#žir

[pleatonitum]

Žirov djetlić

Žirov djetlić, čudo prirode, pomno se priprema za zimu. Započinje odabirom mrtvog stabla, pretvarajući ga u žitnicu za žireve. Svaka je rupa izrađena s preciznošću, osiguravajući da žir dobro pristaje. Prevelik, pa bi druge ptice mogle ukrasti žir; premali, pa postoji opasnost od pucanja matice. Dok ljeto opada, djetlićov marljivi rad završava, poklapajući se sa sazrijevanjem žira. Ti orašasti…

[cgvijesti]

Srbija: Preminuo dječak koji je progutao žir u vrtiću

Srbija: Preminuo dječak koji je progutao žir u vrtiću

Foto: MUP Srbije Četvorogodišnji dječak preminuo je noćas u niškom UKC usljed gušenja stranim predmetom, prenosi Nova RS. „Dječak 2018. godište primljen je u popodnevnim satima u veoma teškom opštem stanju sa znacima teškog oštećenja moždane funkcije. U UKC mu je izvađen strani predmet iz disaajnih puteva, ali to nažalost nije promijenilo stanje pacijenta. Uprkos svim preduzetim mjerama više…

[besedar]

beseda dne: žiti, žijem, žil (živeti; starinsko)

[radiogornjigrad]

Božica Jelušić: PRIZORI LIJEPOGA SVIJETA

PRIZORI LIJEPOGA SVIJETA . Prizori lijepoga svijeta, darovi neporočni, Nezasluženi posve, predani nehajnoj ruci, Cikorija i šipak, kuštravi zdravi trpuci, Jabuke-djevojčice, prštave, jedre i sočne! . Jutra i predvečerja, na nebu rasuti spektar, Brokvice, žir i spore, mreže pod tratinom skrite. Gljive na čije klobuke cijedi se sunčani nektar: Blagve, debelonoške, vrganji , amanite. . Kad…

[preyforyourdeath]

Sanjao sam vrhove planina

i kako se snjegovi talože po njima.

Čekaju da neki patnik slučajni

u podnožju malo digne glas.

Pa da se sve pahulje skupe kao jedna,

lavina da prekrije krovove -

u tišini čeka i mirno nestaje

dok se diže novo proljeće.

Više ne znam što znači biti sretan,

čovjek konkretan,

živjet’ punim plućima.

Na križanju bijesa, tuge i stresa,

lijenosti i laži

ništa ne važi.

A kada se lavina raspline u mulj,

u blato i bljuzgu kad pretvori se snijeg,

svinje će se valjati gdje gradili smo dom

i požderati sve naše bisere.

Srce ili govno. Biser ili žir.

Začepiš li nos, sve možeš pojesti.

Najviše se bojim, najviše me strah,

da ću nestat', a da nikad ponovo

neću znati što znači biti sretan,

čovjek konkretan, živjet’ punim plućima.

Na križanju bijesa, tuge i stresa,

lijenosti i laži ništa ne važi.

Nema promjene!

[chimie]

Reblog, hogy žir legyen az éved hátralevő része !!! Like, ha elég a semen.

[offffyougo]

Biljke

Kako bi bilo lijepo da se i biljke sele

Da mijenjaju neba pa da patimo što ih nema

U našim dvorištima dok nas ubija vjetar

Onda bi sanjali šumu jabukovog cvijeta

Jato bagremova kako dolijeće s juga

Hrast jedan jedini da nam vrati život

Šumu ogromnu šumu punu budućnosti

Tada bi klečali pred jablanima kao sužnji

Oči svoje davali za žir

Tako bi bilo lijepo da se i biljke sele

Da mijenjaju neba pa da trunemo što ih nema

Na našim mrklim grobovima

Onda bi u slaba tijela sijali drveće

Klečali pred jablanima kao sužnji

Onda bi srce svoje davali za cvijet

Ratko Vukošević

[mozgoderina]

“Birdboy“: odrastanje u umirućem svetu

Vešto plasiranom filmskom ćuškom, duo španskih režisera u usponu, Alberto Vázquez i Pedro Rivero, potrudio se da svojim prvim dugometražnim animiranim ostvarenjem izbegne nerešen rezultat u borbi sa starijom publikom. Vázquez i Rivero otimaju animirani film iz dečijeg okruženja, i serviraju ga odraslima s ogromnim pohlepnim ustima. A svaki zalogaj je gorak, nosi opšti nemir, poput žamora ranjenih vrabaca.

Poznati teoretičar medija, publicista i kritičar, Neil Postman (1931-2003), u knjizi simptomatičnog naslova “Nestanak detinjstva” (1982), predviđa potiranje starosnih razlika u savremenom svetu. Istančanost uvida dovela je Postmana do zaključka da se, pod veličanstvenim veštačkim osvetljenjem medija, detinjstvo neprimetno utapa u svet odraslih.

No, istina često ima i oprečno lice. Zanet vizijom večitog dečijeg raja, dobar deo odraslih, oslobođen je bremena odgovornosti koje dolazi s godinama. Snažnim napadom industrije zabave, zrelo mišljenje je u mnogim prilikama pokopano ispod patetičnih avantura superheroja u nastavcima.

Stoga, gledalište neretko zamišlja animirani film kao dobrodušnu staricu. Baka pričom opija publiku svih uzrasta, vodeći je ka miru i spokojstvu i nekakvom skloništu od ozloglašene stvarnosti. Avaj, ovog puta, bakica se ne libi od snažnog šuta nogom, pravo u stomak!

S obzirom na goruću potrebu da se učmalost prezaslađenih animiranih ostvarenja bezdušno nokautira – režiseri su sasvim pribrani i nepatvoreno iskreni. Sa jednom rukom na srcu i sa olovkom u drugoj ruci, Vázquez i Rivero ispod tamne nuklearne pečurke znalački postavljaju autentičan nov svet.

U vremenima bez kraja, ali i bez toka, u znaku velike bede, nakon što je šareni svet igara posrnuo pod teretom obećanja masovne sreće, Vázquez maestralno kreira zapanjujući vizuelni okvir: jednostavno i svedeno i poetično. Bez potrebe da se takmiči u crtačkoj revnosti ili režiserskoj virtuoznosti. Scene su ikonografski pročišćene, a plene neodoljivom lepotom.

U sivom novom svetu naziremo ljudske oblike, ali preovlađujući utisak ostavlja oštar životinjski krik. Ko će uloviti koga? Unutrašnji svet stanovnika pustih predela zlokobno odjekuje, poput ispražnjene i odbačene kasice-prasice. Čiji će demon prevladati? A junaci i anti-heroji i heroine izviru iz poznatog životinjskog miljea i crvene atomske vreline. Srećemo netipične likove iz tipičnih dečijih priča: male miševe i lisicu i zeca.

Odrasli su možda krivi za mrak koji se sklopio iznad svih, ali oni ponajmanje obitavaju u svetu naredne budućnosti. Roditelji vrše isti zaludan posao. Ušuškani u mirnu savest, opijeni službenom verom, branjeni policijskim agentima. Čini im se da se ništa drugo ne može učiniti.

Da li je svet već dovoljno star i spreman da ponovo iznedri mladost? Sve prepoznatljive razlike opet su tu: pratimo odrasle i očajne i otupele na jednoj strani, i nedužnu novu dečicu na drugoj. Neprimetno se rađa nova nevinost; izvan domašaja zabave i ideologije i politike. Dok otac ��kilji držeći izlizanu propoved, decu obuzima strah i sumnjičavost i potreba za begom. Mišica Dinky napušta dom i očuha sa “pilulama sreće”.

Iznad bedne porodične zbrke, ispod crvene lampe, samo još u glavama dece pali se u trenu nada u drugačiji svet i nov bezazlen početak. Roditelji, poput bolesnika vezanih za krevet, praćakaju se gore-dole, kao ribe na suvom. A svaka priča u bolesničkoj sobi, odvojena je od drugih, svaki krevet čini pakao za sebe. Praščić Zachariah, poput Gilberta Grapea, neguje ogromnu nepomičnu majku na spratu kuće, i snabdeva je švercovanom drogom.

Dijalog je utihnuo, osim uzvika koji se međusobno podstiču, ali i potiru. Sa premalo hrane za uvek gladne demone koji bludniče iznutra. Prokletstvo se prenosi na sledeću generaciju, kao nasleđe. Kako uteći?

Lik Birdboy-a je praslika sveta budućnosti. Birdboy je i devičanska rajska ptica i već istrošeni dečak. S ogromnom glavom novorođenčeta, ali s očima koje ne posmatraju ništa. Sputanog pokreta (leta), u utrnuloj tuzi. Otac (Birdman) je radio u svetioniku, pa je i sin svečano obučen. Policajci su ustrelili oca, zbog sumnje da krijumčari drogu. Naoružani službenici nedokučive vlasti, otvorenih usta u zaleđenom osmehu, još uvek love sina.

Birdman je osvetljavao put ribarskim brodićima, u zamenu za opšte dobro. Birdboy zbog mentalne nesigurnosti beži od obaveza, ali moćnu viziju neće izgubiti. Upravo u mračnoj šumi jarko sjaji misteriozni zlatni žir i raste snažno zdravo drvo i izvire bistra voda.

Tako Vázquez i Rivero pokreću veliku simfoniju odrastanja i opstanka i prevazilaženja. Koliko vremena treba da se još jednom obnovi svet? Koliko još, pre nego što i nova deca odrastu? Zašto društvo očekuje izlečenje od onih koji su se u njemu razboleli? Može li se snaga sopstvenog demona iskoristiti? Po koju cenu? Da li je protok (ne)vremena, prepreka ili saradnik?

Naposletku, samo trajanjem kroz otpor i sukob i sazrevanje, junaci nalaze odgovore. Uz mučnu pretnju da se pretvore u ono od čega beže. Kompleksnu priču, gledalac jednostavno upija, kroz magične kadrove autora.

Moto surovih bića koji odzvanja distopijskim predelima podseća na Orvelove jez(gr)ovite uzvike: “Budućnost je prošlost. Sadašnjost je otpad. Krv je naš zakon!” Orvel je pisao i “Kataloniji u čast”, a možda i ne začuđuje što Birdboy potiče sa severnog španskog tla okupanog suncem i krvlju. Iz predela kojima još uvek tumaraju i Gojine utvare. Projekat je finansijski podržan od strane Baskijske uprave.

Vázquez je dugo i uporno gradio svoj razrušeni imaginarni svet. Likovi potiču iz autorskog stripa koji je prvenstveno pretočen u kratki film “Birdboy”, iz 2011. Za još jedno kratko animirano ostvarenje, “Decorado”, Vázquez je 2017. zasluženo ovenčan Gojom – nagradom španske filmske Akademije.

Zajedno sa Riverom, iste godine je primio i drugo odličje Goje – upravo za ovo dugometražno delo, “Birdboy: The Forgotten Children”. No, podrška kritike i oduševljene upućene publike i nagrade i nominacije i brojni festivali, i sinhronizacija i produkcija na engleskom jeziku, još uvek nisu otvorili put do šire publike.

Federiko Felini, veliki ljubitelj crtanih priča, govorio je da se strip sastoji od niza prelepih, ali ukočenih slika, poput leptira prikačenih špenadlom. Vázquez i Rivero uspešno su oživeli svoje leptire. Nadam se da će pokrenuti kadrovi dolepršati barem do onih koji za ovaj film ne znaju, a sanjaju da će ga neko izmisliti. Još uvek ima odraslih sa intuicijom i večito živom maštom dece.

  Pripovedio i grafički opremio: Jovan Jona Pavlović. Pedagoški nadzor: pikANTNi pATLiDžAN. Ilustracije: "Birdboy: The Forgotten Children", 2015 (Španija), 2017 (USA), 76 min. "Psiconautas, los niños olvidados" (naslov originala). Režija: Pedro Rivero, Alberto Vázquez. Uloge: Andrea Alzuri, Eva Ojanguren, Josu Cubero. Official trailer: "Birdboy: The Forgotten Children" @ YouTube Moderator: MozGoDER vELičANsTvENi. ✓ FAcEBook sTRANicA →  ✓ piNTEREsT TABLA → 

s MoJE TAčkE, NAGLAvAčkE!: ✓ Gulaš komunizam, virtuelni kapitalizam: „Taxidermia” →  ✓ Mističnost suštine u filmu „Bilo jednom u Anadoliji“ →  ✓ “Irréversible”: Brutalnost prohujale budućnosti → 

[critterave]

I have 2 pet snails now 🐌

I found them outside a few days ago and I love them very much :) Their names are Žir and Orah (which means Acorn and Walnut).

Žir is a small gremlin that likes to sleep upside-down and crawl around after I mist the tank.

Orah, on the other hand, has a strict sleep schedule (better than mine 😔) and often sleeps burrowed in the soil as to not be disturbed. They also like peach :)

[gtaradi]

Jelena Vrban: Vjeverica i vrabac

Jelena Vrban, 3.a OŠ Bistra, Poljanica Bistranska: Vjeverica i vrabac (za natječaj Basna je priča prava jer životinja mudrost izgovara!)

Rugala se vjeverica vrapcu: „Tebi trebaju tri dana da sa svojim malim kljunom prepoloviš jedan slasni žir, a moji bijeli čvrsti zubi to naprave za jednu sekundu!“ Hvaleći se svojom brzinom i čvrstim zubima vjeverica slučajno zagrizne kamen koji se prikrao u njezinim žirevima i pukne joj zub. Vrabac je samo mudro šutio i dalje nastavio kljuckati svoj žir.   Pouka: Nikad se nemoj nikome rugati jer…

[takenoko111]

ulica rađa lešnike

a ja sam 

jebeni 

žir

[viohra]

@princebluebell I’m doing you’re song first, followed by yours, @vunv

The format per line will look like this:

Žirkurmat, vaðaśi, daiku… [ʐirˈkur.mət̪̚ʔ vɑˈðɑ.ɕɪ ˈd̪ɑj.ku] Žir-kurma-t, vaða(sj>ś)-i, daiku… Sharp-angle-PL , anxiety-PL , glamour … Sharp angles, nerves, glamour…

(I’m going to use English translation for the post to keep with the theme and not alienate non-russian speakers, plus 5 lines per line is a lot)

[imalislobodnogjebenogimena]

Ne, nisu to suze.

To su delovi slagalice sa dva majmuna koja šapicama pokrivaju oči i usne. Slagalice koju mi sklapamo dok neka dosadna devojčica na rolšuama kvari tišinu u tvojim očima.

To je poluoguljeni žir koji sam ti (ko zna zašto) dao onog novembra kada sam te pratio na stanicu. Žir koji je ostao na polici u tvojoj zelenoj sobi. 

To su svi oni dani u kojima neću čuti tvoj glas i gledati tvoje oči. Oni dani u kojima ti neću reći da te ljubim u kosu ili da te mazim po bradi. 

To je samo još jedna subota. Samo još jedan 28. januar.

Eto vidiš. Nisu to suze. 

[cuckingfrazy]

Stevan Raičković o Desanki Maksimović

Stevan Raičković je o Desanki Maksimović pisao je u više navrata, a ostavio je i opsežan  esej “Između tajne i otadžbine” u kome je govorio o Desankinom pesništvu. Govorio je o Desanki i prilikom primanja nagrade kou mu je 1995. dodelila  Zadužbina Desanke Maksimović. Našu pažnju privuklo je jedno kratko sećanje:

Prvi moj susret sa Desankom Maksimović stekao se na nevelikom i pretrpanom prostoru jedne čitanke. U mnoštvu jednoličnih i poučnih tekstova, koje sam zbog onog namenskog i programskog što je bilo u njima morao da čitam ili učim napamet, nalazila se i pesma Seoski potok – sa potpisom Desanke Maksimović.

Mili seoski potok

u zelene žabljake spleten.

Sparušen vrbov otok;

i celom miriše dolinom

u vodu potopljen ćeten.

U suhe obalske zvuke

šumor se utkiva tužni.

Žir se odroni s bukve

i šareni šljunak vira

zakloni talas kružni.

Mada smo ovu pesmu u nastavi zaobilazili i bili tokom cele školske godine upućivani na tekstove ispred i iza nje, ja sam joj se sve usrdnije vraćao, pročitavao je, iako sam je već odavno znao napamet.  S jedne strane – zbog nečeg – zaobilažena, bila je s druge strane – izgleda zbog tog istog – pronađena. Nečeg tajanstvenog i nekorisnog, nečeg bez svrhe, a lepog, zagonetnog i za taj moj uzrast – nejasnog bilo je u tim ćetenima i zvukovima,  među kojima se odigravalo nešto skriveno od svih, zatureno i skrajnuto, preko čega se na kraju sklapao talas kružni, uvlačeći negde u nekakvu dubinu celu tu zagonetnu sliku, ostavljajući me u nedoumici,: da li je ta slika uopšte i bila izrečena.

Od preteranog otvaranja stranice na kojoj je bila ova pesma, moja bi se čitanka, kad god bih je položio na hrbat, sama odškrinula na tom mestu, kao neke male dveri koje mi nude pukotinu da kroz nju ponovo uđem u svoj tajanstveni predeo.

Stevan Raičković, Jedan mogući život [prir. Miroslav Maksimović], Beograd, BIGZ,  SKZ, 1996.

[mndstz]

Megan Markl će dobiti neprocenljiv svadbeni poklon

Megan Markl i princ Hari će se venčati 19. maja, ali će dotle mlada već dobiti svadbeni poklon, jer tako nalaže tradicija britanske kraljevske porodice, koja datira još iz srednjeg veka. Reč je o poklonu koji nema cenu, zapravo - ne može uopšte da se kupi.  Megan i njena porodica će dobiti grb! I Kejt Midlton ima svoj grb, a sastoji se od tri žira, koji su plodovi hrasta - najčešćeg drveta u njenom rodnom mestu. Takođe, žir je simbol snage.Foto: Suzanne Plunkett - WPA Pool/Getty Images  Još nije poznato kako će izgledati grb Megan Markl, ali će iskazati poštovanje prema njenom američkom poreklu, sigurno će imati neki simbol specifičan za Kaluforniju i njen rodni grad Los Anđeles. Znaćemo uskoro. Za sada znamo kako izgledaju suveniri napravljeni povodom njihovog venčanja, s obzirom na to da će London 19. marta biti pun turista željnih senzacije kao što je svadba godine, kako mnogi zovu ovo kraljevsko venčanje. Pogledajte fotografije: Pročitajte i ovo: Let's block ads! (Why?)

[udrugecom-blog]

LOVAČKO DRUŠTVO ŽIR, Zagreb, IV.Maksimirsko naselje 26