#vilenjaci

[e-uonia]

Bobijaško oko 🤍

jedna od legendi kaže da se vile i vilenjaci svaku večer okupljaju i igraju svoje kolo na ovom mjestu.🧚‍♀️

[knjigeobradovic]

VILE I VILENJACI - BRAJAN FRAND, ALAN LI

[lunavenefica]

⛤Fairies, Elves and Vile in Slav History and Myth⛤

Many of us know a lot about Greek, Roman and Viking mythology but few of us have ever heard about Slavic folklore.

This is partly due to the attitude of the Church, which throughout history was mostly negative towards mythological beings, holidays and customs from Slavic mythology. 

The myth of fairies (“vile”) is common to many Slavic peoples, and is one of the most widespread and oldest myths. 

We get the first information about fairies in our area from Procopius of Caesarea (6th century), who says that the Slavs "respect rivers and nymphs, as well as other demons, and offer sacrifices to all of them, and on that occasion also do fortune-telling."

In Slavic mythology there are only fairies as supernatural beings, mysterious women who live in nature, mostly on mountains, by lakes and streams or in them, next to springs or in the ground, in special caves and pits. 

Fairies resemble human women, boast a special beauty and have no wings. 

They are tall and slender, with lush hair that is either loose or braided. 

They wear white clothes, and sometimes they have a golden crown, a golden star or an evergreen wreath on their head.

In some stories, fairies have several physical flaws. 

In one version, their hair stinks terribly, and in another version, instead of human feet, they have cat's paws, horse hooves or mule and donkey hooves, and goat or cow legs, which they then hide well. 

Maybe that's why fairies love horses so much. 

If someone's horse stays outside the barn overnight, they play with it until dawn and braid its mane. 

Fairies are mostly good or neutral, but you have to be careful around them because they are easy to anger. 

They help people by giving them useful things, they look after the flock while shepherds sleep, heal people with herbs or teach them which herbs have healing properties. 

They show the way to a lost traveler, strengthen the soldiers and put to sleep a crying child in the cradle. 

Sometimes the fairies make it a condition that the person to whom they gave the gift must not look at the gift until he gets home. 

If the person bows down and looks, the gift turns into coal, eggshell, and the like. 

The four-leaf clover is known in Slavic countries as fairy grass, and the person who finds it will bring luck and wealth, but also great misfortune if he throws the clover into the fire.

Admittedly, sometimes they know how to steal a child they particularly like (most often a beautiful and gifted child) and raise it as their own. 

Sometimes they steal a child and plant their child instead (like changelings). 

Although there are no elves, fairies like to seduce human youths and have offspring with them. 

Men who are somehow related to the fairies are called elves, elves, or elves, but they are definitely of human origin. 

If someone finds the fairies combing at the well, they take him with them. 

They like to take revenge on humans if they break their oath or if they do not accept fairy friendship. 

Those who accept fairy friendship often become clairvoyant or become skilled clairvoyants.

In addition to children, fairies also know how to kidnap adults. 

A myth was recorded in Novigrad that says that fairies know how to kidnap a man and give him the knowledge of divination. They do this by taking him to the mountain where they live. The initiation of man takes place next to an old tree, which is a frequent initiation symbol in many mythologies.

It was also believed that fairies feed on honey, lambs, little pigs or eat lard. 

Word comes  that they ate the crumbs that were left on the table after people had eaten their meal. 

Fairies do not drink water from anywhere but pure springs. 

Sometimes their power was thought to reside in the golden belt or scarf they wore and if it was taken away, they lost their power. 

That power was great, and this is best described by the legend that says that the Arena in Pula was built by fairies in one night. 

They took stones from Učka and stacked them in a circle. 

But fairies, in this version, are creatures of the night and when they heard the song of the first hen in the morning, they had to stop working. 

Because of this, the Arena remained unfinished.

Suđenice (destinies, sujenices, birth women) are also some kind of fairy creatures that determine a person's fate at the moment of birth. 

There are usually three judges who decide the child's fate after birth, and it will be as the last judge says. 

They are invisible to people unless a person has a fern flower with them, and a woman in labor can hear them if she stays up all night. 

In some regions, there was a custom of leaving food on the table, which the judges would then eat and then be gentle and benevolent in divination of the child's fate.

Women who claimed to be particularly skilled in healing and that fairies had taught them to do so were called elves. 

There is a case dating back to 1660 when a notice was received "to the captain of Janjina in the Republic of Dubrovnik, Ivan Gučetić, that there were elves and witches in his captaincy". The captain ordered one of those elves to be brought because he was interested in what elves could do. 

The elf replied that she knew how to heal and that she had been taught it by Aunt Vila, who appeared to her in a white robe, in the form of a nun. 

She also claimed to be able to tell who was harmed by a witch and whether that person would recover or not. 

From this statement, the mixing of the older mythology about fairies with newer Christian elements is obvious. 

The reform of the Church, the fierce Protestant criticism of the situation in the Christian world of that time and the Council of Trent (1545-1563) initiated processes that strongly influenced Europe. 

Namely, in addition to the reform of the Church, there was also a "reform of folk culture" when elves were put in a negative context, even though they had not previously attracted too much attention in church circles. 

In the 17th century, elves were equated with witches, which meant that they were equally subject to persecution. 

The practice of persecuting women accused of possessing supernatural powers was put to an end by Maria Theresa in 1756, and two years later, courts in Slavic countries were prohibited from conducting any trials against witches, elves and sorcery without the empress's direct permission.

⛤Isidora⛤

[theundergroundwoman]

E vala prava si vila ravijojla ❤️❤️ sva si kao vilenjaci iz Gospodara Prstenova

hvala I do love living my Galadriel/Legolas but awkward and bad fantasy :’) 🖤

[deovecnosti]

Čuvam te

Mirno spavaj, moja bebo

čuvamo te ja i široko nebo

i raznoliki vilenjaci i utvare

ne mogu to da pokvare.

Uživam u ovom gluvom dobu

i ne puštam čudovišta u tvoju sobu

snove niko ne sme da ti dira

pa makar nikad nemao mira.

Stražarim i ne dam snu na oči

niko tamo ne sme da kroči

ne mogu pored mene proći

veruj mi, uvek, svake noći.

[revolucijaizkreveta-blog]

Kad se zaljubiš u kretena tvoja je najveća sreća u tome da te on neće

Ljubavne drame su precijenjene. Padamo, mi glupače, na tipove samo zato što izgledaju kao Jared Leto na ovoj snimci: A čujem, pričala je Scarlett Johanson, Jared je jedan jako zajeban tip. Baš kao i tip za kojim ti plačeš jer on je tvoj Jared Leto dok pjeva najljepšu Rihanninu pjesmu. Statistike pokazuju da što je tip zgodniji to je zajebaniji jer može to biti. Zgodne žene na tržištu vrijednosti kotiraju puno niže od zgodnih frajera jer frajera je i dalje menje, zgodnih možda svega 20 u lepo belom Zagreb gradu, a od toga ih 15 zauzeto, a ostalih pet su zajebani. Da ne kažem ludi, iliti slobodni su s razlogom. Nijedna ih još nije vezala - s razlogom. Ne zaboravljajte na to.   Ima jedna narodna koja glasi: Kad se zaljubiš u kretena tvoja je najveća sreća u tome da te taj neće. Proživjela ja afere i afere s kretenima, naginjala se kroz prozor ne bi li odmjerila visinu ako dođe do skoka. Čemu? Glavno obilježje kretena je najčešće izrazito iznadprosječan fizički izgled. Takvi tipovi umišljeni u svoju ljepotu obično zaboravljaju graditi karakter iliti izgrade najgori mogući jebeni karakter jer znaju da ti to sa svojim izgledom mogu priuštiti. I postaju drske, umišljene, bezobrazne pičke. Pičke kao vrsta ponašanja u muško ženskim odnosima.   Ono što mene muči kroz život jer ruku na srce, u zadnje vrijeme nižem samo zgodne frajere (pozz, dečki, znam da me stalkate!), jedan ljepši Jared Leto od drugog pa su mi se ti plitki kriteriji povisili i brijem da ne mogu s konja na magarca iliti ne bi mogla biti s ružnijim tipom. Lako za biti s nekim, družiti se, ali sex, ako sam imala sex s likom koji u tijelu izgleda kao Action Man ili u gorem slučaju Ken od Barbike (osim međunožja, s pimpačem proporcionalnim njegovoj impozantnoj visini), kako da pristanem na nešto lošije?   Prezgodni frajeri koji su nam u jednom trenu bili prividno dostupni sjebali su nas žene. Kažem prividno dostupni jer u jednom trenu su vrištali: ''Ti si mi cura'', a u drugom odlučili da žele prekinuti to nešto, vezu, nazovi kako hoćeš. Ja preferiram riječ afera jer sve moje u životu meni bitno svelo se na aftere. I'm sick of afere! I want a love affiar that lasts forever! With Jared Leto wannabe. Kažem wannabe jer to je jedino čega se u Zagrebu mogu dočepati. Realna sam.   Ti prezgodni frajeri svi od reda vuku za sobom kovčeg ili dva psihičkih problema, neki ih voze i u kamionu. I što se onda desi? Mi žene najebemo od toga i shvatimo da naši psihički problemi cuclaju palac u kutu sobe naspram psihičkih problema tog nekog našeg Jareda Leta. Mi te probleme ne možemo liječiti, mi osobu beskrajno umišljenu u svoj izgled i sexepil ne možemo preodgojiti isto kao što nitko od mene koja živim rokenrol ne može napraviti poniznu kućanicu. Ali moj rokenrol je manji problem jer time nikoga ne oštećujem. Ovi likovi oštećuju svoje žrtve, nas žene, i napuštaju nas kao da smo komad smeće jer... ''oni su sjebani'' - ili neko tome slično opravdanje koje izvale.   Znala sam lika koji se ponekad branio vilenjacima. ''Vilenjaci mi kažu da te zovem na cugu, ali ja sam ih zaključao u podrum''. Na to nemam što drugo reći osim zaderati se: ''ŠTAJE VILENJACI, OČETE PIČKE?'' očete s tvrdim č da naglasim nasilnost dernjave.   Znala sam i jednog fatalno zgodnog tipa, mješavina Jareda Leta i Al Pacina u mladim danima. Taj je toliko lud da sam jednom, ostavivši punu košaru, pobjegla iz supermarketa jer sam ga srela na odjelu s jogurtima. ''Da živimo u indijanskom plemenu, on bi bio vrač'' - rekao je za njega zajednički prijatelj. Ne želimo, mi žene, nekoga ko bi bio vrač jer to se u hrvatskom laičkom jeziku zove luđak!   Svi ti posebni,reći ću karizmatični tipovi, su tipovi koji su prihvatili, embrejsali svoje ludilo i ponašaju se kako im se sprdne pritom ne misleći na kolaterlane žrtve koje su u procesu ubili ili spremili u centar za krizna stanja na terapiju zelenim Normabelima.Onim jakima, narančasti su za pičke.   Životno iskustvo, previše skupo doduše, naučilo me da se trebam kloniti tih posebnih tipova, indijanskih vračeva koji izgledaju kao mlađi i zgodniji Jared Leto, i dati priliku nakon običnom čovjeku. A simple man so I could be the wife. Ali kako kad Jared Leto i ja izgledamo zajedno tako dobro kao fotografija!   Jared Leto će me zavesti, osvojiti me, a onda odbaciti. I opet. I opet. I kad dođe novi zgodniji Jared Leto bit će isto. Nema s površnog konja na prosječnog magarca. To kod nas žena ne postoji i onda se čudimo što imamo loš ljubavni život, čudimo se što plačemo i odmjeravamo visinu prozora. Digni ruku ako si jedna od nas!   Dižem ruku.   Rođena da ljubavno propadnem. Read the full article

[ovarpija-blog]

TAJNA Priđi, otkriću ti jednu tajnu, onu što samo vilenjaci i zmajevi znaju. Priđi, nemoj da se stidiš. Kada reči teknu k'o sa izvora sve ćeš da vidiš. Priđi, tako je slađe, kada šapatom prenosiš nešto važno,kao da mu dušu kradeš. Priđi, neće puno da boli. Otkriću ti kako izgleda kada nekog iskreno voliš. Priđi, u noćima dugim samo tebi verujem, a ako prestaneš, tada i ja prestajem. Priđi, otkriću ti jednu tajnu, onu koju samo vilenjaci i zmajevi znaju.

Kovač Jovana, 11.02.2017.

[prijedor24]

Legenda kaže da vile i vilenjaci ovo mjesto posjećuju svake večeri. Zovu ga Bobijaško oko. Kraški fenomen smješten podno brda Bobija udaljenog dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta.

U dnu ove kraške uvale, koja svojom veličinom oduzima dah, nalazi se jezero čija veličini zavisi od godišnjeg doba i kišnih padavina.

Ovo malo skriveno jezero, nalazi se u podnožju planine Grmeč, a koje svojim izgledom podsjeća na oko, jedno je od rijetkih mjesta u našoj zemlji u kojem živi endemska vrsta – čovječija ribica.

  inmedia.ba

foto: Indir Merdanović

"Bobijaško oko": Skriveno jezero u srcu Sanskog Mosta (FOTO) Legenda kaže da vile i vilenjaci ovo mjesto posjećuju svake večeri. Zovu ga Bobijaško oko. Kraški fenomen smješten podno brda Bobija udaljenog dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta.

[pitchwisenet]

Male tajne velikih Game Mastera – Kako do kulture?

Orkovi su divljaci, vilenjaci su prefinjeni, hobiti su ljudožderi… Šta?! Rase u RPGu su često stereotipi, a ako želite da obogatite vašu igru, evo kako da stvorite nove, zanimljive kulture.  Šta to znači – kultura? Preširok i presložen pojam da bih vas ja sad ovde podučavao antropologiji, sociologiji, […] from Pitchwise.net: Male tajne velikih Game Mastera – Kako do kulture?

[amotyr]

Anhre, djeva od zlata

U kućici na dva sprata koja je kulminirala pravim pravcatim tornjem mogao se osjetiti miris starih knjiga, čaja od probranih trava, i variva koje se lagano kuhalo u kotlu okačenom o kuku u kaminu. U toj su kućici svoje dane provodili starac po imenu Rand Tamarien i njegov unuk, dječak sa radosnim očima, očima prepunim čuđenja i znatiželje.

Kućica je bila obložena slojevima knjiga koje bi dječak otvarao i čitao u sate kada je napolju padala kiša ili kad mu se nije ništa radilo. Jednom takvom prilikom, našao je knjigu umotanu u kožu već izlizanu od godina, na kojoj je bilo utisnuto Bogovi Amotyra.

Naravno, ništa mu od toga nije bilo neka velika nepoznanica pošto su živjeli u Everstadu, jednom od većih gradova sjajne Amotyrske kraljevine, no čitati o bogovima u ovoliko detalja bilo je ipak nekako čudesno.

Ardeus-bog jedinstva, snage i vječnog života. Vladar svih bogova i boginja, zaštitnik potlačenih, donositelj svjetlosti. Njegovi glasnici su sove, koje Amotyrljani smatraju svetim životinjama, za čije se ubistvo kažnjava mučenjem kojemu slijedi smrt.

Znano je da je ostatak bogova uzdigao sam Ardeus, birajući ih iz redova smrtnika, no o postanku samoga Vrhovnog božanstva, kojeg ponekad opisuju kao u isto vrijeme i muškog i ženskog, ne zna se skoro ništa. Tekstovi o njegovu postanku su mnogobrojni, no Hram ne priznaje ni jedan kao apsolutnu istinu, i nekolicinu smatra neoprostivim bogohulništvom.

Vestrelahnska litanija o postanku smatra da je Ardeus postojao oduvijek, kao protuteža mnogostrukom Haosu. To, naravno, znači i da je samo vrijeme tek proizvod Ardeusove volje ili njegove borbe sa Haosom, i u produžetku se i ostatak svemira može tako objasniti, kao proizvod volje neshvatljivo ogromnog bića, ili kao tek nuspojava, iskra sudara dva mača.

Beolithirski pjesnici pak smatraju da je i Ardeus sam nekad bio čovjek, veliki junak nježnoga izgleda, što objašnjava njegovu dualnu prirodu.

Vilenjaci Leodana misle da je naprotiv, svijet postojao oduvijek, a da su Haos i bogovi nastali kasnije, nekim uplitanjem divlje, nekontrolisane magije. Po tome, sami bogovi su ono što bi Inkvizicija nazvala Anomalijama.

Ardeus predstavlja apsolutni vrh Amotyrskog pnteona koji bi mogli zamisliti kao trokut, odmah ispod njega, slijede dva božanstva, nasuprotno postavljena u liku i u značaju:

Hasdiel-bog izvora, rijeka, mladosti, preporoda, nade. Pojavljuje se u Amotyru u obliku golemog bijelog jelena sa rogovima poput krošanja drveća, njegova kopita odjekuju šumama i čine da izvori ključaju. Sveta životinja su mu jeleni, no ne svi, samo oni bijelih krzna.

Machidiel-boginja smrti, očajanja, tame, i pravde. Mnogi su učenjaci bili začuđeni dodatkom pravde na listu atributa ove boginje, no sljedbenici redova posvećenih njoj tvrde da je smrt posljednja ako ne i jedina pravda, kojoj svi na kraju težimo i niko ne može da utekne. Machidiel je strašnoga izgleda, pojavljujući se najčešće kao golema vučica sa vatrenim očima i oštrim zubima. Nema svetih životinja, mada opet svećenici njenog reda smatraju svaku umrlu životinju ili čovjeka njenim totemom.

Nakon njih slijedi najniži red božanstava, u koje spadaju:

Kadona-boginja Edere, koja ipak ima nekog uticaja i u Amotyru, kao i u nekim dijelovima Arshada. Obično predstavljena kao veličanstvena kraljica odjenuta u crveno. Kadona je boginja krvi i tajni, kao i pustinja, što objašnjava kako je skoro polovina Edere okovana pijeskom. Njena sveta životinja je zmija zvečarka.

Jalin, vladar planinskih vrhova i donositelj snijega. Jalin je obično prikazan kao čovjek obučen u plašt, iz kojeg obično viri duga bijela brada, za koju poneki tvrde da je u stvari inje. Prikazan je kako jaše bijelog medvjeda i da ima za glasnika vjetar sa sjevera.

Vindar-bog lukavštine, prevare, tajni i zaštitnik lopova, varalica. Vindar nema opis, pošto se pojavljuje u mnogim likovima, i na mnogo mjesta. Učenjaci Hrama tvrde da čak ni drugi bogovi nisu sigurni kako on tačno izgleda, osim Ardeusa čije oči vide kroz sve velove i pred kojim tajne ne postoje.

Vindar je bog koji često pravi nestašluke i probleme jer je to u njegovoj zaigranoj prirodi, no nisu mu strani ni gori i teži oblici zlostavljanja i izluđivanja smrtnika. Od svih bogova smatra se najbližim Haosu.

Anhre-boginja muzike, jeseni, drveća i žetve, Anhre se prikazuje kao žena zlatne kose i ljubičastih očiju, koja pomaže usjevima da obilato rode, i boji lišće svojom melodijom. Ponekad se opisuje i kao vjetar u krošnjama, ili magla u jutarnjim satima jeseni.

Dječak, kojemu je bilo ime Asgeir, je sklopio knjigu, i dalje misleći o osam veličanstvenih bića koja oblikuju stvarnost i svaki dio njegovog života.

Dotrčao je do djeda sa knjigom u ruci. Djed Rand je bio u svom šestom desetljeću, ali se činio nekako dosta stariji. No, kad je vidio svog unuka kako trči kroz knjigama natrpani hodnik, pokraj golemog pješčanika i neprocjenjivih artefakta iz drevnih doba, njegove oči sijevnuše ponovljenom mladošću i veseljem koje bi bez mališana več odavno bilo samo blijeda uspomena. Na licu mu se ukaza širok osmijeh, te zavika „Ohooo, junačino, šta je bilo?“

Asgeir je volio da ga djed zove junakom, jer u knjigama koje su pisali Amotyrski pisci, biti ratnik i heroj bilo je najbliže što je jedan čovjek mogao da postigne vječnosti. Njemu se sviđala ideja lova na opasna čudovišta i otkrivanja nezamislivig blaga.

„Djede, djede, pričaj mi oooo, o Anhre!“

„Ah, moga unuka interesuje Zlatna djeva, je li? Pa sjedi sinko moj, jer tvoj ti djed ima da ispriča nešto posebno, kako sam je upoznao!“

Asgeirove oči se raširiše koliko je to bilo moguće, a lice mu poprimi izraz apsolutne zadivljenosti. Djed je to primijetio i na to je čekao.

„I više od toga, znam mjesto na kojem je uvijek možeš upoznati. To je tajno mjesto, i za njega ne smije niko znati osim nas dvojice, u redu?“

„Idemo tamo odmah!“

„Nipošto, previše je hladno danas, a moje to kosti neće lijepo prihvatiti. Ići ćemo dok bude sunčano, samo ja i ti, nije toliko daleko.“

Asgeir se malo rastuži, no ipak je htio da čuje djedovu priču.

„Prije mnogo vremena, nekig trideset godina, volio sam lutati šumama i istraživati biljke i životinje koje tamo žive. Na tim sam putovanjima upoznao dosta dobrih osoba, i otkrio dosta čudesa, ali rijetko se šta može porediti sa upoznavanjem nečega uistinu većeg i važnijeg od tebe samog.

Meni se to desilo dok sam putovao kroz Gudunsku šumu. Kao što znaš, ona nije daleko odavde, možemo pješice doći tamo za četvrt sata. No, to nije zaista problem, problem je doći na poseban način, to jest u posebnome... stanju.“

„Kako misliš, djede?“

„Pa... U vrijeme kad sam ja hodao kroz šumu, bilo mi je veoma, veoma teško. Tvoja baka je tek... bila uzeta od nas, i nisam znao šta da radi, kakvih mogućnosti ni izbora ja imam.

Hodao sam i molio se svakom bogu ponaosob, svakome koji je opisan u toj knjizi. Čak i Vindaru. Nije da sam se nadao nečemu posebnome od njega, ali nisam mogao da izostavim bilo kakvu šansu, bilo kakav znak, makar i podao trik od prevrtljivog božanstva.

No, kako je vrijeme odmicalo, nada me napuštala. Simbolično ili ne, istovremeno sam sve više zalazio u utrobu šume, i svjetla je bilo sve manje. Nije mi smetalo, Gudunska šuma nije bila nastanjena grabljivcima, mada u to vrijeme neki dio mene je želio da jest.

Nastavio sam da se molim i ništa se nije dešavalo dok....“

Asgeirov pogled postao je usmjeren u djeda, i nije treptao, čekajući sljedeći dio djedove priče.

„Vidio sam neko svjetlo u daljini, poput plavičaste baklje koja nije osvjetljavala ništa oko sebe, tek je postojala u nekom svom prostoru, i samo je meni, izgleda, njena svjetlost bila vidljiva.

Hodao sam dobrih sat vremena, dok nisam došao do izvora svjetla. Bilo je to nešto poput krijesnice, ali zamotano u dim ili maglu. Nikad nisam uspio pronaći ništa slično. Kad me dovelo gdje je htjelo, zabljesnulo je svjetlošću kakvu nikada od tad nisam vidio, u isto vrijeme plavu i žutu i crvenu, i nestalo.

Opazio sam oko sebe krug kamenja, i shvatio da se nalazim u vilinskom krugu, to su obično hramovi koje ostavljaju ili vile ili Morvani, kao počast veličanstvenoj djevi zlatne kose.

Bio je mrkli mrak, ali mogao sam da vidim, ni sam ne znajući kako dok se nisam sjetio... Istinski vid! Ono stvorenje, i bljesak svjetlosti, usadili su mi dar da vidim inače skrivene stvari.

U glavnom, vidio sam da na kamenu nešto piše. Nekoliko znakova staroamotirskog- Resin Dosum Min Deco Sudrum. To znači “vrata su tu, neka uđe ko je pozvan”. Pisalo je na svakom od kamenova koji su formirali krug.

No, ja nisam bio pozvan! Barem nisam ovako zamišljao da vile pozivaju nekoga u svoje carstvo... No ipak, dodirnuo sam kamen i iznad mene se začuo povjetarac koji je milovao krošnje. Zatim je nekoliko listova zagasito crvene i žute boje palo preda mene, i ja sam na jednom mogao da vidim... ispisano moje ime, list je svojim žilama i strukturom ispisao Rand. Sada nije bilo sumnje.

Usmjerio sam svoj novostečeni pogled prema gore, i ugledao je. Veličanstvena ljepotica, Djeva od zlata, blistala je preda mnom, i ja sam kleknuo, do zemlje se savio. Uzela me je za rame i podignula od tla, uspravila ponovno na noge.

Jesen je, Rande. No ne tuguj, tvoja zima je daleko. A kada stigne, opet ćeš je vidjeti.

Još se sjećam tog glasa, poput šapata, a opet poput uragana, glas koji je odjekivao šumom, toliko daleko da sam negdje u daljini mogao da čujem kako ptice lete sa grana, preplašene.

A onda je... onda je nestala!

Tek tako je nestala... No ne bez dara, osjetio sam znatno olakšanje i cilj u svome srcu, zahvaljujući njoj, jedinoj koja se odazvala na moje povike. S lakoćom sam našao put iz šume, sa svojim novim očima, urezujući skoro pa nevidljive znakove u drveće kako bih se znao vratiti. Osjećao sam se sjedinjen sa svime što postoji.“

Asgeir je slušao sa nevjericom. Nikako nije mogao da povjeruje da je njegov djed upoznao pravu pravcatu boginju i čuo njen glas, a usto još i dobio dar vilinski pogled!

„Naravno, moj dar radi... samo u toj šumi. No, i to mi je više nego dovoljno. Ići ćemo uskoro, možda ima nešto i za tebe, ko zna...“

Rand je ispunio svoje obećanje i nakon par dana, sa prvim zaista sunčanim danom, našli su se u Gudunskoj šumi. Djed se kretao kao po svojoj kući, iznenada skrećući i mijenjajući pravce, prateći neke puteve koje je, izgleda, samo on znao i koji su ostalim ljudima bili sakriveni i nedostižni.

Nakon dugog i iscrpljujućeg hoda(kojeg je Rand skoro pa preletio), našli su se zaista unutar kruga načinjenog od oblog kamenja, i na svakom kamenu je bilo ispisano Resin Dosum Min Deco Sudrum iznova i iznova.

Djed je šapnuo nešto u vjetar, i on se pojačao, kroz granje i krošnje stoljetnih stabala vijugao je povjetarac, šuškajući i šišteći.

Rand je gledao. Očaran, u vjetar, i nešto je vidio, Asgeir je to znao jer oči su mu pratile nešto, što dječak nije mogao da vidi, iako su upalili baklje. Tama koja je okruživala kameni krug bila je neprobojna.

Pred Randa je spao zagasitocrveni list, i on ga je uzeo u ruke, i pročitao šta na njemu piše. Ispisano žilicama i strukturom lista, pisalo je IORINN. Ispod je bio napisan staroamotyrski znak za vječnost.

„Djede, ko je ovo?“, upitao je dječak.

„To je... nebitno, idemo.“ , reče i povuče ga za ruku, lomeći list i stvarajući ga u prah.

Nikada se nisu vratili na to mjesto zajedno, i djed je inzistirao da on ne ide u šumu sam, jer, kako je govorio: „Nije još spreman da se uputi sam tim putem.“

No naravno, dječak nije mogao da odoli, te je nakon par mjeseci ponovno lutao šumom, dok nije ugledao daleki sjaj...

[superbmakerzombie]

S&M Božić: 'Vilenjaci' dvore svoju dominu i još joj plate...

S&M Božić: 'Vilenjaci' dvore svoju dominu i još joj plate…

Domina Karen Louise (35) provodi Božić sa svoja tri “roba” koji su odjeveni kao vilenjaci, kuhaju joj ručak, masiraju noge, udovoljavaju svim njenin željama i – plaćaju joj za to 250 funti svaki. Ako naprave loš posao u kuhinji ili ne počiste dobro njen stan, udara ih bičem.  Karen kao domina radi još od 2005. godine, a najviše uspije zaraditi preko blagdana.  – Moja obitelj potpuno razumije…

[vortodox]

"Warcraft" domaći lore (ep. 11): Izgnanstvo Highborne vilenjaka i nastanak High Elf rase

“Warcraft” domaći lore (ep. 11): Izgnanstvo Highborne vilenjaka i nastanak High Elf rase

Dok Night elf civilizacija cveta Ashenvale šumama, Highborne vilenjaci se teško snalaze bez magije, koja je sada zabranjena za korišćenje. Arogantni vođa Highborne vilenjaka, Dath’Remar, stvara konflikt između njih i Noćnih vilenjaka, što na kraju dovodi do izgnanstva Highborne sekte sa Kalimdora i “ekskomuniciranja” iz Night elf civilizacije. Od tada, za ovu malu grupicu počinje sasvim novi…

[ghost1991cro]

Pitanje koje treba odgovor!

Pitanje koje treba odgovor!

Čitao sam jednu trilogiju, i gledao film desetak puta, da bih potvrdio, nekakve sumnje svoje koje su me pilale par godina. Kako!?

Evo za početak radi se o trilogiji Tolkiena, “Gospodar prstenova”. Primjer: Orci su u knjizi prikazani crnom bojom, muljavi, brkati, i naoružani tupim noževima. Nadalje…Vilenjaci, patuljci i ljudi, su kulturni, koliko toliko uljuđeni, koliko toliko i bolje mirišu i…

[kinematografija-blog]

New Post has been published on Kinematografija

New Post has been published on http://www.kinematografija.net/bright-will-smitha-gledat-cemo-akcijskom-sf-filmu-1275/

Bright- Will Smitha gledat ćemo u akcijskom SF filmu

ScrenShot: https://www.youtube.com/watch?v=AtJeCHStF_E

Najnoviji Netflixov film, u kojem će Will Smith odigrati jednu od glavnih uloga, krije se iza naziva “Bright”, a riječ je o akcijskom znanstveno- fantastičnom fantasy filmu. Režiju za film “Bright” potpisuje David Ayer, kojeg znamo iz filma “Suicide Squad” a scenarij Max Landis.

Uz Will Smitha, u filmu “Bright, gledat ćemo i Joela Edgertona te Noomi Rapace, koje se sjećamo iz filmova “Djevojka koja se igrala vatrom” i “Muškarci koji mrze žene”.

Will Smith utjelovit će lik LAPD policajca Scotta Warda, koji živi u svijetu u kojem orci, vilenjaci i ostala mitska bića nisu ni najmanje neobična pojava. 

Film se u kinima očekuje u listopadu 2017. godine, a već sada očekivanja bazirana na žanrovskoj i tematskoj okosnici, jednako kao i na glumačkoj postavi, poprilično su velika. U nastavku donosimo tek objavljeni službeni teaser za film “Bright”, koji i ne otkriva baš mnogo detalja o onome što možemo očekivati.

Unatoč tome, predlažemo da svakako pogledate trailer i provjerite čemu se to veselimo u listopadu 2017.

https://www.youtube.com/watch?v=AtJeCHStF_E

  Nastavi čitati

Novi isječci iz filma “Pedeset nij...

Zagreb film festival u kinu Karaman

Prijavite se na 11. DORF

Legendarni Éric Cantona stiže na premije...

.yuzo_related_post imgwidth:160px !important; height:150px !important; .yuzo_related_post .relatedthumbline-height:15px;background: !important;color:!important; .yuzo_related_post .relatedthumb:hoverbackground:#fcfcf4 !important; -webkit-transition: background 0.2s linear; -moz-transition: background 0.2s linear; -o-transition: background 0.2s linear; transition: background 0.2s linear;;color:!important; .yuzo_related_post .relatedthumb acolor:!important; .yuzo_related_post .relatedthumb a:hover color:!important;} .yuzo_related_post .relatedthumb:hover a color:!important; .yuzo_related_post .yuzo_text color:!important; .yuzo_related_post .relatedthumb:hover .yuzo_text color:!important; .yuzo_related_post .relatedthumb margin: 0px 0px 0px 0px; padding: 5px 5px 5px 5px; .yuzo_related_post .relatedthumb display:block!important; -webkit-transition:-webkit-transform 0.3s ease-out!important; -moz-transition:-moz-transform 0.3s ease-out!important; -o-transition:-o-transform 0.3s ease-out!important; -ms-transition:-ms-transform 0.3s ease-out!important; transition:transform 0.3s ease-out!important; .yuzo_related_post .relatedthumb:hover -moz-transform: scale(1.1); -webkit-transform: scale(1.1); -o-transform: scale(1.1); -ms-transform: scale(1.1); transform: scale(1.1) .yuzo_related_post overflow:inherit!important; jQuery(document).ready(function( $ ) //jQuery('.yuzo_related_post').equalizer( overflow : 'relatedthumb' ); jQuery('.yuzo_related_post .yuzo_wraps').equalizer( columns : '> div' ); )