#tomislav nikolić

[trojerucica-blr]

Ivica Dačić – a blackmailed convert

24/05/2020 16:42

Source: Pojeda "Once a whore, never a nun"

May 24, 2020 — Manje, vise , ivica skoro uvijek u alkoholisanom stanju. Totalno nebitan, i on i njegova prica. Dobar0-1Loš. 24/05/2020 17:24. Ivica Dačić – a blackmailed convert

24/05/2020 16:42 Source: Pojeda

"Once a whore, never a nun" is certainly not a sentence that one day will stand as his epitaph on a monument, but in the Serbian language there are no five better, logically connected words that would better describe the Serbian politician Ivica Dačić .

If blackmail is involved, it is not our turn to pay for the racket.

From the beginning, Dacic was in the shock echelon of the SPS and the guardian of Milošević's back, in power with the SRS of Vojislav Šešelj, a significant supporter of the DSS and Vojislav Koštunica, a partner of the DS and Boris Tadić, a coalition partner of G17 plus (later URS). and Mlađan Dinkić , the architect of the SNS conquest of power by Tomislav Nikolić and Aleksandar Vučić, regularly turning his back on all previous options, words and promises.

The ultimate fraudster and the biggest opportunist in the history of Serbian multi-partyism, a sly convert who changed from a student to a politician, from a communist and a socialist evolved into a modern nationalist, from a singer of easy notes from the bathroom to a pop star who entertains Recep Erdogan , "little Slobo" who betrayed a teacher, a character who has been living on the budget breast for thirty years and a leader on political exhalation, it is to be expected that in the end he will turn his back - on himself and his own career.

But no, Ivica Dacic is convinced that this period is only the period of his early political youth. Although he knows very well that he remains at the head of the SPS only as long as it suits Vučić, and this, experts claim, still suits how Dacić leads them. And that he knows only one thing better than Vučić: how far he really is from a nun!

[maverickflyer1948]

Srpska Napredna Stranka 🇷🇸 (Serbian Progressive Party)

Founded by Tomislav Nikolić and Aleksandar Vučić in 2008 as a split from the Serbian Radical Party, SNS served in opposition to the Democratic Party until 2012. SNS gained prominence and became the largest opposition party due to their anti-corruption platform and the protests in 2011 at which they demanded early elections. In 2012, Nikolić was elected president of Serbia and succeeded by Vučić as president of SNS. A coalition government led by SNS and Socialist Party of Serbia (SPS) was also formed. Vučić became prime minister in 2014 while SNS became the largest party in Belgrade and Vojvodina in 2014 and 2016 respectively.

[sasamilivojev]

The first copies of the shocking novel “The Boy from the Yellow house” - were gifted in 2012. by the author Saša Milivojev to Serbian politicians: to the prime minister and the minister of police Ivica Dačić; to the President of Serbia Tomislav Nikolić; also to Nenad Čanak, Milanka Karić, Oliver Dulić... The Russian ambassador in Serbia Aleksandar Konuzin also received a copy. The legendary Lieutenant General of Yugoslav People's Army Stevan Mirković came to meet the young author on Kalemegdan on the occasion of the handover of the novel. Saša Milivojev also gave the copy to a judge of the Belgian Public Prosecutor's Office...

[boristadic-blog]

pls be nice to toma hes lonely OwO Toma Did Nothing Wrong 

he used to be my arch nemesis but now were best buds hehehehe we gossip about vucic together KISSES <3 <3 <3 <3

[greekroyalfamily]

24 years in yesterday since the death of HRH Princess Olga of Greece,Denmark and Yugoslavia in 16–10–1997

Princess Olga of Greece and Denmark who died 16 October 1997 was a Greek princess who became princess of Yugoslavia as the wife of Prince Paul, Regent of the Kingdom of Yugoslavia.

Princess Olga was a daughter of Prince Nicholas of Greece and Denmark and Grand Duchess Elena Vladimirovna of Russia, and a granddaughter of King George I of Greece. After a brief engagement in 1922 to Crown Prince Frederick of Denmark, she married Prince Paul of Yugoslavia in 1923. In 1934, after the assassination of King Alexander I, Prince Paul was appointed regent of Yugoslavia on behalf of King Peter II, and Princess Olga became the senior lady of the court and acted as first lady of Yugoslavia, working side by side with her husband on representation duties. In 1941, during the Second World War, Prince Paul was forcibly removed from power after signing the Tripartite Pact, which took Yugoslavia into the Axis with Germany and Italy. Paul, Olga, and their three children were arrested and given as prisoners to the British. They spent the rest of the war in house arrest and exile in Egypt, Kenya and South Africa, and were not allowed to return to Europe until 1948. The couple and their children eventually settled in Paris, where Paul died in 1976. Having become a widow, Olga spent more and more time in the United Kingdom, the adopted country of her sister, Marina Duchess of Kent.

Affected by Alzheimer's disease at the end of her life, Princess Olga was hospitalized for a long time in Meudon. A few years before her death, in 1993, her daughter Elizabeth decided to make a documentary film about her with the help of a Serbian journalist. However, with Olga being heavily affected by the disease, the project of her daughter caused a scandal. Prince Alexander brought a complaint against his sister Elizabeth before the French courts for damage to the image of their mother and claimed, in her name, $107,000 in damages.

Princess Olga died in Paris on 16 October 1997. She was buried alongside her husband, in a family mausoleum located in the Bois-de-Vaux Cemetery, in Lausanne, Switzerland.

On 28 September 2012, the remains of Princess Olga, her husband and their son Nikola were exhumed and then transported to Belgrade, Serbia. On 4 October, an official ceremony was held at St. Michael's Cathedral in Belgrade by Irinej, Serbian Patriarch. The children and grandchildren of the couple, as well as Crown Prince Alexander and his wife Princess Katherine, and Serbian President Tomislav Nikolić and his government participated in the event. Their remains were reburied in the Karađorđević family mausoleum of Oplenac in Topola.

24 χρόνια σαν εχθές από τον θάνατο της ΑΒΥ Πριγκίπισσας Ολγας της Ελλάδας ,Δανίας και Γιουγκοσλαβίας στις 16–10–1997

Η πριγκίπισσα Όλγα της Ελλάδας και της Δανίας που πέθανε στις 16 Οκτωβρίου 1997 ήταν μια Ελληνίδα πριγκίπισσα που έγινε πριγκίπισσα της Γιουγκοσλαβίας ως σύζυγος του πρίγκιπα Παύλου, Αντιβασιλέα του Βασιλείου της Γιουγκοσλαβίας.

Η πριγκίπισσα Όλγα ήταν κόρη του πρίγκιπα Νικολάου της Ελλάδας και της Δανίας και της Μεγάλης Δούκισσας Έλενας Βλαντιμιρόβνα της Ρωσίας και εγγονή του βασιλιά Γεωργίου Α 'της Ελλάδας. Μετά από μια σύντομη αρραβώνα το 1922 με τον διάδοχο πρίγκιπα Φρειδερίκο της Δανίας, παντρεύτηκε τον πρίγκιπα Παύλο της Γιουγκοσλαβίας το 1923. Το 1934, μετά τη δολοφονία του βασιλιά Αλέξανδρου Α, ο πρίγκιπας Παύλος διορίστηκε αντιβασιλέας της Γιουγκοσλαβίας για λογαριασμό του βασιλιά Πέτρου Β 'και της πριγκίπισσας Όλγας έγινε η ανώτερη κυρία του δικαστηρίου και ενήργησε ως πρώτη κυρία της Γιουγκοσλαβίας, δουλεύοντας παράλληλα με τον σύζυγό της σε καθήκοντα εκπροσώπησης. Το 1941, κατά τη διάρκεια του Β 'Παγκοσμίου Πολέμου, ο πρίγκιπας Παύλος απομακρύνθηκε από την εξουσία μετά την υπογραφή του Τριμερούς Συμφώνου, το οποίο πήρε τη Γιουγκοσλαβία στον Άξονα με τη Γερμανία και την Ιταλία. Ο Πολ, η Όλγα και τα τρία παιδιά τους συνελήφθησαν και παραδόθηκαν αιχμάλωτοι στους Βρετανούς. Πέρασαν τον υπόλοιπο πόλεμο σε κατ 'οίκον περιορισμό και εξορία στην Αίγυπτο, την Κένυα και τη Νότια Αφρική και δεν τους επιτράπηκε να επιστρέψουν στην Ευρώπη μέχρι το 1948. Το ζευγάρι και τα παιδιά τους εγκαταστάθηκαν τελικά στο Παρίσι, όπου ο Paul πέθανε το 1976. Έχοντας γίνει χήρα, η Όλγα περνούσε όλο και περισσότερο χρόνο στο Ηνωμένο Βασίλειο, την υιοθετημένη χώρα της αδελφής της, Μαρίνας Δούκισσας του Κεντ.

Επηρεασμένη από τη νόσο Αλτσχάιμερ στο τέλος της ζωής της, η πριγκίπισσα Όλγα νοσηλεύτηκε για μεγάλο χρονικό διάστημα στο Meudon. Λίγα χρόνια πριν από το θάνατό της, το 1993, η κόρη της Ελισάβετ αποφάσισε να γυρίσει ένα ντοκιμαντέρ για αυτήν με τη βοήθεια Σέρβου δημοσιογράφου. Ωστόσο, με την Όλγα να επηρεάζεται πολύ από την ασθένεια, το έργο της κόρης της προκάλεσε σκάνδαλο. Ο πρίγκιπας Αλέξανδρος υπέβαλε καταγγελία κατά της αδερφής του Ελισάβετ στα γαλλικά δικαστήρια για βλάβη στην εικόνα της μητέρας τους και ζήτησε, στο όνομά της, αποζημίωση 107.000 δολαρίων.

Η πριγκίπισσα Όλγα πέθανε στο Παρίσι στις 16 Οκτωβρίου 1997. Κηδεύτηκε μαζί με τον σύζυγό της, σε ένα οικογενειακό μαυσωλείο που βρίσκεται στο νεκροταφείο Bois-de-Vaux, στη Λωζάνη της Ελβετίας.

Στις 28 Σεπτεμβρίου 2012, τα λείψανα της πριγκίπισσας Όλγας, του συζύγου της και του γιου τους Νικόλα εκταφιάστηκαν και στη συνέχεια μεταφέρθηκαν στο Βελιγράδι της Σερβίας. Στις 4 Οκτωβρίου, πραγματοποιήθηκε επίσημη τελετή στον καθεδρικό ναό του Αγίου Μιχαήλ στο Βελιγράδι από τον Irinej, Πατριάρχη Σερβίας. Τα παιδιά και τα εγγόνια του ζευγαριού, καθώς και ο πρίγκιπας Αλέξανδρος και η σύζυγός του πριγκίπισσα Αικατερίνη και ο Σέρβος πρόεδρος Τόμισλαβ Νίκολιτς και η κυβέρνησή του συμμετείχαν στην εκδήλωση. Τα λείψανά τους επαναταφιάστηκαν στο μαυσωλείο της οικογένειας των Καρατζορτζεβιτς του Oplenac στην Τοπόλα.

[jutarnjiglasnik-blog]

Pokazna vežba Vučića na Zorani Mihajlović, disciplina kičme članova SNS

Pokazna vežba Vučića na Zorani Mihajlović, disciplina kičme članova SNS

Iza napada na Zoranu Mihajlović stoji disciplinovanje članova SNS, tvrde izvori našeg lista Vučić ne dozvoljava da iko sem njega ima dobre odnose sa moćnim zemljama Glavni razlog za najnoviji napad SNS i koalicionih partnera na Zoranu Mihajlović samo je još jedna pokazna vežba Aleksandra Vučića u disciplinovanju svih članova i funkcionera SNS pred finalne razgovore o rešenju problema Kosova. PROV…

[bobomeal]

Pismo tetkama*

Drage moje tetke,

Aktuelna politička situacija (skraćeno APS) već duže vreme me inspiriše da progovorim koju o istoj. Ipak, suzdržavao sam se pošto mnoge od vas, iako se zalažete za toleranciju i sve moguće slobode garantovane Ustavom Srbije i međunarodnim pravom, ostrašćeno reagujete, često koristeći govor mržnje ili pokazujući vrlo nizak nivo političke kulture na granici sa političkim…

[mentalnahigijena]

ss svet - Idiot, kriminalac, pobačaj... Iako Aleksandar Vučić pokušava da pred javnošću održi sliku idilu odnosa sa Miloradom Dodikom, srpskim članom Predsedništva BiH, kako bi se predstavio kao zaštitnik srpskih interesa u ovoj državi, ne tako davno njihov odnos su pratile brojne optužbe i vređanja. Ako idemo logikom da Vučić optužuje Dragana Đilasa za mržnju prema Republici Srpskoj i srpskom narodu preko Drine, zbog snimka u kojem se vidi kako SNS daje državljanstvo ljudima iz ovog bosansko-hercegovačkog entiteta u zamenu za glas na izborima, onda Vučićeve optužbe na račun Dodika treba posmatrati kao klasičnu netrpeljivost. Dok je boravio u opoziciji Aleksandar Vučić je gajio otvorenu mržnju i netrpeljivost prema Miloradu Dodiku, kako dok je bio generalni sekretar SRS, tako i kada se "priklonio" Tomislavu Nikoliću u SNS. - Izborni štab Nikolića postavlja pitanje Dodiku i režimskom kandidatu Tadiću: Koliko novih vila i sumnjivih poslova građane Srbije košta klevetanje Dodika. Jedna od tačaka predsedničkog programa Nikolića je "borba" protiv korupcije i kriminala, pa će u skladu sa tim i kriminalne aktivnosti Dodika biti pod lupom državnih organa - glasilo je saopštenje Srpske radikalne stranke pred drugi krug predsedničkih izbora 2008. godine. AVučić je u januaru 2008. gostovao u emisiji "Oko" na RTS, u kojoj je Dodika otvoreno nazvao kriminalcem. Naime, za Vučića i njegove kompanjone, vila koju je Milorad Dodik, kupio 2007. godine za 750.000 evra od “Komercijalne banke” na Dedinju u Beogradu, bila je nelegalno stečena. Samo dan nakon istupa na RTS, Vučić je organizovao i konferenciju za medije, na kojoj je kazao da "Dodik nije samo idiot", već da je i "težak kriminalac kojeg je korumpirao predizborni tim Borisa Tadića". Zapravo, Vučić i njegovi tadašnji šefovi nijesu mogli da oproste Dodiku podršku koju je dao Tadiću kao predsedničkom kandidatu. - Dodik je 1992. godine bio jedan od najboljih saradnika Slobodana Miloševića. Kao čovek se obogatio na tuđoj nevolji. On je upao u politiku i sada ga određene snage u Beogradu forsiraju. On je idiot kada kaže da neće sa mnom sarađivati ako postanem predsednik Srbije - tvrdio je Tomislav Nikolić. U listu Srpske radikalne stranke "Velika Srbija" je objavljena i karikatura, na kojoj je Dodik predstavljen kao "Tadićeva dvorska luda". Ni Dodik nije ostajao dužan Vučiću i Nikoliću, te ih je na predizbornom skupu Borisa Tadića 2012. godine, nazvao "pobačajima". VIDEO: https://youtu.be/HMrYpMiLqMU - Izbori su pokazali da su oni marginalne političke figure - pobačaj na izborima - rekao je Dodik o Vučiću i Nikoliću. Dakle, sve ovo pokazuje, ... ss svet!

[elija-oc-art]

1. What was the first element of your OC that you remember considering (name, appearance, backstory, etc.)?

It will be their hairstyle for their appearance, since I want them at least recognizable at lease so hairstyle is absolutely important for this.

9. Are they based off of you, in some way?

I could say non of them.

Myself isn't have much interests as self-insert things and that will don't make sence if they based off me, like ALL of my OCs have different nationality, race, backstory and etc with me, the creator (I'm Chinese but they are all European).

3. How did you choose their name?

I have two ways to choose their names, first names from their historical figures， and the second is names can make sence at their languages but also have nice meanings.

Albania: Aleksandër Frashëri

Aleksandër is the Albanian form for Alexander meaming "Defender, protector of man". This name has other variants in Albanian, for example Lekë, Leka and Skënder. I got the inspiration from Aleksandër Stavre Drenova, Albanian poet also the author of the lyrics of Himni i Flamurit. Yes he has the most epic first name in all of my OCs.

Frashëri is an Albanian surname, cames from a village and a former municipality called Frashër in southern Albania. I was inspired by Frashëri Brothers, they were important figures in the Albanian National Awaking period.

Bosnia: Zlatan Petrović

Zlatan is a South Slavic name which is common in serval countries meaning Golden. Since this name is ethnically neutral in Bosniaks, Serbs and Croats so this name has a high frequencies in Bosnia. Also, the national flower of BiH is Lilium bosniacum, in Bosnian it's Zlatni Ljiljan, meaning golden lily.

Petrović is a South Slavic last name meaning son of Petar, an equivalent to Peter. The name Peter it self meaning "stone". 

Another thing that I should point out is, his name doesn't have any Islamic root (which is absolutely common among Bosnian Muslims). Zlatan himself is a Muslim but I also want to show some mixed feature at him so that's why.

Croatia: Tomislava Marković

Tomislava is a Crotian and Serbian female name, it's feminie form of Tomislav, meaning "torture" and "glory". The frist king of Croatia, Tomislav had this name.

Marković is a Croatian and Serbian surname, means "song of Marko". Marko is variant of "Marcus" of "Mark", drived from Mars, the god of war. Famous Croatian people had this name included Franjo Marković, philosopher and writer.

Czechia: Václav Dušek

Václav is a Czech male name which from the Slavic elements "veche (more)" and "slava (glory)". Václav I (Saint Wenceslaus) was the Duke of Bohemia, now he is the patron saint of the Czech state. After him, 4 Bohemian kings had this name, and there were two Presidents of the modern Czech Republic have this name.

Also there truly was a historical Czech personification has this name.

Dušek is a Czech surname, diminutive of Dušan which meaning "soul, spirit". Famous Czech had this name included František Xaver Dušek, composer also friend with Wolfgang Amadeus Mozart.

Herzegovina: Slađana Radić

Slađana is a female given name in Serbian and Croatian, dervied from sladak meaning "sweet".

Radić is a South Slavic last name, dervied from the given name Rade, diminutive of Radoslav or Radovan and anyother name begin with rad. The name Radoslav meaning "happy, willing" and "glory" .

Kosovo: Mira Krasniqi

Mira is a given name. In Albanian it means "goodness" or "kindess". In some Slavic language it means "peace".

Kransniqi is a surname, from a northen Albanian tribe called Krasniq. In Serbian it will be written as Краснићи.

(It’s pretty hard to find names for her, since I want her name will make scene in both Albanian and Serbian.)

Macedonia: Dragana Milevska

Dragana is a Slavic given name, it's the feminine from the male given name Dragan, meaning "precious".

Milevska is the  feminine from for Macedonian last name Milevski, derived from the name Mile, a diminutive of Slavic name containing milu, meaning "gracious, dear".

Montenegro: Goran Danilović

Goran is a male name, which can found in many Slavic countries. It was came from "gora (mountain), and this given name means "highlander", "man from the mountains".

Danilović is a surname, meanming "son of Danilo". The given Danilo came from Hebrew name Daniel, means "God is my judge".

Republika Srpska: Jelena Vujić

Jelena is a female given name, dervied from the Greek name Helen.

Vujić is a Croatian and Serbian last name, derived from the name Voja, diminutive of the name Vuk, meaing "wolf".

Serbia: Lazar Nikolić

Lazar is a male given name in Russian, Bulgarian, Serbian and Macedonian, it was derived from the Hebrew name Eleazar, meaning "God has helped". The most famous Serb had this name is Prince Lazar Hrebeljanović.

Nikolić is Serbian, Croatian surename, means "son of Nikola", and it's the third most popular surname in Serbia. The given name Nikola means "victory of the people".

Slovakia: Mária Ďuricová

Mária is the Slovak and Hungarian form for Maria, it's the most common given name for Slovak women (all women but not new born girls). The origin of Maria can date back to Egypt, Hebrew, Greek and Latin and is meaning “beloved”, “love” or “star of the sea”. Maria is very popular in many Christian nations because it’s the name of Jesus'mother.

Ďuricová is the feminine from for Slovak surname Ďurica. Ďurica is patronymic from the personal name Juraj. Juraj is the Slovak and Coratian form for George which meaning “husbandman, farmer”. There are some famous people named Juraj, for example Juraj Jánošík was a famous outlaw and he is be regarded as a Slovak folk hero.

Slovenia: Cvetka Hribar

Cvetka is a Slovene female name, derived from "cvet" meaning "blosson,flower".

Hribar is a Slovene surnname, which meaning is "from the hill". It says Hribar is the 18th most popular surname in Slovenia. Famous Slovene had this name included Ivan Hribar, a banker, politician, dipolomat and journalist.

Vovodina: Andrija Jovanović

Andrija is the Serbo-Croatian form of Andrew, which meaning "manly" and "strong". In Hungarian, his name is András.

Jovanović is a Serbian surname, meaning "son of Jovan". Jovan is John is Serbian and Macedonian. Famous people has this name included poet Jovan Jovanović, as known as Jovan Jovanović Zmaj or Zmaj.

(Information were mainly came from Wikipedia and Behind the name.)

[trojerucica-blr]

🌐🎭🎪A👺V👹POKLONIK "POKAJNIK"🎃

Komentarišući Vučićev odlazak u Hilandar, glumac i demokrata Branislav Lečić, koji je svojevremeno proveo oko tri meseca na Svetoj Gori kao iskušenik, kaže za Danas: „Svima je jasno da je predsednikova poseta Hilandaru još jedan marketinški potez.“

– Za Badnje veče i Božić biti tamo je jasna poruka: „Ja sam vernik i poštujem pravoslavnu srpsku svetinju“, što je u redu. Ali, ja bih više voleo da Aleksandar ostane tamo mesec dana i radi sve manastirske poslove, i da u molitvi i kroz bdenja i liturgije obavi najvažniji posao za Srbiju u ovom veku, a to je da se uz božju pomoć obračuna sa svojim egom i sve nas i sebe oslobodi svoje egosveprisutnosti. Ja sam svojim boravkom na Hilandaru u svojoj 33. godini to uspeo. I moja molitva i dan-danas traje. Nekim čudom kada bi se to i njemu desilo, Srbija bi, najzad, ozdravila od apsolutizma i cezarizma, od kojeg već odavno pati. I zato se, nažalost, ni fizički ni duhovno još uvek ne projektuje u budućnost. Ali, nažalost, Aleksandru Vučiću marketing je sve. Uvek forma bez suštine. Ako ne živiš po Hristu, nisi hrišćanin. Ako se ne ponašaš demokratski, nisi demokrata. Marketing pred Bogom ne pomaže. Pomažu samo istina i pokajanje, konstatuje Lečić.

Govoreći na istu temu, bivši predsednik Demokratske stranke Bojan Pajtić navodi: „Pretpostavljam da je Vučić odlaskom na Hilandar želeo svom biračkom telu da poruči da je ‘veliki vernik’.“

– Sigurno nije išao na Hilandar da okaje grehe. Za to mu ne bi bila dovoljna ni dva veka, a kamoli dva dana. Još manje verujem da je tamo išao da potraži mir, jer je celu svoju političku karijeru zasnovao na konfrontaciji. On se celog života hrani konfliktom, a napaja mržnjom. Tu ni Hilandar ne pomaže, smatra Pajtić.

Tomislav Nikolić, koji je bio predsednik Srbije od juna 2012. do juna 2017, između ostalog je posetio Hilandar u avgustu 2013. Kako su tada preneli mediji, prvobitno je bilo planirano da samo prenoći u konacima Hilandara, ali je ostao šest dana. Kao glavni razlog zbog kojeg je produžio boravak, navedeno je da su mu „izuzetno prijali mir i duhovni razgovori sa bratstvom Hilandara“.

Boris Tadić, Nikolićev prethodnik na funkciji predsednika, nije nijednom boravio na Hilandaru tokom dva predsednička mandata, odnosno u periodu od jula 2004. do maja 2012. List Politika objavio je u jednom tekstu da su u tri navrata pripremane Tadićeve posete, poslednji put krajem 2010, „kada je sve bilo gotovo dogovoreno, zbog sportske povrede, morao je hitno na operaciju Ahilove tetive“.

Za razliku od Tadića, Vojislav Koštunica posećivao je Svetu Goru i dok je bio predsednik SRJ i kasnije kada je vodio Vladu Srbije. Kako je zabeleženo, u decembra 2000, Koštunica, i tadašnji premijer SRJ Zoran Žižić, u pratnji 19 ministara i drugih zvaničnika, boravili su u Hilandaru, povodom praznika Vavedenje, koji je i slava tog manastira.

„Prvi put posle 55 godina zvonila su sva zvona, bilo je više od 1.500 uglednih gostiju, razmenjeni su pokloni“, pisao je nedeljnik Vreme. Hilandarsko bratstvo je prethodno uputilo javnu podršku Koštunici, koji je bio kandidat na izborima u jesen 2000, ispred Demokratske opozicije Srbije, pozivajući vernike da glasaju za njega.

Poseta „na visokom nivou“ koja je izazvala najveću pažnju javnosti dogodila se u aprilu 1991, kada je tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević helikopterom sleteo u baštu Hilandara. U predsedničkoj pratnji bila su još četiri helikoptera.

Prema pisanju Vremena, na početku posete Milošević je igumanu Pajsiju po jednoj verziji rekao: „Dobar dan“, po drugoj „Zdravo, druže igumane“, a po trećoj „Zdravo, pope“.

Tvrdi se da su uoči njegovog dolaska iz manastira pobegli praktično svi monasi, te da mu je iguman Pajsije poklonio kožom ukoričeno Sveto pismo, uz pouku: „Ako se po ovoj knjizi budete vladali, i po njoj narodom upravljali – biće uspeha.“

Priča kaže i da su tamošnji monasi nakon Miloševićeve posete uveli dodatni post, oprali svako mesto na koje je stao i odustali od uzgoja paradajza tamo gde su sleteli helikopteri.

Krunisane glave i pomoć

Hilandar je podigao grčki monah Georgije Helandarios, a obnovili su ga Stefan Nemanja (u monaštvu Simeon) i njegov sin, Sveti Sava. Godine 1198. vizantijski car Aleksije III Anđeo izdao je povelju kojem se Hilandar daruje „da Srbima bude na večni poklon“. U vreme cara Dušana Nemanjića Sveta Gora je došla pod njegovu vlast, i veruje se da je to bio period najvećeg prosperiteta manastira. Car Dušan je boravio na Hilandaru devet meseci (od septembra 1346. do maja 1347), u vreme kuge, zajedno sa suprugom, caricom Jelenom, jedinom ženom kojoj je ikada dozvoljeno da kroči na Svetu Goru. Hilandar su posećivali i vladari iz dinastija Obrenović i Karađorđević – kralj Aleksandar Obrenović i kralj  Petar Karađorđević. Manastir je značajno stradao u razornom požaru 2004, i njegova obnova i dalje traje.

Ministar Nenad Popović je za RTS i Pink preneo da je Vučić rekao monasima da će obnova biti završena u roku od maksimalno dve godine. U izveštajima se pominje i pomoć od nekoliko miliona evra u tu svrhu.

Grbović: Želja da se utiče na izbor patrijarha

Povodom Vučićeve posete Hilandaru, Pavle Grbović, predsednik Pokreta slobodnih građana, navodi za naš list: „Pretpostavljam da je ta odluka povezana za željom da se utiče na izbor novog patrijarha. Nikada nije bilo očiglednija potreba da Srbija postane istinski sekularna država. Danas je to i u interesu države, a možda i pre u interesu Crkve.“ M. D. M.

[political-affairs]

Bosnia : Remembering the Srebrenica massacre

The Srebrenica massacre, also known as the Srebrenica genocide (Bosnian: Genocid u Srebrenici), was thegenocidal killing, in July 1995, of more than 8,000 Bosniaks, mainly men and boys, in and around the town ofSrebrenica during the Bosnian War. The killing was perpetrated by units of the Army of Republika Srpska (VRS) under the commandof General Ratko Mladić. The Secretary-General of the United Nations described the mass murder as the worst crime on European soil since the Second World War. A paramilitary unit from Serbia known as the Scorpions, officially part of the Serbian Interior Ministry until 1991, participated in the massacre.

In April 1993, the United Nations declared the besieged enclave of Srebrenica in the Drina Valley of northeastern Bosnia a "safe area" under UN protection. However, in July 1995, the United Nations Protection Force (UNPROFOR), represented on the ground by a 400-strong contingent of Dutch peacekeepers, Dutchbat, could not prevent the town's capture by the VRS and the subsequent massacre.

In 2004, in a unanimous ruling on the case of Prosecutor v. Krstić, the Appeals Chamber of the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY), located in the Hague, ruled that the massacre of the enclave's male inhabitants constituted genocide, a crime under international law, a ruling also upheld by the International Court of Justice in 2007. The forcible transfer of between 25,000 and 30,000 Bosniak women, children and elderly which accompanied the massacre was found to be confirming evidence of the genocidal intent of members of the VRS Main Staff who orchestrated the massacre.In 2005, in a message to the tenth anniversary commemoration of the genocide, the Secretary-General of the United Nations noted that, while blame lay first and foremost with those who planned and carried out the massacre and those who assisted and harboured them, the powers with the ability to had failed to respond adequately, the UN itself had made serious errors of judgement and the tragedy of Srebrenica would haunt the UN's history forever.

Serbia and Montenegro was cleared of direct responsibility for or complicity in the massacre in the Bosnian Genocide case before the International Court of Justice, but was found responsible for not doing enough to prevent the genocide and not prosecuting those responsible, in breach of the Genocide Convention. The Preliminary List of People Missing or Killed in Srebrenica compiled by the Bosnian Federal Commission of Missing Persons contains 8,373 names. As of July 2012, 6,838 genocide victims have been identified through DNA analysis of body parts recovered from mass graves; as of July 2013, 6,066 victims have been buried at the Memorial Centre of Potočari.Serbian President Tomislav Nikolić officially apologised for the massacre, although he stopped short of calling it genocide.

[balkantimes]

Nove izbore Vučić najavljuje sebe radi

Običan svijet se sa pravom pita zašto bi neko sa tolikom većinom u parlamentu najavljivao vanredne izbore za dvije godine.

Nenad Kulačin

Opsednutost manipulacijama je jedno od omiljenih dela predsednika Srbije Aleksandra Vučića. U ovu grupu radnji svakako spada činjenica da Skupština Srbije i dalje nije završila konstitutivnu sednicu posle izbora 21. juna, ali i najava da bi za dve godine moglo da dođe do novih vanrednih izbora.

Ko, iole politički inteligentan i obrazovan, prolongira čistu situaciju pred sobom i tako nečemu želi da prepolovi mandat? Pa, naravno - predsednik Srbije.

Njegova lista od 250 poslanika u Skupštini ima čak 188. Jedino ako rezultat svog imenjaka iz Belorusije ne vidi kao novu lestvicu koju mora da preskoči. Sa ovom koju je prešišao 21. jun, a da hoće, može sebe da proglasi za kralja, cara, poglavicu. Svojim imenom da proglasi jedan dan ili mesec, belo da pretvori u crno. Laži u istinu već pretvara godinama. Najizvesnije je da će promeniti Ustav zbog Kosova. Ali iz nekog razloga mora da manipuliše, kako sa sopstvenim ljudima, tako i sa kompletnom nacijom.

Dok njegovi posilni nestrpljivo čekaju kraj kombinatorike i nastavak ili kraj sopstvene političke karijere, običan svet se sa pravom pita zašto bi neko sa tolikom većinom u parlamentu najavljivao vanredne izbore za dve godine. Vučićeve poteze treba gledati bitno drugačije od slepog prihvatanja onoga što izrekne. I u svemu treba videti manipulaciju, jer je to jedno od njegovih pogonskig goriva.

Izbori bez protivnika

U prvom trenutku izgledalo je kao da je i sam Vučić svestan da po Srbiju nije dobro imati parlament bez opozicije. Ali, da se ne lažemo. Nije se Vučić probudio jednog avgustovskog jutra i postao demokrata i čovek slobodnih političkih opredeljenja spreman da prizna greške koje je napravio i voljan da omogući fer i demokratske izborne uslove. Aktuelan srpski parlament nema potencijal da preživi pun mandat. Po demokratskim merilima, najpribližniji je onima u Belorusiji i Severnoj Koreji. Nije, međutim, to ono što brine Vučića, izuzev ako ne oseća već polako pritisak međunarodne zajednice da se malo preigrao.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Vučić nije naivan političar, zna da je učestvovao na izborima na kojima nije imao protivnika i da je rezultat davno bio poznat. Za dve godine ga očekuje bitno drugačija situacija od ove od 21. juna. U Srbiji se vlast nikada nije promenila na parlamentarnim izborima. Ta promena je uvek bila sprovedena uz pomoć predsedničkih izbora. Tako je Vojislav Koštunica pobedio Slobodana Miloševića, a 12 godina kasnije Tomislav Nikolić Borisa Tadića. Tek posle tih pobeda, dolazila je ona u Skupštini. A, upravo su 2022. godine na redu predsednički izbori. Iako je na ovom mestu već u nekoliko navrata to pomenuto, valja ponovo istaći da nije nemoguće da Vučić, ukoliko prepozna realnu opasnost gubitka predsedničkih izbora, promeni Ustav u delu izbora predsednika Republike i dasa biračkih mesta taj izbor prebaci u Skupštinu kao što se to radi u Italiji i Nemačkoj.

Pod pretpostavkom da to, ipak, ne uradi, opozicija u Srbiji mora da uradi dva projektna zadatka. Prvi je da nađe ozbiljnog zajedničkog kandidat koji će biti spreman i oran za tešku bitku, koji će okupiti najširi sloj društva oko sebe i svojim poštenjem, čestitošću i mudrošću imati snage da se suprotstavi nepobedivom protivniku. Takvih ljudi ima u Srbiji, ali teško će se oko bilo koga dogovoriti svi oni koji sebe smatraju opozicijom. Drugi, još važniji zadatak je izboriti drugi krug. Kada narod oseti da se kruni neprikosnoveni autoritet, brzo i lako se promeni strana, a samim tim i rezultat na semaforu.

(Ne)održavanje vanrednih izbora

Toga je svestan i Vučić i zato mu je potrebna najšira moguća mobilizacija svih resursa. Ljudi, naročito naprednjaci u Srbiji, ušuškaju se u funkcije kojima su nagrađeni za svoju poslušnost i vremenom počnu više da brinu o sebi, nego o nekome bez koga ne bi postojali. Vučić tu vidi potencijalnu opasnost. Lakše mu je da se bori sa ljudima koji su, takođe, motivisani da prežive, nego sam.

I na sve ovo dolazi i faktor beogradskih izbora koji se poklapaju sa predsedničkim za dve godine. Bilo bi pravo iznenađenje da SNS ponovo osvoji Beograd. To je, doduše, lako moguće ako se opozicija ne uozbilji, konačno ne krene da radi i izađe iz defanzive. Gubitak Beograda je, takođe, moguća mina po Vučića i zato je on već ovog avgusta počeo da manipuliše sa temom vanrednih izbora.

On je, inače, vičan tome da baca u narod, naročito među opozicione građane, kosku koju gotovo svi krenu da glođu, iako na njoj nema mnogo toga za pojesti. Da bi se Vučić, ne pobedio, već ugrozio, potrebno je mnogo rada i spremnosti na žrtvovanje što sada nije slučaj. Potrebno je mnogo jedinstva, kojeg sada nema. Verovatno i mnogo novca. Zato je opoziciji potrebnije da se okrene sebi, od pukog uzvikivanja "ua, Vučić".

Svi znaju u Srbiji šta je i kako je. I bez obzira što je svakodnevica takva kakva je, Vučić i njegova vlast neće se promeniti opisivanjem stanja. Jeste činjenica da niko normalan dva meseca posle izbora na kojima je osvojio dvotrećinsku većinu u parlamentu ne razmišlja o vanrednim izborima, ali narod od takve konstatacije nema ništa. Mora se boriti za slobodu. Koliko god da je to teško, privilegija je boriti se za nju. Odavno smo zaključili da je Srbija pod naprednjacima zemlja apsurda, nepravde, najgoreg lopovluka i neslobode. Sve dok se opozicija neuozbilji, ne uhvati u koštac i ne bude pružala alibi takvoj vlasti, Vučić će moći da radi šta želi i kad želi.

Bez obzira na njegove reči i nameru, ti vanredni izbori su više nego verovatni zbog očekivane promene Ustava Srbija koja će morati da usledi ako dođe do konačnog rešavanja kosovskog problema. Vučić je već počeo da polako priprema narod na stavljanje tačke na ovu priču. Šta će se sve još promeniti u Ustavu, to se još ne zna, ali sve što se bude uradilo po tom pitanju ići će direktno na vodenicu kojim upravlja Vučićeva ruka. Većinu za tako nešto ima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor

[mndptv]

Ipak NIJE "pukla" sezona: Povećan broj turista u CG

* 02.08.2019. | 14:59 2 0 Turistička organizacija Srbije saopštila je da je u Srbiji u prvoj polovini godine boravilo 1.651.280 turista, što... * 13.07.2019. | 11:33 308 0 Turistički radnici kažu da je sezona u Crnoj Gori mnogo lošija nego prošle godine i da je privatan smeštaj... * 19.12.2018. | 11:15 57 0 Počinje zimska sezona i u ski centrima na Torniku i na Staroj planini. Gde ćete vi na skijanje ove sezone? * 16.11.2018. | 22:13 23 0 Neke države Evropske unije (EU) namerno usporavaju Crnu Goru, da bi je stigla Srbija, radi veštačkog nivelisanja dva... * 01.10.2018. | 19:29 0 0 Dubrovnik se nedavno našao na listi "anti-turističkih" destinacija zbog prevelikog broja turista. Gužvu prave i... * 11.08.2018. | 18:14  >  21:32 71 0 Jak zemljotres osetio se danas posle podne na crnogorskom primorju, od Ulcinja do Herceg Novog. Epicentar bio u... * 12.04.2018. | 09:31 video 6 0 Nakon tri godine gradnje, najveći kruzer na svetu krenuo je na svoje prvo putovanje. Pogledajte u videu kako izgleda! * 22.02.2018. | 14:14 0 0 Petorica policajaca iz crnogorske interventne jedinice, koji su pretukli trojicu mladića u Podgorici, uhapšena su po... * 09.01.2018. | 09:29  >  09:50 158 0 Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije kazao je povodom izjava srpskih zvaničnika da se on ne bavi vradžbinama.... * 19.10.2016. | 18:00 3 0 Prošle godine je američki časopis USA Today stavio Beograd na listu gradovi koji su skriveni dragulji Evrope, a... * 13.07.2016. | 19:48  >  19:53 12 0 U Beogradu je otvorena Crnogorska kuća, a otvaranju su prisustvovali predsednici Srbije i Crne Gore Tomislav Nikolić... * 12.05.2016. | 13:28 0 0 Niskotarifni avioprevoznik "Viz er" (Wizz Air) od avgusta uvodi letove iz Crne Gore. * 22.04.2016. | 12:30 1 0 Turisti iz Velike Britanije okarakterisali su Srbiju kao jednu od najdestinacija za 2016. godinu. * 28.03.2016. | 13:41 video 9 0 Svi japanski članovi sekte Aum šinrikjo, koje je policija u petak zatekla u danilovgradskom Hotelu "Perjanik" imali... * 24.01.2016. | 18:00 0 0 U Karipskom moru, nedaleko od obale Nikaragve, utopilo se 13 ljudi kada se zbog lošeg vremena prevrnuo turistički... * 22.01.2016. | 13:09 21 0 Zatvorenik iz Jemena Muhamed Bavazir je odbio da napusti američki zatvor Gvantanamo na Kubi, jer nije želeo da život... * 23.11.2015. | 16:20  >  16:29 58 0 Moskva upozorava Crnu Goru na moguće posledice njenog stupanja u članstvo NATO, izjavio je direktor Odeljenja za... * 13.08.2015. | 15:43  >  15:49 4 0 Inicijativa premijera Srbije Aleksandra Vučića o obeležavanju zajedničkog dana sećanja na žrtve u funkciji je... * 26.07.2015. | 18:31  >  18:37 10 0 Navodi o tome da svi turisti, prilikom napuštanja Crne Gore, moraju platiti kaznu, ukoliko nisu platili boravišnu... * 21.07.2015. | 13:55 4 0 Srbija hoće da narodi Balkana žive normalno, da žive dobro i u miru, ali su joj za to potrebni saveznici, izjavio je... Let's block ads! (Why?)

[philosophyofpolitics]

Ko će pobediti u otvorenom sukobu Vučićeve vlasti i crkve?

Ako bismo u ovom trenutku imali na raspolaganju istraživače „Ipsosa“ recimo, i ukoliko bi oni postavili pitanje „ko je u pravu po vašem mišljenju – Aleksandar Vučić ili Sava Janjić i kome biste na osnovu toga poverili svoj glas“, šta mislite koji bi bio rejting igumana „Visokih Dečana“?

Da li bi se na stranu monaha svrstali svi koji su na predsedničkim izborima 2017. bili za Sašu Jankovića, Luku Maksimovića, Vuka Jeremića, kao i oni koji su za „SNS“ ali sa Tomislavom Nikolićem? Da li bi Vučić ipak dobio većinu, budući da je na društvenim mrežama monah Sava izložen serijskim uvredama onih koje zove „nesrećni botovi“. I još više na „Pinku“ – TV stanici koju je Vučićeva vlast postavila kao glavno poprište političke borbe. „Pink“, a ne parlament Srbije, jeste prava mera javne scene koja je dozvoljena pod naprednjacima. I ovih dana je postalo dozvoljeno da se monah proglašava izdajnikom Srbije, a istovremeno u prištinskim medijima označen je kao švercer deterdženta i mašina za mužu krava, i kao pop koji je blagosiljao ubicu Arkana.

Kako i zašto je monah sa par tvitova i objava na „Fejsbuku“ postao mnogo više od lidera opozicije – idejni vođa otpora Vučiću i njegovom establišmentu? Nije samo do Save ili kako „Pink“ insistira na svetovnom imenu, Dragutina Janjića. Niti je razlog u tome što je iguman „Visokih Dečana“ na dnevnoj bazi saopštavao stav „Srpske pravoslavne crkve“ o Kosovu. Crkve, za koju građanski krugovi u Beogradu tvrde da će uvek biti nazadna, uvek protiv napretka i ljudskih sloboda, ali koja se ipak o Kosovu mora nešto pitati – tamo su njeni najvažniji i najstariji hramovi. U narodu najpoznatije predstavnice građanskih krugova Nataša Kandić i Sonja Biserko ovoga puta svrstane su uz monaha. Prema „Pinku“, stavovi su im identični – protivljenje podeli Kosova.

Zašto je dakle Vučić uzeo monaha za protivnika? Posebno zašto, ako svaki put kad negativno govori o njemu, Vučić izgubi hiljadu glasova, izmerio mu to „Ipsos“ ili ne? Da li je propagandna mašina predsednika Srbije mogla da oćuti i tako spusti priču ispod nivoa vidljivosti, i ako nije, zašto? Odgovor nije samo psihološki. Prema toj psihološkoj glasini, Vučiću jako teško pada predstojeći sporazum sa Kosovom, jer se tome izričito protive njegovi politički očevi Vojislav Šešelj i Tomislav Nikolić. Zato mu je navodno potrebna pobuna protiv nekog jakog autoriteta, kako bi prevazišao taj problem. Međutim, nema veće besmislice od te glasine. Vučić je svoje političke očeve Nikolića i Šešelja dobro zbrinuo iza scene, koliko god da im je uzeo moć, i oni će morati da ga u javnosti podrže.

Vrlo je raširena zabluda kojoj podležemo da kod Vučića ima više psihologije nego politike, naprotiv potpuno je obrnuto. I sukob sa Savom Janjićem nije ni psihološki, a ni ideološki. To je prvi definitivan politički znak u kom pravcu dalje Vučić namerava da vodi Srbiju i svoju vlast. Sve dosad bile su otvorene dve mogućnosti. Jedna je da vlada po ugledu na Vladimira Putina. Sve veći procenti glasova koji „SNS“ dobija na izborima, posebno lokalnim, svedočili su o tome da on teži tom putinovskom rezultatu od oko 70 odsto. Međutim, ključni pokretač Putinove vladavine je patriotski identitet – odbrana Rusije od Zapada. Da bi tako vladao, Vučić bi morao da povuče neki potez sličan aneksiji Krima iz 2014. Druga mogućnost je da vlada kao Milo Đukanović u Crnoj Gori. A ključni pokretač Đukanovićeve vladavine je identitet otklona ili odvezivanja – od Srbije. Osnova Đukanovićevog vladanja je izgradnja novog crnogorskog identiteta. I on taj identitet gradi u sukobu sa „Srpskom pravoslavnom crkvom“, otvorenim verbalnim ratom sa vladikom Amfilohijem i sličnim postupcima, u kojima ima sličnosti sa sadašnjim sukobom Vučića i Save Janjića.

Vučić naravno nije Milo Đukanović, pa ne može da se otkloni od Srbije, ali može od Rusije. Pitanje Kosova je u isto vreme za Srbiju i pitanje savezništva sa Rusijom. U postkosovskoj stvarnosti, posle nekog sporazuma Beograda i Prištine, koji bi po strani ostavio kosovsku nezavisnost, Vučić bi mogao da gradi novi zapadni identitet Srbije, i u zavisnosti od uspeha, da uvodi zemlju u „NATO“. Taj novi politički proces koji bi zamenio kosovski i kojim bi on upravljao doneo bi mu ne jedan mandat na vlasti, kako tvrdi opozicioni Vuk Jeremić, već više mandata. Ako se prate Vučićeve izjave, u njima ima mnogo neskrivenih poruka da je spreman da menja srpski politički identitet. Od najsvežije izjave da nam je potrebno „novo prosvetiteljstvo“, do već ritualnog ponavljanja da mnogi nisu razumeli reformatora Zorana Đinđića.

Dalje, taj novi politički proces koji bi zamenio kosovski, mogao bi uspešno da se odvija samo pod određenim uslovima. Vučić mora da izađe kao istorijski pobednik, a to je moguće samo ako se desi neki događaj koji bi se mogao predstaviti kao istorijski. U ovom slučaju, to je podela Kosova, nakon čega je sledeći korak ujedinjenje albanskog dela sa Albanijom, a severnog sa Srbijom. Mada su priče o podeli Kosova delovale nerealno, a još nerazumniji nagoveštaji da bi i južni delovi Srbije mogli biti uključeni u aranžman, to je dubinska geopolitička promena, potrebna Vučiću. U tom slučaju on nastupa kao partner Edija Rame i Tirane, i kao neko ko je iznad Prištine i kosovskih lidera.

Za takav nastup njemu je potrebna i potpuna kontrola Srba na terenu. Otuda pismo deset kosovskih gradonačelnika javnosti u kojima najavljuju da će posećivati Vučićeve protivnike po kućama. Nije stvar u sumanutosti, nego u tome da Vučiću ne treba neka samoproglašena Republika Srpska Krajina, a još manje neka skupština na Palama, gde bi on poput Slobodana Miloševića ubeđivao nekog Radovana Karadžića da prihvati neki međunarodni plan. Vučić je već uspostavio potpunu kontrolu Srba na terenu, bilo da drži Dodika čvrsto uz sebe, bilo da poslanici njegove „Srpske liste“ drže vladu Ramuša Haradinaja, a oni pod njegovim uticajem vladu Andreja Plenkovića u Zagrebu. Ko se tome protivi poput Save Janjića mora biti politički slomljen i to bez obzira na sve, pa i na to što je sam samcat vodio uspešnu internet kampanju protiv prijema Kosova u „Unesko“. Konačno, čemu sve to? Posle kosovske nezavisnosti, zapadni partneri bi možda mogli da uskrate podršku Vučiću procenjujući da bi im bolji saveznik u Beogradu bio neki drugi. I zato se Vučić i tu razlikuje od Mila, u njegovoj kontroli za opoziciju ne postoji mesto.

Jasmina Lukač

Danas

[jutarnjiglasnik-blog]

Na današnji dan Grobar, Manulać, Cica i ostali skinuše kokarde, plaknuše se i postaše Evropljani

Na današnji dan Grobar, Manulać, Cica i ostali skinuše kokarde, plaknuše se i postaše Evropljani

Na današnji dan Grobar, Manulać, Cica i ostali skinuše kokarde, plaknuše se i postaše Evropljani

  Decenija od “pucanja” radikalsko-četničkog kumstva

Na današnji dan pre deset godina Tomislav Nikolić je podneo ostavku na funkcije u SRS i time otvorio prostor za stvaranje partije koja vlada već šest godina.

Kako je tada objasnio, to je učinio pošto se protivio direktivi da članovi poslaničkog…