#zahvalnost

[lifeinbooks]

🌔

[pleatonitum]

Pad sa žice može biti neugodan

Untitled Svatko od nas ima barem jednu ili dvije situacije u svom životu za koje zna da je nekim čudom ostao živ ili neozlijeđen. Naime, da je samo jedna sitnica, jedan pokret ili jedna okolnost bila drugačija u tom trenutku, ne bi nas više bilo. Ili bi nas bilo s ozbiljnim, možda i trajnim životnim posljedicama. Obično su takvi kritični događaji pogodni za dublje razmišljanje. Možda o tome na…

[tajnovita]

Zahvalnost prije svega.

[zenaa-drugog-sistema]

"Pametan živi gdje mu je bolje, a budala gdje se rodio."

...tako je govorila moja baka.

Da su me kao malo mlađu pitali gdje je moj dom, bez razmišljanja, rekla bih da je tamo gdje sam rođena, napravila prve korake, naučila prve riječi i pala kad sam učila voziti bicikl. Da su me pitali šta je mir, ne bih trepnula, rekla bih da je mir kad dođem u svoju kuću, sve probleme ostavim na pragu i pažljivo zaključam vrata da se slučajno neki ne bi uvukao kroz mravlje puteljke. Danas, ako me pitaš, moj mir i dom su daleko. Daleko od mjesta gdje sam rođena, daleko od grada u kojem osim ulica napamet znam i brojeve kuća i zgrada. Daleko od grada u kojem sam ostavila svoje sve. Sve što je bilo i iz njega pošla praznih kofera. Ponijela sam sve što je moglo stati u džepove. Ljubav, zahvalnost, snalazljivost, drčnost i malo samoživosti. Više od toga mi nije stalo, a da ti kažem iskreno, nije mi ni trebalo. U prvim danima kad nisam znala ko mi glavu čuva snalažljivost i drčnost, koju sam valjda morala imati jer sam uvijek bila "tatin sin", su mi bili dobri suputnici. Ubrzo, su se stvari počele slagati kao Lego kockice. Prva veš mašina, TV, zavjese, set šolja, posao, prva plata, astronomska ako pitaš mene, dijete sa Balkana. Cijeli život sam zamišljala da su četverocifreni brojevi na računu rezervisani samo za božje miljenike. Dani su letjeli, brže nego ikad. Kažu da u ljudskom životu najviše napredujemo dok smo bebe, a da je sve poslije toga zanemarljivo. Tačno, ali sve sposobnosti čovjeka isplivaju onda kada ostanes sam u mjestu koje ne poznaješ bez ikoga svog. Svakim danom, život je postajao lakši a ja sam počela uviđati da me sve vrijeme prati slijepi putnik. Mir. Danas je moj dom u gradu u kojem još uvijek ne znam imena ulica napamet, u gradu koji me i nakon nekoliko godina iznenadi kvartom koji ne znam, među ljudima s kojima razgovaram na nekoliko jezika tokom jednog dana. A moj mir, on je mirniji nego ikad. Tu je, u zgradi gdje žive ljudi sa svih kontinenata, u stanu koji ima najljepšu terasu i u kojem se pije najljepša kafa. Moj mir je sa mnom, u stanu koji je često prazan kad otključavam vrata, ali i u kojem ima mjesta za mnogo ljudi. Sad je tako. A nekad, nekad će biti mjesto gdje će nas biti više. Dvoje, troje, četvero, ko zna. Bitno je da je uvijek tu.

[adnaae]

Osjetiš li zahvalnost kada utihne sve?

Kada ostaneš nasamo sa svojim tijelom, svojim mislima, svojim otkucajima i svojom dušom. Kada u glavi prevrtiš film unazad.

Kreneš od tog (ne)proživljenog dana. Sve je tvoje umorno tijelo stiglo. U mislima čekiraš listu - dnevne obaveze ispunjene. Ma bravo.

Nađeš onda vrijeme, u toj tišini koju nudi noć, da provjeriš kako je ono što je u tvojoj nutrini. Je li tamo sve pod kontrolom?

Znaš ono, osjetiš li zahvalnost kada utihne sve? Ponos što si to što jesi, spokoj što si tu gdje jesi?

Kada ostaneš nasamo sa onim što je tvoja suština,

lažeš li sebe da živiš onako kako želiš

ili se zahvaljuješ?

12. maj 2024 | Za ono što jesam

Adna

[rave-instructor]

Jebi se, Nina.

Neka se jebu tvoje ruke i trbuh i kosa.

Jebo te tvoj fakultet. Samo 30 slova, a tolike knjige.

Jebo nas oboje smisao za kombiniranje.

Jebo te tvoj dečko, vjerojatno neki hipster koji misli da je maslačak najbolja salata na svijetu i obožava prirodu.

Jebo te ormar u koji se sakrivaš kako bismo razgovarali.

Jebo te tvoj mazni glas.

Jebala te nova godina na vikendici.

Jebo te način na koji se krećeš između kafanskih stolova.

Jebalo te izluđivanje koje to izaziva.

Jebala te zahvalnost koju nikad nećeš iskazati jer nemaš petlje da potpuno poludiš. Pravi, jebi se, salatu od maslačka na vikendici.

Jebo te tvoj broj telefona.

Jebale te tvoje poruke koje zvuče kao dahtanje pod prstima.

Jebali te ranojutarnji razgovori s muškarcima koje ne poznaješ.

Jebo opet novu godinu.

Jebem svaku misao o tebi i to što znam nešto o rasparenim čarapama u kojima stojiš dok režeš meso za večeru.

Jebi se, Nina, jer nikad se nećemo voljeti dok nas ne zaboli.

Jebale te električne instalacije u tvom stanu i prošli životi koji nas plaše.

Jebo Lisabon, treba ga bombardirati da vidimo hoće li tada biti romantičan.

Jebeš mene, jer mogu biti lud toliko da mi nedostaješ, a da te nikad nisam dodirnuo, da čak ne znam ni kako izgledaš na dnevnoj svjetlosti.

I jebeš dnevnu svjetlost. Tad su ljudi budni a ja želim da nema nikoga.

Jebeš i to što ipak želim da si ti ovdje.

Jebeš to što si moguća iznimka.

I, opet, jebeš mene jer mogu vjerovati u sve to..

[m-quadriceps]

Zahvalnost 😇

[pathofpatience]

„Ko god je nadahnut traženjem oprosta, neće mu biti uskraćen.

Kome god je dato iskreno pokajanje, neće mu biti odbijeno.

Kome god je data dova, neće mu biti uskraćeno njeno uslišenje.

A kome god je data zahvalnost, neće mu biti uskraćeno povećanje blagodati.”

- Alija b. Ebi Talib, radijallahu anhu

[boem-u-prolazu]

Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah na zahvalnost misliš, onda nisi darovao, već prodao.

— Fjodor Dostojevski

[zodijak]

sajam

Dunjaluk prepun znanja, a znanje na svakom koraku

iz istog izvora ga svi crpimo, al nije svako korisno

nemoj da se truješ, voli ono odakle uzimaš

uzimaj ono odakle voliš, nije znanje daleko

sve ti maltene blizu prstiju, samo uzmi

ne pitaj nego slušaj, ne traži nego dozovi

koliku snagu valovi uma tvoga imaju

svjestan postani nije sramota ne znat

sramota je ne traziti znanje u ovaj vakat

energija neće nestat u drugu formu prelazi

ona cirkuliše i veže se uz sve što je želi

a osjetiš je i slučajno jer je svuda i svugdje

kako da ne znaš ako vjeruješ da je znanje tu

i kako da ne dobijaš ako znaš od Koga tražiti

učit, čitat, proučavat, voljeti, biti zahvalan

zahvalnost na svemu i osjećaj u želucu

znati da dolazi tačno kad treba je znati da će doći

voljeti svaku sekundu, sekunda nikad ne traje isto

mi smo zvijezde na nebu i mesa na zemlji

mi smo duše što osjete i putnici u snovima

osjeti talase praktično, znakove teorijske fizike

osjeti me

[prava-ja]

Dragi moj, moj otrove,

Otrovana sam tobom još od trenutka kada si me prvi put poljubio i na usne mi ubrizgao otrov ljubavi... Od tada moje srce ❤️ kuca samo za tebe i zbog tebe... Sada kad je završeno naše poglavlje u knjizi koja bi se mogla nazvati svakako samo ne ljubavnom, shvatam da se nikad nisam opekla u ljubavi, kao što je to bilo s tobom. Toliko pitanja se vrzma po mojoj glavi... Gdje sam pogriješila? Da li sam pogriješila? Gdje si ti zakazao? Zašto si tako postupio? A onda shvatam da ti ne dugujem više ništa, ni odgovor ni objašnjenje ni ljubav... Dugujem ti samo zahvalnost što si me ostavio kada sam te najviše trebala... Hvala ti što si mi na vrijeme pokazao da nisi za mene, da ne možes biti pored mene i da me ne možeš voljeti onako kako ja tebe volim... Teško si me osvojio, ali si tako lakim potezima slomio moje srce da ga više niko ne može sastaviti nikad...Hvala ti što si mi otvorio oči, da shvatim da mogu biti voljena, poštovana i sretna. Hvala ti što si nas doveo do ruba sa kojeg se ne želimo strmoglaviti ni ti ni ja... Sretan mi budi u životu i ništa ne prihvataj manje od toga...

U potpisu neko tvoj...

[pleatonitum]

Tjeskoba ili zahvalnost

Ljudski odnosi su vrlo kompleksno pitanje i tu treba jako paziti. Da bismo imali mir koji nadilazi svaki razum, gledajte, odnosi su jako bitni, prema crkvi i unutar crkve. Isto tako važno je biti fokusiran ne na sebe, ne radi se o nama. To je danas proble

Prošle nedjelje govoreći upravo o toj unutarnjoj zahvalnosti srca, odgovarali smo na pitanje kako imati zahvalan um koji čuva mentalno ali i fizičko zdravlje, liječi traume iz djetinjstva, smanjuje agresivnost, poveća empatiju i suosjećanje, te otvara i čuva odnose među ljudima. Kako štovati Boga sa zahvalnim iskrenim, punim srcem? Kako uskladiti vanjštinu i nutrinu? Bog na kroz Pismo stalno…

[lale-i-knjige]

Zahvalnost donosi Allahovu nagradu upravo onome ko je iskazuje.

Muhammed M. Ša'ravi, Dobro i zlo

[blackkmoonlight]

2022. pozdrav 🤍//

Zahvalnost za 2022. što me vratila staroj meni,

što me naučila da sebi budem na prvom mestu,

što mi je pokazala koga treba da ostavim u njoj,

a koga treba da povedem sa sobom u 2023.

Zahvalnost za lepe trenutke, ali i one manje lepe,

za divne ljude,

ali i one koji su mi pokazali da zaista postoje ljudski ološi,

za lepe zalaske sunca, tople zagrljaje,

duge kafe i razgovore, a najviše zahvalnosti

što smo svi tu, što smo živi i zdravi.

Jako sam srećna što sam otvorila oči za mnoge stvari,

a isto tako otvorila srce za prave ljude.

Ponosna sam na sebe šta sam uradila u 2022.,

šta sam prošla i kako sam se ponašala,

kako sam podnela kako su se neke stvari odvile,

zahvalna Bogu na ukazanom putu,

na ukazanim pravim odlukama,

na vraćanju na pravi put.

Hvala ti 2022. godino,

bila si turbulentna,

završila sam sa nekim poglavljima svog života,

naučila da živim na drugačiji način,

upoznala sebe još više,

zagrlila ljude još jače,

smejala se slobodnije i glasnije,

bila si lekcija,

ali si na kraju bila zaista lepa.

Pozdrav i pamtimo se.

🤍🍀.

—

[lethalhedgehogs]

Prva zlatna medalja

Kada se osvrnem unazad i razmišljam o svojim plivačkim počecima, teško je verovati koliko sam napredovao tokom godina. Moja strast prema plivanju rodila se još u detinjstvu, kada sam prvi put skočio u bazen. Možda tada nisam ni sanjao da ću jednog dana osvojiti zlatnu medalju, ali upravo ta strast, volja i posvećenost su me odveli do tog nezaboravnog trenutka.

Moja plivačka karijera započela je skromno, kao član lokalnog plivačkog kluba. Treninzi su bili naporni, ali nisam se obazirao na to. Bio sam fasciniran vodom, osećajem slobode koji mi je pružala, i željom da postanem bolji plivač. Ubrzo su me primetili treneri i primljen sam u klupski tim. To mi je dalo dodatnu motivaciju da treniram još jače i da učestvujem na takmičenjima.

Kako sam rastao, tako su rasli i moji sportski ciljevi. Bio sam odlučan da postanem najbolji u svojoj kategoriji. Treninzi su postajali sve intenzivniji, a treneri su mi pomagali da ispravim svoju tehniku, snagu i izdržljivost. Nisam odustajao ni kada bih doživeo neuspehe na takmičenjima; upravo su me ti neuspesi terali da još više napredujem.

Godine su prolazile, a ja sam se sve više približavao svom cilju. Bio sam učestvovao na brojnim regionalnim i nacionalnim takmičenjima i osvajao medalje, ali zlatna je bila ona koju sam želeo najviše. Međutim, konkurencija je bila sve jača, a razlika između plivača u vrhu bila je veoma mala.

Konačno, došao je taj sudbonosni dan, dan koji će promeniti moj život. Bio je to državno prvenstvo, najveće takmičenje na kojem sam ikada učestvovao. Osećao sam uzbuđenje, ali i nervozu jer sam znao koliko je ovo važno takmičenje. Moja porodica je bila uz mene, pružajući mi podršku i verujući u moje sposobnosti.

Vreme je brzo prolazilo, a ja sam se pripremao za svoj najbolji nastup ikada. Kada je došao red na moju trku, srce mi je lupalo kao ludo. Uspeo sam da smirim svoje misli i koncentrišem se samo na svoj plivanje. Kada sam čuo zvuk pištaljke, zaronio sam u vodu i dao sve od sebe. Noge su mi brzo šutirale, a ruke su se krećle brže nego ikada pre. Bio sam u svom elementu, potpuno fokusiran na cilj.

Ubrzo sam shvatio da se nalazim u vodećoj poziciji. U tom trenutku, nisam razmišljao o konkurenciji, već sam samo gledao ka cilju koji je bio sve bliže. Poslednjih nekoliko metara bila su najteža, ali sam iz sve snage gurao napred. Ušao sam u cilj, pogledao tablu sa rezultatima i tada sam znao - pobedio sam! Osvojio sam zlatnu medalju na državnom prvenstvu!

Nisam mogao da sakrijem svoju sreću i ponos. Osetio sam kako mi adrenalin struji kroz telo. Moja porodica je bila presrećna i ponosna na mene, a ja sam bio presrećan što sam uspeo da ostvarim svoj san. Konačno, zlatna medalja je bila u mom posedu.

Na ceremoniji dodele medalja, osećao sam se kao da sam na vrhu sveta. Nisam mogao da verujem da sam ja taj koji stoji na najvišem stepeniku pobedničkog postolja. Kada sam stao tamo, osetio sam ogromno olakšanje i zahvalnost prema svima koji su me podržavali na ovom putu.

Nakon tog nezaboravnog trenutka, zlatna medalja nije završila u nekom kutiji ili sakrivena u fioke. Odlučio sam da je postavim na poseban držač za medalje u mom domu. Taj držač postao je simbol mog truda, upornosti i želje za uspehom. Svaki put kada pogledam tu medalju, setim se svih teških treninga, žrtava i uspona i padova koje sam prošao da bih je osvojio.

Najvažnija lekcija koju sam naučio iz ovog iskustva jeste da se trud i rad uvek isplate. Nije bilo lako, ali sam dokazao sebi da mogu prevazići sve izazove ako verujem u sebe i ako ne odustajem. Ta zlatna medalja je samo početak mog plivačkog puta, jer znam da ima još mnogo trka i uspeha koje me čekaju u budućnosti.

Uspeh u plivanju me naučio da je ključ ustrajnost, fokus i vera u sopstvene sposobnosti. I danas, dok gledam tu zlatnu medalju na svom držaču, zahvaljujem joj na podsećanju da se snovi ostvaruju ako verujemo u njih i ako smo spremni da se borimo za njih.

[adnaae]

Svježa sunčana jutra su trenuci koje nastojim pohraniti u svoju nutrinu, sjećanja koja želim čuvati za godine koje dolaze, da uvijek podsjećaju na zahvalnost Onom koji stvara.

I ne mogu se ne pitati..

Kako se pamti neko ko se volio?

Pamti li se isto tako, kao zahvalnost

ili kao nedostajanje?

28.8.2024.