#vodotoranj
Explore tagged Tumblr posts
Text
307/365 🇭🇷
#365project#myupload#november 2023#vukovar#croatia#vodotoranj#croatian flag#go for a walk#30 day happiness challenge
2 notes
·
View notes
Text
Vukovar - water tower.
#Vukovar#symbol#croatia#balkan#balkantrip#balkantour#hrvatska#horvátország#streetshot#streetphoto#travelphoto#travellingman#vodotoranj
0 notes
Text
🕯️🖤
#Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata#Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje#Vukovarski vodotoranj#Vukovar
8 notes
·
View notes
Photo
1 note
·
View note
Text
Moj zavičaj
Najvažnije u mome zavičaju (gradu) je vodotoranj koji je krajem 20. stoljeća, 1991. ranjen. Stoji na nogama do 29 godina. Obnova je počela krajem 2017. godine. Vodotoranj je poznat kao Vukovarski kafić i vodovod koji više ne radi. Vodotoranj se nalazi u Ulici bana Josipa Jelačića u dijelu grada koji se zove Mitnica.
Moj tata Vanja Vidaković slikao je vodotoranj na mnogo načina. Slikao ga je po…
View On WordPress
0 notes
Photo
IZLOŽBA ARHITEKTURA
17.12.2021. u atriju naše škole otvorena je izložba maketa poznatih građevina koju su naši drugaši realizirali u sklopu nastave likovne umjetnosti pod mentorstvom prof. Josipe Vujčić.
Ravnateljica Dobrila Gotovac Stipaničev, prof. nagradila je najbolje radove knjigama: Ivan Barišić (Sv. Križ) i Anđela Majić (kazalište Globe). Pohvaljeni su i Antea Bilandžić (Big Ben), Petar Visković (Vodotoranj) i Luka Juras (muzej Guggenheim).
Najslađi dio otvorenja bila je torta na kampanel (i mauzolej!) Sv. Duje, djelo naših mladih pastry chefova Ede Pleško i Patrika Kečkemeta Marušića koji su prigodno pohvaljeni kuharicama.
0 notes
Photo
Vandaag bezoeken wij het meest imposante oorlogs monument van #slovonie in #vukovar (bij Vukovarski Vodotoranj - Simbol hrvatskog zajedništva) https://www.instagram.com/p/CVsoKLmMF7_/?utm_medium=tumblr
0 notes
Text
TOPOS MODERNIZACIJE
Autor: Saša Šimpraga
Mario Anić (2017.)
Koje je značenje vodotornja Gredelj za Zagreb, zašto ga treba sačuvati i što bi on mogao biti.
U formiranju kognitivnih mapa gradova često, pa i neizbježno, posežemo za markatorima prostora koji, osim znamenitosti i mjesta od interesa, služe i kao orijentiri. Upravo takvi znakovi u prostoru u mnogome određuju slike gradova kakve (pre)poznajemo. Za landmark često označujemo nešto što je prepoznatljivo pa utoliko i nešto prema čemu je lako stvoriti i nekakav odnos.
U vremenu kada prostori gradova bivaju standardizirani, kako to navodi Joseph Rykwert, označitelji poput landmarka ili drugih osobitosti, samo dobivaju na važnosti.
Jedan od takvih objekata u Zagrebu je i vodotoranj izgrađen u razdoblju između dva svjetska rata neposredno uz Strojarsku ulicu, na nekadašnjem prostoru pogona Ugarskih kraljevskih državnih željeznica, odnosno kasnije Tvornice željezničkih vagona (Janko) Gredelj.
Iako postoje i drugi, primjerice stariji i niži vodotoranj u sklopu Zagrebačke pivovare u Ilici koji ima i status spomenika i u cijelosti je obnovljen, ili onaj bitno mlađi i viši u sklopu vodospremnika na Bukovcu, ipak je upravo gredeljevski onaj koji ima najveći potencijal repera za novo gradsko središte koje bi se trebalo dogoditi na jednom reurbaniziranom i reaktiviranom prostoru Gredelja. Kada znamo da je riječ i o jedinstvenoj strukturi u gradu, vodotoranj već samim time dodatno dobiva na važnosti. Kipar Slavko Marić, koji u Gredelju ima atelje, nazvat će ga i “zagrebačkim Eiffelovim tornjem, samo boljim”.
Tamara Brixy, 2017.
Prije sadašnjeg vodotornja, u okviru tvornice postojao je stariji vodotoranj, izgrađen 1890. godine kao prvi u Zagrebu, a bio je smješten na sjevernom dijelu kompleksa, uz željezničku prugu. Taj je vodotoranj srušen 1986. godine i to bez odobrenja nadležne službe za zaštitu spomenika kulture. Novi vodotoranj smješten je na istočnom obodu tvornice, uz samu Strojarsku ulicu, a bio je izgrađen zbog modernizacije i širenja proizvodnje. Dugo godina je prostor Gredelja bio omeđen dvjema vertikalama: na zapadu dimnjakom Parmolina (izgrađenim 1916. i srušenim 2014.) i na istoku vodotornjem.
I stari i novi vodotoranj, kako to u ovom intervjuu objašnjava nekadašnji zaposlenik i poznavatelj povijesti Gredelja Špiro Dmitrović, služili su “za napajanje omekšanom, prokuhanom vodom parnih lokomotiva, jer je prokuhana voda u sebi sadržavala manje kamenca koji bi se taložio na cijevi parnog kotla na lokomotivama. Voda kojom se punio vodotoranj isisavana je iz Save gdje je uz nasip postojalo postrojenje koje je kuhalo vodu i s pumpama pod pritiskom cijevima tlačilo vodu u vodotoranj. Na ovaj način znatno se produžavao rok eksploatacije parnih lokomotiva. Teško je pretpostavljati do kad je toranj radio jer su kasnije sve ložionice mogle proizvoditi omekšanu vodu uz manje troškove.”
I nakon što već desetljećima ne „radi“, i nakon što su se na njegovom vrhu smjenile zvijezda i šahovnica onako kako su se mijenjali društveni sustavi, i danas se njegova uloga postepeno mijenja i to kako se mijenja izgrađeni krajolik oko njega. Nekad je dominirao sam, a sada se njegov odraz zrcali na staklenim fasadama obližnjih, bitno viših, stambenih tornjeva (tzv. Crnci ili Betlehemke). Konstantna je tek u njegovoj prisutnosti i činjenici da je već gotovo jedno stoljeće prepoznatljivi dio zagrebačkog nebopisa (skyline).
Vodotoranj 1932. (Hrvatski željeznički muzej)
Vodotoranj je uglavnom održavan sve do prestanka rada tvornice na staroj lokaciji 2011. godine, i od tog trenutka čitav je kompleks prepušten propadanju, ponajviše zbog svakog izostanka gradskih planova za njegovo uspješno integriranje u grad putem kratkoročnih i privremenih strategija, odnosno dugoročnog plana.
Nasuprot tome rasulu, vertikala vodotornja sažima u sebi iskorake planske modernizacije koja je označila pokretačku snagu ne samo jedne važne i velike tvornice, već čitavog grada. Vodotoranj je materijalni svjedok utemeljiteljskog razdoblja Zagreba kao velikog grada, ujedno razdoblja kada je grad znatnije zakoračio u industrijalizaciju koja i je uvjetovala njegov populacijski i svaki drugi rast. Pritom, koliko god da je prostorna predispozicija tvornice, zajedno sa željezničkom prugom, djelomično blokirala prirodno širenje prema jugu, toliko je njeno postojanje istvoremeno bitno utjecalo na razvoj industrije, činjenicu da su se mnoge kasnije tvornice razvile upravo iz Gredelja i da je industrija, osobito u razdoblju socijalističke Jugoslavije, doslovno postala dijelom identiteta Zagreba. Utoliko ta arhitekura i takvi toponimi modernizacije zaslužuju biti sačuvani, a svoju (novu) ulogu mogu i trebaju imati i danas kada nekadašnje hale Gredelja proizvode samo tišinu.
Tamara Brixy (2017.)
Niz objekata Gredelja upisan je 2004. godine u Registar kulturnih dobara RH (radionica za opremu lokomotiva, radionica za opremu vagona, tokarnica i kovačnica te vodotoranj) kao dio cijelovitog industrijskog krajolika - integralnog kompleksa nekadašnje Strojarnice. Dvije godine kasnije prema rješenju iste uprave Ministarstva kulture najviša razina zaštite je uskraćena svima osim radionici za opremu kola, pa tako i vodotornju koji je osobitost čitavog kompleksa i jedinstveni znak u prostoru. Nevjerojatna je činjenica da objekti, temeljem znanstvene valorizacije, prvo dobiju status spomenika, pa im ista služba status ukida, no to manje govori o spomenicima, a više o sustavu podložnom pritisku.
Vodotoranj tako danas ima samo status ambijantalne vrijednosti, bez ikakve formalne zaštite, što u praksi znači tek preporuku o očuvanju koja nikoga ne obavezuje da ga sačuva pa ga bilo koji investitor proizvoljno može i srušiti.
Stanje u kojem je vodotoranj sada nije obećavajuće, kao što to nije ni stanje čitavog kompleksa prepuštenog propadanju kao strategiji. U pokušajima spašavanja onoga što spasiti treba, briga za vodotoranj ujedno znači i obranu Zagreba u njegovim mnogostrukim identitetima i kulturnim krajolicima koje su oblikovala stoljeća baštine, pa tako i one industrijske i modernizacijske, a koja ubrzano nestaje. Osobito lako nestaje ona koja nije bila najvažnija, već je svoju vrijednost imala u malom mjerilu i marginalnim značenjima i to unatoč visokoj kvaliteti arhitektonskog izraza koji je, upravo zbog nevidljivosti, ostao neprepoznat. Primjer takve prakse brisanja su i oko 2014. godine srušeni objekti Munjare koji su se nalazili na Trešnjevci, neposredno s južne strane Hotela Panorama, kao nedvojbeno vrijedna zdanja koja su nepovratno izgubljena.
Jasno, vodotoranj u budućnosti sasvim sigurno više neće imati svoju izvornu funkciju koju je izgubio dok je tvornica još radila, no njegova je budućnost u svim njegovim sporednim i paralelnim ulogama – markatora, landamarka, svjedoka i spomenika, a isto tako i u svi njegovim mogućim budućim namjenama. Uopće bi značenje čitavog Gredelja, nakon vremena industrijske proizvodnje, neizostavno trebalo nuditi stvaranje koje će ponovo iznjedriti neku novu vrijednost: prostornu, društvenu, kulturnu, gospodarsku, političku. Svaka reurbanizacija Gredelja koja bi po važnosti za grad bila ispod razine one koju je na toj lokaciji imala istoimena tvornica, bila bi neuspjeh.
U traženju novih uloga za vodotoranj, u svom vrlo malom mjerilu, natječaj za intervencije na vodotornju proveden u sklopu projekta Ars Publicae 2012. godine, povodom 150. obljetnice dolaska željeznice u Zagreb, na tragu je promišljanja vodotornja kao mogućeg poligona za suvremenu umjetnost, a time možda i dodatno prepoznatljivog gradskog repera. Izvedeni rad autora Anje Iveković Martinis i Marka Škalića podrazumijevao je simultano označavanje vodotornja laserima iz različitih smerova, od različitih ljudi koji vodotoranja svakodnevno gledaju s a svojih prozora i balkona. Skromni pokušaj skretanja pažnje na manje uobičajenu strukturu zapravo je bio i pokušaj skretanja pažnje na stanje i perspektive čitavog kompleksa Gredelja - u budućnosti suvremenog središta grada ukoliko se s tim javnim interesom reurbanizira, a ne eksploatira tek kao još jedna atraktivna parcela.
Mario Anić (2017.)
Sam vodotoranj nužno je sagledavati u okviru kompleksa kojemu pripada. Teorije konzervacije nalažu da se objekt čuva na autentičnome mjestu, iako je dislokacija moguća, najčešće u slučaju ugroženosti objekta. No, njegovo buduće mjesto možda može biti bolje od sadašnjeg već i kroz neko novo urbanističko rješenje kompleksa, čime može dobiti na vidljivosti, pa i značenju. Takve ideje, ne samo za vodotoranj, potrebno je testirati kroz govor o gradu ali i neposredno iskustvo prostora kroz njegovo otvaranje za javnost i upoznavanje koje može rezultirati prepoznavanjem i ulaganjem. A da bi uopće mogli govoriti o njegovoj budućnosti, važna je i njegova sadašnjost i potreba da se objekt sačuva. Ukazivanjem na vrijednosti i potencijale, lansiraju se i mogućnosti za čitav kompleks čiji prostor danas predstavlja najvrijedniji pojedinačni prostorni resurs Zagreba, čija je budućnost, međutim, ipak neizvjesna.
Naime, naši su svjetovi veliki onoliko koliko smo ih sposobni imaginirati. No, jaki smo onoliko koliko smo ih sposobni graditi. U gradu se rijetko gradi od ničega jer je prošlost gotovo u pravilu dio onoga što doživljavamo urbanim prostorom, osobito onim koji je ili pretendira biti - grad. Razina slojevitosti prošlosti u njenim različitim maifestacijama može se mjeriti i na primjeru bioraznolikosti šume - ona starija je u pravilu bogatija. Utoliko, slojevi koje je prostor Gredelja baštinio nisu i ne bi trebali biti prepreka, već prednost lokacije i smjerokaz njene budućnosti, a vodotoranj trajni i sastavni dio slike suvremenog Zagreba kroz neku novu priču.
Fotografije: Mario Anić, Tamara Brixy, Hrvatski željeznički muzej
Tekst je objavljen na portalu Vizkultura, 6.7.2017.
4 notes
·
View notes
Text
ANTE TOMIĆ O SUZAMA HRVATSKE PREDSJEDNICE Zašto je plakala? Što je nju, jadnu, slomilo? Ridala je na vječnu temu...
ANTE TOMIĆ O SUZAMA HRVATSKE PREDSJEDNICE Zašto je plakala? Što je nju, jadnu, slomilo? Ridala je na vječnu temu…
[ad_1]
Predsjednica se popela na znameniti vukovarski vodotoranj i gledala u daljinu preko grada, preko vijugavog Dunava, zelenih vrbika i plodnih srijemskih njiva, dok je televizijski snimatelj sa strane vrebao kao lovac. Široki je kadar sužavao na njezino lice, zumirao sasvim krupno njezine oči i izmicao se natrag. Napetost je rasla. Okupljeni su grizli nokte nestrpljivo čekajući. Sad će!……
View On WordPress
0 notes
Photo
Nakon 34. godine, danas je prvi put demontiran vodotoranj na Bukovcu.
Foto: J.S.
5 notes
·
View notes
Text
https://suistorija.wordpress.com/ blog title list
1. Karte za BLATNU KUPKU na Paliću, 1938 2. Mačkovići svi i svuda 3. Promocija 4. Vodotoranj na Paralelnom putu 5. Predizborna atmosfera… 6. Bunjevački… 7. Plan za podizanje rk. katedrale u Beogradu 8. Lányi Ernő (Erne Lanji) i njegova molba za tromesečni boravak sina u Subotici 9. Promocija knjige dr Lajoša Hovanja „Sliv jezera Palić“ 10. Bombardovana Subotica, 1944. 11. DOPRINOS SUBOTIČKIH LEKARA – JEVREJA ZDRAVSTVENOJ SLUŽBI GRADA TOKOM XIX I XX VEKA 12. Pečati (nekih) subotičkih privrednika, 1918-1941 13. Urania,radnja za proizvodnju igračaka 14. Facebook stranica Istorijskog arhiva Subotica 15. Staniša Neorčić (1868-1926) 16. Školske prilike, 1918-1941 17. Subotica 1918-1941, osnovni parametric 18. Molba Lifka Aleksandra radi prijema u državljanstvo Kraljevine Jugoslavije 19. Zavičajnost Josipa Rufa 20. Izveštaj sreskog načelnika Subotice o stanju u srezu 1937. Godine 21. Subotica 1929. O vodama 22. Maurice Van Seebeck 23. PROSLAVA 250. OBLJETNICE DOSELJAVANJA VEĆE SKUPINE BUNJEVACA (1686-1936) 24. Dr Lajoš Hovanj, SLIV JEZERA PALIĆ 25. Vizitka Alojzija Stepinca 26. Seidner Sándor – Samu i njegova fabrika 27. O NJEGOŠEVU iz Arhiva 28. Alba M. Kuntić 29. Henrik Bachrach, veleposednik 30. Trgovina gvožđem i prometno d.d. 31. Pravni fakultet, 1932.,posmrtnica 32. Teniski trener – siromah 33. Josif Ruf (Ruff Jozséf) 34. O starim vremenima, Subotici i Arhivu 35. Dajč Herman, Palić 36. Broj umrle dece 1934. 37. Lepotice Subotice, 1924. 38. Градска Штампарија и Књиговезница 39. Bilo pa prošlo… 40. Obdanište Radničke samopomoći 1925. 41. PREDMETI O KOMUNALNOJ HIGIJENI (1918-1926) IZ ARHIVSKE GRAĐE 42. Škole između dva rata 43. Muzealna izložba života subotičkih Srba od starine pa do danas, 11.11.1933. 44. Štrosmajerova ulica 1985. 45. Dr Josip Martinis, lekar, Dalmatinac u Subotici 46. Mijo Mirković (1898-1963), profesor subotičkog Pravnog fakulteta, kao ekonomski istoričar 47. ИЛУСТРАЦИЈЕ О ИСТОРИЈИ СРБА У СУБОТИЦИ И ОКОЛИНИ 48. ULOMCI ZA POVIJEST SUBOTICE U 1925. GODINI 49. Subotica kroz vekove Medjuratni period 29.10.2014. 50. Subotica kroz vekove Moderna Subotica 12.11.2014. 51. ULOMCI ZA POVIJEST SUBOTICE U 1925. GODINI 52. Svetlost, udruženje stud. subot. Prav. fakulteta, Pravila i Poslovnik 53. Članovi Proširenog Senata (skupštine) grada Subotice 1925. Godine 54. YouTube, FOTO MIX SZABADKA, SUBOTICA 1900-1945 55. INDUSTRIJA I INDUSTRIJALCI SUBOTICE (1918-1941) 56. Holokaust – edukacija o prošlosti, kao uslov boljoj budućnosti na primeru Subotice (O izvorima koji svedoče o žrtvama holokausta sa ovog područja) 57. Zadužbine sa objektima u Subotici 58. Popis crkvenih matičnih knjiga u fondu F:451 Istorijskog arhiva Subotica 59. „Škandal“ ili nešto drugo? (o događanjima nakon nogometnog turnira „Bačke“ 1926. godine) 60. PALIĆKE TEME 61. Matična knjiga krštenih 1773. 62. O PALIĆU I PALIĆANIMA 63. Kakve su bile gradske zgrade na Paliću 1936. godine? 64. Od Subotice do Blajburga (Bleiburga), dnevnik partizana 65. EX PANNONIA 66. Magyarul 67. A SZABADKAI TÖRTÉNELMI LEVÉLTÁR 60 ÉVES TEVÉKENYSÉGE 68. A SZABADKAI POLITIKAI ÉLET A XIX. SZÁZAD MÁSODIK FELÉBEN 69. Dnevnik Grge Ivandekića, 1944/45 70. Od Subotice do Blajburga (Bleiburga), dnevnik partizana 71. Molba vlasnika bordela (IAS, F:47. Gr. 511/1926) 72. Par podataka o Sokolskom domu na Paliću. 73. Od kupališnog lekara do narodnog poslanika – dr Gabor Santo (Szánto Gábor) 74. Josip Vuković – Đido, njegovo političko djelovanje i rezultati, 1926. -1941. 75. Marko Jurić 76. KONEN (CONEN) VILIM JAKOBČIĆ 77. Proslava 15-to godišnjice oslobođenja Subotice 78. CRVENI KRST U SUBOTICI (1886-1946), A SZABADKAI VÖRÖSKERESZT MEGALAKULÁSÁTÓL A II. VILÁGHÁBORÚ UTÁNI LEGELSŐ ÉVEKIG (1882/1886-1946) 79. Crtice (beleške) o dvotočkašima u Subotic 80. Subotica 1933. godine, po izvještaju gradskog Kulturno-socijalnog odjeljenja 81. Podaci o komunalnoj higijeni 82. “STANTIĆ I LASSNER” (“BRAĆA PLETL”) 83. 1773. matična knjiga krštenih, župa Sv. Terezije 84. A szekicsi (Lovćenac) német gyűjtőtábor (1944-1946) 85. Beleške o Muzičkoj školi između dva rata (1919-1939) 86. Civilne žrtve među bunjevačkim Hrvatima nakon oslobođenja (1944.-1946.) 87. Da li ste znali? Hronologija crtica i zanimljivosti iz prošlosti 88. Aleksandar Lifka (prilozi) 89. Azilanti radnici šire klice! (1928) 90. Bioskop KORZO 91. Cigansko ostrvo 92. Crni septembar 1928. (sanitetska statistika) 93. Les amis de la France section de Subotizca, Francuski klub i Francuski Licej 94. Neke od cena 1932. Godine 95. Oluja u Subotici 1925. godine (podaci) 96. Podaci o Ciganima 97. Policija (Gradska kapetanija) i dešavanja u vezi sa njom 98. Porodica (Štilinović) sa 11 dece, 1921-1935 99. Regrutacija 1928. Godiine 100. Da li ste znali? Hronologija crtica i zanimljivosti iz prošlosti 101. Štamparija Jugoslovenskog Dnevnika 102. Subotičani zarobljeni u Rusiji u Prvom sv. ratu. 103. ZANATLIJE SUBOTICE U DRŽAVNOM POPISU 1828.GODINE 104. DESETI SUBOTIČKI ARHIVSKI DAN 21.09.2017. 105. DIPLOMA SLOBODNOG KRALJEVSKOG GRADA MARIA THERESIOPOLIS OD 1779. GODINE 106. Dokumenti o Srpkinji Sofiji Petrović (1901-1944) iz Budakalasa 107. Ekonomsko odeljenje, 1919-1927 108. Emil Libman, GRAĐA ZA MEDICINSKU BIBLIOGRAFIJU SUBOTICE, I, II (1828– 2009) 109. Emil Libman, GRAĐA ZA MEDICINSKU BIBLIOGRAFIJU SUBOTICE – II (1828– 2009) Subotica, 2011. 110. EX PANNONIA 111. AUTOMOBILSKI KLUB SUBOTICA 1925-1945. 112. BLAŠKO RAJIĆ I STVARANJE PRVE JUGOSLOVENSKE DRŽAVE 113. Dr Emil Libman: Prva građanska Bolnica u Subotici 114. EX PANNONIA 11 115. Ex Pannonia, br. 17 116. EX PANNONIA, br. 20 117. Ex Pannonia, časopis IAS 118. Fábián Borbála: A Szabadkai villamos és világítási részvénytársaság első évei – 111 éves a szabadkai villanyvilágítás 119. Lalia Gábor, főlevéltáros: Vándorsáskák a szabadkai határban 120. PROLOG RATNIH ZBIVANJA 121. EX PANNONIA 122. Res mythica vagy res publica? Szabadka polgársága a helyi kiadványok tükrében 123. SZABADKA POLITIKAI ÉLETE A XIX. SZÁZAD MÁSODIK FELÉBEN 124. VÖLGYI JÁNOS, SZABADKA EGYKORI POLGÁRMESTERE 125. Mađarska zgrada” (Trg Lazara Nešića 2) 126. EX PANNONIA 15–16 127. FOTO mix 128. A magyar kenyér ünnepe, 1941. Augusztusában 129. AERO KLUB Subotica, 60/70 godine 130. Centar, Radijalac, 1960-tih 131. Fidelinka, Štafeta, 1980. 132. Foto mozaik – Subotica kroz XX vek 133. Fotografije Subotice 60/80-tih godina 134. Ilustracije za istoriju Subotice u prvoj polovini XX veka 135. konferencija u “Fidelinki” i izlazak štafete Mladosti, 1980. 136. Radnje: Gvožđar, Čelik 137. Srećan Ti rođendan druže Tito 138. Fotografije (1916-1917) jadranske obale dr Bele Maćašovskog 139. GRADSKA KUĆA I SUBOTICA (1912-2012) TRAJANJE, PROMENE 140. IZLOŽBA: SUBOTIČKE GRADSKE KUĆE 141. Hartman József gépjárműveztök lapja 142. Hütter Árpád, FAKO D.D. 143. INDUSTRIJA I INDUSTRIJALCI / IPAR ÉS IPARÓSOK 144. “ORIENT, TVORNICA ŠKROBA I NUZPRODUKATA” 145. BELEŠKE O GRADSKOJ PLINARI I ALFONZU SEEREINERU 146. CIGLANA “MAČKOVIĆ 147. Dr Matija Bruk (Brück) 148. DRVOPRERAĐIVAČKA INDUSTRIJA 149. FABRIKA JOSIPA RUFA (danas PIONIR) 150. Felsóbásckai Egyesült Gázmalmi R.t. Gornjebačko udruženo paromlinsko d.d. 151. HARTMANN TEREZA i SUBOTICA U NJENO DOBA 152. KONRATH RADIO 153. Mala galerija likova industrijalaca (1918-1941) 154. Bek Mano (Beck Manó) fabrikant sapuna 155. FABRIKA DINAMO MOTORA RAJTER LASLA 156. Herman Lea r. Braun, Marta Albahari i njihova ciglana 157. Mlinar Svoboda Antun 158. PIUKOVIĆ & CO. 159. Margit mlin d.d. 160. Minerva d.d. ( 1911-1946) 161. INDUSTRIJA I INDUSTRIJALCI / IPAR ÉS IPARÓSOK 162. MIRKO ROTMAN i BELA GAJGER (fabrika bicikala PARTIZAN) 163. Od Kramera do Željezničara a.d. 164. Od Kramera do Željezničara, Von KRAMER bis zu ŽELJEZNIČAR AG. 165. OUZOR / Okružni ured za osiguranje radnika 166. PORODICA INGUS, vlasnici tvornice tepiha MEKKA 167. PREHRAMBENA INDUSTRIJA (radni rukopis) 168. Priča o firmi “BRAĆA LENARD 169. SALAMON GINGOLD, tvornica ribljih konzervi 170. Szabadka gyáripara és a gyártulajdonosok, 1918–1941 171. UVOD 172. Vlasnici i radnici firme Braća Goldner 173. Istorija zdravstva, vitalna statistika 1925-1927 174. Prva građanska Bolnica u Subotici – povodom 165 godišnjice osnivanja (1841-2006) 175. Iz povijesti svakodnevice, od cantora i organisste do senatora (1747- 1773) 176. IZVEŠTAJ VOJNOJ OBAVEŠTAJNOJ SLUŽBI O BUNJEVCIMA, IZ 1934. GODINE 177. Kako je “nestala” trska iz Kelebijskog rita (1936) 178. Karte i mape od XVIII do XXI veka 179. Karta Maria Tereziopola Gabriela Vlašića (Wlassics) 180. Katalog analitičkog inventara odjeljena Senata Veliki bilježnik za godine 1919. i 1920. 181. Keler Vencel, Nemac iz Knićanina u Subotici (1933) 182. Malo zemlje a mnogo dece (Crtice iz demografske istorije međuratnog perioda) 183. Moja bibliografija: 184. Naučno-informativna sredstva, analitički inventari 185. O analitičkim inventarima fonda F. 47 Senat grada Subotice 186. ZBIRKA PROJEKATA 1845 – 1989 187. Novine (i crtice iz novina) 188. BORBA, 20.06.1924. 189. NAŠE SLOVO, režimski list 190. „Glas Naroda“ 1933-1935 191. O Arhivu 192. 60 GODINA DELATNOSTI ISTORIJSKOG ARHIVA SUBOTICA 193. A SZABADKAI TÖRTÉNELMI LEVÉLTÁR 60 ÉVES TEVÉKENYSÉGE 194. A Szabadkai Történelmi Levéltár legrégibb oklevele (A Szenczy család címeres nemeslevele) 195. A szegedi szandzsák…/NASELJA, STANOVNIŠTVO I TURSKI POSEDNICI SEGEDINSKOG SANDŽAKA 1570. GODINE 196. Dokumenti o prohujalim vremenima 197. MEMORANDUMI 198. O ALBUMU FOTOGRAFIJA DR BELE MAĆAŠOVSKOG 199. Prvi gradski Statut (Policijski Pravilnik) iz 1745. 200. Informacijsko okruženje i naučno-informativna sredstva u Istorijskom arhivu Subotica 201. Ismertető a Szabadkai Történelmi Levéltár bírósági fondjairól 202. O Arhivu 203. Katalog i materijal sa izložbe o tri gradske kuće (1751-1828-1912) 204. LEVÉLTÁRI KALAUZA 205. Mesto i uloga Istorijskog arhiva Subotica u realnoj lokalnoj i virtuelnoj svetskoj zajednici 206. Naučno-informativna sredstva i korisnici, teorija i praksa u Istorijskom arhivu Subotica 207. O strukturi i profilu korisnika arhivske građe u Istorijskom arhivu Subotica (2005-2008) 208. PROTOKOL MAGISTRATA POVLAŠCENE KRALJEVSKO-KOMORSKE VAROŠI SENT MARIJA – PRE ZVANE SABATKA 1743-1756 209. ŠKOLSKO NADZORNIŠTVO SUBOTICA, sumarni inventor 210. Smiljan Njagul, Istorijski arhiv Subotica u lokalnim elektronskim medijim 211. Šta se krije u Arhivu? ( ili kako je u Bačkoj Topoli predstavljen Arhiv 2011. godine ) 212. VII subotički arhivski dan 213. VODIČ KROZ ARHIVSKE FONDOVE ISTORIJSKOG ARHIVA SUBOTICA, I 214. O Hrvatima u Subotici 215. Bački Bunjevci u jugoslavenskoj državi (1918-1941) 216. Bunjevački Hrvati i progoni 1939 217. Bunjevački Hrvati u svijetlu proslave 250. godina doselidbe jedne veće grupe Bunjevaca (1686-1936) 218. BUNJEVCI SUBOTICE IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA 219. CRTICE IZ ŽIVOTA TRI SUBOTIČKE MATICE 220. HRVATSKI KATOLIČKI ORAO – SUBOTICA 221. Josip Vuković – Đido, njegovo političko djelovanje i rezultati, 1926. -1941. 222. MATIJA EVETOVIĆ (crtice kronologije) 223. MATIJA EVETOVIĆ KAO PARADIGMA POLOŽAJA BUNJEVAČKIH HRVATA U SUBOTICI 224. Mile Budak u Subotici 225. SUBOTIČKA PROSLAVA 1000 GODIŠNJICE HRVATSKOG KRALJEVSTVA 226. Svjedočanstvo o odnosu policije prema hrvatskim prvacima u Subotici uoči parlamentarnih izbora 1925. 227. O počecima Dužijance i Katoličkog divojačkog društva 228. O ratnim stradanjima porodice Varga 1941-1944. 229. PEČATI I ŠTAMBILJI 230. Podaci o komunalnoj higijeni 231. PORODILIŠTE “UDARNIK” (1945/46) 232. Priča o subotičkoj industriji od 1918. do 1941. 233. HEMIJSKO – KOZMETIČKA INDUSTRIJA (1918 – 1941) 234. Prvi svetski rat 235. Gdje su u Subotici pokapani vojnici iz Hrvatske, a gdje subotičani u Hrvatskoj za vrijeme velikog rata (1914.-1919. 236. Upisi u Matičnu knjigu umrlih (1914.-1919.) subotičkog Matičnog ureda poginulih vojnika bunjevačkih Hrvata ( A-B) 237. Rat 1941-1945 238. Crtice o ŽUTOJ KUĆI 239. Interenirani, ubijani 1941…(O sudbini jednog internirca iz Bačke Topole) 240. Logor za Nemce u Sekiću (1944 – 1946), Sekić, Konzentrationslager für Deutsche (1944- 1946) 241. Logor za Nemce u Sekiću (1944 – 1946), Sekić, Konzentrationslager für Deutsche (1944- 1946) 242. Imenik žrtava Drugog svetskog rata na području subotičke opštine (i par novih izvora) 243. SUBOTICA I CIVILNE ŽRTVE NAKON OSLOBOĐENJA (1944.-1946.) 244. SPORT 245. A Palicsi Olimpiái Játekók 1880-1914. 246. JUGOSLAVENSKO ATLETIČKO DRUŠTVO BAČKA 247. Šta nam govore signature iz građe Arhiva 248. Stranka traga za pravdom 249. SUBOTICA IZMEĐU DVA VELIKA RATA 250. A KÉT VILÁGHÁBORÚ KÖZÖTT TEVÉKENYKEDŐ SZABADKAI IPAROSOK NEMZETISÉGI ÖSSZETÉTELE 251. MANIFESTACIJE I KULTURA U SUBOTICI (1918. – 1923.) 252. O javnim službenicima (službama) u Subotici (1918–1941) 253. Proslava 15-to godišnjice oslobođenja Subotice 1933. 254. Razgovor o tome šta je bilo 255. ŠKOLSKE PRILIKE U SUBOTICI 1915-1941 (1945) 256. Subotica 1933. Godine 257. ULOMCI ZA POVIJEST SUBOTICE U 1925. GODINI 258. Subotica, mozaik istorije, XX vek 259. Bibliografija arhiviste Lasla Mađara ( 1-328) 260. GALERIJA LIKOVA 261. Subotica, mozaik istorije, XX vek 262. GALERIJA LIKOVA 263. “BRAĆA GOLDNER” 264. Gradski bibliotekari Mijo Mandić i Rade Lungulov 265. Jevrejska zajednica, crtice 266. Hartmann, Rothman /Geiger, Kopp, Steiner, Ruff, Gingold 267. Švimer Lili (Schwimmer), talentovana a siromašna učenica Muzičke škole. 268. Ličnosti, poznate i manje poznate 269. Blaško Mesaroš (1887-1938), teolog-pisar-bibliotekar-samoubica 270. Dr Marcel Lebl ( Löbl Mársel), advokat 271. Dr Matija Rabštajn 272. Dr Mijo Mirković, Subotica i Pravni fakultet u prvim godinama od njegovog dolask 273. Dr Mirko Kosić, crtice 274. CONEN VILIM JAKOBČIĆ 275. Jakša Damjanov 276. JOSIP HARTMAN 277. Karlo Dragutin Napravnik 278. Dr Ney Vladislav, lekar za ženske bolesti 279. FRANJA SILBERLAJTNER (Szilberleitner Ferenc) 280. Galerija portreta istaknutih (i manje istaknutih) subotičana u periodu 1918.-1941. 281. Brumer Julije (Brummer Gyula) i “PRVA SUBOTIČKA TVORNICA BOMBONA I ČOKOLADE” 282. Dobro nam došao druže TITO! 283. GALERIJA LIKOVA 284. Ličnosti, poznate i manje poznate 285. Galerija portreta istaknutih (i manje istaknutih) subotičana u periodu 1918.-1941. 286. dr KATANEC MIHOVIL 287. Jedan grof u Subotici- Raul Busseul 288. Geza Klein (Komor) i njegova fabrika 289. IVAN SARIĆ, prvi letač ali i biciklista, fudbaler… 290. Jeremić, Risto, liječnik, povjesničar zdavstvene kulture, publicist 291. KIZUR IŠTVAN 292. Molba pčelara Ive Bukvića za osnivanje pčelinjaka pri Poljoprivrednoj školi na Paliću (1919.) 293. Mr.ph. Alfred Blum 294. O familiji Schwitzer 295. O fimiliji Škaljer (Skaljer) u Subotici 296. Sever Zvekić 297. Stevan Vaci (Váczi István) 298. Vajar Franja Matuška (Matuska Ferenc szobrász ) 299. Đorđe Defrešvil (George de Frescheville) 300. Đula Vali (Váli Gyula) 301. Алекса Ивић 302. Mladen Prodanović, policajac, aferaš, ratni zločinac 303. Gde su u Subotici “radile” prostitutke 1925. Godine 304. HORTUS, rasadnik 305. HOSSZÚ SZABADKAI XX. SZÁZAD 306. Subotica, mozaik istorije, XX vek 307. Javna burza rada, podružnica Subotica 308. Kadrovi iz Lifkinih filmova 309. Kako je Lazar Stipić planirao prodaju vrijednih mađarskih gradskih umjetnina 310. Ko je bio Blaško Rajić a ko Ivan Milutinović? (ili, zašto bi kerska škola trebalo da nosi Blaškovo ime) 311. Odnos vlasti prema prostituciji u Subotici pre i nakon II svetskog rata 312. Podaci o lovstvu i lovcima, tridesetih godina 313. Prilog istoriji razvoja Ekonomske škole “Bosa Milićević” u Subotici u periodu od 1950- 1960. Godine 314. Proslava 15-to godišnjice oslobođenja Subotice 315. Spomenik Jovanu Nenadu Crnom 316. ŽIVOT I RAD DR ANTONA KOVAČA – prvog upravnika Građanske bolnice u Subotici 317. Subotičke fabrike – zagađivači Palića u 1939. Godini 318. (English?) airplane crashed near Palic in May 1944, Avion ( engleski?) pao kod Palića maja 1944. 319. Crtice o tome kako je Subotica gazdovala Kupalištem Palić u međuratnom periodu (1918- 1941) 320. GRADSKA EKONOMIJA NA PALIĆU 321. O ribarstvu na Paliću (1922-1948) 322. Od kupališnog lekara do narodnog poslanika – dr Gabor Santo (Szánto Gábor) 323. Planovi za podizanje dvije nove crkve na Paliću 324. Šta su zahtevali Palićani na zboru Narodne Radikalne Stranke 1926. godine” je zaključana 325. Strani turista propao kroz molo na Štrandu – tužen “Napló” ! 326. Subotičke fabrike – zagađivači Palića u 1939. godini” je zaključana 327. Szabadkai iparosok nemzetiségi összetetéle a két világháború között, BÁCS-KISKUN MEGYE MÚLTJÁBÓL XXVI, Kecskemét, 2014, 88-104. 328. SZENT MARIA KIVÁLTSÁGOS KIRÁLYI KAMARAI MEZŐVÁROS TANÁCSÁNAK JEGYZŐKÖNYVE – KORÁBBI NEVÉN SZABATKA 329. Születési anyakönyv 1886. zsidó hitközség, MKR Jevreja 330. Toponimi-Jakobčić naselje, Ćirina ćoša, Manojlović salaš 331. ZABAVIŠTA IZMEĐU DVA SVETSKA RATA 332. Zločini, prestupi, prekršaji 333. БАЈМОК, BAJMOK, BAJMAK… 334. КРШТЕНИ ПРАВОСЛАВЦИ, 1777. 335. НОВИНЕ, NOVINE, TISAK, ÚJSÁGOK 336. Bunjevačke Novine (1924-1927, 1940-1941) 337. Szabadkai iparosok nemzetiségi összetetéle a két világháború között, BÁCS-KISKUN MEGYE MÚLTJÁBÓL XXVI, Kecskemét, 2014, 88-104.
0 notes
Text
Heroj Vukovara: Igor Magoč
Heroj Vukovara: Igor Magoč
U obrani Vukovara poginulo je 46 maloljetnih branitelja. Njihovi preživjeli suborci nikada iz sjećanja neće izbrisati silnu želju i odlučnost da obrane rodni grad. Zajedno sa starijim suborcima učinili su sve, vjerovali su da će pomoć stići i da Vukovar neće 18. studenoga 1991. godine biti sravnjen sa zemljom. Izgubili su djetinjstvo, zdravlje, izgubili su tada Vukovar, neki su sa 16 godina…
View On WordPress
0 notes
Photo
#Zrenjanin 2016 - #Vodotoranj https://flii.by/file/du4urgz9lvh/ #digitalPainting
0 notes
Photo
Heroes haven’t died that’s a misconception. They live forever in the city of fallen angels.
This is a picture of the water tower in Vukovar. The water tower was bombed a lot of times during the siege of Vukovar but it never collapsed. The water tower is a symbol of Vukovar, homeland war, suffering and of the sacrifice that the people of Vukovar gave for independent Croatia. During the siege, aggressors always bombed the water tower because it had croatian flag on it. Every night a defender would put the croatian flag on top of the tower and every morning people of Vukovar would wake up and look at the water tower to see the flag. The flag meant that Vukovar had not yet fallen into the hands of the enemy. Unfortunately, the city fell after three months of siege. Aggressors removed the croatian flag. The city was freed peacefully in 1998.
27 notes
·
View notes