myheadonpaper

[myheadonpaper]

04. 07. 2021.

više ne mogu pisati o tebi.

ne mogu razmišljati o tebi.

ne želim te više.

želim sebe. napokon. sebe, ovakvu šarenu, neozbiljnu, djetinjastu.

napokon sam se prihvatila. prihvatila da sam sama. da sam sretna sama. da mi je bolje kad sam sama. mama mi je jednom rekla ,,draga, pa ti si sretnija kada si sama nego kada si u vezi,, i sada se prvi put slažem s time. volim provoditi vrijeme sa sobom, za sebe. slagati kupke, kuhati ručak, piti čaj na balkonu, slušati muziku. dovoljna sam sama sebi i tako je dobar osjećaj. koncentriram se na ono što želim i idem prema tome. i znaš što? uspjet ću. sigurna sam da ću uspjet.

zato, hvala ti, jer bez tebe ne bih bila tu gdje sam sad i ne bih imala ovoliko zadovoljstva od same sebe. hvala ti na svoj podršci i navijanju za mene.

ali, dalje mogu sama. moram sama.

:)

[myheadonpaper]

17. 05. 2021.

danas sam prvi put progovorila o tebi. nakon sedam mjeseci psihoterapije, napokon sam smogla snage izgovoriti pravi razlog zašto sam krenula na razgovore.

ispričala sam joj našu priču, najljepšu priču o prijateljstvu, najljepšu priču ikada ispričanu.

o nama sam pričala sa smiješkom, i napokon s nekim olakšanjem, nisam se osjećala slomljeno. njezine riječi su mi dale nadu.

pitala me zašto oboje imamo potrebu blokirati ono što je očito svima oko nas, nisam znala odgovor. nisam znala odgovoriti zašto samo prema tebi blokiram sve emocije i osjećaje u sebi. vjerojatno zato što bi i dalje to bila priča o prijateljstvu. a svima je jasno da je to sve, prijateljstvo, ljubav i sudbina u jednom.

nakon sedam mjeseci, takozvane, tihe patnje, uspjela sam izgovoriti na glas i sama sebi priznati što osjećam. nakon 3 godine našeg odnosa i poznanstva uspjela sam priznati što osjećam. ali tebi neću još toliko. bojim se da ako saznaš da ćemo samo uništiti prijateljstvo, ne želim to. želim te bar na neki način imati u svom životu, makar to značilo da ostatak života neću provesti sa svojom srodnom dušom.

rekla je ,,što je suđeno, ako ne ide dalje u ljubav, propadne,, - ne želim ni to. kako god okrenula bojim se da ću te izgubiti.

završila sam svoju priču ipak sa suzama u očima i riječima ,,samo želim da je sretan, makar to značilo da ga ja nemam,,

i želim. želim da si najsretniji. to mi je najvažnije, jer sve dok si ti dobro i sve dok si ti sretan, ništa mi ne fali - osim tebe.

[myheadonpaper]

26. 04. 2021.

stalno me pitaš šta mi je

ništa, svaki put kažem

jer, kako da ti kažem da mi ti ne izlaziš iz glave od trenutka kada sam prvi put čula tvoj glas, od trenutka kada si mi prvi put poslao poruku? kako da ti kažem da razmišljam da sam u to vrijeme drugačije postupila i odmah ti rekla kako se osjećam da bi možda sada bilo drugačije?

kako da ti kažem da si mi prva i zadnja misao svakog dana, misao usred dana, misao usred misao usred misao?

kako da ti kažem da se grizem zbog svakog postupka koji je doveo do ovog trenutka da smo samo prijatelji, jako dobri prijatelji? samo da sam drugačije postupila, da si ti drugačije postupio, sada bih ti rekla šta mi je.

ti si mi.

i uvijek ćeš mi biti ti. i jučer i danas i sutra, prva, središnja i posljednja misao. ti si.

[myheadonpaper]

8. 3. 2021.

potreban si mi.

da maštamo zajedno, ali i da me vratiš u realnost kada se izgubim u toj našoj mašti. da maštamo o svijetu gdje imamo sve što želimo, i ono što trebamo, jedan drugoga.

potreban si mi da zajedno idemo iz utrke u utrku, da se natječemo tko će bolje proći na svom terenu.

potreban si mi da mi pokažeš ponovo zašto si ti onaj koji me svemu uči, što zaslužujem, a što ne.

a potrebna sam i ja tebi.

da te tjeram da vjeruješ u sebe. da budeš bolji od boljeg.

da voliš sam sebe i budeš ponosan na ono što si postigao.

potrebni smo si.

da si kompariramo, spuštamo svaku izgovorenu. a najvažnije od svega, potrebni smo si da u svaki novi dan krenemo zajedno.

jer, nema ničeg boljeg od onog što smo radili, i što ćemo raditi, zajedno.

[myheadonpaper]

07. 03. 2021.

j*** se.

maknula sam te od sebe da mogu nastaviti dalje, ali znaš šta? nisam uspjela. kako čudno, zar ne? i dalje se pitam zašto, zašto mi ne ideš iz glave, a toliko si toksičan za mene... kad si tu, osjećam se užasno jer znam da me ne gledaš istim pogledom kao ja tebe, a kad nisi tu opet se osjećam užasno jer, jer, jer nisi tu.

možda, onako možda, me počneš opet gledati kao prije. možda se opet nađemo negdje u budućnosti, za 5, 7, 11 godina. možda samo moramo proći kroz još neke stvari zasebno da se na kraju ipak vratimo jedan drugome.

znaš, stvarno pokušavam ići dalje, ne osvrtati se na prošlost, ali ti si najbolji dio moje prošlosti. najbolji dio koji sam imala. i tolko toga sam naučila uz tebe, da ne smijem dopustit da me neko omaložava, i da se ne smijem mijenjati. ti si volio moju ćudljivost, moje reakcije na tvoje priče, uživao si u večerima kada sam ja pričala gluposti. a sve gluposti si zapamtio.

a onda si se usudio reći nešto zbog čega te prezirem. da sam zabava, igra, tvoja marioneta. j*** se zbog toga. i nakon što sam ti dokazala da sa mnom nitko ne upravlja, vratio si se i mislio da ću plesati kako ti sviraš, ali odavno ti i ja nismo na istoj playlisti.

jer, ti i ja, što bi mi zajedno? možda se natjerali da budemo bolji, da više toga napravimo, napravili bi natjecanje od našeg odnosa. i uživali bi u tome. jer nijedan ne može podnijeti da izgubi i konstantno bi pokušavali doseći vrh.

j*** se. s tobom sam mogla biti najbolja verzija sebe, ali i najgora. i oboje odjednom.

[myheadonpaper]

18. 01. 2021.

probudih se. napravih kavu. zapalih cigaretu.

otpuhujem te od sebe svakim izdahom dima. ali, i dalje si tu. što te to drži za mene? što to mene drži za tebe? da se ne možemo odvojiti ni kada smo toksični jedno prema drugome.

pokušavam te otpuhnuti, ali svakim udahom dima nazad si u meni. ne mogu te se riješiti. tu si, tu si i ne odlaziš. koja je tvoja namjera u mojem životu? zašto si baš ti taj s kojim moram proć kroz sve da saznam što zaslužujem, a što ne?

pokušavam te otpuhnuti u zadnjih par dimova. što te više udaljujem to si bliži. primičeš se sve bliže i bliže, a ja ne mogu ostati kraj tebe. strah me.

pokušavam te otpuhnuti. zadnji dim. mislim da te nema. sigurna sam da te nema. sretna sam. više ne možemo biti toksični jedan prema drugome.

palim novu cigaretu. pokušavam te otpuhnuti.

[myheadonpaper]

31. 05. 2018.

20minuta

četvrtak navečer. prošla je ponoć. svira Amy Winehouse. neka random muha ne prati ritam.mačke se svađaju vani na kiši. tu i tamo prođe neki auto, možda i neki pješak. ne znam. znam samo da ti ne prolaziš. 

ti ne voliš kišu, a kako bi ju i volio kada nikada nisi uživao u malim stvarima. nisi našao sreću u njima, uvijek je sve trebalo biti glomazno s tobom. prije. nije ti bilo dosta kada smo vani bili sat vremena, a sada jedva dočekaš da se vidimo na 20 minuta. 20 lijepih minuta. zaljubim se 100 puta u tih 20 minuta.

...možda tebi tih 20 minuta ne znače koliko i meni, jer sada imaš nju. s njom si sada sat vremena, znaš onoliko koliko si bio sa mnom...

sjećam se kada smo jednu večer umirali od smijeha na trgu, bili sretni kao mala djeca kada dobiju što žele. tako sam ja bila sretna s tobom jer ti si bio sve što sam željela. i ta želja, nakon 505 dana, si i ostao.

u glavi mi je pjesma ‘’zaustavite januar’’ i pitanje zašto nisam taj kraj spriječila. nema odgovora. sada samo vidim onog starog tebe, s dugom kosom koju sam mrsila svaki ponedjeljak u 20.15 i svaku srijedu u 19.30.

a da mi je sada, u ovom trenutku, 20 minuta s tobom. zaljubila bih se 100 puta, i ne bih vidjela ništa loše u tome, čak niti nakon 505 dana.

[myheadonpaper]

"I niko nikad nije proizveo mehanizam, ni svi pjesnici svijeta ne znaju koliko srce može izdržati kad neko drag nedostaje."

-Dino Merlin

[myheadonpaper]

31. 01. 2020.

prolaze sati. minute. sekunde. prolaze dani. znaš mišu moj, od zadnjeg puta kada smo se vidli ne prestajem razmišljati o tebi. jednostavno mi ne ideš iz glave. kao da si tu našao prenoćište, ali na jako dugo vremena. tek sada shvaćam koliko smo bili različiti, a i dalje nekako stojim pri onome što sam ti rekla u jednom od naših kasnonoćnim razgovorima ,,koliko smo različiti, toliko smo i slični,,. znaš, nedostaju mi naše šetnje, trčanje po ulici, skakanje, deranje, moje vrištanje kada vidim psa i tvoj zagrljaj da me smiriš. nedostaje mi kada zajedno zapalimo cigaretu, pa u većini slučajeva tvoj upaljač ne radi pa ja priskočim u pomoć. sjećaš li se kada smo se prvi put našli? o bože, kako smo se smrznuli. plan je bio da se smrznemo, ugrijemo i opet smrznemo, ali ovaj drugi put meni je nekako bilo toplo kraj tebe čak i na tih -3°.

stvarno, ali najstvarnije, htjela sam se potruditi oko tebe. čisto da osjetiš kako je to kad si nekome najdraži, kako je to kada si nekome osoba bez koje ova druga ne može zamisliti dan. imala sam pripremljen toliki trud koji sam ti htjela dati, tolike priče koje sam ti htjela ispričati, imala sam sve isplanirano u svojoj glavi. ali, znaš mišu moj, nisam te znala ni mjesec dana, ne znam kako onda možeš imati takav jebeni utjecaj na mene. na mene, koja se ne veže za ljude, koja ne vjeruje svima, koja je takav odvratan pesimist i traži samo loše u ljudima da im mogu dokazati da nisu savršeni. ali ti? ti si druga priča. ne znam kako, ne znam zašto, ali vezala sam se za tebe u tih jebenih 28 dana. rekla sam ti nešto što ni najboljoj frendici nisam, ispričala sam ti svoju priču, svoje demone u glavi, sve što je bilo loše, a ti si to prihvatio kao da je najbanalnija stvar na svijetu. a nije. i ti i ja znamo da nije.

znaš mišu moj, vrtim događaje po glavi. prvi susret, prva poruka, prvi kasnonoćni razgovor, prva kava, prvi izlazak, prvo nazivanje nesrećom, sve pamtim. pamtim i kada si me nazvao kada si položio, sav sretan, ne znaš koliko me to obradovalo.

znaš mišu moj, čekam. čekam tvoju poruku, tvoj poziv, bilo šta. čekam tebe da se vratiš i da kažeš da se potrudim oko tebe, jer ja, ako ne ti, mislim da si vrijedan truda. zato, molim te mišu moj, javi se.

[myheadonpaper]

28. 03. 2020.

mojem...

moram ti priznati nešto. nešto što nikada nećeš saznati, jer eto takav je splet okolnosti. nikad se više nećemo čuti. možda se vidimo koji put, znaš ako dođeš u moj grad. moj grad, smiješno zvuči, ali tako je. kako je Dino Merlin rekao "da l' ti išta znači ako čuješ da dolazim u tvoj grad", da znači mi. ali ja to ne čujem, ja te samo najednom vidim u kafiću, u klubu. a onda te lupi prokleti alkohol i priđeš mi.

blokirala sam tvoj broj, instagram, whatsapp zbog toga što bi na kraju ipak pročitao ovo, a ne želim da znaš. nedostaješ mi. hvata me nostalgija za tobom i tvojim očima, rukama, za svime. razmišljam puno o tebi, o sebi, o nama. nije u redu, kako bi ti rekao, nije u redu ova situacija. kada se cijeli svijet ruši mi imamo ništa, a mogli smo, jebeno smo mogli imati sve.

zapravo, nije kako se čini. da, stalo mi je do tebe, ali to je zato što u jednom trenutku kraj tebe sam bila sretna, a meni je stalo do ljudi koji su me bar jednom usrećili. ali mogu bez tebe. mogu bez naših razgovora, bez naših šetnji, zagrljaja, tvojih poljubaca kada se raspričam o lampicama koje krivo vise na drvu. ali ne mogu bez sebe, ja sam si potrebna. i dalje mi nije jasno kako, ali uzeo si dio mene kada si otišao po ne znam ni ja koji put. jebeno sebično od tebe. ne razumijem kako tvoj mozak funkcionira, kako netko može biti tako jebeno glup, da povrijedi drugu osobu bez imalo sažaljenja. shvatila sam, taj dio koji si uzeo mi ne treba, imam ostatak sebe, a znam to nećeš dobiti.

ostala mi je ona tvoja rečenica u glavi, rekao si ,,počni cijenit sebe,, i jebeno sam počela. a ti, ako ikada pročitaš ovo nekim slučajem, počni i ti cijenit sebe, a počni i cijenit ljude oko sebe. jer znaš, nekima je stvarno jebeno stalo do tebe.