oddlywiredsoul

[oddlywiredsoul]

stuck in the time loop but i just use it as a free day off. im not even trying to get out. i am teaching myself to knit. i am crocheting. i am cooking. not even doing anything crazy. just escaping capitalism for a week. day 375 and im not sure what lesson it's trying to teach but i've taught myself to handmake lace so all is well

[oddlywiredsoul]

My desperation to be loved led me to places I wouldn't wish on anyone.

[oddlywiredsoul]

#I'm just a chill guy

[oddlywiredsoul]

versaversa

TAG on ‘Archive’: https://scooby-doo-exploration.tumblr.com/archive

[oddlywiredsoul]

Sarajevska zima

Gledam ljude kako prolaze

Za njima samo tragovi u snijegu što će brzo nestati

Samo sjena onog što je nekad bilo tu

Sjena njihovih života i starih nadanja

Idu ka boljim stvarima

Drveće se povilo pod težinom, da li snijega il' spoznaje

Kao da zna kakve tajne kriju lica skrivena

Kao da čuje šapate ljudskih srca

I potrebu za blizinom

Ovo je vrijeme novih početaka

Bijeli jorgan je obavio nebo

Mi nikad straniji

Vrijeme nikad čudnije

-F.L.

[oddlywiredsoul]

Oda proljeću

Prošle su dve godine.

Dve godine otkad sjaj u suncu više ne vidim.

Nešto hladno je pokorilo moju dušu.

Zavuklo se duboko, neprimjetno, kao da čeka na nešto, na nekog.

Možda je vrijeme da me pusti.

Dve godine otkad 6 sati prođe kao vječnost.

Kad su prašnjava autobusna sjedišta upijala strah sa mojih leđa.

Možda bi bilo gore da sam znala šta me čeka.

Ko zna za šta je to dobro.

Da znaš da i dalje čuvam snimak tvog glasa, kad si pjevao moje ima kao najdražu pjesmu.

Sada je najvrjednija stvar koju posjedujem.

Prošle su dve godine otkad te u svakoj pjesmi nosim.

Dve godine otkad spoznah vriske svoga srca.

Počinjem ponovo da volim ove dane.

- F.L.

[oddlywiredsoul]

"Because the sunset, like survival, exists only on the verge of its own disappearing. To be gorgeous, you must first be seen, but to be seen allows you to be hunted."

- Ocean Vuong, On Earth We're Briefly Gorgeous

[oddlywiredsoul]

Why do I only write good shit when I'm sad or in a depressive episode??

[oddlywiredsoul]

Been a while.

Sometimes I can see my mother as a little girl, playing in the flower field.

Sunrays in her locks.

Sometimes my heart breaks for her dreams.

Sometimes I reach for her in my sleep.

-F.L.

[oddlywiredsoul]

"The place you return to is always slightly different from the place you left. That’s the rule. It can never be exactly the same.”

- Haruki Murakami, Men Without Women

[oddlywiredsoul]

Trofeji

Nekad se uhvatim kako dopunjavam tvoje križaljke

Zamislim šta ti je bilo u glavi

Pa se nasmijem skoro popunjenom imenu nekog stranog glumca za kog nikad nisi čuo

A bio si tako blizu

Bio si tako blizu.

Kad bi samo znao da ti kćerka čuva svaku mrlju koju si ostavio.

- F.L.

[oddlywiredsoul]

[oddlywiredsoul]

Sezonske ličnosti

Moja majka je sunce.

Moja majka je sunce, a ja Ikar.

Prva zimska večer i pomjeranje sata.

Ogledalo sa dvije strane i zvuk kazaljki.

Moja sestra, stijena i ljetni hlad,

najdraže lice i div na čijim ramenima odrastam.

Ja ne znam šta sam, moj je kompas nepostojan.

Ne znam ni šta sam bila, ni šta ću biti.

Nekom med, nekom košnica, sebi rupa bez dna.

Percepcija je čudna stvar, a istina svakom svoja.

Na meni tri jorgana da ne osjetim hladan dah pukotina na leđima.

Ne mogu više da nosim ovo.

Nikad kraja kraju i nikad dovoljna sebi.

Treće lice u pjesmama i maternji jezik koji reže tupim nožem.

Živim buku, jer je to jedino što sam oduvijek znala, sigurna i sveprisutna.

Ne znam da idem lagano, tiho, da usporim.

Ne znam da prizovem tišinu i ostanem u njoj jer mi je tišina oluja,

a nju volim da je daleko.

Ječi jaz u meni, a krv ide iz usiju,

Noge žuljevite, a trčat' samo znaju.

Ne znam kako da budem nježna i lahka,

oduvaće me vjetar bez kamena u prsima.

Krećem se al' nemam putanju,

kao slijepac kroz maglu u sebi.

Odlazim iznova, sama od sebe, sama sebi.

Rušim spratove i gradim tornjeve nad njima.

To mi je od njega ostalo.

Jednog dana ova kuća neće više da gori.

Moja majka je sunce, a ja Ikar.

Obe naučene na trnje, pa se sudaramo neizbježno.

Jednog dana voljet ćemo nježnije.

I sebe i jedna drugu.

-F.L.

[oddlywiredsoul]

4:32am.

my mother is asleep. i am trying to bake, its something i haven’t done in years. i am growing up too quickly and soon i will leave behind everything I’ve ever known. i have always been afraid of aging for as long as i can remember, i always wanted to stay as the kid who loved bugs, who loved her friends. i burnt my cake. suddenly i am 8 years old again crying over my burnt pastries. the kitchen walls have soaked up so much of my life and regrets and it feels as if they are being sprayed all over me. i am growing up and there is nothing i can do about it.

[oddlywiredsoul]

Vratiti pošiljaocu

Pišem ti i u tom procesu predajem dio sebe. Veličanstvena žrtva i smrtnički ponos, nada da iza čeka nešto bolje, nježnije. Pišem ti jer ne znam kako drugačije da te dosegnem, iako nikada nećeš ovo pročitati. Iako mi se vidi u očima. Iako pjevam istu pjesmu godinama. Pišem ti jer želim da zakrpim ove provalije, jer je lakše nego gledanje u oči koje te ne vide. Klisure u meni nisu prazne, kroz njih teku bujice. Pišem ti jer želim da isušim korito, tek toliko da mogu od sebe da napravim nešto bolje, nešto nježnije. Da te sačekam na drugoj strani. Tek dosta za umjetnosti koje će ove ruke da stvore.

-F.L.

[oddlywiredsoul]

Pionir

Nikad nisam naučila kako se povući kad treba.

Uvijek radije kupim modrice kao palete boja za novi rad. 

Pa se pravim da ne boli kad umačem kist u istu nijansu iznova. 

A rane ne zarastaju rovanjem.

Nikad nisam naučila kako ići do pola puta pa nazad.

A ni tiho.

Nisam naučila kako se ne utopiti u sopstvenom srcu. 

Ono je uvijek uz mene bilo, valjda mu to dugujem. 

Oko za oko. 

Bože, mislim da si pogrešnu osobu za ovaj život  izabrao.

-F.L.

[oddlywiredsoul]

Nadam se da se svijet još uvijek nije raspao prije nego što si ga vidjela..

07.01.2020.