#Deca zla

[nije-mi-nista]

[gledajchildrenofevil]

[Gledaj] Children of Evil (2023) Ceo film Online sa Prevodom

[Gledanje] Deca zla (2023) Ceo film online Besplatno, Gledati Deca zla (2023) Ceo film online sa Prevodom na Srpski, Gledajte Deca zla (2023) Cijeli film online u HD kvalitet

[Gledaj]" Deca zla (2023) Ceo film Online sa Prevodom , Deca zla film Cijeli Film za gledanje ,Ceo film HD Filmovi Streaming

Gledati Deca zla | Ceo Film ONLINE sa Prevodom HD Cijeli Filmovizija (2023) ☣ Deca zla cijeli film online 2020 Sequel to the movie South Wind.

SADRŽAJ Tajanstvena sila izbacuje Mjesec iz Zemljine orbite i šalje ga da ravno u sudar sa životom kakav poznajemo. Svega nekoliko tjedana prije udara i sa svijetom na rubu uništenja, izvršna direktorica NASA-e i bivša astronautkinja Jo Fowler (Halle Berry) uvjerena je da ima ključ spasa. Bivši kolega astronaut, Brian Harper (Patrick Wilson) i teoretičar zavjere K.C. Houseman (John Bradley) jedini su koji joj vjeruju. Ovi će heroji krenuti u nemoguću posljednju misiju u svemir, ali tamo otkrivaju da naš Mjesec nije baš ono što mislimo da jest.

IZVORNO IME: Deca zla REDATELJ: Roland Emmerich | ŽANR: SF, akcija ULOGE: Halle Berry, Patrick Wilson, John Bradley, Michael Pena

If you have fever, cough and difficulty breathing, seek medical care early Stay home if you feel unwell. If you have a fever, cough and difficulty breathing, seek medical attention and call in advance. Follow the directions of your local health authority. Why? National and local authorities will have the most up to date information on the situation in your area. Calling in advance will allow your health care provider to quickly direct you to the right health facility. This will also protect you and help prevent spread of viruses and other infections. Stay informed and follow advice given by your healthcare provider Stay informed on the latest developments about. Follow advice given by your healthcare provider, your national and local public health authority or your employer on how to protect yourself and others from. Why? National and local authorities will have the most up to date information on whether is spreading in your area. They are best placed to advise on what people in your area should be doing to protect

● Deca zla

● Deca zla ceo film

● Deca zla ceo film za gledanje

● Deca zla film

● Deca zla cijeli film

● Deca zla ceo film 2023

● Deca zla trailer

● Deca zla muzika

● Deca zla soundtrack

● Deca zla bioskop

● Deca zla besplatno gledanje

● Deca zla beograd

● Deca zla ubrzanje ceo film online

● Deca zla cinestar

● Deca zla ceo film gledalica

● Deca zla ceo film online 2023

● Deca zla ubrzanje download

● Deca zla datum izlaska

● Deca zla dailymotion

● Deca zla datum

● Deca zla epizoda 1

● Deca zla film online

● Deca zla ubrzanje full movie

● Deca zla free online

● Deca zla free download

● Deca zla filmovita

● Deca zla ubrzanje filmovizija

● Deca zla film sa prevodom

● Deca zla ubrzanje gledaj online

● Deca zla gdje gledati

● Deca zla gledalica

● Deca zla glumci

● Deca zla gledaj

● Deca zla gledanje

● Deca zla gde gledati

●kako gledati Deca zla

● Deca zla ubrzanje hrvatska

● Deca zla hrt

● Deca zla izlazak

● Deca zla kino

● Deca zla kada izlazi

● Deca zla kad izlazi

● Deca zla karte

● Deca zla kupiti

● Deca zla kino wien

● Deca zla link

● Deca zla münchen

● Deca zla netflix

● Deca zla nickyano

● Deca zla online sa prevodom

● Deca zla ubrzanje online

● Deca zla online ceo film dailymotion

● Deca zla online ceo film

● Deca zla online s prevodom

● Deca zla online za gledanje

● Deca zla ubrzanje online free

● Deca zla online film

● Deca zla pesma

● Deca zla ubrzanje premijera

● Deca zla prikazivanje

● Deca zla premijera filma

● Deca zla premijera

● Deca zla release date

● Deca zla radnja

● Deca zla rts

● Deca zla serija

● Deca zla stream

● Deca zla sa prevodom

[gledajdecazla2023]

[Gledaj] Deca zla (2023) Ceo film Online sa Prevodom

[Gledanje] Deca zla (2023) Ceo film online Besplatno, Gledati Deca zla (2023) Ceo film online sa Prevodom na Srpski, Gledajte Deca zla (2023) Cijeli film online u HD kvalitet

[Gledaj]" Deca zla (2023) Ceo film Online sa Prevodom , Deca zla film Cijeli Film za gledanje ,Ceo film HD Filmovi Streaming

Gledati Deca zla | Ceo Film ONLINE sa Prevodom HD Cijeli Filmovizija (2023) ☣ Deca zla cijeli film online 2020 Sequel to the movie South Wind.

SADRŽAJ Tajanstvena sila izbacuje Mjesec iz Zemljine orbite i šalje ga da ravno u sudar sa životom kakav poznajemo. Svega nekoliko tjedana prije udara i sa svijetom na rubu uništenja, izvršna direktorica NASA-e i bivša astronautkinja Jo Fowler (Halle Berry) uvjerena je da ima ključ spasa. Bivši kolega astronaut, Brian Harper (Patrick Wilson) i teoretičar zavjere K.C. Houseman (John Bradley) jedini su koji joj vjeruju. Ovi će heroji krenuti u nemoguću posljednju misiju u svemir, ali tamo otkrivaju da naš Mjesec nije baš ono što mislimo da jest.

IZVORNO IME: Deca zla REDATELJ: Roland Emmerich | ŽANR: SF, akcija ULOGE: Halle Berry, Patrick Wilson, John Bradley, Michael Pena

If you have fever, cough and difficulty breathing, seek medical care early Stay home if you feel unwell. If you have a fever, cough and difficulty breathing, seek medical attention and call in advance. Follow the directions of your local health authority. Why? National and local authorities will have the most up to date information on the situation in your area. Calling in advance will allow your health care provider to quickly direct you to the right health facility. This will also protect you and help prevent spread of viruses and other infections. Stay informed and follow advice given by your healthcare provider Stay informed on the latest developments about. Follow advice given by your healthcare provider, your national and local public health authority or your employer on how to protect yourself and others from. Why? National and local authorities will have the most up to date information on whether is spreading in your area. They are best placed to advise on what people in your area should be doing to protect

● Deca zla

● Deca zla ceo film

● Deca zla ceo film za gledanje

● Deca zla film

● Deca zla cijeli film

● Deca zla ceo film 2023

● Deca zla trailer

● Deca zla muzika

● Deca zla soundtrack

● Deca zla bioskop

● Deca zla besplatno gledanje

● Deca zla beograd

● Deca zla ubrzanje ceo film online

● Deca zla cinestar

● Deca zla ceo film gledalica

● Deca zla ceo film online 2023

● Deca zla ubrzanje download

● Deca zla datum izlaska

● Deca zla dailymotion

● Deca zla datum

● Deca zla epizoda 1

● Deca zla film online

● Deca zla ubrzanje full movie

● Deca zla free online

● Deca zla free download

● Deca zla filmovita

● Deca zla ubrzanje filmovizija

● Deca zla film sa prevodom

● Deca zla ubrzanje gledaj online

● Deca zla gdje gledati

● Deca zla gledalica

● Deca zla glumci

● Deca zla gledaj

● Deca zla gledanje

● Deca zla gde gledati

●kako gledati Deca zla

● Deca zla ubrzanje hrvatska

● Deca zla hrt

● Deca zla izlazak

● Deca zla kino

● Deca zla kada izlazi

● Deca zla kad izlazi

● Deca zla karte

● Deca zla kupiti

● Deca zla kino wien

● Deca zla link

● Deca zla münchen

● Deca zla netflix

● Deca zla nickyano

● Deca zla online sa prevodom

● Deca zla ubrzanje online

● Deca zla online ceo film dailymotion

● Deca zla online ceo film

● Deca zla online s prevodom

● Deca zla online za gledanje

● Deca zla ubrzanje online free

● Deca zla online film

● Deca zla pesma

● Deca zla ubrzanje premijera

● Deca zla prikazivanje

● Deca zla premijera filma

● Deca zla premijera

[poeticlicense12345]

SVET IZA OGLEDALA

Dok čitamo knjige, mi proživljavamo nekoliko života, a kad ih pričamo nekome, oni se odvijaju neposredno pred našim očima. Čitav naš život je knjiga koja se ispisuje sama, a mi ne znamo koja je njena poruka.Veština pričanja priča, kada pred onima koji slušaju, otvarate čudesne svetove u kojima se ostvaruju snovi onih koji imaju hrabrosti da idu za njima, je čudesna.

Često sam učenicima ,želeći da zavole tu magiju reči koja stvara čuda pred nama ,govorila da im ja na časovima pričam priče, ali ne da bih ih uspavala, već da bih ih probudila iz letargije, koja im sve više postaje prirodno stanje.Uzgred pamtim slogan neke omladinske manifestacije (Dan mladosti?) : „Probudi se, nešto se dešava! Tvoja se sudbina rešava!“ Zgodna metafora. Iznenadi me ponekad činjenica da tim mladim ljudima, mojim đacima, nisu pričane priče, naročito one pred spavanje. Bilo bi preambiciozno od mene da u tome nalazim uzroke otuđenosti, nedefinisanog moralnog stava, odsustva empatije koje odlikuju neke od tih mladih ljudi, jer psiholog, i pored nekih mojih afiniteta, ipak nisam.

Volim da mislima, koje uvek daju neku boju mojoj duši, prizovem te najlepše trenutke dana kada, slušajući sugestivan i topao glas „nekog svog“, odlazimo u san. Tada bismo mi deca, koja se, po pravilu plaše mraka i samoće u njemu, tonuli neosetno u san, u društvu likova iz priča koje su nam pričane. Priče su bile raznovrsne zavisno od naratora, koji su im davali specifičnu boju.U vreme najranijeg detinjstva te priče su bile nacionalno i epski obojene, kada bi nam ih pričala baba Marica, čiji su koreni bili ratnički i juna��ki. Priče o Kraljeviću Marku i njegovoj neverovatnoj snazi, o njegovom konju Šarcu, s kojim je razovarao i pio vino (i pre crtaća!), o oranju carskih drumova, ali i ljubavi i poštovanju prema svojoj, Jevrosimi majci,su mi, još tada, duboko usadili neke moralne principe, kojih sam mnogo kasnije postala svesna. Serbeza, naša domaćica, nam je pričala, duhom i talentom jedne Šeherezade, čudesne priče iz Hiljadu i jedne noći, gde smo učili kako se i lepotom reći može boriti protiv zla i nepravde.

Naravno, bajke su bile nezaobilazne, kada bi nas mama uspavljivala, i uvek u skladu sa njenim iskrenim verovanjem da ljubav i pravda uvek pobeđuju. Kada bi joj tata, kasnije u životu, prebacio kao naivnost njenu veru u pobedu dobra nad zlom, pravdala bi se time da je to realnost, a ne mašta. Ni danas nisam sigurna da li je to njeno verovanje da ljubav savlađuje sve prepreke bio njen odbrambeni mehanizam, kojim se suprostavljala „rugobama“ života. Bilo kako bilo, ponela sam tu maminu „klicu“, pa sada ja „propovedam“ ideju da su ljubav i dobrota superiorni.

Tradicija pričanja priča pred san se nastavila u mojoj kući.Kao mladoj majci, pričanje priča nikad nije bila ona dnevna obaveza koja se, zbog prezauzetosti, preskakala. U tom pričanju bajke su bile onaj deo nasleđa koji se podrazumevao, ali što sam kao „pričalac“priča bila iskusnija i veštija, one su dobijale i neke druge namene, a ne samo uspavljivanje. Počela sam da pričam „prigodne“ priče, zavisno od didaktičke poruke koju sam nameravala da pošaljem. Danas mi sin kaže da sam „manipulisala“ njihovim osećanjima, kažnjavajući ih pričama umesto pridikama.Kada bi se „ogrešili“ o poštovanju „ličnosti majke“, Cankareve priče, Šoljica kafe, Zastideo se majke, Desetica, su bile delotvornije od bilo koje kazne.Dobijala sam njihovo izvinjenje, grižu savesti i – po neku suzu.Apsolutna katarza! (grešna mi duša!). Narator u meni je postajao sve samouvereniji i veštiji, a moje priče su sve više imale didaktičku poruku (profesionalna deformacija!), pa su Andrićeve priče o ljubavi prema knjizi i Aska i vuk, bile najčešće „rabljene“. Te priče kojima smo uspavljivali decu su bile najlepši i najdragoceniji, a, istovremeno, i najdelotvorniji trenuci u vaspitanju. Naravno, trebalo je i živeti u skladu sa onim što pokušavate da prenesete deci.I kao roditelj i kao profesor pokušavala sam da to uskladim u sebi. Ne znam da li sam uspela.

I danas kada priče pričaju elektronski naratori, mislim da živa, topla reč nije izgubila od svoje privlačnosti. Moja ćerka ,koja je i sama spisateljica, svom sinu priča „svoje“ priče zavisno od poruke koju želi da prenese (kao ja nekad!). A za mene, moj unuk kaže da ja „izmišljam“, a ne pričam, priče i od mene traži da mu pričam „priče iz svog života.“Kad sam ga pre neko veče pitala mogu li da mu ispričam neku ljubavnu priču, pristao je samo pod uslovom da sam ja glavni lik i „da ne izmišljam radnju“. Bitna mu je autentičnost priče, a meni one produžavaju „iluziju životnog trajanja“, ili, kako kaže Andrić, možda pričam sama sebi „svoju priču kao dete koje peva u mraku da bi zavaralo svoj strah.“

Neko je rekao da postoji mudrost glave i mudrost srca, a u tim „lekovitim“ pričama te mudrosti su skladno isprepletane. Glava gleda blagonaklono na razloge srca. Poželela sam, dok ovo pišem, da mi „neko moj“ priča priču u kojoj ljubav i dobrota sve pobeđuju i da, pričajući tako, probudi uspavano dete u meni, kome ne dam da odraste.

text author: Tanja Petrović Krivokapić

[zanimljivaekonomija]

Roman o Diani Budisavljević, zaboravljenoj heroini Drugog svetskog rata

Kasno proleće 1942, gluvo doba noći. Na sporedni kolosek zagrebačke železničke stanice pristiže transport stočnih vagona krcat srpskim ženama. Odlaze na prisilni rad u Nemački Rajh. Pored šina razapet je šator Crvenog krsta. Sredovečna Austrijanka Diana Budisavljević Obekser deli im čaj i nešto hrane. Danima i nedeljama muči je isto pitanje: gde su deca? Ona koja su preživela ustaške pokolje odvojena su od majki i očeva i prepuštena sebi.

Posle mnogo traganja Diana Budisavljević saznaje da su u Staroj Gradišci, ispostavi zloglasnog logora Jasenovac. Upornošću i nadljudskim naporom sa grupom svojih saradnica uspeva da prodre u tu fabriku smrti. Tog vrelog letnjeg dana 1942. susreće se s prizorima iz pakla. Vrhovni zapovednik Maks Luburić naređuje joj da hitno napusti logor.

Dece je mnogo, a vremena za njihovo izbavljenje malo. Diana je odlučna, prekršiće sve Luburićeve naredbe jer zna da je akcija spasavanja srpske dece iz ustaških logora smrti zapravo akcija spasavanja čovečnosti iz životinjskih kandži zla.

Ovo je radnja novog Laguninog romana „Austrijanka“, priče o životu Diane Budisavljević, žene koja je u Drugom svetskom ratu spasla više od 12.000 dece iz logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a koja je posle rata skoro potpuno zaboravljena. Zahvaljujući njenim dnevnicima i istraživanju pisca i istoričara Zorana Milekića, očuvana je uspomena na ovu heroinu.

„Pre desetak godina sam, kao istoričar, postao član scenarističkog tima našeg glumca i producenta Tihomira Stanića. Film je trebalo da ispriča priču o Diani Budisavljević Obekser, a moj zadatak je bio da skupim o njoj što više istorijskih podataka. Nažalost, nije se uspelo skupiti i dovoljno finansijskih sredstava za tako veliki projekat“, ispričao nam je povodom izlaska knjige autor Zoran Milekić. 

„No ja nisam bio spreman da dopustim da veliki broj podataka do kojih sam došao o toj heroini ode u zaborav. Ali to je bio samo jedan od razloga da pristupim pisanju romana o njoj. Njena akcija spasavanja srpske dece iz ustaških logora smrti bila je tako velika, uzbudljiva, dramatična i rizična da me je neodoljivo privukla pisanju. Pored svega toga, saznanje da je kao Austrijanka ratne godine mogla da provede sasvim mirno, čak i udobno, u svom zagrebačkom stanu, a da je ona to ipak odbacila iz duboko ljudskih razloga, možda je i najviše uticalo da joj posvetim ovu priču. Istina, istraživanje i pisanje pripovesti o njenom podvigu bilo je teško, naporno, katkad i iscrpljujuće, ali istovremeno uzbudljivo, zanimljivo i inspirativno. Zaista se nadam da će čitaoci ovu knjigu doživeti na isti ili sličan način. U svakom slučaju mogu očekivati priču o ženi čija je akcija spasavanja dece od jezivih smrti postala zapravo akcija spasavanja čovečnosti u vremenu užasnog zla. Dakle, u suštini, jednu duboko ljudsku priču“, rekao je autor.

Roman „Austrijanka“ možete pronaći u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs i na sajtu laguna.rs od petka 15. januara, na dan kad se obeležava 130 godina od rođenja ove heroine.

*Foto autora: privatna arhiva

[tibitrazilakise]

Je l te čekala kafana i lagala za tebe, jer je mislila da ćeš se promeniti i okrenuti njoj? Ili je bila u pitanju, tvoja ćerka o kojoj nisi znao baš ništa, niti si ikada pitao za njenu omiljenu boju, ni njena osećanja?? Verovala sam ti tata, da ćeš možda sa nekim godinama postati bolji čovek. Da ćeš pogledati primer božanstvenog odnosa oca i ćerke na nekom drugom mestu i početi da primenjuješ u našim životima.

Da ćeš jednom reći pred svima, "TO JE MOJA ĆERKA. PONOSAN SAM NA NJU." Ali izgleda, da mi je sudjeno da ljubomorišem na druge, kad ugledam koliko samo ljubavi i pažnje dobijaju od svojih očeva, a ja nikada, ništa od tebe.

I sada posle toliko godina, pokušavaš da mi se približiš,

ali ja te samo jednom rečenicom "Gde si bio kad mi je to bilo najpotrebnije" odgurnem od sebe.

Kada sam htela da me barem jednom pomiluješ, da mi kažeš da ću ozdraviti, da me odbraniš od svakog zla, ti si bio na drugoj planeti. Tamo si shvatio, izgleda, da sam odrasla. Više nisam tako mala, tata. Imam 19, zaboravio si?

Trebalo je neke lepe stvari raditi dok je neko mali.

I dok su druga deca sa 5 godina i svojim očevima učila da voze bicikle, ja sam morala da lažem tvoje roditelje da si kući.

Brat i ja dok smo tako bili primorani, mrzeli smo te a da ti to nismo ni rekli. Uvek bismo mamu krišom pitali, da ti ne čuješ "A kad tata danas radi" i kada bismo čuli da si druga smena, mi bismo bili srećni.

Navikne se čovek na nečije odsustvo, pa poželi još više da nije tu.

Dok su druge ćerke pričale očevima za prvu ljubav, ja sam svoju prvu ljubav krila od tebe.

Bog zna koliko sam u sebi pucala, i bila povredjena kada su me drugarice pitale "Zna li ti tata za njega?"

Ili kada je jednom prilikom u 4.razredu srednje škole neko prokomentarisao "Ja nikad nisam videla njenog oca, nisam znala da ga ima"

Otac koji ni na jedan roditeljski sastanak nije došao. Ni na jedan poziv škole kada me profesori uhvate u lošem stanju. Kako bi neko i mogao da zna da te ja uopšte imam?

Nemam te. Nemam te uopšte.

Ti živiš sa mnom, a dalek si mi skroz. Ja znam sve o tebi, a ti ne znaš ništa više sem mog imena.

Zaboli, znaš, na momente.

Onda se kajem što uopšte pridajem značaju pričama u kojima si ti.

[brbljivica]

Ponekad je dovoljno da vidiš venčanje i da, sa izvesnom pomirenošću, shvatiš kako će sva deca iz tog braka biti neizbežno sjebana i zajebana. To je činjenica, ne zla slutnja - mračno saznanje da to dvoje ljudi ne bi trebalo da imaju potomke. Mada sasvim sigurno hoće.

🦋 Bašta leptirica - Dot Hačison 🦋

[thedraganuzelac]

‚‚ Another brick in the wall part 2.“ ... by Roger Waters

    Vrhunac kritičkog opusa Pink Floyda objavljen je 30 . novembra 1979 . , u vidu duplog , novog konceptualnog albuma - The Wall , nove monumentalne epske avanture sa ubitačnom Floyd krstaricom i socijano kritičkom intonacijom nošenom dahom Rogera Watersa ... Nakon epskih devetomesečnih radova pojavio se ,, Zid“ ( nešto kasnije i kao film nastao u saradnji sa briljantnim britanskim filmskim režiserom Alanom Parkerom – pod istim nazivom, Watersovskim scenarističkim angažmanom i Bobom Geldofom , tadašnjim liderom benda ,, Boomtown rats“ u naslovnoj ulozi propale muzičke zvezde – Pinka(Barrett) ili alter ega Rogera Watersa i njegove tragične mladosti - odrastanja bez oca poginulog u užasu Drugog svetskog rata) ...

… Rodžer Voters je ovako opisao osnovnu ideju albuma The Wall : „Osnovna ideja cele stvari jeste da, ako se izoluješ, počinješ da propadaš.“.

… Bio je to album koji je zaokružio na epohalan način Watersov koncept sagledavanja modernog sveta iz socijalno kritičkog ugla i počeo da ruši sve zidove koji nas razdvajaju i dele , deset godina pre zvaničnog pada najvećeg zida podele – Berlinskog zida ... Bio je to još jedan Pink Floyd ,, magnum opus“ , jedan od najbitnijih , krucijalnih albuma sedamdesetih godina 20. veka , glavni zamajac Watersove solo karijere i album koji je doneo kultni hit singl (prvi singl Floyda nakon deset godina , u Britaniji) – Another brick in the wall( protestnu pesmu, podeljenu u tri nezavisna dela koja savršeno funkcionišu kao celina) i niz ništa manje značajnih pesama poput : One of my turns , Mother, Don’t leave me now , Confortably numb , Hey you , In the flesh , Run like hell ... Album je izašao 1979. godine, dok je istoimeni film izašao 1982. godine… Film se sastoji od video-spotova koji prate životnu priču Pink Flojda, glavnog junaka filma. Video-spotovi, odnosno pesme, idu istim redom kao i na albumu i tako se formira priča o liku koji postupno postaje izolovan od sveta sopstvenim mentalnim zidom… Stvaranju tog zida doprineli su pogibija njegovog oca u Drugom svetskom ratu, kao i  prevelika zaštita njegove majke i na kraju razvod braka koji je potvrdio ubeđenja njegove majke, kojima ga je hranila od malena, a to je da se nikome više ne može verovati…

We don't need no education

We don't need no thought control

No dark sarcasm in the classroom

Teacher, leave them kids alone

 Hey, teacher, leave them kids alone

 All in all it's just another brick in the wall

All in all you're just another brick in the wall

 We don't need no education

We don't need no thought control

No dark sarcasm in the classroom

Teachers, leave them kids alone

 Hey, teacher, leave us kids alone

 All in all you're just another brick in the wall

All in all you're just another brick in the wall

[Spoken:]

Wrong! Do it again!

Wrong! Do it again!

If you don't eat your meat, you can't have any pudding!

How can you have any pudding if you don't eat your meat?!

You! Yes, you, behind the bike sheds, stand still, laddy!

… Odrastanje uz majku , bez oca koji je poginuo kao samo još jedna cigla u zidu bezdušnog društva , prošarana je brutalnim scenama stradanja , bolnih sećanja , košmara , usamljenosti ... Tata , šta si to ostavio za mene ... sve u svemu to je samo još jedna cigla u zidu ... Zid predstavlja psihičku barijeru koju Pink gradi svojim strahovima i traumama i mada on ima fizički kontakt sa svetom, postaje sve otuđeniji na duhovnom planu. Svaki traumatizujući događaj iz njegovog života on doživljava kao još jednu ciglu u zidu. Prva u nizu cigli je odsustvo figure oca u njegovom ranom detinjstvu… Posledice bezumnog rata su pogubne – razoreni ljudski životi , razorene porodice , nebriga za pojedinca i atmosfera bez ljubavi , saosećanja i topline ... Usamljenom dečaku ostavljena su samo bleda sećanja i svet izgrađen maštom , maštom nesretnog odrastanja ... Uteha od licemernog društva bila je samo još jedna besmislena zahvalnica poginulima , mrtvo slovo na papiru – od novog obećanog sveta ostali su samo bol i laž , zastava Britanije čiji se crveni , engleski krst pretvara simbolično u krv koja se sliva u šaht ljudskog zla i bezdušnog otpada ... Good bye , blue sky – ironičan je i sarkastičan Watersov komentar na domete i uspehe modernog demokratskog društva zasnovanog na licemerju , praznim pričama , demagogiji i lažima , brutalnosti , gramzivosti , sili ...

… U verziji sa albuma The Wall drugi deo pesme "Another brick in the wall" (sastavljene iz tri dela, gde svaki od tri dela pesme ima sličnu ako ne i jednaku strukturu teksta i muzike, i svaki deo je glasniji i puniji ljutnje od prethodnog dela, menjajući tako raspoloženja od tužnog prvog dela, preko protestnog drugog, pa sve do besnog trećeg dela pesme)  sledi nakon pesme The Happpiest days of our lives(naslov ove pesme je brutalno ironičan. Iako dani u školi treba da predstavljaju najsrećnije i najbezbrižnije dane u našem životu, oni su često obeleženi osećanjima poniženja. Voters za nastavnike kaže: „Nastavnici nikada ne motivišu učenike da rade prave stvari, niti ih zainteresuju za nešto, već se samo trude da ih održe mirne i dobre, i da ih smeste u pravilne kalupe kako bi otišli na univerzitet i bili „ispravni”) sa poznatim Voresovim vriskom(sličan vrisku u pesmi "Careful With That Axe, Eugene"). Te dve pesme su nekada puštane zajedno, posebno na rock radio stanicama, zbog njihove povezanosti u značenju. U pesmi se glasno čuju bubnjevi, kao i bas gitara. Deo pesme je snimljen sa školskim horom koji peva sa bendom zajedno drugu strofu. Kad pesma završi čuju se zvukovi i glasovi sa školskog dvorišta, zajedno sa učiteljem koji pokušava upravljati životima dece vičući na njih kao npr: ,,Wrong! Do it again!" i ,, If you don't eat yer meat, you can't have any pudding! How can you have any pudding if you don't eat yer meat?!"…

… Ne treba nam obrazovanje , ne treba nam kontrola misli , niti mračni sarkazam u učionicama ... učitelji , ostavite nas decu na miru ... sve u svemu to je još samo jedna cigla u zidu jetko se osvrće Waters na brutalnost , ispraznost i čvrstu ruku obrazovnog sistema – Another brick in the wall part 2 obrušava se na čisto zaglupljivanje i kontrolu misli koji od mladih ljudi prave morone , mleveno meso , poslušnike , moderne robove i buduće ratnike sistema , nove tempirane bombe i glinene golubove za nove besmislene ratove smišljene u kuhinjama vladara radi još većeg bogaćenja i uklanjanja buntovnih i nepodobnih delova sistema – sistema bogaćenja samo za privilegovane ... Mama , da li da podignem zid? ... Bezosećajnost , cinizam, perfidnost i strah vladaju svetom – cilj igre je zadržati vlast po svaku cenu , prigrabiti za sebe sve i slomiti volju pojedinca , pretvoriti ga u društveno korisnog roba , ratnika , praznu , bezosećajnu i bezimenu ljušturu bez pameti i osećanja , još jednu ciglu u zidu ...

… Nakon što ga uvredi učitelj za vreme nastave( ismevajući njegovo pisanje pesama, njegov rani kreativni pokušaj izražavanja osećanja koje društvo pokušava da uguši u mladom čoveku), mladi Pink(čitaj Waters) zamišlja kako sva deca protestuju i dižu ustanak protiv škole… Što se filmske verzije pesme tiče, prepune sjajnih animacija, simbolike, muzike i nadahnutosti, energije koja gledaoca u potpunosti uvlači u priču, poistovećujući ga sa svetom glavnog junaka pesme, Pink se zamisli na školskom času… Zamišlja nekolicinu učenika kako marširaju na putu dok ne padnu u nekakav uređaj (nešto kao ogromne mašine za mlevenje mesa) i izlaze iz njega svi jednaki sa nekakvim maskama preko lica( maskama bezličnosti koje društvo pokušava svima da nam okači, oduzimajući nam osnovno pravo na različitost i svaku vrstu slobode), tako da se ne mogu prepoznati… Kada počne britka i katarzična Gilmurova solo deonica na gitari, deca krenu uništavati školu sa čekićima (sličnim kao u delu sa marširajućim čekićima kada Pink umisli da je nacistički vođa) i stvaraju lomaču, i izvlače učitelja iz goruće škole… Pesma završi kada se Pink počne češati za ruku, po kojoj ga je udario učitelj sa ,,vaspitnim” štapom za vreme nastave(događanja tokom prethodne pesme) i u trećem delu ove monumentalne Votersove protestne pesme odluči dovršiti zid nakon tuge i boli nakon što ga je supruga izdala… Odlučuje da ne treba ništa od nikoga (,,Don't think i need anything at all.") i odvaja se od ljudi za koje smatra kako su bili samo ,,bricks in the wall". ("All in all you were all just bricks in the wall.") …

Ne treba nam obrazovanje

Ne treba nam kontrola misli

Ni mračni sarkazam u učionicama

Nastavnici, ostavite decu na miru

Hej, nastavniče, ostavi decu na miru

Sve u svemu, to je samo još jedna cigla u zidu

Sve u svemu, ti si samo još jedna cigla u zidu

 Ne treba nam obrazovanje

Ne treba nam kontrola misli

Ni mračni sarkazam u učionicama

Nastavnici, ostavite decu na miru

Hej, nastavniče, ostavi nas, decu, na miru

Sve u svemu, ti si samo još jedna cigla u zidu

Sve u svemu, ti si samo još jedna cigla u zidu…

 … Album ,, the Wall „ , kao i monumentalna, trodelna protestna Votersova himna – Another brick in the wall, triptih usmeren protiv svake vrste otuđenosti i gušenja slobode pojedinca u modernom svetu gde caruju licemerje i nasilje svake vrste, znameniti singl po kojem će većina pamtiti Floyde, ne ulazeći u dublju, suštinsku analizu jednog veličanstvenog kreativnog opusa, retkog u okvirima rokenrola - blistava su Pink Floyd remek dela , surova slika stvarnosti i raspada svih istinskih sistema vrednosti , slika nihilizma sveta bez ljubavi i duše , gde se jedino možete ,, obogatiti“ na nesreći i poniženju drugih ili prodajući vlastitu dušu , snove , ideale i dostojanstvo za sitnu lovu ... Ukoilko nemate odgovora u vašem srcu i duši , ostaje vam samo da se nadate da nećete biti ,, zatvoreni , jer ste uhvaćeni na delu pokazujući osećanja“ ... I proglašeni ludima ili možda razapeti na zid , mekog srca umetničkog ...

 By Dragan Uzelac, never be another brick in the wall, septembar 2019.

[urbanidesnicar]

Snjeguljica i ostale pripovijetke

Je li ovo taj kraj svijeta? O kome su napisane tisuće knjiga i snimljene stotine filmova? Radilo se o znanstvenoj fantastici, i plašili su nas nuklearnim ratom ili udarom meteora. Ali što ako nema nikakve materijalne štete, nego se radi o eliminaciji većine svjetske populacije? Kako se to onda zove? Genocid, ljudocid ili koronacid?

Sotonistički plan (navodno) predviđa brisanje 90% stanovništva sa lica zemlje? Čini mi se da je brojka malo previsoka, ali tko mi jamči da sam u pravu? Da ne bi slučajno vjerovao: vlastima, UN, medijima, SZO, EU... Nema teorije. Njihova je zadaća da izazivaju paniku i da nas lažu. I to ne kao pas, nego kao jato pasa. Psihopati ovaj plan uopće ne kriju, i sve se može provjeriti u davno napisanim knjigama o depopulaciji. Autori istih danas imaju najviše dionica u farmaceutskim tvrtkama. Slučajnost?

I ONI se ko' biva brinu za naše zdravlje?! Gates prvo financira laboratorij u Wuhanu, a onda ti prodaje cjepivo. Stvarno moraš biti naivan kao Snjeguljica, da bi u to povjerovao. Zašto baš Snjeguljica? Djevojka je bila nevina, sve dok nije povjerovala u plemenite namjere 7 patuljaka. A danas živi sama sa sedmero djece. "Nu raspuštenice", tračaju je susjede. Alimentacije još uvijek nema, jer se ne zna čije je čije?  A šta'š. "Nije zlato sve što sija...", rekao je Thomas Edison kad je izumio žarulju. Poslije ga je Tesla sačekao u portunu i prebio ga ko' vola u kupusu, jer mu je mazno ideju.

Zemlja je odavno prestala kružiti oko sunca. a cijeli svijet tapka u mjestu. Još od početka prošle godine. A sve to zbog "smrtonosnog virusa" maderfaking gripe. Made in China. Veća je šansa da će Vučić zapjevati: "Evo zore, evo dana..", nego da ćeš od iste umrijeti.

Na vijestima skoro nitko ne spominje Afriku. Kod njih izgleda nema PLANdemije. Kako to, kako to? Uglavnom je u pitanju gola sirotinja, koja i dan danas umire od gladi. TV je za njih mislena imenica, i samim tim su riješili problem korone. Dok svjedočimo najvećem ljudskom eksperimentu u povijesti, vidimo da novac uopće nije problem. Da postoji volja, problem gladi i siromaštva bi se vrlo lako mogao riješiti. Ali ne će. Jer je njihov cilj da nas bude manje, a ne više.

Budimo razumni i ne dozvolimo da strah upravlja našim životima. Nekoga ova silna propaganda isprepada, a nekoga razbjesni. U meni sve vrije i nije pitanje hoću li, nego kada ću "puknuti". Je li igla oštra? Je. Može li te povrijediti? Da. Upravo zato svaki pokušaj cijepljenja, smatram napadom hladnim oružjem. I adekvatno odgovaram još hladnijim oružjem. Motikom, i to iz frižidera.

Društvene mreže su odavno postale oruđe u rukama neo-komunista. To smo svi osjetili na svojoj koži. Ipak zbog nekih ljudi, vrijedi pretrpjeti cenzuru, blokade i izbacivanja. Prvenstveno mislim na FB i Twitter. Ne mogu nas sve zabraniti, jer ničemo kao gljive poslije kiše. A konzervativni um je puno razvijeniji od progresivnog. To je i njima jasno. Ali se prave da nije. Nije im baš ugodno javno dati do znanja, da imaju dvoznamenkasti kvocijent inteligencije.

Opet ponavljam da bi odabrana skupina marginalaca, bila u stanju izvesti zemlju iz krize. Oko toga uopće ne dvojim. Napoleon je rekao: "Dajte mi 100 Hrvatskih internet bojovnika, i pokoriti ću cijeli svijet." Često se u komentarima častimo superlativima i atributima poput: legendo, kralju, care.... Ne bih baš pretjerivao, jer istinske legende više nisu među nama. Oni su svoje živote položili na oltar Domovine.

Uzeli smo Slovence i konačno sam odgledao utakmicu, bez stresa i opasnosti od kardiovaskularnih bolesti. Atmosfera na Poljudu je bila izvrsna i jedinstvena. Po prvi put sam vidio cijele obitelji sa djecom, kako uživaju. Bez straha da će ih baklja ili boca pogoditi u glavu. A ni UEFA neće omastiti brke, jer je sve bilo fer i korektno. Tribine su bile pune Domoljuba iz Hrvatske, Herceg Bosne i inozemstva. Kao u stara dobra vremena, dok smo bili složni. Osim svečane lože. Gdje su se smjestili slavoserbi i čudni ljudi, čudnih imena. Mahniti, Puljak, Jovanović i mnoštvo  škarambeža (žohara). Deca vojnih lica i orjunaška guba, su ovih 90 minuta proveli u bolnici na Firulama priključeni na aparate. Nažalost, nije nestalo struje...

Član skupine TNT (stožera) udarnik Vili, izgovara još jednu epsku rečenicu: "Covid potvrde pružaju osjećaj sigurnosti". Sjedim, gledam, kontam i opet mi ništa nije jasno? Kakve veze ima ova diskriminacijska mjera, sa sigurnosti? I što je s nama koji se NEĆEMO cijepiti? Izdajte i nama potvrde da smo "teoretičari zavjere", pa možda i mi budemo sigurniji? Očit pokušaj onoga što je već odavno poznato. Cilj je podijeliti narod na dvije skupine, ne bi li međusobno zaratili. A onda bi im bilo puno lakše. E, ovaj put nas nećete zajebat. Jer smo u međuvremenu ipak nešto naučili. Ali će zato žute trake oko ruke, ponovo biti u modi (kolekcija jesen-zima 21/22.) Pa se nemoj opalit mokrom šlapom po glavi?

Ako netko slučajno nije primijetio, zapad više ne postoji. Definitivno. Gotovo, finito, the end. Ne samo da nemaju nikakvu moć, nego je čitav koncept kapitalizma pao u vodu. Uključujući ljudska prava i slobode. U koje su se toliko kleli. Ubuduće, kad nam trećerazredni Američki diplomati počnu pametovati i pričati o demokraciji, treba ih prekinuti u pola rečenice. I onda ih s guštom poslati u 3 P. mile matere.

Nekada smo imali istočni i zapadni blok. Danas se svijet dijeli na slobodne i totalitarne režime. A tu je ljestvica potpuno drugačija, nego prije pada Berlinskog zida. Tko bi gori, sad je doli. I obratno. Poljska, Mađarska, Slovačka, Češka, Rumunjska, Baltičke zemlje... su pojam normalnog, civiliziranog i slobodnog društva. Što im je zajedničko? Sve su to bivše komunističke zemlje, koje su desetljećima bile pod ruskom čizmom. I upravo zato znaju cijeniti slobodu. A mi? Bolje mi je ne počinjati...

Kanada je odavno zastranila a dolaskom korona komunizma, kao kule od karata su se srušile: SAD, Australija, N. Zeland, Njemačka, Francuska, Engleska....Klasičan domino efekt. Po tko zna koji put postavljam pitanje, na koje nikada nisam dobio odgovor. Koji pimpek više radimo u EU? I zašto se odričemo svoje baštine (uključujući i kunu), da bi ušli u nekakav Schengen? Progutati će nas mrak a da toga nećemo biti ni svjesni.

U Crnoj Gori se pomalo kolju. Koljuckaju. Neka malo... Skoro da nema portala a da nam vrli "analitičari" ne objašnjavaju u čemu je problem? Po meni je to nepotrebno sviranje Sebastianu Kurzu. Zašto uzalud trošiti suglasnike i samoglasnike, kad sve može puno jednostavnije? Srbi su genocidan narod, koji nikada neće odustati od ideje o "BIG smrdiji". I to bi bilo to.

Trenutno se uz pomoć SPC koja je ideolog svog zla na ovim prostorima, pokušava vratiti drugo oko u glavi. Za razliku od četnika, dobar dio Crnogoraca je zadnjih godina "progledao". Pa se očajnički bore protiv memoranduma SANU. C.Gora je i članica NATO pakta. Ali što imaju od toga? Trebam li opet ponavljati da isti više ne postoji, ili ćemo pričekati još koju godinu da Rusi i Kinezi ostvare zadane ciljeve? Unatoč činjenici da su naši odnosi sa Montenegrom relativno pristojni, ne smijemo zaboraviti neke stvari. Domovinski rat i njihovo učešće na agresorskoj strani. Upravo zato priželjkujem NEmirno rješenje sukoba, sa što više žrtava na obje strane. Jebaji ga čoče. "Sve se vraća, sve se plaća...", pjevala je Tereza, dok su junačine "posuđivale" kućanske aparate iz njene kuće u Konavlima.

"Budi ljubazan i milostiv. Neka svatko od tebe ode bolji i sretniji", rekla je Majka Terezija. Bojim se da smo tu kao narod kolektivno zgriješili. Četnici na traktorima mi nisu baš izgledali oduševljeni. Odoše, a ni sarmu ne probaše. Dakle, treba ponoviti Oluju i ispraviti grešku. Ovaj put svakom "izbeglici" treba dati Dorina čokoladu i toplu riječ. A nejač bi dobila gratis kutiju Bajadera, kojima je istekao rok...

Za promjenu, još riječ - dvije o strašnom virusu. Plandemija može završiti samo na jedan način. Kada to narod odluči i prestane slijediti imbecilne zapovijedi. Budemo li slušali korumpiranu "struku" i kvazi liječnike, ovo će potrajati do Sudnjega dana. Što bi se u stvari dogodilo, da ukinemo i stožer i mjere? Dobili bi slobodu i vratili se normalnom životu. Florida nam je najbolji primjer. Za početak bi trebali prestati rabiti izraz cjepivo. Jer se radi o eksperimentalnoj genskoj terapiji, koja nije u stanju zaustaviti bilo koji virus.

Nisam "novonormalan" niti ću ikada biti. Ali nisam ni Taliban. Ostavimo ljudima mogućnost izbora. Ako se netko želi cijepiti, nema nikakvih problema. Ako netko želi uzimati Ivermektin, u redu. Neka svakome bude dostupan. A mi koji ne želimo uzimati ništa, valjda isto imamo pravo na život? I okanite se priče da nekoga ugrožavamo. Nije istina, jer činjenice govore drugačije. A maske? Zašto smo ih tako olako prihvatili zdravo za gotovo? Kad isključivo služe za oduzimanje identiteta i kao obilježje pripadnosti stadu.

Ali nije sve tako tmurno kao što čini. Ima i nijansa crne. Sreća je tu oko nas, samo je treba pronaći. Zato ruke gore, gaće dole i zapjevajmo onu staru od Branka kockice:

"U svetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo. Tamo su kuće od čokolade, prozori su od marmelade..." "ZA DOMOVINU SPREMNI"

[mentalnahigijena]

Jeste li čuli za Sarandu Bogujevci? Ona je čudo od djevojke. Ona je borac. Ona je osoba koja preživljava u inat zlu i zvijerima zla i rata. Ona je čudo koje pokazuje da je život neuništiv. Ona je trn u oku nacionalističkim monstrumima! Ona je djevojka koja svojim životom priča jednu nevjerovatnu, strašnu, a istinitu priču. Saranda Bogujevici, od djevojčice kojoj su ”Škorpioni“ prije 22 godine masakrirali i pobili cijelu obitelj, od djeteta koje je upucano čak 16 puta do potpredsjednice Skupštine Kosova, Saranda svjedoči svojim životom o zlu koje je njeno tijelo, njena duša i njeno srce osjetilo i preživjelo. Pakao u ulici Rahmana Morine 7 Ali krenimo redom i podsjetimo se tog strašnog dana u realizaciji srbijanskih “Škorpiona“: Tačno prije dvadeset dvije godine, 28. marta 1999. u ulici Rahmana Morine broj 7 u Podujevu desio se masakr neviđenih razmjera. Srpska jedinica “Škorpioni“, upravo ona koja je zdušno učestvovala u srebreničkom genocidu, sa svojim psima rata upala je u dvorište porodice Haljima Gašija i zvjerski pobila 14 žena i djece. Saranda Bogujevci gleda ispred sebe. Ima 13 godina i cijeli život pred sobom. Gleda dvorište, gleda bašču, gleda kuću… I vidi četrdeset naoružanih srpskih specijalaca kako upadaju među žene i djecu. Gleda i vidi sebe, van sebe od straha, kako se samo dijete može uplašiti. Vidi kako ih „Škorpioni“ prvo naguravaju na kraj bašče. Vidi kako se smiju, dok psuju i udaraju žene i djecu. Onda, onako u bijesu i bunilu, izguravaju sve, njih 19 na ulicu. Na nekakav pretres. Saranda mahinalno stavlja ruke u džepove. Da se zaštiti od stranaca, neznanaca. Od tih čudnovatih zlih očiju koje su došle ko zna od kuda da ih unište. Niko razuman ne zna zašto. A došli su ti „Škorpioni“ osokoljeni klanjima po Bosni sa aminom Miloševićevim i države Srbije da ubijaju poput hijena nejač na Kosovu. Saranda čuje kako se vojnici u uniformama sprdaju sa djecom. Jedan je pronašao klikere kod njenog brata. Uzeo je djetetu klikere, gurno ga i opet se nasmijao. Saranda se trese i promatra. Vojnik pita ko je majka djetetova? Pojavljuje se mati Sarandina, blijeda. Vojnik baca klikere njoj pod noge. Za uspomenu od sina, valjda. Nakon samo par sekundi žene i djeca su dovedeni na kraj dvorišta. Saranda čuje svoju strinu Šefkatu kako govori monstrumima na srpskom „pa to su samo deca… kako možete, imate li vi srca?“. A onda počinje pakao masovnog strijeljanja. Vojnici nasumično pucaju prvo u žene koje uz jauke padaju po dvorištu, a onda prelaze na djecu… Saranda Bogujevci o tom momentu kaže: “Pogođena sam u nogu. Neko je krkljao. Ponovo su pucali. Pogođena sam zatim u ruku i leđa. Podigla sam glavu i vidjela brata Genca koji mi je rekao ‘vidi šta su uradili bratu’, kojem je bilo raznijeto pola glave. “ Djevojčica u krvi izmasakrirane braće Dijete gleda raznesenu glavu svoga brata. Možete to li shvatiti dok je monstrumi nastavljaju rešetati?! I to kako. Saranda dobija dva metka u nogu, jedan u leđa i čak 13 u ruku. 16 paklenih metaka. Na dijete! A ona je još imala sreće. Preživjela je. I tako poluživa okrenula je glavu na drugu stranu. A na drugoj strani leži njen brat Fatos sa rupom u stomaku. Saranda mu govori, koliko govoriti može, dok iz pluća šište krv i zrak, da se dječak pravi mrtav. Ovaj haos traje svega minut, možda dva… Tog jutra 28. marta 1999. u dvorištu Halima Gashija ubijeno je sedmoro djece i sedam žena: Shpetim (1989.) i Shpend (1986.), sinovi Safeta Bogujevci, njegova supruga Sala (1960.), Nora (1984.), kćerka Seljatina Bogujevcija, njegova supruga Shefkate (1956.), Shehide Bogujevci (1932.), Nefise Bogujevcu Llugaliu (1945.), sestra Seljatina i Safeta, njena snaja Fezdrije Llugialiu (1978.), Dafina (1990.), Arber (1992.), Mimoza (1995.) i Albin (1997.), deca Envera Durići, Fitnete (1963.), Enverova supruga i Isma (1930.), Enverova majka. Fatos, Saranda i Jehona Bogujevci, djeca koja su preživjela strijeljanje, otišla su da žive u Englesku. Oni su na dan strijeljanja imali 11, 12, odnosno 14 godina. Eto, tako je bilo tog 28. marta 1999. godine i tako je Saranda, pukim slučajem ili Božijom voljom ostala jedno od preživjele djece. A danas? Danas će ova mlada žena, biće to bezmalo u dan, biće izabrana za potpredsjednicu kosovske Skupštine. I ona je ta, koja umjesto mržnje zastupa dijalog, zastupa inkluziju svih članova kosovskog društva. A mogla je biti izjedena i u mržnji i u rasulu nakon horora koji su joj priredile srpske vlasti. Pronalazak nestalih Jesenas je Saranda u skupštini Kosova, jasno i glasno poručila ispred svoje partije-Pokreta Samoopredjeljenje: “Vlada Kosova mora insistirati na rešavanju pitanja nestalih u potpunosti u skladu sa međunarodnim standardima i mehanizmima. Skupština traži od vlade Kosova da se ne složi da razgovara sa bilo kojim zvaničnikom iz Srbije, a da odmah ne pruži informacije o prebivalištu svih osoba koje nisu pronađene u ratu 1999.godine”. Jer je to njen zavjet prema svojim članovima porodice, ali i prema svim nestalim u agresiji Srbije na Kosovo 1999. godine. A takvih je mnogo. I da, država Srbija sa svojim zvaničnim organima mora pokrenuti akciju, mora doći do informacija i prezentovati ih kosovskoj strani. To je najmanje što može uraditi, nakon zla koje je posijala prije više od dvije decenije. U intervjuu za Rojters iz 2017. godine Saranda će reći: “Ja volim život, ali istovremeno osjećam da imam moralnu obavezu prema Kosovu, prema Engleskoj i prema čovječanstvu da učine nešto na temelju onoga što sam doživjela.” A šta smo mi učinili da Sarandina priča postane svima vidljiva, šta smo učinili da se svi, ali svi monstrumi adekvatno kazne i da se, što je najvažnije nestale osobe nađu, kako bi se zlo jednom za svagda zaustavilo i nikad ne ponovilo. Saranda je prvo preživjela, pa svjedočila istini, pa se obrazovala, pa zauzela važnu političku poziciju u svojoj zemlji. Ona je učinila hiljadu puta više nego dovoljno.

[the-rosie-blog]

Gde si bio? Kada je jastuk bio mokar jer su me u snu posetile zveri, kada sam prvi put rasekla koleno, kada me Mladen iz 3/1 povukao za kosu i rekao mi najružnije stvari. Gde si bio…kada mi je trebalo par reči ohrabrenja pred prvi koncert, kada sam dobila prvu jedinicu, kada sam imala prvu simpatiju? Gde si bio kada nisam mogla da zaspim, kada me plašio mrak i samoća? Gde si bio kada sam primila svoju prvu diplomu, drugu, petu, gde si bio? Gde si bio kada sam saznala za tvoje laži, kada je i ono malo nade počelo da se urušava, kada više nije ostalo ništa? Gde si bio kada su po moje prijatelje dolazili kada se noćni klubovi zatvore a ja stajala sama, čekajući da me neko njihov odveze do kuće? Uvek neko njihov, nikada moj ti. Gde si bio kada mi je bilo potrebno da vidim šta je snaga i sigurnost, gde si bio da mi pokažeš, da me naučiš? Gde si bio da mi u kosti urežeš da ćeš uvek biti tu, da budeš stub, oslonac, ono moje sigurno mesto kada je svet loš? Dok sam lutala grešno tražeći u drugima,u nekom starijem ko me podsećao na tebe, ono što nikada nisam imala, gde si bio da mi kažeš da usporim? Gde si bio kada sam počela da budem hladna, kada sam prestala da pokazujem emocije, kada sam zaćutala? Gde si bio tada da me pitaš, da mi ne dozvoliš da odem, da me zagrliš čvrsto i popraviš sve što što se urušilo na malim dlanovima? Gde si bio da me naučiš da ne moram sve sama, da je u redu nekada tražiti pomoć, osloniti se na nekoga? Gde si bio kada su mi bili potrebni odgovori, kada si bio jedini koji može da mi ih da? Gde si bio kada su deca bila zla i podrugljiva kada je još neizgrađeno samopouzdanje počelo pre vremena da dobija pukotine? Produbio si ih, trebalo je da ih zalečiš. Pobogu, gde si bio da ih zalečiš? Gde si bio kada je bilo vreme da nastavim dalje, da zakoračim u neki novi život? Tvoja ruka nikada nije mahala dok sam odlazila, tvoja ruka je bila razlog zasto idem. Gde si bio da mi pokažeš da te taj odlazak boli, da moj odlazak može da zaboli? Gde si bio da me naučiš da vredim, da imam toliko toga da ponudim, da ne treba da se plašim sveta i života? Gde si bio dok su moje kofere neki tuđi ubacivali u gepeke, uvek tuđi nikada ti? Gde si bio kada sam uviđala kako je drugima, u srećnim porodicama sa ocrm i osloncem, pa negde na trenutak zaboli i zadržim dah, pa poželim da ih uhvatim za ramena i ponavljam koliko su srećni? Gde si bio kada su mi slomili srce, gde si bio da kažeš da neće uvek biti tako, gde si bio da mi pokažeš da bar u tvojim rukama ono nikada neće biti taknuto? Gde si bio kada je strah obuzeo moje telo, zbog tvojih reci i postupaka, kada mi nije dopuštao da spavam ni da postojim, kada su se najgore misli nizale u mojoj zbunjenoj glavi? Ni sada nisi tu. Ali sad sam snažna, sada me ne plaši mrak, sada znam da se borim, da se čuvam. Sama. Naučio si me stvarima kojima nikada nisi ti trebao da me naučiš. Naučio si me kako da budem hladna, kako da okrenem leđa i odem kao da ništa nikada nije postojalo. Naučio si me da gradim zidove, visoke i čvrste, da gotovo niko ne može da ih slomi. Naučio si me da bežim kada mi je stalo, da se čuvam i kad volim, da jedno oko uvek bude otvoreno. Naučio si me da ljudi odlaze, da to treba da očekujem, da ja nemam ono što je potrebno da bi iko ostao. Pa ni ti nisi, zar ne? Gde si bio da ostaneš, kada je samo to bilo potrebno?

[mimora47]

Došla je jesen, deca krenula u školu, a Srbija se vratila u kuće da gleda rialiti programe na televiziji i da u njima, pradoksalno, pronalazi vrhunsku zabavu. Jer, šta ima zabavnije u životu nego posmatrati kako se ljudi, skupljeni skoro isključivo po principu „od zla oca i od još grđe majke“ danonoćno uzajamno da izvinete, pičkaraju, tuku, pljuju, ponižavaju, mrze i gaze, svlače, pominju polne organe, prljave gaće, pokazuju zadnjice, podriguju, pljuju, prde i psuju?

[saznajemozavas]

NAJSTRAŠNIJI RITUALI KOJI POSTOJE I DANAS:lista od 10 najgorih..

Nadamo se da imate jak želudac... Dok se kod izvođenja nekih rituala praktikuje ćutanje i individualno izgovaranje molitve, neki drugi verski običaji, posebno oni koji se izvode u grupama mogu biti ekstremno bolni i nasilni kao i kranje bizarni... U nastavku teksta pročitajte neke od najbizarnijih rituala na svetu. Učesnici najbizarnijeg rijalitija su spremni na sve, pa čak i na prodaju organa 1. Kanibalizam i nekrofagija Indijsko pleme u gradu Varanasi po imenu Agori Babas poznato je i po tome što jede mrtve ljude. Oni veruju da se ljudi najviše od svega boje sopstvene smrti, te da taj strah predstavlja prepreku za duhovno prosvetljenje, pa je suprotstavljanje ujedno i prevazilaženje. Hinduistička pravila nalažu da neki ljudi, tačnije sveci, deca, trudnice i neudate žene ili ljudi koji su umrli od lepre ili ih je ujela zmija ne smeju da se kremiraju već njihova tela plutaju rekom Gang, a Agori ih zatim izvlače i ritualno jedu. Ova baba je NAJKUL riba sa Interneta! (VIDEO) 2. Ples Suncu Indijanci iz Amerike poznati su po mnogobrojnim ritualima u čast duhova Zemlje. Rituali se izvode u vidu molitva upućenih Velikom duhu, prilikom kojih se oni žrtvuju ne bi li uspostavili vezu sa Drvetom života. Tom prilikom koža grudi žrtve pričvršćena je za duži konopac koji je privezan za stub koji predstavlja Drvo života. Muškarac potom mora da pokuša da se oslobodi konopca prikačenog na kožu klateći se napred nazad. Ovaj bolni ritualni ples može trajati satima. Luka je zbog devojke SMRŠAO 40 kilograma, ZAPROSIO JE i ona je pristala, a onda UŽASNO IZNENAĐENJE 3. Samopovređivanje Šiiti sledbenici islamske sekte sprovode krvavo ritualno samobičevanje desetog dana meseca muharema u znak žalosti za ubijenim Muhamedovim unukom Huseinom. Krvavi prizor koji se tada može videti je više nego zastrašujući. Muškarci se bičuju raznim oštrim sečivima privezanim za lance upadajući u trans zbog kojeg verovatno tada ne osećaju bol. Bič Foto: Profimedia 4. Skakanje s drvenog tornja Ostrvo u Pacifiku, Bunlap krije čudan ritual koji je neka vrsta preteče popularnog bandži džampinga. Seljani prvo pevaju i igraju zajedno uz zvukove bubnja birajući dobrovoljca za skok kome se potom vežu lijane oko zglobova i koji skače sa ogromnog drvenog tornja konstruisanog specijalno za tu priliku. Veruje se da što skakač skoči sa veće visine to će veći blagoslov dobiti od bogova. Nećete verovati šta su ovi ĐUBRETARI uradili! Nalazili su ovu stvar svaki dan pa su odlučili... 5. Posmrtni ritual Janomama Pleme u Amazoniji, Janomani smatra da smrt nije prirodna pojava. Nakon što neko od članova umre, njegovo telo se kremira, a pepeo se zatim meša sa fermentisanim bananama i jede. Na taj način preminuli član nastavlja da živi u zajednici. 6. Nebeska sahrana Na Tibetu, budisti praktikuju čudan ritual po imenu Jhator ili Nebeska sahrana. S obzirom da veruju u reinkarnaciju smatraju da nema potrebe za čuvanjem tela nakon smrti jer se duša već preselila u neko drugo carstvo. Upravo zbog toga mrtvi se nose na visoravni gde ih lešinari kidaju na komade. lešinari Foto: Profimedia/ilustracija 7. Hodanje po vatri Taoisti iz Pananga u Maleziji slave festival u čast devet bogova imperatora. Jedan od rituala pročišćenja obuhvata i bosonogo hodanje po užarenoj podlozi zbog verovanja da vatra pomaže u pročišćenju, ali i da će oterati zle duhove i uvećati snagu volje. Tokom festivala na stotine muškaraca hoda užarenom stazom prenoseći božanstva u znak zahvalnosti. 8. Ples sa mrtvima Tradicija "okretanja kostiju" koja se održava na Madagaskaru vezuje se za verovanje da će duša pre stići na onaj svet ako se telo brže raspadne. Zbog toga vernici iskopavaju mrtve članove porodice i plešu sa njima oko rake, a zatim ih ponovo sahranjuju. Ovaj bizarni ritual ponavljaju na svake dve do sedam godina. ZLATNI BONTON: Možda ste znali da je nepristojno pitati damu za godine, ali za ovo niste sigurno 9. Ritualno probadanje Ostrvo Puket na jugu Tajlanda krije jedan od najekstremnijih rituala. Naime, učesnicima se tokom obreda guraju noževi, koplja, mačevi pa čak i pištolji kroz obraze jer se veruje da će bogovi tako ući u njihovo telo štiteći ih od zla. 10. Vudu Vudu, kombinacija katoličke i religija nastalih u zapadnoj Africi u svoje obrede ubraja i preobraćanje osobe u neku vrstu medijuma. Osoba koja treba da postane medijum se odvodi u šumu kako bi se povezala sa duhovima Zemlje, gde ona ubrzo postaje zaposednuta i potpuno bez svesti. U tom stanju ostaje tri dana u šumi bez vode i hrane sve dok se ponovo ne osvesti i spremi za sledeći ritual. Read the full article

[zanimljivaekonomija]

Fantastičan start Vulkanovog sajma knjiga!

-od 18. do 24. Oktobra-

Juče je počela manifestacija koju su zaljubljenici u pisanu reč iščekivali s velikim nestrpljenjem – Vulkanov sajam knjiga! Događaj koji objedinjuje najbolje i najčitanije knjige i autore, moderne romane, klasike srpske i svetske književnosti i knjige za najmlađe, na zadovoljstvo čitalaca širom Srbije startovao je u svih 28 knjižara Vulkan, kao i na sajtovima Vulkan izdavaštva (www.vulkani.rs) i knjižara (www.knjizare-vulkan.rs), i trajaće do subote, 24. oktobra!

Pored neverovatnih akcija i popusta na knjige i gift program, tokom Vulkanovog sajma knjiga, cene svih naslova na sajtu www.vulkani.rs uz redovni popust od 20% su snižene za još 10%! Prilikom kupovine tri ili više knjiga obračunava se dodatnih 10% popusta! Najveći hitovi, za odrasle, tinejdžere i najmlađe čitaoce, najnagrađivaniji naslovi i najprodavaniji romani i knjige mogu biti vaši ukoliko se odlučite za neku od fantastičnih akcija koje vam predstavljamo.

Svima koji putem sajta www.vulkani.rs budu kupili knjige tokom Vulkanovog sajma knjiga, od 18. do 24. oktobra, bez obzira na broj kupljenih knjiga, isporuka na kućnu adresu će biti besplatna.

Za vreme trajanja najvećeg kulturnog događaja u zemlji, čitaoci će imati priliku da se druže sa najznačajnijim autorima moderne srpske književnosti. Prvog dana Vulkanovog sajma, knjige su potpisivali Bojan Jokanović i Miodrag Majić.

Bojan Jokanović, čuveni dečji autor, oduševio je čitaoce svih generacija svojom edukativnom i prelepo ilustrovanom knjigom namenjenom najmlađim čitaocima 100 Sizifovih pravopisnih pravila 2, kreativnim i edukativnim kartama Učim i igram se: Sizifova pravopisna pravila 2 i Ilustrovanim bontonom za najmlađe.

Na oduševljenje velikog broja svojih poštovalaca, Miodrag Majić je potpisivao svoje knjige Ostrvo pelikana i Deca zla, koje su u rekordnom roku postale bestseleri i omiljene knjige domaće publike.

Svakog dana tokom Vulkanovog sajma knjiga, posetioci knjižare Vulkan u Ušće Shopping centru imaće priliku da se upoznaju i druže sa vodećim autorima domaće književne scene, u kontrolisanim uslovima i u skladu sa svim preporučenim i propisanim pravilima koja se primenjuju u borbi protiv pandemije virusa COVID-19.

Vulkanov sajam knjiga podržali su naši dugogodišnji saradnici: Aqua Gala, Doncafé, Podravka, Halls žvake, Cineplexx, Češalj & Makaze, Fizijatrik i Estetik i Vulkan znanje! Zahvaljujući njima, uz kupljene knjige očekuju vas i pokloni!

Budite uz nas, pratite nas na društvenim mrežama Facebook i Instagram, gde ćemo vas redovno obaveštavati o programu, dešavanjima, potpisivanjima knjiga i iznenađenjima koja spremamo od 18. do 24. oktobra u okviru prvog VULKANOVOG SAJMA KNJIGA

[stripanimacijavaljevo]

U okviru PRVOG VALJEVSKOG STRIP FESTIVALA organizovane su tri izložbe u Centu za kulturu. Izložba dečjeg stripa, Strip izložba „OLIMPIJATORI“ Milivoja Kostića, i centralna, međunarodna strip izložba „Kroz mećavu“ u kojoj je učestvovalo 80 autora iz 14 zemalja.

Organizator STRIP FESTIVALA je Udruženje „Akteri“ iz Valjeva čiji je predsednik Snežana Jakoljević Čkojić. UO Udruženja „Akteri“, izabrao je žiri i umetnički savet, kao i umetničkog direktora Festivala.

Umetnički savet / žiri čine: Snežana Jakovljević Čkojić, Milivoj Kostić (predsednik), Radomir Ilić, Dejan Bogojević i Filip Stanković. Za umetničkog direktora izabran je Dejan Bogojević.

Festival je otvorio Zoran Stefanović, upravnik Centa za umetnost stripa iz Beograda.

Dečije stvaralaštvo je tajna  koju ne možemo u potpunosti  odgonetnuti

Strip kao deveta umetnost zasniva se na pripovedanju u povezanim slikama, najčešće praćenih rečima.  Fantastične avanture, super junaci, romantične, komične, mračne priče, večite borbe dobra i zla su nemirnim duhovima širom sveta bile i ostale omiljeno štivo.

Deca su imala težak zadatak, da spoje vizuelnu i pisanu umetnost. Uprkos tome njihovi radovi  su prava umetnička dela. Puna kreativnosti, mašte. Fleke boja, linije, dijalozi, mimika likova – kakvi svetovi, trebalo bi mi odrasli od njih da učimo.

Nagrađeni radovi su se izdvojili svojom originalnošću, kao i savladavanjem likovnih elemenata, od minimalističkih rešenja do bogatog kolorita, preko interesantnih kadrova i neverovatnih crteža.

Albert Ajnštajn je jednom rekao “Mašta je važnija od znanja”. Mašta otvara vrata mogućnostima. To je mesto gde se rađaju dečja kreativnost, genijalnost i razmišljanje iz drugačije perspektive. Pustimo da nas mašta najmlađih  odvede u čarobne svetove.

Tamara Pantić, akademski slikar,

selektor izložbe