Animation Night 178: Alberto Vázquez
Hiii everyone! Animation night is back. And I've a treat for you tonight...
So. One of the best things about running Animation Night is that doing this (almost) every week gives me a motivation to go roving out looking for stuff I'd probably never watch otherwise. And sometimes the stuff you discover ends up being just insanely good.
This was the case way back on Animation Night 25, the very first Halloween Animation Night. On that night, we took a chance on a film by Spanish director Alberto Vasquez called Psiconautas, los niños olvidados - known in English as Birdboy: The Forgotten Children. I'll tell you a little about that movie in a minute, but it completely blew us all away: emotionally overwhelming, deft in its handling of the heavy shit, and gorgeously animated. (4C were involved).
So. Psiconautas is set on an island inhabited by anthropomorphic animals. It is a land in a state of general decline - its industry collapsed, the land choked with gigantic rubbish dumps, and the people in spirals of futility. Birdboy is a kind of spirit of the land; his father, Birdman, was shot down by police on suspicion of drug trafficking and he now struggles to keep a monster contained inside him and protect the one tiny shred of nature and life. His friends, who steal the pills he needs to keep it in check, are dealing variously with intrusive violent thoughts, uncaring fundamentalist parents, and a parent's addiction manifesting physically in the form of a huge spider. They want out of this hellish island - and they have a plan: with a bit of money, they might be able to buy passage to the city.
But it isn't that easy. Their money goes only so far as a tiny inflatable raft. And in the vast rubbish dump they encounter the Forgotten Children, abandoned by this society and left feral. Birdboy is forced to let his rage manifest. I won't spoil how it ends but - it's not an easy one.
Born 1980, Vázquez got his start in book and magazine illustration, with a style of distorted proportions and watercolours, or murky black, textured shapes as in these illustrations of Lovecraft. He turned to comics in the mid 2000s - which is where Psiconautas was born, along with other works like El evangelio de Judas (Judas the Catholic Squirrel) (2007) and Alter Ego (2008). In comics his style is very heavy, with big blocks of dark hatching. Within a few years he got the animation bug, working together with Pedro Rivero.
At the time, my knowledge of Vázquez's style was limited to short films such as Decorado, which should give you a pretty strong sense of his style.
At first it seems like a series of brief joke vignettes - but soon of course the threads start weaving together, characters from one skit come back in another, the threads of causality start to break down as the main character goes to pieces. It's clever and striking, but of course the deliberate artificiality which is the point means it is all wrapped in a layer of irony, which blunts the impact a bit.
The short films were made with a tiny team, with Vázquez hmself filling in just about every role from writing through layout to cleanup, with only a few other people on board. His later works became much larger projects, pulling in artists from as far afield as the great Studio 4°C in Japan, though I believe the bulk of the animation is still done in Spain.
The result is something great. Psiconautas has its share of black humour, but it's more willing to go for real drama, taking the vibe from 'unsettling' to full on 'fooooof'. I'm so excited to see it again.
But the main reason to return to Vázquez tonight is... he's gone and made another movie!
Just as with Birdboy, Unicorn Wars takes a short film and expands it. This is actually one of Vázquez's earliest animated works, Unicorn Blood (2013) - a work with a rougher cutout animation style, depicting teddy bears who hunt unicorns to try to fuel their cuteness. In the short we see a condescending teddy bear Moffy lecturing and fatshaming his brother Gregorio, as they hunt a unicorn, with abruptly segues into montages of violent religious imagery as a voice sermonises on the necessity of slaughtering the unicorns. They encounter a unicorn, but Gregorio can't shoot before the unicorn throws itself off a cliff - and as Moffy rounds on him, he gets motivation to, well, do a murder. It's a highly stylish work as with anything Vázquez touches, with gorgeous music textures and great use of watercolour.
Unicorn Wars returns to these themes about a decade later. Now the teddy bears are fully in a Vietnam-style war against the unicorns. A troop of teddy bairs are recruited to the war, and we are introduced to the conflicts between brothers Gordi and Azulín and top recruit Coco. Naturally the deployment goes south fast, and these three bears are the only ones left alive. Things get very violent and occult very quickly. There's more than a little cannibalism.
I've been excited to watch this movie for like three years now. It dropped last year, and became available on BD this year, so I've finally been able to get my hands on a copy. Together with that, we'll revisit some of Vázquez's older works. I'm really excited, I've been wanting to run this one for aaaaaages. Now's our chance!
Now, I need to get some food before the shops shut, so the plan is to start in about an hour, at 10pm UK time - in the usual place, https://twitch.tv/canmom. Hope to see you there!
10 notes
·
View notes
“Birdboy“: odrastanje u umirućem svetu
Vešto plasiranom filmskom ćuškom, duo španskih režisera u usponu, Alberto Vázquez i Pedro Rivero, potrudio se da svojim prvim dugometražnim animiranim ostvarenjem izbegne nerešen rezultat u borbi sa starijom publikom. Vázquez i Rivero otimaju animirani film iz dečijeg okruženja, i serviraju ga odraslima s ogromnim pohlepnim ustima. A svaki zalogaj je gorak, nosi opšti nemir, poput žamora ranjenih vrabaca.
Poznati teoretičar medija, publicista i kritičar, Neil Postman (1931-2003), u knjizi simptomatičnog naslova “Nestanak detinjstva” (1982), predviđa potiranje starosnih razlika u savremenom svetu. Istančanost uvida dovela je Postmana do zaključka da se, pod veličanstvenim veštačkim osvetljenjem medija, detinjstvo neprimetno utapa u svet odraslih.
No, istina često ima i oprečno lice. Zanet vizijom večitog dečijeg raja, dobar deo odraslih, oslobođen je bremena odgovornosti koje dolazi s godinama. Snažnim napadom industrije zabave, zrelo mišljenje je u mnogim prilikama pokopano ispod patetičnih avantura superheroja u nastavcima.
Stoga, gledalište neretko zamišlja animirani film kao dobrodušnu staricu. Baka pričom opija publiku svih uzrasta, vodeći je ka miru i spokojstvu i nekakvom skloništu od ozloglašene stvarnosti. Avaj, ovog puta, bakica se ne libi od snažnog šuta nogom, pravo u stomak!
S obzirom na goruću potrebu da se učmalost prezaslađenih animiranih ostvarenja bezdušno nokautira – režiseri su sasvim pribrani i nepatvoreno iskreni. Sa jednom rukom na srcu i sa olovkom u drugoj ruci, Vázquez i Rivero ispod tamne nuklearne pečurke znalački postavljaju autentičan nov svet.
U vremenima bez kraja, ali i bez toka, u znaku velike bede, nakon što je šareni svet igara posrnuo pod teretom obećanja masovne sreće, Vázquez maestralno kreira zapanjujući vizuelni okvir: jednostavno i svedeno i poetično. Bez potrebe da se takmiči u crtačkoj revnosti ili režiserskoj virtuoznosti. Scene su ikonografski pročišćene, a plene neodoljivom lepotom.
U sivom novom svetu naziremo ljudske oblike, ali preovlađujući utisak ostavlja oštar životinjski krik. Ko će uloviti koga? Unutrašnji svet stanovnika pustih predela zlokobno odjekuje, poput ispražnjene i odbačene kasice-prasice. Čiji će demon prevladati? A junaci i anti-heroji i heroine izviru iz poznatog životinjskog miljea i crvene atomske vreline. Srećemo netipične likove iz tipičnih dečijih priča: male miševe i lisicu i zeca.
Odrasli su možda krivi za mrak koji se sklopio iznad svih, ali oni ponajmanje obitavaju u svetu naredne budućnosti. Roditelji vrše isti zaludan posao. Ušuškani u mirnu savest, opijeni službenom verom, branjeni policijskim agentima. Čini im se da se ništa drugo ne može učiniti.
Da li je svet već dovoljno star i spreman da ponovo iznedri mladost? Sve prepoznatljive razlike opet su tu: pratimo odrasle i očajne i otupele na jednoj strani, i nedužnu novu dečicu na drugoj. Neprimetno se rađa nova nevinost; izvan domašaja zabave i ideologije i politike. Dok otac čkilji držeći izlizanu propoved, decu obuzima strah i sumnjičavost i potreba za begom. Mišica Dinky napušta dom i očuha sa “pilulama sreće”.
Iznad bedne porodične zbrke, ispod crvene lampe, samo još u glavama dece pali se u trenu nada u drugačiji svet i nov bezazlen početak. Roditelji, poput bolesnika vezanih za krevet, praćakaju se gore-dole, kao ribe na suvom. A svaka priča u bolesničkoj sobi, odvojena je od drugih, svaki krevet čini pakao za sebe. Praščić Zachariah, poput Gilberta Grapea, neguje ogromnu nepomičnu majku na spratu kuće, i snabdeva je švercovanom drogom.
Dijalog je utihnuo, osim uzvika koji se međusobno podstiču, ali i potiru. Sa premalo hrane za uvek gladne demone koji bludniče iznutra. Prokletstvo se prenosi na sledeću generaciju, kao nasleđe. Kako uteći?
Lik Birdboy-a je praslika sveta budućnosti. Birdboy je i devičanska rajska ptica i već istrošeni dečak. S ogromnom glavom novorođenčeta, ali s očima koje ne posmatraju ništa. Sputanog pokreta (leta), u utrnuloj tuzi. Otac (Birdman) je radio u svetioniku, pa je i sin svečano obučen. Policajci su ustrelili oca, zbog sumnje da krijumčari drogu. Naoružani službenici nedokučive vlasti, otvorenih usta u zaleđenom osmehu, još uvek love sina.
Birdman je osvetljavao put ribarskim brodićima, u zamenu za opšte dobro. Birdboy zbog mentalne nesigurnosti beži od obaveza, ali moćnu viziju neće izgubiti. Upravo u mračnoj šumi jarko sjaji misteriozni zlatni žir i raste snažno zdravo drvo i izvire bistra voda.
Tako Vázquez i Rivero pokreću veliku simfoniju odrastanja i opstanka i prevazilaženja. Koliko vremena treba da se još jednom obnovi svet? Koliko još, pre nego što i nova deca odrastu? Zašto društvo očekuje izlečenje od onih koji su se u njemu razboleli? Može li se snaga sopstvenog demona iskoristiti? Po koju cenu? Da li je protok (ne)vremena, prepreka ili saradnik?
Naposletku, samo trajanjem kroz otpor i sukob i sazrevanje, junaci nalaze odgovore. Uz mučnu pretnju da se pretvore u ono od čega beže. Kompleksnu priču, gledalac jednostavno upija, kroz magične kadrove autora.
Moto surovih bića koji odzvanja distopijskim predelima podseća na Orvelove jez(gr)ovite uzvike: “Budućnost je prošlost. Sadašnjost je otpad. Krv je naš zakon!” Orvel je pisao i “Kataloniji u čast”, a možda i ne začuđuje što Birdboy potiče sa severnog španskog tla okupanog suncem i krvlju. Iz predela kojima još uvek tumaraju i Gojine utvare. Projekat je finansijski podržan od strane Baskijske uprave.
Vázquez je dugo i uporno gradio svoj razrušeni imaginarni svet. Likovi potiču iz autorskog stripa koji je prvenstveno pretočen u kratki film “Birdboy”, iz 2011. Za još jedno kratko animirano ostvarenje, “Decorado”, Vázquez je 2017. zasluženo ovenčan Gojom – nagradom španske filmske Akademije.
Zajedno sa Riverom, iste godine je primio i drugo odličje Goje – upravo za ovo dugometražno delo, “Birdboy: The Forgotten Children”. No, podrška kritike i oduševljene upućene publike i nagrade i nominacije i brojni festivali, i sinhronizacija i produkcija na engleskom jeziku, još uvek nisu otvorili put do šire publike.
Federiko Felini, veliki ljubitelj crtanih priča, govorio je da se strip sastoji od niza prelepih, ali ukočenih slika, poput leptira prikačenih špenadlom. Vázquez i Rivero uspešno su oživeli svoje leptire. Nadam se da će pokrenuti kadrovi dolepršati barem do onih koji za ovaj film ne znaju, a sanjaju da će ga neko izmisliti. Još uvek ima odraslih sa intuicijom i večito živom maštom dece.
Pripovedio i grafički opremio: Jovan Jona Pavlović.
Pedagoški nadzor: pikANTNi pATLiDžAN.
Ilustracije:
"Birdboy: The Forgotten Children",
2015 (Španija), 2017 (USA), 76 min.
"Psiconautas, los niños olvidados" (naslov originala).
Režija: Pedro Rivero, Alberto Vázquez.
Uloge: Andrea Alzuri,
Eva Ojanguren, Josu Cubero.
Official trailer:
"Birdboy: The Forgotten Children" @ YouTube
Moderator: MozGoDER vELičANsTvENi.
✓ FAcEBook sTRANicA →
✓ piNTEREsT TABLA →
s MoJE TAčkE, NAGLAvAčkE!:
✓ Gulaš komunizam, virtuelni kapitalizam: „Taxidermia” →
✓ Mističnost suštine u filmu „Bilo jednom u Anadoliji“ →
✓ “Irréversible”: Brutalnost prohujale budućnosti →
13 notes
·
View notes