T'Agori Mou

Luxembourg: Ireen Sheer - Bye, Bye, I Love You

Netherlands: Mouth & MacNeal - I See A Star

United Kingdom: Olivia Newton-John - Long Live Love

Spain: Peret - Canta Y Sé Feliz

Germany: Cindy & Bert - Die Sommermelodie

[prijedor24]

GRBIĆ: ČASTAN I POSEBAN POSAO PROSVJETNOG RADNIKA

Potpuna posvećenost prosvjetnih radnika odgovornom pozivu vaspitanja i obrazovanja mladih generacija u današnjem društvu, koji se susreće sa brojnim izazovima, čini ovaj posao časnim i posebnim, smatra nastavnik informatike Draško Grbić iz Prijedora, jedan od 42 dobitnika Svetosavske nagrade za školsku 2020/2021. godinu u Republici Srpskoj. “Ponosan sam što sam dobitnik Svetosavske nagrade, koja…

[betweenthetimeandsound]

Three Minutes to Eternity: My ESC 250 (#200-191)

#200: Alice Babs -- Lilla stjärna (Sweden 1958)

“Lilla stjärna i det höga, svara mig, svara mig, Kommer han som jag ska få så kär?”

“Little star up above, answer me, answer me, Is he coming, the man that I will love?”

And so we begin the top 200 with an innocent and sweet number, and which resembles the best of 1950s Eurovision. I'm not a fan of the decade, because most of the songs are a bit too old-fashioned for my taste (especially since we have the beginnings of rock-n-roll outside the contest), but Lilla stjarna is one of the better soundtrack-like songs.

Before Sweden became the superpower in Eurovision we all know and love (or love to hate), they debuted with this dainty, beautiful song that was selected internally. There's a sense of longing in the lyrics, with the narrator hoping that their loved one would return. It’s definitely a fairytale, with that classical instrumentation and Alice’s innocent voice.

Personal ranking: 2nd/10 Actual ranking: 4th/10 in Hilversum

#199: Domenico Modugno -- Nel Blu Dipinto di Blu (Italy 1958)

“Penso che un sogno così non ritorni mai più Mi dipingevo le mani e la faccia di blu Poi d’improvviso venivo dal vento rapito E incominciavo a volare nel cielo infinito”

“I think such a dream will never come back I painted my hands and my face blue Then suddenly I was ravished by the wind And I started flying in the infinite sky”

The original classic from Eurovision, and the biggest hit of them all. It topped the Billboard charts in 1959, won two Grammys in the first-ever ceremony in 1959 (and still the only Italian-language song to do so), and is covered and over again to this day.

Considering the lack of attention most of the songs got in the first two contests, it's possible without Nel blu dipinto di blu's commercial success, we wouldn't have a Eurovision Song Contest to speak of. Or it would've been done for by 1960, haha.

Sometimes, I forget about this song when thinking about favorites, but when I listen to the intro, it starts bringing you into its little world, where I’m actually flying! The lyrics are quite cool and imaginative, adding to that feeling.

And of course, that "Volare..." is enough to keep people singing along!

Personal ranking: 1st/10 Actual ranking: 3rd/10 in Hilversum #Italywasrobbed

#198: Korni -- Moja Generacjia (Yugoslavia 1974)

“Mene majka moja rodi da sanjam o slobodi, U prvoj noći da čujem zveket, Da plačem sa rukom na usnama,”

“My mother gave me life to dream of freedom, The first night to hear gun sounds To cry with my hand on my lips”

World War II in Yugoslavia is not something I've learned about in depth. What I do know is that the Axis powers were able to take the whole country, and two major groups arose to collaborate with them. The Ustashas (Croatian nationalists) and Chetniks (Serbian nationalists) also both sought to destroy the other ethnic group and there was a bit of a mess all around.

(If you have any more information on this topic, let me know as I do want to learn)

Moja Generacija is a harrowing but powerful progressive rock song about those born during the Second World War, and their lives as a whole. I like the dark soundscape along with the instruments that accompanied it too. The orchestration at the chorus is especially noteworthy, because of the sweeping strings and the brass which highlight the times as a whole.

(And apparently, there's a seven-minute English-language cut, which makes it even more of a progressive rock song.)

Personal ranking: 3rd/17 Actual ranking: 12th/17 in Brighton

#197: Shiri Maimon -- HaSheket Shenishar (Israel 2005)

המבט אחר והקור חודר אתה מסתתר, את גופי שובר

“The glance is different and the cold is piercing You’re hiding, breaking my body”

Israel in the 2000s wasn't the best song-wise. I can only think of two songs that were really good in that period--of which this was one of them, which held Israel's best placing this century until Toy won three years ago. And it couldn't be anymore different from the song Israel would eventually win with.

Initially, I didn't get it, as it felt a bit derivative. Even now, it has offgrown me a bit because of pop ballad structure. But what I really liked was the smooth transition between Hebrew and English, along with how well Shiri sings it. She has a really sweet tone to her voice, which really helps in conveying the sorrow of being in love with a cheating partner and having to let go of it for her own happiness.

And that dress--it has to be one of my favorite performance outfits of all time!

Personal ranking: 4th/39 Actual ranking: 4th/24 GF in Kyiv

#196: Inga and Anush -- Jan Jan (Armenia 2009)

“Can't ya see, we aren't free?, Fixed like a tree to the holy ground, With my sound, gotta be always around, I wanna dance, don't ya stand, sister give your hand,”

"Sister, here we go!"

For a dance song, it's actually quite sedate--there isn't many moments of true boppiness, but there was something more "psychadelic" about the production and how it was put together. Either way, it works well all the same.

The sisters do a good job singing together, and I like the mix of ethno and dance music. Plus, their costumes are absolutely expensive and glamourous--I would like to wear them if I ever got the chance.

Also, for some reason, Azeris like to spam the comments on this song and claim that the Armenians "stole" their traditional clothing and music. Considering the two countries' proximity, I'm not so shocked about their similarities, but if Azeris would like to share a bit more of their ethnic music, it's always welcome!

Personal ranking: 8th/42 Actual ranking: 10th/25 GF in Moscow

#195: Sabina Babayeva -- When the Music Dies (Azerbaijan 2012)

“You, you are the best of me The reason that I believe, so don't leave me now...”

(Yes, Azerbaijan can send ethnic-influenced music. Hehe.)

Azerbaijan’s host entry when they brought the contest to Baku is a bit of a standard ballad, but with an ethnic twist. The use of balaban really highlights the melancholy of the song, and the mughum vocals pierces one's soul when performed.

I could feel how Sabina sings every word, pleading with her lover to stay with her despite it all. And that doesn’t begin to add with the beautiful LED dress, adding to the drama of the song as we see it in white, but it gets overlaid with sparks, shades of turquoise, and its final form with reds and oranges. That was a particularly beautiful moment.

A lot of fans believe this was the song that should've won it for Azerbaijan, and I can't disagree! This is a gem indeed.

Personal ranking: 6th/42 (a bit awkward here because I left out my runner-up of 2012 in this ranking, so amongst the songs here it's 5th/42) Actual ranking: 4th/26 GF in Baku

#194: Milestones -- Falter im Wind (Austria 1972)

“Tanz um die Lichter, Schmetterling, Deine Farben flammen auf, Tot ist die Nacht, in deinem Tanz, Ist das Leben hell wie Tag”,

“Dance around the lights, butterfly Your colours flame up The night is dead, in your dance Life is bright like the day”

My first forays on pre-1990s Eurovision was with the British blog, Lovelovepeacepeace. She would recap every year between 1968 and 2000, and 1972 was one of the years I went through the songs because of her. Coincidentally, I got to like Falter im Wind as much as she does.

It definitely fits with the hippy era, in terms of folk music and the general aesthetic. There's even a prominent (weird little) flute motif throughout. The lyrics talk about the life or a butterfly and how it shouldn't go to far into the sun. A bit strange, considering what most other songs are about, but it's a nice and gentle sentiment (with a message not unlike that of "Waterfalls", how strange).

Austria is not usually known for their highlights, but this is definitely one of their best (and a personal favorite of mine). Feel free to go an a road-trip playing this (though not with the studio cut--that's a bit slower)!

Personal ranking: 1st/18 Actual ranking: 5th/18 in Edinburgh

#193: Roger Bens -- Femme dans ses rêves aussi (France 1985)

“Mélodie, mélodrame, sourire et puis larmes Amoureuse ou sans âme, elle est d’abord femme...”

“Melody, melodrama, smile and then tears In love or without soul, first of all she’s woman”

ESC 1985 is notable not only because of a certain ripped-skirt incident, but also because they have a live album with the first eleven songs of the contest. Among these is the French entry, which has one of the best orchestrations of all-time, thanks to Michel Bernholc's arrangemnt.

(And because of that, it is my most-listened to song on Spotify)

The violins primarily make this song what it is—there are synths in the studio track, but don’t pack the same punch. The bass really provides some depth, and the brass at the bridge really sells the whole thing home.

The sense of drama in the song also includes the lyrics about being a woman and embracing her in all the ways. Despite the occasional eyebrow-raising and lip licking, Roger sings this with gusto.

To add to this, where is Roger Bens? This was the last known sighting of him and he is presumed to be dead.

Personal ranking: 3rd/19 Actual ranking: 10th/19 in Gothenburg

#192: Nina Zilli -- L'Amore È Femmina (Out Of Love) (Italy 2012)

“If you were my king, would I be your queen?, Stop breaking up my heart, you kill me – boom boom boom”

No, she's not Amy Winehouse resurrected for one night, but Nina Zilli! She also competed in Sanremo that year, and Emma (see #223) won it with the harsh but determined "Non è l'inferno".

Beyond the retro music and Nina's bouffant on the night, I didn't notice any similarities to Amy Winehouse. This doesn't mean "L'amore e femmina" have its own charms--it falls into the jazz theme that "Madness of Love" (#232) continues, but is the opposite in more than one way.

The English-Italian mix is a but clunky at times, especially in the choruses but it doesn’t take away from the attitude this song brings. I love the jazzy vibes and how Nina sings it with a sense of sassiness and charm. Her backing vocalists really help with conveying the mood, and don't do a bad job when the song goes back to Italian!

(As for the two Sanremo songs in question, I prefer Non è l'inferno to Per Sempre--the former is quite determined, and I really like the lyrics. Though I think the latter would have more appeal in terms of themes, even it's a bit more derivative musically)

Personal ranking: 5th/42 Actual ranking: 9th/26 GF in Baku

#191: Hovi Star -- Made of Stars (Israel 2016)

“Dance with me like we are made of stars...”

This is one of the first songs which got me into Eurovision. I would put this on repeat over and over again, because it's just so beautiful. (Or it was because it's Israeli, haha. Another country bias of mine will appear later.)

The first version of Made of Stars was a trashy and dull dance song, but the rework into a ballad makes it more magical. It’s serene yet touching, with a calming piano motif and a dramatic crescendo at the end.

The staging of Made of Stars also helps; while I'm still put off by the LED face when the backing vocalists sing "you hypontize me", everything else just works. The otherwise starry LEDs, the hoop dancers, and Hovi's glowing presence make this into a sweet, albeit overlooked package.

Personal ranking: 6th/42 Actual ranking: 14th/26 GF in Stockholm

[urbanidesnicar]

Rižot od pionira

Jadni partizani su tijekom Igmanskog marša, golim rukama vruć burek jeli. To niste znali?  Normalno kad umjesto Markovine i Klasića, slušate tamo nekog Hasanbegovića. Koji u svojim izlaganjima konstantno  istinu zbori. Odakle mu pravo? A to što je za dotične debile TV u boji, ne znači puno. Jer ne ume da laže. "Srbi lažu da sakriju svoju bedu i da bi obmanuli sebe. Lažu stvaralački, maštovito i inventivno..",  reče idejni vođa genocidne nacije, Dobričina Čosić.

Domaći četnici su mi vazda bili odvratniji, od onih iz Vrnjačke Banje. Jer zagađuju čisti hrvatski zrak. Poznata su zvjerstva "hrabrih" partizana s kokardom, nakon 2.svj. rata. Normalnoj osobi neshvatljiva. Uzmimo slučaj djevojke Friede Pavlič, koju su 42 "proletera" prvo silovali a zatim izrezali na komade. Od nje su napravili gulaš i to pojeli. Ovo nije propaganda, nego dokumentirano priznanje jednog slovenskog partizana na samrti. A jugo idiotima je ovo smiješno? Poput debelog pederčića Dudlačeka, sa pročetničkog portala IMBex. Isti pati od kronične konstipacije. Kažu da je imao romansu sa 3 crnca, na potezu Bihać - Velika Kladuša. Od tada ima i novi nadimak. YU-BITCH.

U emisiji "Male tajne velikih majstora kuhinje" je bilo izvrsnih recepata. Jedan me se posebno dojmio. "Rižot od pionira"  Pa kaže: Sastojci: 10 dkg obrijanog Mesića, 1 očišćeni Lignjun, 20 dkg naribanog Puhovskog, 1/2 kg sušene bravarove koljenice, dlakavi batak Kate Peović,  prsa Rade Borića i i sitno isjeckani podočnjaci druga Stazića.Priprava: Sve sastojke staviti u nauljeni tiganj i dodati žlicu Vegete. Dinstati 30 min. na umjerenoj vatri.Dok se to krčka, u drugoj posudi skuhati pirinač i pred kraj dodati parče šargarepe.Posuti malo kačamaka, sve skupa promješati i ostaviti da se ohladi. Na kraju otvoriti prozor, i manirom Sandre Perković vaselu šerpu ubaciti u kontejner. Jer ovo ni čuko s maslom pojeo ne bi. Ima i on svoje JA.

Je li ovo bilo odvratno? Dašta je. Upravo to mi je i bio cilj, pošto znam da čitaju. Neki ljudi mogu pričati 3 sata a da ništa ne kažu. I to je "umjetnost". A nekima je dovoljna samo jedna rečenica. Pa tako General Ante Prkačin (DP) kaže: "Ustaše su bili domoljubi, a partizani izdajice koji su se borili protiv hrvatske države." Kratko, jasno i točno. Nažalost, mi smo svoju državu izgubili. Službeno je imamo, ali samo na papiru. Izgubili su je i: Ameri, Nijemci, Skandinavci, Englezi, Francuzi... Njih su okupirali postupno, a naš je neprijatelj izašao iz šume davne 45'. Što su radili u šumi? Igrali se "skrivalice", da ih zločesti čika Nemci i Ustaše ne bi pronašli.

Sve se ovo perfektno uklapa u ovaj  Globalistički projekt. Bez granica, Boga, obitelji i slobode. Svi ćemo biti isti, nećemo imati ništa ali ćemo biti sretni (ko' Rusi u gulagu). Normalno da se ovo ne odnosi na "guzonje". "Ćoravo dete" Džon, je ovo davno opisalo u pjesmi "Imagine" (Lennone , j*bem ti i Joko i "ono").

Da smo pametni (ko' što nismo), napravili bi 2 stvari. Ne danas, nego jučer. Prestati plaćati TV pristojbu jugočetnicima sa Prisavlja i organizirati Referendum o "izmjeni zakona o referendumu". Samo nam treba preslik Švicarskog modela, i to je to. Na taj način bi i narod dobio pravo glasa. Izbori? Uozbiljimo se malo. Da se njima nešto može promijeniti, odavno bi ih ukinuli. Oni služe za mazanje očiju, prividnom demokracijom. Ko biva, mi smo nekoga izabrali? K*rca graha, ili kao što to pesnik reče: "đoke pasulja".

Nogometna reprezentacija je zadnja nit koja nas veže. I zato im je trn u oku. Boljševici bi isušivali nekakvu močvaru? A upravo oni u njoj obitavaju. I zato smrde. Nevjerojatno smrde. Na jugu, komunjare, "delije", Žikino kolo i kajmak sa obronaka Zlatibora. Navodno im smetaju: Šuker, Mamić, Dalić...Nije točno. Napadi na daleko najuspješniji Hrvatski brend, su počeli nakon bronce u Francuskoj. Kada je cijeli svijet čuo za Hrvatsku. To ih je ubilo u pojam. Tada je predsjednik HNS bio pok. gosp. Vlatko Marković. Veliki čovjek i još veći Domoljub.

Već godinama nam mediji guraju jugoslavena Prosinečkog, bivšeg trenera Zvezde. Poslije je vodio uvijek neugodni Azerbajdžan, BiH i neki lijevi Turski klub. Uglavnom, svugdje ga je popušio i nikad ništa nije osvojio. Ali to je najmanje bitno. Sve da je bio i svjetski prvak, čovjek koji je vodio ČETNIČKI klub, nema što tražiti u SVETINJI. Zato veliki Žuti, odjebi u skokovima.

Gdje nam je danas košarkaška reprezentacija? Nema je ni na mapi. Zašto? Zbog Splitskog orjunaša i redovitog posjetitelja "kuće cveća" Dine Rađe, koga je crvena buržoazija progurala u sam vrh HKS. Rezultat je očit i banda je ostvarila cilj. A i KK. Split je na dresove vratio staro hrvatsko ime "jugoplastika".

Junački smo pali na EP, i nemam niti jednu lošu riječ za našu SVETINJU. Igrom nisam zadovoljan, ali to je najmanje bitno. Moj duboki naklon Daliću i igračima. U tijeku je smjena generacija, tako da je i ovo što smo napravili ravno čudu. Plasirali smo se, prošli grupu i ispali tek u produžetcima. U kvalifikacijama za SP smo trenutno prvi u grupi i pred nama je još puno pobjeda i uspjeha. Za orjunaše samo dvije riječi. PUŠITE i PATITE! A kad spominjete Modrića i ekipu, stanite "mirno" u znak poštovanja prema našim krilnicima na čelu sa Poglavnikom Dalićem.

Rijetko sam pisao o liku i djelu Zdravka Mamića. Jer ne navijam za Dinamo i jer mi čovjek ništa nije radio. U ovoj državi svaka vlast krade, i to je činjenica. Koliko su ti političari uplatili u proračun? NULA KUNA. Što znači da su svu tu lovu maznuli direktno iz naših džepova. Piše li se o njima? Vrlo malo.

Mamić je ovoj zemlji donio stotine milijuna eura. Platio je i neki porez. A ako je nešto mazno, dokažite. Ali kako god okreneš, država je na dobitku. Zašto je onda Zdravko državni neprijatelj broj 1? Jer mu ne mogu oprostiti USPJEH. Od Dinama je stvorio respektabilan Europski klub, i njegov uspjeh hrani cijeli Hrvatski nogomet. Reprezentaciju također. Je li sad jasnije zašto su drug Jovanović i četnik Stevanović iz Rijeke, cinkali naše navijače UEFI. I zašto je Ostojina sekta crtala svastiku? Pljunuta operacija "Labrador". I šire...

Kako ljudima skrenuti pozornost sa gubitka slobode, PLANdemije, širenja komunizma, totalitarizma... Treba se dogoditi nešto veliko. Nešto što će odjeknuti kao grom iz vedra neba. Od dolaska Američkih marxista na vlast, sve se više piše o NLO. Slučajno? Ni govora. Sad ćemo svakodnevno raspravljati o "malim zelenim", dok se u pozadini odvija najveći ljudski eksperiment u povijesti čovječanstva.

Za što je točno Dr. Joseph Mengele bio kriv? Za isto ono, što danas potpuno legalno rade "stožeri" diljem svijeta. Kineska gripa će nestati kad ugasimo televizore i prestanemo se bojati vlastite sjene.  Od kad je svijeta i vijeka virusi su među nama. Treba se naučiti živjeti s njima. Pogotovo s ovim, od 0.02 % smrtnosti. MANJE OD OBIČNE GRIPE.

Globalistički klaun Franja kaže, da svi mi koji prakticiramo tradicionalnu vjeru (Otac, Sin i Duh Sveti), nismo pravi vjernici. Čini mi se postoji i neka knjiga pod imenom BIBLIJA. U njoj sve lijepo piše i 2000 godina nam nije trebao prevoditelj. Ali Vatikanski progresivac bi to mijenjao jer kaže nam da moramo biti više "fleksibilni". Ako nastave ovim tempom, ubrzo će umjesto lemuzine početi skupljati pedere i migrante.

Kad smo već kod tamnopute nejači, treba pohvaliti medije. Za objektivno izvješće o zločinu iz ljubavi, koji se dogodio u multi-kulti Njemačkoj. Mladi i perspektivni Somalijac je nožem, nježno i tolerantno ubio troje ljudi. I ranio njih desetak. I sve to dok je pjevao poznatu pjesmu Kiće Slabinca: "Allahu akbar". Kažu mediji da je motiv nepoznat!? I meni se čini. Biće da je bio Budist, pa mu je nož trebao za meditaciju?

Freddy Krueger (Petak 13.) zvani Matić, je u EU parlamentu progurao zakon o pobačaju. Iliti ubojstvu nerođene djece. Pitanje prvo: Kako totalni debil može biti EU zastupnik? Pitanje drugo: Koje p*čke materine više radimo u ovoj sotonističkoj tvorevini? Pitanje treće: Zašto ga mater nije pobacila? Zahvaljući INCEST KOALICIJI i crvenoj oporbi, dotakli smo dno. I od ratnika, postali podanici.

Tko im je uopće dao legitimitet za ulazak u EU?  Manje od 1/3 Hrvata je glasovalo za ovu nepotrebnu avanturu. Danas bi nas puno više glasovalo za CROXIT. Za čvrste granice, našu Kunu, škole bez rodne ideologije, protiv NWO....Što onda čekamo? Ne bude li u skorije vrijeme građanskog neposluha ili referenduma, djecu ćemo i bukvalno ostaviti bez države. Jer nema teorije da ova nakarada opstane još 10-20 godina. A tisuće Domoljuba koji su za nju dali živote, valjda trebamo zaboraviti?

Neće moći, bando crvena. Pitanje je momenta kad će netko popizdit? A onda slijedi domino efekt...Valjda smo u zadnjih 15-ak mjeseci shvatili da je mirno rješenje NEMOGUĆE. A da će biti lako, neće. Ako se netko nada da će u slučaju nereda policija i vojska stati na našu stranu, zajebo se. Svaka korumpirana vlast ima svoj korumpirani represivni aparat.

Moćnici se vole igrati Boga. Odlučuju hoćeš li se roditi (pobačaj) i kada ćeš umrijeti (eutanazija). A razdoblje između rođenja i smrti, sve više liči na "dragovoljno" zatočeništvo. Na jednom skupu globalističkih "znanstvenika", raspravljalo se o genetskim eksperimentima. Da skratim. Dr. Kinez kaže da će određenim metodama, biti moguće smanjiti prosječnu visinu ljudi za 15-ak cm. Manje bi jeli, pili, trošili energiju, i time spasili zemlju od "klimatskih promjena" (što je to, što je to?). Dakle, umjesto autobusa putnike će prevoziti Fićo. Električni normalno. A konačno će i Pigmeji osvojiti medalju na SP u košarci. 

Križaju ljude sa miševima, šišmišima i čudnovatim kljunašima, hrana se genetski modificira, a kažu da je pušenje štetno? Ma nemoj majke ti? Je li zdravije zapaliti pravu Hercegovačku škiju (koja miriše i žuti se ko zlato), negoi pojesti pomidoru iz Kauflanda. U kojoj ima više pesticida, nego u sisama Maje Šufit.

A možda sam ja totalno u krivu? Što ako "klimatske promjene" stvarno postoje? Upravo je upeko zvizdan u sred ljeta, a tako nešto ni Manolić ne pamti. Još ako u siječnju slučajno bude hladno, učlanit ću se u Gretin pokret. Imam i ja progresivnih ideja. Npr. kako uštedjeti dragocjenu vodu? Kupiš dezodorans koji djeluje 72 sata i tri dana se ne moraš tuširati.

Ako kupiš šteku, i duže...

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

[mozgoderina]

'Društvo znanja': o čemu je zapravo riječ? (H-ALTER)

U klasičnoj, izvornoj, ali gotovo i utopijskoj perspektivi razumijevanja koncepata znanja i društva znanja, znanje je poimano kao dobro dostupno svima, te na taj način ono predstavlja primarnu vrijednost u službi opće dobrobiti. Kao takvo, znanje je po svojoj prirodi slobodno, to jest treba i mora biti dostupno svima u cilju zajedničke dobrobiti, te koristi uspješnijem razvoju i napredovanju samog znanja kao temeljne vrijednosne kategorije društva. Iz te perspektive sagledano, društvo znanja samo po sebi nije nikakva novost, zapravo je samo po sebi razumijevajuća pretpostavka za stvaranje kolektivnog socijalnog kapitala. Na takav oblik društva znanja nailazimo već u tradicionalnim, malim, plemenskim zajednicama, svojevrsnim Gemeinschaftima, u kojima se znanje prenosi transgeneracijski, s koljena na koljeno i u kojima pripadnici takvih skupina dijele više generacija stvarano i nasljeđivano znanje od svojih starih, svojih predaka, stvarajući time vlastiti socijalni kapital.

Naravno, i u takvim zajednicama znanje i pravo na znanje ne predstavljaju egalitarističke vrijednosti, ono je precizno podređeno strogoj hijerarhiji, znanje ne posjeduju svi, već samo stariji, mudriji, oni sa dužim životnim iskustvom i po pravilu – muškarci. To bi bila neka daleka, gotovo mitska slika izvornog društva znanja. Opće pravo na znanje U novijoj povijesnoj perspektivi, društvo znanja i sklop atributa koje ta sintagma pokriva, ima svojevrsnu antikapitalističku dimenziju, dolazi sa pozicija lijevo politički, ideološki i socijalno angažiranih teoretičara, te već gotovo po pravilu svoje ishodište pronalazi u Marxovom konceptu općeg, generalnog intelekta. Kao što je i Carlo Vercellone primijetio, takvo društvo znanja zasnovano je na kriterijima općeg prava na znanje; neovisnosti spram zahtjeva kapitala; dužem periodu posvećenom izobrazbi i slično (Vercellone, 2007:54). Taj, uvjetno rečeno, antikapitalizam rane faze moderne artikulacije fenomena društva znanja simboliziran je u logici promocije prethodno nabrojanih vrijednosti koje su s onu stranu kapitalističke tržišno-profitne matrice.

No, što se događa kada znanje postane jedna od osnovnih tržišnih kategorija, kada se sintagma društvo znanja započne koristiti u svrhu označavanja i afirmacije onih vrijednosti (profitni kapitalistički interesi, prava na zaštitu intelektualnog vlasništva baziranog na znanju i sl.) koje su u direktnoj suprotnosti sa prethodno nabrojanim atributima što čine tradicionalni sustav znanja i društva znanja? Na to ću pitanje pokušati ponuditi neke odgovore u zaključnim tezama teksta. Za sada bih samo naglasio da za razliku od, u uvodnu kratko predstavljenog, izvornog modela društva znanja koje je kao takvo gotovo metafizička, nepovijesna kategorija, suvremeno aktualno društvo znanja ima jasno pozicionirane povijesno-sociološke, političko-ekonomske i kulturalne dimenzije. Naime, u sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća, s prijelazom sa industrijskog na postindustrijski kapitalistički proizvodni sustav, to jest tzv. fordizma u tzv. postfordizam, te dominacijom neoliberalnog kasnokapitalističkog modela, kapitalistička vrijednosno-profitna matrica djelovanja širi se i na ona polja društvene zajednice i ljudskog djelovanja koja ranije nisu bila primarno u fokusu interesa kapitala. Cijeli spektar socijalnih, kulturnih i ostalih ljudskih aktivnosti zasnovanih na intelektualnom i kreativnom radu postane izuzetno zanimljivo područje za kapitalističku mašineriju. Na tom se mjestu otvara prostor za objašnjenje, ustvrdio bih, sretno izabranog označitelja: kognitivni kapitalizam. To je sintagma koja na ponajbolji način označava epohu u kojoj uloga znanja, produkcija znanja, produkcija dobra kroz znanje, umne aktivnosti, intelektualno-kreativni rad, itd., postanu od ključne važnosti za kasnokapitalistički sustav; kao i za određenje spomenutog transformacijskog prijelaza u poimanju i uporabi koncepta društva znanja: kada vrijednosti koje su do tada bile poprilično izuzete iz kapitalističke produkcijske i vrijednosne matrice postanu upravo dio tog profitno zasnovanog sustava neoliberalnog kapitalizma. Štoviše, smještaju se u epicentar njegova interesa.

Formalna supsumacija Sve to u konačnici simbolizira fenomen izuzetne prilagodljivosti i fleksibilnosti kapitalističkog sustava, njegovu fascinantnu supsumpcijsku i apsorpcijsku moć. Radi se o nevjerojatno širokom kapacitetu i moći produkcijske matrice multinacionalnog korporativnog kapitalizma i njegovoj aspiraciji ka totalitetu jednoga – globalnog ekonomskog tržišta zasnovanog na zakonitostima logike njegove neupitne svetosti Kapitala, kao i o sposobnosti spomenute produkcijske matrice da sebi prilagodi, učini inherentnim svaki model mogućeg mijenjanja. Drugim riječima, svjedočimo o svojevrsnoj apsorpciji, usisavanju svih potencijalnosti stvarne mogućnosti promjene postojećeg političko-ekonomskog, socijalnog, odnosno općedruštvenog sustava. Marx je već u prvoj knjizi Kapitala, dakle stotinjak godina prije teorijskih refleksija o nadolasku nove ere dominacije tercijarnog ekonomskog sektora i postfordizma (Kapital je prvi put objavljen u izvorniku 1867. godine), prepoznao takvu tendenciju kapitalizma, te ju je imenovao formalnom supsumpcijom, označavajući tom sintagmom sposobnost kapitalističkog sustava da u svoje produkcijske odnose uključi i radne prakse koje ne izviru neposredno iz njegova domena. Za potpunije objašnjenje i razumijevanje tih procesa potrebno je odrediti se spram epohe što se označava gotovo sinonimnim terminima poput postindustrijskog društva ili postfordizma, informacijske zajednice ili informacionalizma, kasnog kapitalizma ili neoliberalizma, kognitivnog kapitalizma, kulturnog postmodernizma...

Postindustrijski kapitalizam ili postfordizam pojavljuje se kao povijesni obrat od industrijskog kapitalizma ili fordizma u kojem je dominirao produkcijski sustav baziran na monopolističkom ili oligopolističkom kapitalizmu i koji je vodio povećanoj akumulaciji kapitala, te porastu radne produktivnosti i potrošačkih produkata. Fordistički proizvodni model jest paradigmatski primjer industrijske materijalne proizvodnje, industrijskog nacionalno-državnog kapitalizma koji je nudio osnovice za razvoj socijalne države, smanjenje društvenih tenzija i napetosti, te je kao takav postao ne samo ekonomski, već i širi socio-kulturni simbol svoga vremena. Fordistički industrijski kapitalizamkoji se masovno raširio kao izuzetno uspješan produkcijski model u dvadesetim i tridesetim godinama prošloga stoljeća u Americi, predstavljao je pravu proizvodnu revoluciju. Uvodeći principe masovne serijske proizvodnje standardiziranih proizvoda koje je omogućio izum tekuće vrpce (kasnije je postala i zaštitni znak fordizma), angažmanom velikog broja priučenih, nekvalificiranih industrijskih radnika koji su zamijenili dotadašnju manufakturu, to jest usko specijaliziran, zanatski tip radnika, a sve u strogom tvorničkom režimu discipliniranja, fordizam je stvorio osnove za masovnu industrijsku proizvodnju, te za podizanje produktivnosti rada i tome posljedičnu akumulaciju kapitala. Sam termin skovan je 1910. sa ciljem označavanja poslovnog uspjeha automobilske industrije Henrya Forda. Fordu je pošlo za rukom usavršiti model masovne industrijske proizvodnje uvođenjem spomenute tekuće vrpce, što je rezultiralo prodajom 10 miliona primjeraka jeftinog modela T automobila, dok su njegovi radnici postali najviše plaćeni industrijski radnici na svijetu (fordistički radni dan trajao je osam sati rada uz nadnicu od 5 dolara po satu). Maglovite podjele Opće je mišljenje da se u drugoj polovici 20. stoljeća, a posebice od 70-ih godina nadalje, dešavaju primjetne promjene u globalnom industrijsko-proizvodnom produkcijskom režimu. Potražnja za masovnom serijskom proizvodnom industrijom opada, a njihovo mjesto upotpunjavaju interesi za specijaliziranom, diferencijacijskom produkcijom usko određenih, individualiziranih roba i usluga, što je sve vodilo kreiranju sustava dinamične, fleksibilne proizvodnje. Nekad uniformiranu tržišnu ponudu zamjenjuje segmentirana tržišna ponuda. Prijašnji standardiziran model jedne ili dvije linije fordovog automobila u ograničenom broju boja biva nadomješten puno većim izborom različitih automobila. Posljedično, diferenciraju se i potrošački ukusi, zahtjevi potrošača postaju sve specifičniji.

Jača uloga informacijsko-komunikacijskih, uslužnih, jezičnih, to jest nematerijalnih poslova, te općenito kognitivno ostvarenog kapitala u društvu, a sa njima i pozicije stručnih kadrova. Prema statistici Organizacije za ekonomsku kooperaciju i razvoj (OECD), procent zaposlenih u servisnoj industriji u razvijenim kapitalističkim zemljama 1981. godine iznosio je 56,3 posto, naspram 51,5 posto 1973. i 43,0 posto 1960., procent zaposlenih u poljoprivredi opadao je sa 21,7 posto 1960., preko 12,1 posto 1973. do 10,0 posto 1981., dok je broj industrijskih zaposlenika neznatno varirao, 35,3 posto 1960., 36,4 posto 1973. i 33,7 posto 1980. (Harvey, 1990:157). Prema posljednjem izvještaju Međunarodne organizacije rada (ILO) o ključnim indikatorima na tržištu rada, navodi se da je od 2006. po prvi put u povijesti više ljudi u svijetu radilo u sektoru usluga nego u sektoru proizvodnje hrane. Na sektor usluga otpadalo je 42 posto svih zaposlenih, 37 posto na sektor poljoprivrede, a 21 posto na sektor proizvodnje, dok je 11 godina ranije 42 posto svih radnih mjesta na svijetu činio poljoprivredni, 37 posto uslužni, a 21 posto proizvodni sektor (Feral Tribune, 7. rujan 2007:30). Sve je to posljedično vodilo smanjenju uloge i značaja klasičnog industrijskog radnika, brišu su pregrade između tvornice i društva, radnog i neradnog vremena, proizvodnje i potrošnje. Događa se svojevrsna hibridizacija nekad autonomnih sfera. Rad, politika i intelektualne aktivnosti sve se više isprepliću, a tradicionalne podjele između privatnog i javnog, te države i civilnog društva postaju sve maglovitije... Različiti autori su različito imenovali ove društveno-ekonomske promjene, Toffler superindustrijskim društvom, Lichtcheim postburžujskim društvom, Dahrendorf postkapitalističkim društvom, Brzezinsky tehnotroničkim društvom, a Touraine programiranim društvom (Žubrinić, 1998:6). No, opće prihvaćenim postao je termin postindustrijsko društvo američkog sociologa Daniela Bella, kojeg je uporabio već u svojim predavanjima 1950. u Salzburgu, a potom detaljno razradio i elaborirao u znamenitoj studiji The Coming of Post–Industrial Society, nešto više od dvadeset godina kasnije.

Kao što je već rečeno, postfordistička ekonomija biva okarakterizirana pojačanom produkcijom nematerijalnih, informacijskih i jezično-komunikacijskih usluga, to jest informacijskom režimu produkcije zasnovanom na nematerijalnom radu, informaciji, znanju i jeziku kao dobrima koji se prodaju, pri čemu je naglasak na individualnoj samoinicijativnosti, autonomnom radu i pojedinačnoj originalnosti. Dok je karakterističan model tvorničke, taylorističke, industrijske ili fordističke proizvodnje, kao što smo već naznačili, bila tvornička tekuća vrpca, simbol postindustrijske ili postfordističke proizvodnje postaje mreža, sa njezinim osnovnim karakteristikama cirkulacijske produkcije. Za epohu kognitivnog kapitalizma upravo je od ključne važnosti umreženi društveni sustav međupovezanosti svih čimbenika. Jedinica mreža Na taj se način isprepliću novotehnološki (kompjutorski) umreženi sustavi, tržišta i gospodarska logika postindustrijskog kapitalizma. Spomenuta teza na tragu je Castellsove studije u kojoj autor postindustrijalizam jednači sa informacijskom ekonomijom ili duhom informacionalizma kojeg karakteriziraju poslovne mreže, tehnološka sredstva (nove telekomunikacijske mreže, snažna desktop računala, samorazvijajući softver...), globalna konkurencija i država. No, ono što je od ključne važnosti za epohu informacionalizma, prema Castellsu, jest da po prvi put u povijesti, osnovna jedinica gospodarske organizacije nije subjekt, bilo da se radi o pojedincu (kao što je poduzetnik ili poduzetnička obitelj) ili o kolektivu (kao što je kapitalistička klasa, korporacija ili država)..., već je jedinica mreža, što vodi vodećim kulturalnim oblicima u organizacijama informacionalizma, korporacijskom etosu akumuliranja i obnovljenoj privlačnosti konzumerizma (Castells, 2000:230). Foto: Manuel Castells - osnovna jedinica gospodarske organizacije po prvi put u povijesti više nije subjekt, već je to postala jedinica mreža.

Takva mrežna, decentralizirana, ili deleuzeovski rečeno, deteritorijalizirana i rizomatična produkcijska matrica postfordističkog kapitalizma kasne moderne, nalazi svoju direktnu simboličku, ali i strukturalno-organizacijsku, te funkcionalnu paralelu u tipu globalnog medija Interneta. Ukratko, suvremena informacijsko-komunikacijska tehnologija zauzima centralno mjesto u gospodarskoj, socijalnoj i kulturnoj produkciji vrijednosti postindustrijskog društva. No, postoje i utemeljene kritike pojednostavljenog dihotomno opozicijskog sučeljavanja industrijske (fordističke) i postindustrijske (postfordističke) ekonomije. Prema ovoj podjeli, industrijski, tzv. fordistički proizvodni proces, kojeg karakteriziraju industrijski radnici, tzv. plavi ovratnici, materijalni proizvodni produkti serijske proizvodnje i sekundarni ekonomski sektor, pozicioniran je nasuprot postindustrijskom ili postfordističkom proizvodnom procesu, za kojeg su karakteristični tzv. bijeli ovratnici, dominacija uslužnih djelatnosti, komunikacijsko-informacijske, odnosno telekomunikacijske usluge, društvo znanja, djelatnosti vezane uz zabavu i sl., odnosno tercijarni ekonomski sektor. Relevantno je naime pitanje da li ta dva modela isključuju jedan drugoga ili su, naprotiv, međusobno isprepleteni. Prethodno spomenuti Castells, odbacujući zastarjelu paradigmu Colina Clarka zasnovanu na razlikovanju primarnog, sekundarnog i tercijarnog proizvodnog sektora, zagovara tezu da odgovarajuća razlika nije između industrijske i postindustrijske ekonomije nego između dva oblika industrijske, poljoprivredne i uslužne proizvodnje zasnovane na znanju (Castells, 2000:253). Paolo Virno, primjerice, pronalazi karakteristike postfordizma u raspadu čistih granica između intelektualne aktivnosti, političkog djelovanja i materijalnog rada (Virno, 2004). Fordizam, znači klasičan industrijski model i postfordizam, to jest postindustrijski ili uslužno-jezični i komunikacijski proizvodni model, vezani su za istu matricu pojavnosti, međusobno se ne isključuju. Postindustrijski prekarni radniciNa tu se problematiku nadovezuje i jedan od aktualnijih socijalnih fenomena do kojeg dolazi sa pojačanom fleksibilnošću kapitala na prijelazu iz tzv. fordističke/industrijske ka postfordističkoj/postindustrijskoj proizvodnoj matrici i sa restrukturiranjem organizacije rada i proizvodnih odnosa u povijesnom prijelazu ka globalnoj informatizaciji društava. Radi se o fenomenu prekarnosti. Tim se terminom, koji u širem smislu označava aktualne životne uvjete, a u užem radne okolnosti i taktike preživljavanja, pokušavaju obuhvatiti i objasniti kompleksne promjene pozicioniranosti radnika i njihovog rada, okolnosti pod kojima su makroekonomske, proizvodno-produkcijske transformacije, dovele do situacije permanentne radne i životne nesigurnosti sve većeg dijela populacije i porast strukturalne nezaposlenosti na mikrorazinama života. Nekadašnja teško stečena radnička prava i socijalne ugodnosti (stalno zaposlenje za neodređeno vrijeme, socijalno i zdravstveno osiguranje, jasno precizirano radno vrijeme, godišnji odmori, regresi, sindikalno organiziranje...) iz vremena dominacije tvorničke, materijalne industrijske proizvodnje, postaju sve teže dostupni sve većem broju ljudi, a njih zamjenjuju fleksibilni, često samo honorarni i ugovorni, poslovi uglavnom nematerijalnog, uslužnog i komunikacijsko-informacijskog tipa za određeni period, sa sve manjim brojem radnih beneficija.

Nekadašnjeg, do određene mjere uhljebljenog, tvorničkog radnika industrijskog kapitalizma i socijalizma, zamjenjuje prekarni djelatnik postindustrijskog globalnog kapitalizma, čija je egzistencija svedena na permanentnu nesigurnost. Kraće, industrijski proleter postao je postindustrijski prekarni. Tipične oblike prekarnosti predstavljaju recimo privremeni i povremeni rad, kao i potaknuti procesi samozapošljavanja. Takve trendove bilježe gotovo sve države industrijski razvijenog svijeta. Izvještaji OECD-a i ILO-a govore da je između 1979. i 1990. povremeni rad porastao sa 16,4 posto na 21,8 posto ukupne zaposlenosti u Velikoj Britaniji, sa 8,2 posto na 12 posto u Francuskoj, sa 11,4 posto na 13,2 posto u Njemačkoj, sa 15,4 posto na 17,6 posto u Japanu, te sa 16,4 na 16,9 posto u SAD-u (Castells, 2000:294). Time je kapitalu od sedamdesetih godina 20. stoljeća do danas uspjelo izvesti svojevrsnu neokonzervativnu revoluciju i obrat na način: željeli ste veću fleksibilnost i kreativnost u radu, dobili ste nestabilna radna mjesta, zahtijevali ste ukinuće zabrane užitka, dobili ste regulaciju i komercijalizaciju užitka. Naime, dok su prekarni oblici rada u svojim počecima prividno pokazivali snažne emancipacijske potencijale izražene u većoj radnoj mobilnosti, fleksibilnosti i osobnoj kontroli nad različitim radnim modelima, navodno stimulirajući time radnu motivaciju i kreativnost, danas je postalo jasno da je prekarnost ekonomski, socijalno i politički eksploatiran model rada. Vladavina kompanija Prijelaz iz tzv. fordističkog u tzv. postfordistički obrazac povijesno koincidira sa razvojem i širenjem multinacionalnih ili transnacionalnih korporacija, dakle sa uspostavljanjem modela neoliberalnog kapitalističkog sustava globalnih dimenzija. Nastaju obrisi tzv. transnacionalne subpolitike (multinacionalni koncerni, nevladine organizacije, transnacionalne organizacije poput novog svetog trojstva: Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, Svjetska trgovinska organizacija) u kojoj neoliberalna kapitalistička logika, zasnovana na dominaciji ekonomsko-tržišnog nad svim ostalim društvenim vrijednosnim principima, potkopava ulogu tradicionalnih nacionalnih država koje su preferirale primat politike i supsumpciju ekonomskog pod političko okrilje. Kao rezultat, pojavljuje se rastuća oligopolistička moć velikih multinacionalnih kompanija koje su već često relevantniji politički subjekti od velike većine zemalja tzv. trećeg svijeta, ali i njihov sve značajniji utjecaj i lobiranja na političke elite i vlade zemalja tzv. razvijenog svijeta (recimo kroz financiranja političkih kampanja u predizbornom vremenu). U zaključku ću ponoviti pitanje iz uvoda teksta: što se događa kada znanje postane jedna od osnovnih tržišnih kategorija, kada se sintagma društvo znanja započne koristiti u svrhu označavanja i afirmacije onih vrijednosti (ostvarivanje profita, pravo na zaštitu intelektualnog vlasništva baziranog na znanju i sl.) koje su u direktnoj suprotnosti sa prethodno nabrojanim atributima što čine tradicionalni sustav znanja i društva znanja (znanje kao dobrota dostupna svima u službi opće dobrobiti, po svojoj je prirodi slobodno, služi uspješnijem razvoju i napredovanju samog znanja kao temeljne vrijednosne kategorije društva...)? Taj nam obrat u razumijevanju i uporabi označitelja društvo znanja postane još jasniji kada ga smjestimo u aktualni politički kontekst tzv. tranzicijskih, postsocijalističkih država ili u domenu promjena visokoškolskih obrazovnih sustava, koje svakako nisu oslobođene od suptilnih dimenzija promicanja neoliberalno-kapitalističke, gospodarsko-ideološke vrijednosne logike. Danas smo upravo živi svjedoci kako se termin društvo znanjaupotrebljava kao označitelj u svrhu afirmacije osnovnih kapitalističkih vrijednosti. Tako se floskula o društvu znanja često susreće u vokabularu raznoraznih političkih figura i političko-gospodarskih centara moći, ona je već postala i dijelom obaveznog repertoara u predizbornim političkim diskursima... U kontekstu tranzicijskih postsocijalističkih država, društvo znanja predstavlja jednu od omiljenih ideoloških sintagmi – u terminologiji teorijske psihoanalize bismo rekli primarni označitelj bez označenog, neupitni autoritet – kojim se hvalospjevno i deklarativno inaugurira, navodno slavodobitna, pristupnica društvu vrlog prvog svijeta kapitala. No, pozadina te kulise i nije baš tako svijetlo obojana. Svjedočimo uvođenju školarina na državna sveučilišta, privatizaciji visokoškolskog sustava, sve to pod krinkom tržišne kompetitivnosti, simbolizirane i uključivanjem sve većeg broja privatnih visokoškolskih institucija – često i sumnjiva kvaliteta – a sve u svrhu produkcije kadrova za tržište i podizanje kvantitativnih statističkih pokazatelja kao argumenata u prilog konstruiranju fantazme o nacionalnoj zajednici zvanoj društvo znanja. Pritom se postavlja pitanje osnovnog poslanstva visokoškolskog sustava, da li je to edukacija, prijenos znanja zbog samoga znanja kao temeljne vrijednosti ili je to znanje kao tržišno orijentirana kategorija? Kritikom Bolonje, to jest famozne i aktualne reforme visokoškolskog sustava već smo se bavili u jednom drugom tekstu na istom ovom portalu, te ćemo se nje ovom prilikom tek uzgredno dotaći i samo postaviti pitanje: o kakvom se sustavu znanja i društva znanja može govoriti kada student postane kupac, a fakultet prodavač koji studentu/kupcu nudi na izbor svoje proizvode, zbirku nekakvih kursova-tečajeva, to jest jednosemestralnih izbornih predmeta po principu: izaberi/kupi to i to, jer ćeš potom s tim na tržištu rada, ponude i potražnje postati kompetitivan tržišni subjekt u domeni tih i tih branši. Takav pristup, sam po sebi, može biti višestruko problematičan. Kao prvo, sličniji je svojevrsnoj akademskoj tržnici, a ne obrazovnoj instituciji. Kao drugo, problematično je i to da se na taj način puko znanje praktično potiskuje u ime priučenih, na brzinu prikupljenih sposobnosti i vještina, a da nedostaje ono ključno: temeljitiji, studiozniji pristup stvarnim problemima i fenomenima. Te kao treće, diskurzivno-označiteljska razina cijelog konteksta: problematično je i to da se takav model obrazovnog sustava etiketira tako ambicioznom floskulom ovim putem i na ovaj način stvaramo društvo znanja.

Sumirajmo. Društvo znanja ne može biti tek puki političko-gospodarski i tržišno-kapitalistički label, samodopadljiv brand, iliti logotip. O društvu znanja govorimo i možemo govoriti kada imamo u mislima društvo slobodno mislećih, prosvijećenih i argumentacijsko-kritički orijentiranih i obrazovanih ljudi koji znaju misliti svojom glavom i koji su uz to dovoljno hrabri i voljni da svoje stavove javno, jasno i glasno, artikuliraju. No, bez obzira na postojeće stanje stvari, nema mjesta pesimizmu. Još uvijek smo dovoljno brojni da raznoraznim oblicima umrežavanja stvaramo paralelna društva znanja koja su pozicionirana s onu stranu pobjednički samoproklamirane tržišno-kapitalističke matrice.

  Source: H-ALTER / Hajrudin Hromadžić. Link: 'Društvo znanja': o čemu je zapravo riječ? Illustration: Curt Merlo. Moderator: MozGoDER vELičANsTvENi.

[mexicaneurolover]

Eurovision 1974 my top 17

Hello!! and welcome to another episode of this series about the ESC, and we go now to April 6th, 1974 where the 19th edition of this contest was held in Brighton, United Kingdom after Luxembourg declined to host again after winning on home soil in 1973. 17 countries took part, France withdrew in the week the contest because of Georges Pompidou death, and Greece made it’s debut. The contest was won by Sweden and a then unknown group called ABBA and the song Waterloo, and after the contest they went to have a successful career around the world and it’s one of my favorite groups ever. 

Because France indeed selected a song, I’ll talk a little bit about it, the singer was supposed to be Dani and the song was called La vie à vingt-cinq ans, and this one is very cute, I love the music and her voice is good, and it may have been a contender for victory, but we’ll never know. And now with the participating countries. 

1st Place: SWEDEN/ABBA-Waterloo (Real Placing: 1st-24 points) 

Ok... ABBA... THIS IS SUCH A DESERVED WINNER AND I LOVE IT, although Waterloo is one of my least favorite songs from them, I must admit that it was a breath of fresh air to ESC, modern, catchy, and perfect for 1974. Oh Sweden, thanks for giving us ABBA, tack så mycket!!! 

2nd Place: ITALY/Gigliola Cinquetti-Si (Real Placing: 2nd-18 points) 

MY MY GIGLIOLA AGAIN DELIVERS QUALITY!! This is such an amazing entry, the music is wonderful and what can I say about her voice, this is perfect, a deserved runner up and in every other year this would’ve won without a doubt. 

3rd Place: SPAIN/Peret-Canta y sé feliz (Real Placing: =9th-10 points) 

OH THIS ONE IS AMAZING AS WELL!!! This wants me to sing and be happy actually, the energy on this one is perfect and his voice and the backing singers make this enjoyable, also the music is excellent, what a strong entry. 

4th Place: GREECE/Marinella-Krasi, thalassa ke t’agori mou (Real Placing: 11th-7 points)  

Oh what a debut for Greece we have here, a catchy song, and she’s so lovely on stage, and it’s so Greek that I love it, makes me so happy and cheers me up. Amazing Greece!!! 

5th Place: LUXEMBOURG/Ireen Sheer-Bye bye, I love you (Real Placing: =4th-14 points) 

Oh this is so lovely!!! I love her weird accent and the song is very good, also I love the music and the lyrics are cute. Also welcome Ralph Siegel to the contest, and he went to pen so maaaaaaaaaaaaaaaaany songs at the ESC. 

6th Place: BELGIUM/Jacques Hustin-Fleur de liberté (Real Placing: =9th-10 points) 

This one is very good in the chorus and the verses are very good as well, his voice is amazing and the performance is slick and perfect. An enjoyable entry from Belgium. 

7th Place: PORTUGAL/Paulo de Carvalho-E depois do adeus (Real Placing: =14th-3 points/last) 

Again an awesome song from Portugal, and this one caused the 1974 Revolution in that country, his voice is very good, and the music is amazing, what a song and what a performance. 

8th Place: THE NETHERLANDS/Mouth & MacNeal-I see a star (Real Placing: 3rd-15 points) 

This is such a funny entry, I love the staging and they have amazing voices, also the music is very catchy and makes me feel happy when I hear it. Yeah, i absolutely love this. 

9th Place: ISRAEL/Kaveret-Natati la khayay (Real Placing: =7th-11 points) 

Another good song from another group, this has a catchy melody and their clothes are crazy, the chorus is my favorite part of this song and I’m impressed because at first I hated this but now I love it. 

10th Place: YUGOSLAVIA/Korni Grupa-Generacija ‘42 (Real Placing: 12th-6 points) 

This is such a powerful song!!! I love the music on this one and the voice of the lead singer is very good, such an amazing song from Yugoslavia, and one of the one’s I enjoy the most from this year. 

11th Place: MONACO/Romuald-Celui qui reste et celui qui s’en va (Real Placing: =4th-14 points) 

Welcome back Romuald and his third try at ESC, with another good song but doesn’t say anything to me, but it’s better than his 1969 song but worse than his 1964 attempt, it’s middle on the road for me. 

12th Place: NORWAY/Anne-Karine Strøm ft. Bendik Singers-The first day of love (Real Placing: =14th-3 points/last) 

This song is kinda good and bad at the same time, I enjoy the music in the chorus but the verses are flat compared to it, also Anne-Karine’s voice is better than in 1973 and yeah, another average song. 

13th Place: SWITZERLAND/Piera Martell-Mein Ruf nach dir (Real Placing: =14th-3 points/last) 

The music here is very good and I enjoy it, such a powerful start and her voice is quite good and she’s so beautiful, overall a nice average entry that I think would’ve been better because it lacks from something. 

14th Place: UNITED KINGDOM/Olivia Newton-John-Long live love (Real Placing: =4th-14 points) 

I’ve never been a fan of Olivia Newton-John and this song is the weakest of her songs, also the performance wasn’t the best and it turns annoying after many listens, but I can understand why this finished so high. 

15th Place: FINLAND/Carita-Keep me warm (Real Placing: 13th-4 points) 

The music on this one is amazing and she has a nice voice, but it’s kinda forgettable and I struggle to remember this one after the song ends. Also the lyrics are good but still, I can’t remember them at all. 

16th Place: IRELAND/Tina Reynolds-Cross your heart (Real Placing: =7th-11 points)

This sounds promising and the music is good but I don’t like her voice, surely it’s catchy but not my cup of tea. Maybe with another singer this would’ve been better for me. 

17th Place: GERMANY/Cindy & Bert-Die Sommermelodie (Real Placing: =14th-3 points/last)

This is such a boring and plain song, and the chorus makes this song worst than it is, also the music doesn’t make any favors to this one. 

[balkantimes]

Historijat SDA

Stranka demokratske akcije je nastala u vremenu globalnog raspada socijalističkog sistema i dolazeće disolucije SFRJ. 

SDA je bila odgovor na 50-godišnje političko i kulturno potiskivanje jugoslovenskih muslimana i očiglednu ratnu prijetnju koja se nadvila nad Bosnom i Hercegovinom. Kao široki narodni pokret postala je nosilac procesa političke emancipacije bosanskih muslimana i ključni politički činilac u odbrani državno-pravnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine na kraju 20-tog stoljeća.

SDA je osnovana 26. maja 1990. godine na Osnivačkoj skupštini održanoj u Sarajevu. Bila je to prva registrovana politička stranka nakon 45 godina jednopartijskog sistema u Jugoslaviji. Programskom deklaracijom SDA je sebe definisala kao „Politički savez građana Jugoslavije koji pripadaju muslimanskom kulturno-povijesnom krugu, kao i drugih građana Jugoslavije koji prihvataju program i ciljeve Stranke“. Istaknut je „poseban interes za očuvanje Bosne i Hercegovine kao zajedničke države Muslimana, Srba i Hrvata. U ovom smislu, SDA će se energično oduprijeti pokušajima destabilizacije BiH, njene podjele i svojatanja, bez obzira sa koje strane takve i slične pretenzije dolazile“. Incijativni odbor za osnivanje Stranke je činilo 40 odlučnih intelektualaca, umjetnika i poduzetnika iz Sarajeva, Zagreba, Mostara, Ljubljane i Banja Luke.

Za prvog predsjednika SDA je izabran Alija Izetbegović. Izetbegović će na čelu Stranke ostati do oktobra 2001. godine, predvodeći Stranku i bošnjački narod u najdramatičnijem periodu bosanske istorije.

Na prvim višestranačkim izborima održanim 1990. godine SDA je od 240 mjesta u Skupštini SRBiH osvojila 86 mandata, a od 7 članova tadašnjeg Predsjedništva SRBiH 3 izabrana su bili kandidati SDA. SDA je pokušala da reformiše i sačuva Jugoslaviju, ali, nažalost, želja za hegemonijom sa Istoka i separatističke težnje koje je ova hegemonija izazvala na Zapadu, bile su nadmoćnije od glasa razuma SDA.

Stranka je svoje napore usmjerila očuvanju mira u BiH, odnosno očuvanju i odbrani Bosne i njenog naroda. Osnovana je Patriotska liga koja je zatim ubrzano radila na organizaciji odbrane BiH.

Na 1. Kongresu SDA održanom u novembru 1991. u Sarajevu predsjednik SDA je proročanski upozorio šta bi pokušaji dijeljenja Bosne značili za njene narode: «… neki novi kartografi, potpuno lišeni svijesti da sjede na buretu baruta, iscrtavaju neke nove karte i naveliko dijele Bosnu…..ako bure baruta eksplodira, nestaće sve u dimu i sramoti, i kartografi i generali, i sve stranke i sve vođe, svi zakoni i institucije, i najveći dio onoga što je na ovom prostoru godinama izgrađivano mukotrpnim radom desetina generacija. Pošto imaju nesreću da su neuništivi, ostaće samo tri iskrvavljena i poražena naroda, izbezumljena i srozana na granice barbarstva«. SDA je odgodila, ali nije uspjela da spriječi rat u Bosni i Hercegovini. Bure baruta je eksplodiralo. SDA je tokom agresije na BiH uspjela da okupi raznorodne političke stranke odane Bosni i time izbjegne zamku građanskog rata triju BH naroda.

Kadrovi SDA u državi i Armiji su organizovali do tada nenaoružan i neorganizovan narod i uspješno ga suprotstavili daleko nadmoćnijim armadama sa Istoka i Zapada. Desilo se «čudo bosanskog otpora«. Mimo vojne logike i racionalnih procjena potpuno opkoljena Armija BiH je jačala i nadjačala, vojno i moralno, agresorske vojske. Umjesto da Bosnu zauzmu za « petnaest dana», kako su u proljeće 1992. obećali, zločinačke jedinice Mladića i Karadžića su kraj rata dočekale u rasulu a pohod Armije BiH je zaustavljen ultimatumom međunarodne zajednice. U novembru 1995. postignut je Dejtonski mirovni sporazum za koji je Izetbegović izjavio: „Ovo možda nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jest, u svijetu kakav jest, bolji mir se nije mogao postići. Bog nam je svjedok da smo učinili sve stoje bilo u našoj moći da nepravda za naš narod i našu zemlju bude manja“.

Na prvim poslijeratnim izborima održanim 1996. godine SDA je osvojila najveći broj glasova. U Federaciji BiH Stranka je osvojila apsolutnu većinu, kandidat SDA je član Predsjedništva BiH, osvojena je većina u 6 od ukupno 10 kantona na području Federacije BiH. U Narodnoj Skupštini RS SDA je participirala sa 14 mandata od ukupno 83 mjesta. U septembru 1997. godine održan je 2. Kongres Stranke demokratske akcije na kom su delegati poziciju SDA redefinisali kao «politički savez građana koji prihvataju program i ciljeve Stranke«.

Osnovu programa i okvir djelovanja SDA čine:

izvorna i neotuđiva ljudska prava i slobode;

demokratske institucije vlasti zasnovane na višestranačkom političkom sistemu;

vrijednosti civilnog društva; Ciljevi SDA su:

suverena i cjelovita Bosna i Hercegovina kao demokratska država multietničkih regija, ravnopravnih naroda i građana;

bogato i otvoreno bosanskohercegovačko društvo kao društvo odgovonrih, tolerantnih i solidarnih ljudi;

Bosna i Hercegovina u evropskim i svjetskim političkim ekonomskim i kulturnim integracijama;

politička sloboda i civilizacijski napredak Bošnjaka u BiH i Evropi kao autohtonog evropskog naroda uz čuvanje i razvoj kulturno-historijskog nasljeđa i tradicije.

Stranka demokratske akcije je i u miru nastavila da okuplja stranke sličnih političkih vizija, te je na lokalne izbore održane 1997. godine izašla kao lider Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH. Koalicija je osvojila najveći broj glasova u 56 općina od ukupno 135 u kojima su izbori provedeni. SDA na općim izborima održanim godinu dana poslije, 1998. godine također nastupa sa koalicionim partnerima i osvaja 34,9% glasova. Kandidat Koalicije CD Alija Izetbegović je i ovaj put izabran za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Od ukupno 42 mjesta u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Koalicija CD BiH je osvojila 17 mandata. Od ukupno 140 poslaničkih mjesta u Predstavničkom domu Federacije, Koalicija je osvojila 68 mandata, a u NS RS 15 od ukupno 83 poslanička mjesta. Na novembarskim izborima 2000-te godine SDA je nastupila samostalno. Promjena odnosa međunarodne zajednice prema Stranci, uticala je i na odlazak koalicionih parntera prema SDP-u, tako da je SDA po prvi put postala uglavnom opoziciona stranka. Međutim, bez obzira na pristrasnost međunarodne zajednice i medija, rezultati ovih izbora pokazali su daje SDA i dalje najjača politička stranka na nivou BiH, najjača politička stranka u Federaciji BiH, najjača nesrpska stranka u RS.

U oktobru 2001.godine u Sarajevu je održan 3. Kongres Stranke demokratske akcije. Kongres je pokazao da je SDA završila svoju historijsku ulogu kao pokret i da je prešla u fazu profiliranja iz pokreta u Stranku. Težište djelovanja SDA je od nacionalnog pomjereno ka općem, građanskom. SDA je sebe definisala kao «Narodnu stranku političkog centra, otvorenu za sve građane Bosne i Hercegovine«.

Osnovni ciljevi SDA su:

snažno i građansko društvo u kojem je čovjek – pojedinac subjekt društvenih procesa;

pravna država kao «pomoćna služba« u funkciji općeg dobra;

zaštita tradicionalnih vrijednosti i porodice kao temelja zdravog društva;

poštivanje različitih svjetonazora;

zaštita nacionalnih interesa, vjerskih prava i sloboda. Kao bitne pravce i prioritete svog djelovanja SDA je istaknula:

ustavnu integraciju BiH, koju vidimo kao decentraliziranu državu multietničkih regija i lokalne samouprave prema evropskim standardima,

izmjene i dopune Dejtonskog mirovnog sporazuma koje će omogućiti da se BiH uspostavi kao funkcionalna i normalna država,

afirmaciju bosanskog identiteta kao zajedničkog identiteta svih građana Bosne i Hercegovine bez obzira na njihovu etničku pripadnost,

izgradnju povjerenja među narodima i građanima baziranu na objektivnom utvrđivanju istine u proteklom ratu, uspostavljanje jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH te ubrzanje procesa privatizacije koju prati razumna i pravična socijalna politika,

koaliranje sa strankama probosanske orijentacije u BiH i priključenje Asocijaciji narodnih stranaka Vijeća Evrope.

Na 3. Kongresu Stranke demokratske akcije Alija Izetbegović se povukao sa pozicije aktivnog predsjednika SDA te je proglašen doživotnim Počasnim predsjednikom. Za predsjednika SDA izabran je Sulejman Tihić.

Uslovi opozicionog djelovanja nisu oslabili SDA, prečistili su je i ojačali. S druge strane, Alijansa za promjene, neprirodan konglomerat političkih stranaka predvođen SDP-om, u kratkom vremenu je uvjerio birače u svoju neefikasnost i otvorio prostor za povratak SDA. Izbori koji su uslijedili su to potvrdili. Na opštim izborima održanim u novembru 2002. godine SDA je dominantno pobijedila: Sulejman Tihić je izabran za člana Predsjedništva BiH, SDA je osvojila 10 mandata od ukupno 42 u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, a 32 mandata od 98 u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH. Općinski izbori održani u jesen 2004. godine su dodatno učvrstili poziciju SDA koja je osvojila skoro duplo više glasova od stranaka na drugom i trećem mjestu. SDA je pobijedila u izborima za općinska vijeća u 47 općina, te u izboru za načelnika u 36 opština. Izvršen je snažan prodor u opštine RS – SDA je pobijedila u 4 opštine a u 2 postavila svog načelnika. Ostvareni su odlični rezultati u Mostaru i Sarajevu. U Sarajevu je SDA imenovala gradonačelnika.

Ciljevi koje je Stranka sebi postavila na 3. Kongresu se, unatoč očekivanim otporima, ubrzano ispunjavaju. Reforme koje vode jedinstvu zemlje a odvijaju se u sferi sigurnosti, odbrane, kontrole granica, jedinstvenog tržišta su u poodmakloj fazi. Odlučnost međunarodne zajednice da pomogne BiH kako bi postala normalna i funkcionalna država i kako bi se priključila Evropskoj Uniji i NATO savezu, nikad nije bila jasnija. Saradnja SDA i međunarodne zajednice je također najusklađenija u posljednjih 10 godina. SDA je primljena u decembru 2004. godine, u svojstvu posmatrača, u Asocijaciju Evropskih narodnih stranaka.

26. maja 2005. godine u Sarajevu, na 15. godišnjicu Stranke, održan je 4. Kongres SDA. Kongresu je prisustvovalo oko 1400 članova, od toga 593 delegata i više od 800 gostiju iz zemlje i inozemstva. Među brojnim uglednim gostima bio je i gosp. Wilfried Martens, predsjednik grupacije Evropskih narodnih stranaka, koji je pozdravio prisutne. Na Kongresu su usvojeni Programska deklaracija i Statut SDA.

Za predsjednika SDA ponovo je izabran Sulejman Tihić. Potvrđujući opredjeljenja i ciljeve definirane u Programskoj deklaraciji, SDA će u narednom periodu nastupati kao bosanska narodna stranka političkog centra, otvorena za sve građane Bosne i Hercegovine koji prihvate njene programske ciljeve.

Stranka afirmiše evropske vrijednosti i standarde, te članstvo u evroatlanskim integracijama, uz očuvanje tradicionalnih vrijednosti bosanskog identiteta. SDA će nastaviti da se snažno zalaže za građansko društvo i vladavinu prava. Svjesna da klica fašizma i totalitarizma u Evropi, a naročito na Balkanu, nikad nije iskorijenjena, SDA sebe vidi u frontu antifašističkih snaga koji se suprotstavlja svim oblicima diskriminacije i totalitarizma. U vremenu koje dolazi, SDA zajedno sa ostalim patriotskim i demokratskim snagama u Bosni i Hercegovini ima šansu da dovrši procese koje su otpočeli prije 15 godina.

Reforme koje vode funkcionalnoj državi i jedinstvenom ekonomskom prostoru trebaju privući novi kapital u BiH i dati polet ekonomiji, obnovljena ekonomija treba relaksirati odnose među suprostavljenim snagama u Bosni i omogućiti stvaranje pozitivne klime za još brži ekonomski oporavak, što bi stvorilo spiralu pozitivnih procesa, suprotnu onoj koja je dovela do krize i ratova na početku 90-tih. Bosna i Hercegovina ponovo može postati primjer multietične zemlje u kojoj narodi žive u slozi, kao što su živjeli stoljećima.

U 21 stoljeću ovaj prirodni suživot će biti potpomognut državnom strukturom koja garantuje ravnopravnost, red i zakon, te prosperitetnu ekonomiju za sve BH građane.

Na 5. Kongresu SDA, održanom 26. maja 2009. godine u Sarajevu, za predsjednika SDA izabran je Sulejman Tihić.

Na 6. Kongresu SDA, održanom 26. maja 2015. godine u Sarajevu, za predsjednika SDA izabran je Bakir Izetbegović.

Na 7. Kongresu SDA, održanom 14. septembra 2019. godine u Sarajevu, za predsjednika SDA izabran je Bakir Izetbegović.

Izvor