#prva ljubav

[blackkmoonlight]

i najvažnija poruka dana, godine i života :)

05.03.24. //

[syndhrome]

2 godine ❤️‍🩹

[charlesleclerctv]

mislim da je problem u meni.... ali rukometasi koji igraju za repke nisu uopce zgodni :'(

i ja mislim da je problem u tebi JER KAKO TO MISLIS 💔 ja si bas mislila kako su prelipi da bi isli vako rano doma hahaha

[zenaa-drugog-sistema]

"Pametan živi gdje mu je bolje, a budala gdje se rodio."

...tako je govorila moja baka.

Da su me kao malo mlađu pitali gdje je moj dom, bez razmišljanja, rekla bih da je tamo gdje sam rođena, napravila prve korake, naučila prve riječi i pala kad sam učila voziti bicikl. Da su me pitali šta je mir, ne bih trepnula, rekla bih da je mir kad dođem u svoju kuću, sve probleme ostavim na pragu i pažljivo zaključam vrata da se slučajno neki ne bi uvukao kroz mravlje puteljke. Danas, ako me pitaš, moj mir i dom su daleko. Daleko od mjesta gdje sam rođena, daleko od grada u kojem osim ulica napamet znam i brojeve kuća i zgrada. Daleko od grada u kojem sam ostavila svoje sve. Sve što je bilo i iz njega pošla praznih kofera. Ponijela sam sve što je moglo stati u džepove. Ljubav, zahvalnost, snalazljivost, drčnost i malo samoživosti. Više od toga mi nije stalo, a da ti kažem iskreno, nije mi ni trebalo. U prvim danima kad nisam znala ko mi glavu čuva snalažljivost i drčnost, koju sam valjda morala imati jer sam uvijek bila "tatin sin", su mi bili dobri suputnici. Ubrzo, su se stvari počele slagati kao Lego kockice. Prva veš mašina, TV, zavjese, set šolja, posao, prva plata, astronomska ako pitaš mene, dijete sa Balkana. Cijeli život sam zamišljala da su četverocifreni brojevi na računu rezervisani samo za božje miljenike. Dani su letjeli, brže nego ikad. Kažu da u ljudskom životu najviše napredujemo dok smo bebe, a da je sve poslije toga zanemarljivo. Tačno, ali sve sposobnosti čovjeka isplivaju onda kada ostanes sam u mjestu koje ne poznaješ bez ikoga svog. Svakim danom, život je postajao lakši a ja sam počela uviđati da me sve vrijeme prati slijepi putnik. Mir. Danas je moj dom u gradu u kojem još uvijek ne znam imena ulica napamet, u gradu koji me i nakon nekoliko godina iznenadi kvartom koji ne znam, među ljudima s kojima razgovaram na nekoliko jezika tokom jednog dana. A moj mir, on je mirniji nego ikad. Tu je, u zgradi gdje žive ljudi sa svih kontinenata, u stanu koji ima najljepšu terasu i u kojem se pije najljepša kafa. Moj mir je sa mnom, u stanu koji je često prazan kad otključavam vrata, ali i u kojem ima mjesta za mnogo ljudi. Sad je tako. A nekad, nekad će biti mjesto gdje će nas biti više. Dvoje, troje, četvero, ko zna. Bitno je da je uvijek tu.

[tijanatasmaric11]

Zaljubila sam se u onog koji me u zivot zaljubljuje.

Jel vam se desilo nekada u zivotu da vam neka osoba totalno promeni zivot, udje u njega neocekivano i napravi totalni preokret i od tada pa nadalje zivot vam ima drugaciju dimenziju i drugaciji pogled, da ste u necijim ocima videli sve. Vas, vasu zajednicku buducnost, ljubav, srecu.

Naveli ste jedno drugo na ludacke planove u vezi vas jer samo ljubav moze bezlimitno navesti na to.

Uhvatila sam mu pogled jer sam lepa, odusevila jer sam pametna, zaljubio se jer sam ga razumela a zavolela sam ga jer me ucinio boljim covekom. Postao si mi nesto najlepse sto imam nocima kada sam bila najusamljenija zena nocima , fizicki nisi pored mene ali srcem si vise tu kao niko do sada.

Postavio si standarde u hemiji, ludosti, smelosti, mladosti,

Postavio si mi standarde u brizi, razgovorima, u svakom pogledu na bilo koga drugog.

Zbog njega sam naucila koji osecaj trazim i kakvo ponasanje zelim. Da nikada ne bi trebala pristati na malo kada znam da zasluzujem sve.

Sa tobom sam pocela voleti i davati i vise od toga koliko volim.

Volis me sto sam drugacija, sto si drugaciji i sto me pazis i sto svaku moju nesigurnost pretvaras u posebnost. Pokazao si da ljubav ne mora da boli nego da bude lepa. Trudis se da budem najvoljenija, volis sve sto ja volim. Dobijem zelju sa budem najbolja verzija sebe zbog tebe.

Onog pravog prepoznas po tome kako pamti detalje,kako brine da te ne rastuzi, ti si primecivao kada bih promenila mindzuse, pitao bi me svakog jutra kako sam spavala a svake veceri bi cekao da zaspim prva. Utesio bi me kada nisam sva svoja, razveselio kada mi do smeha nije bilo.

Cekam te da lezis na meni, pa da ti prolazim prstima kroz kosu, da mi pricas kakav ti je bio dan, pa da uvece idemo u bioskop a zavrsimo u krevetu jer u 4 zida je najlepse. Da se svadjamo i mirimo, trpimo i ljubimo, da tvoji problemi budu i moji, jer dvoje trebaju biti jedno oduvek. Da se imamo, volimo,razumemo i znamo. Eto toliko

Daljina pokaze da je ljubav posebna, upoznas drugacije, naucis vremenom biti strpljiv, razuman, primecujes detalje, pamtis navike…

Daljina je mala cena i da si kilometrima daleko ali znam da ona stanica nikad vecoj ljubavi nece svedociti i duzem zagrljaju ucestvovati.

B.

[oci-moje-lepe]

“Treći put kad se zaljubiš, izbriši obe ranije. Nek treća bude prva. Nek peta bude prva. Nek stota bude prva, ako se pošteno diše. Kad ljubav brojiš do jedan, onda je ima najviše!”

Mika Antić

[tenjenedvadesete]

Da li Vrbas našu tajnu čuva- da si mi bio ljubav prva?

[pisac-u-tami]

„Ti ces uvijek biti moja prva ljubav. Ne ona prva osoba koja mi se svidala, ili kao ona koja me ostavila bez daha, ili ona koja je bila moj prvi poljubac. Ti si bila moj prvi jaki osjecaj. Od trenutka kada sam te sreo znao sam da moje srce pripada tebi, ti si izvukla najbolje od mene, i nikada necu zaliti jer sam te volio. I ako vise nismo skupa, ja cu te voljeti u ovom zivotu, a i u onom drugom.“

Ig: Pisac_u_tami_

[pogledomdosrzi]

Moja mama, moj ponos

Zar ne znaš da je gledanje u majku ibadet, pa šta reći za dobročinstvo koje joj činiš?

Pročitala sam taj citat danas

I ništa kao to mi u zadnje vrijeme

Nije zaparalo uši

Znaš mama, ja nisam osoba

Koja puno vazi o svojim osjećanjima

Ja nemam običaj pričati kako i koliko

Nekoga volim

Jer ja sam uvijek najviše umjela pričati

O svojim emocijama prema nekome

Do koga mi nije toliko stalo

Za voljene koji su mi se krili najdublje u srcu

Njih sam najrađe voljela u tišini

Četiri zida svojih misli

Pa tako i tebe

Ali najviše mi je uvijek bilo žao

Što nisam često zapravo pričala

O tome koliko tebe volim

I to nikad nije bilo jer nisam htjela

Već jednostavno nisam znala kako

Neke stvari kao i neke emocije

Su toliko jake

Da se teško daju opisati riječima

I ja sam vječito teško pronalazila početke

Od kojih bih kretala kad sam pričala o tebi

Ali mogu u stihovima to lakše dočarati

Ti mama znaš da sam ja dijete velikog srca

I uživam slušati o tuđim uspjesima

Zadovoljstvima i sretnim trenucima

Ali nikada ti nisam rekla

I zato sada govorim

Ali meni bi se srce uvijek na dva

Ogromna dijela prepolovilo

Kada sam slušala kako druge žene uživaju

Bilo to da li u godišnjim odmorima

Poslovnim unapređenjima

Ili jednostavno dolasku kući u miru

Jer je to bila prva stvar koju sam

Oduvijek željela za tebe

Da imaš život kakav zaslužuješ

I znam ja da je za svakog sudbina

Drugačije krojena i da ovo nije kraj

Ali nema te stvari koje ja ne bih dala

A da ti živiš svakodnevnicu

Kakva priliči tvom postojanju

Tvom srcu i duši

Da s rahatom dođeš kući

Bez pretjerane brige

Da me vodiš na ručak kad dobiješ platu

I da idemo na more svakog ljeta

Te kad god bi rekla da ti je krivo

Što uskraćuješ meni ljeto

Za par dana u Hrvatskoj

Ja nisam imala snage da ti kažem

Kako mene ne interesuje ni to more

Nit putovanje

Da je meni jedino krivo

Što ti ne možeš otići sa mojim ocem

Na par dana da se odmoriš od svega

I unatoč svim uskraćenjima tvojim

Ja rijetko kad da sam upoznala osobu

Koja manje misli o sebi a više o drugima

I zaista se iznerviram

Kada kažeš da ne želiš sebi kupiti nešto

A ti si ta koja zapravo to najviše zaslužuje

Ti si mama najnesebičnija osoba

Koju ja znam

I najbrižnija rekla bih

Pa makar mi ta tvoja briga ponekad

Bila pretjerana i bez naročitog razloga

Nikada me nije prestalo fascinirati

Odakle ti snaga i volja

Da se toliko sikiraš oko najbezazlenijih situacija

Odakle je Bog uzeo toliko djelića

Da napravi samo tvoje srce

Od čega je ono građeno

Kada ima toliko ljubavi u sebi

I od čega je to tvoje tijelo sastavljeno

Kada ima jačinu da nakon svakog

Umornog dana dođe do mene

I najsnažnije već što je bilo koje

Ljudsko biće do tada moglo

Zagrli nekog

I to baš mene

Ja nisam ničim zaslužila takvu ljubav

A kamol takav zagrljaj

Ali zato mama moja znaj

Ja možda nisam osoba za zagrljaje

Mada svake noći ću leći

I od svih momenata tog dana

Sjetit ću se prvo tvog dodira

Te možda se tebi ne čini veliko

Ali svakim poljupcem u obraz

Koji nježno spustim

Namjeravam reći

Hvala ti za sve

Ne samo jer si mi se nasmijala pri dolasku

Ne samo jer si mi oprala veš

Niti donijela čašu vode

Hvala ti što postojiš

Što si tu da budeš uzor u svakom aspektu

Mog života

Hvala ti što si žena kakva želim

I ja da budem

Hvala ti što se osjećam ponosno

Kada mi neko kaže da ličim na tebe

Hvala ti što ne odustaješ od bilo čega

Hvala ti što si takva kakva jesi

Za kraj ja ti mogu jedino reći

Kako mi je jako krivo

Što život ne daje šansu

Da se čovjek barem jednom u životu

Ne vrati željene godine unazad

Jer ja znam gdje i kad bih se vratila

Vratila bih se u tvoje djetinjstvo

Gdje bih pokušala da maloj Kiji

Kažem da ne shvata ozbiljno majkinu priču

Da je najljepša djevojčica

Koju je do tada vidjela

I kako će ako je ikako moguće

Odrasti u još divniju ženu

Kojom će se njeno dijete ponositi

I meni nema većeg cilja u životu

Od tog da se za 20 godina

Pogledam u ogledalo

I vidim tvoj osmijeh i tvoje oči

Jer najdraži dijelovi mene

Su mi oni koje sam naslijedila

Isključivo od tebe

Hvala ti na njima

I hvala ti na svemu

Volim te mama najviše

[shesadhernamewascinderella]

"Dragi prijatelju,

Ne znam zašto, ali želim da ti objasnim suštinu svog poraza od koga se nikada više neću oporaviti. Pre svega moraš znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, tačnije rečeno, jeste to, ako se ta moja ljubav shvati kao eros u spinozističkom smislu.

Ta žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona je bila prva i osnovna potreba mog duha. Ona je bila i moja duhovna zaštita i zaklon. Ona je bila za mene zaštitni omotač od metafizičke studeni. 

Bez nje ja sam potpuno i direktno izložen kosmičkoj besmislici i noći. Moja usamljenost je sada apsolutna. Za mene ne postoji oblast čistog važenja i pevanja. Sad moje pesme traže moju glavu. Više nema ko da me sa njima pomiri. To je samo Ona znala. A nije znala da zna. Pored nje najopasnije misli pretvararale su se u divne i bezazlene metafore. Sada je sve to podivljalo i besomučno kidiše na mene. Kada bih samo mogao pobeći od onoga što sam rekao! 

Živim u užasnom strahu. Bojim se da govorim, da pišem. Svaka me reč može ubiti. Ja sam najveći deo svojih pesama napisao pre nego sam nju zavoleo, ali tek sa njom ja sam postao pesnik, to jest onaj koji nije ugrožen onim o čemu peva, koji ima jedan povlašten položaj u odnosu na ono što kazuje. Sada moja poezija gubi svaku vrednost i izvrgava se u mog najžešćeg neprijatelja. Možda bih ja postao pravi pesnik da je ta divna żena ostala kraj mene. Ovako ja sam onaj što se igrao vatrom i izgoreo. Poraz ne može biti pobeda ma koliko veliki bio. Izgubivši nju ja sam izgubio i svoju snagu, i svoj dar. Ja više ne umem pisati. Ostala je samo nesreća od koje se ništa drugo ne može napraviti osim nove nesreće.

Sećaš li se, dragi prijatelju, da sam ja napisao stih “Jedan nesretan čovek ne može biti pesnik”. Tek sada vidim koliko je to tačno. Ja ću pokušati da živim i dalje, mada sam više mrtav od svih mrtvaca zajedno. Ali ova užasna patnja je poslednji ostatak onoga što je u meni ljudsko. Ako nju nadživim ne očekujte od mene ništa dobro. Ali ja ne verujem da ću je nadživeti.

Želi ti sve najbolje Branko.

P.S. Ako želiš da mi pišeš, piši mi o Njoj. Bilo šta. Ne u vezi sa mnom. Šta jede, kako spava, da li ima nazeb itd.; ti sve to možeš znati. Svaka sitnica koja se na Nju odnosi za mene je od neprocenjive vrednosti. Ako prestanem da mislim o njoj počet ću da mislim o smrti.

Ponoć je. Doviđenja."

[arhaicno]

"Ti imaš tako puno razloga

da budeš prva ljubav nečija

ili da budeš sama"

- Galija, Mlada, lepa i pametna

[blackkmoonlight]

28.5.23.

Sa njim sam se razumela,

a da toga nisam bila svesna.

Sada sam svesna,

pa imam strah da će se izgubiti.

Valjda tako ide

kada pronađeš ono što se uklapa

uz tebe.

Sve dok je naše ljubavi

i nas,

trajaćemo mi još dugo.

—

[zodijak]

Draga Saro,

pišem ti nakon koju godinu ponovo

malo sam se ko i promjenio,

ali u biti isto sranje, drugo pakovanje

staklo se ne može popravit kad pukne,

a gdje bi tek mogo insan obični

ovaj put ti se neću ništa izvinjavat

pišem ti jer mi se skupljaju riječi,

a njih nekako treba iz organizma izbacit

dje ću nekome o tebi išta pričat

zajebo sam se da valja sa haverom

a i ti si tu mene iskreno zajebala

a i on me iskreno tu zajebo

a i ja sam sebe tu zajebo

zato prijatelji i ljubav se ne upoznaju

nit se ljubav sa prijateljstvom miješa

još uvijek se plašim vezivanja,

sad još jače nego u naš vakat

imam jednu u životu, podsjeća na tebe

samo što sam tebi sve vjerovo,

njoj ko i pokušavam, al mi nešto ne ide

vazda sam bio prekinut kako bi rekla,

pa se ne sjećam na prvu dosta toga

udjem nam nekad u poruke

ima ih gazilion tamo gdje ih nisam briso

pa se podsjetim i proživim neke emocije opet

olako sam ja tebe shvato jebiga

tretiro sam te ko programski kod

a ti, žena od krvi i mesa

takvu te i upozno, takvu te i zavolio

samo što ljubav moja boli jače od nečije mržnje

malo sam radio na ubijanju ega,

to je eto ko nešto novo u mojoj psihi

van toga, isto sranje, drugo pakovanje

tražim ti dušu u nekom drugom tijelu

ako se još baviš šejtanlucima,

naćeš ti mene il si već našla al ne kontam

srdačne ti pozdrave šaljem iz najskrivenijih dijelova mog uma

reci Benji da ne dolazi u rodni kraj

ne znam šta je glupan zajebo sad

znam samo da je tražena roba

valjda ti cvijeta cvijeće neko

možda si se i porodila do sad

spavaš li u mojoj majici pitam se

još uvijek imam tvojih 6.5 eura na paypalu

nikad ih nisam uspio podići

kažu da ljubav nema cijenu

ja sam tebe prodo za 70 maraka

osjećam se licemjerno kad mislim da volim nekog

ja sam uvijek volio najviše sebe

tebe sam volio jer voliš mene,

a bio sam nefiltriran s tobom

nemam više nikog da mogu tako

vjerovo sam da su svi zamjenjivi,

jesu uglavnom

tebi još nisam našo zamjenu

možda te nisam slago kad sam ti reko da si posebna

a da nisam ni znao da govorim istinu

bila si mi hrana za ego

ti i još milion njih,

ti si jebiga drugačija bila jer si znala za sve ostale

znala si i za sebe i opet si ostajala tu

i kad sam te ostavio u drugom gradu

nakon što si putovala cijeli jebeni dan

kako bih otišao sa znaš već kojom

to si mi oprostila, pa poslije toga još šta

sve vi dijelite jednu zajedničku stavku,

vi što birate da budete dio mog života

jebeno ste mazohistične, koji vam je kurac

nakon tebe gledam da završim odnos na vrijeme

kad osjetim da uzimam previše furseta

trudim se da ne praktikujem ono moje

ima me, nema me, ima me, nema me

kad me smoriš pa ja lažem da sam loše,

nisam nikad bio loše, bolio me kurac da se čujem s tobom

tačno je istina da što si gori to si bolji

sanjo sam da si primila Islam

trajao je san djelić sekunde

i to mi je neko drugi rekao

tebe ni na mapi nije bilo

nema te ni sad, nit će te bit

živi sa ostalim duhovima prošlosti

u prostorijama mog napaćenog mozga

p.s. ti si prva koja mi je pisala

[lifeinbooks]

Rijetki će te pitati kako si zapravo. Pozvati te u kafanu da zajedno proslavite onu diplomu, zagrliti te i zaplakati s tobom na pjesmu koju ti je voljela majka, otac, muž, žena, a više ih nema ili prva i najiskrenija ljubav koju nikad nisi prebolio. Samo rijetki će razumijeti tvoju ljepotu, tvoje kilograme, nesavršene mane koje su se nekako savršeno poredale po tvom licu, tijelu i koje te čine posebnim. Samo rijetki će voljeti tvoj krivi nos, tvoje podočnjake, velike ti uši, nekoliko kilograma više od onih iz kataloga nekog modnog časopisa ili savršeno sređene Instagram slike.

Rijetki će te pitati kako si zapravo. S kakvim snovima ideš umoran spavati i koliko se umaraš preko dana dok radiš na ostvarenju svojih snova. Rijetki će te pitati koliko ti je teško u školi, fakultetu, na poslu, u braku, u obitelji, u vožnji. Rijetki će pitati kome bježiš kad bježiš od sebe i rijetki će ti reći da imaš kome doći, kad poželiš pobjeći od sebe.

Zato, čuvaj takve ljude. I čuvaj sebe. Od umora, od ljudi, loših pitanja i nikakvih odgovora. Čuvaj sebe od bježanja i sudaranja sa sobom samim. Već večeras odgovori sebi na nikad postavljena pitanja. Već večeras priznaj sebi koliko rijetko sebi govoriš kako si premoćna osoba i kako ovaj svijet vrijedi jer te ima.

Već večeras reci sebi da si rijetka osoba i da je onaj Balašević fakat bio u pravu - da samo rijetki nađu rijetke. Zapravo svašta će drugi govoriti. Ali ćeš ti svojim životom, nekad i bez ijedne izgovorene riječi puno toga reći.

[gospocki]

ljubav / požuda

"Požuda je haos, ljubav je umjetnost. Ljubav je beskonačna, požuda je konačna. Ljubav je duhovna, požuda je fizička. Ljubav je nesebična, požuda je sebična. Ljubav je besmrtna, požuda je smrtna. Ljubav je produktivna, požuda je destruktivna. Ljubav zahtijeva unutranju ljepotu, požuda treba fizički izgled. Požuda se vodi nagonima, ljubav se vodi srcem. Ljubav se razvija u mozgu, požuda u gonadama. Požuda živi na površini riječi, ljubav u dubini nesvjesnog. Ljubav je racionalno emocionalna, požuda emocionalno racionalna. Ljubav je homeopata, požuda je sociopata. Ljubav je pronicljivost, požuda je sljepilo. Požuda proždire, ljubav hrani. Ljubav impresionira, požuda tlači. Ljubav centralizuje, požuda zaluta. Ljubav inspiriše, požuda deprimira. Ljubav je zdrava, požuda hroma. Požuda je kocka, ljubav je igra. Požuda je vulkan, ljubav je kiša. Ljubav je plodna, požuda sujetna. Požuda je zvijer, ljubav je golubica. Požuda je mržnja, ljubav je ljubav. Ljubav je istina, požuda je hiperbola. Ljubav je osnova univerzuma, požuda je sama po sebi neosnovna. Požuda je besciljna bez ljubavi, ljubav je ciljna bez požude. Ljubav i požuda su razdvojeni. Zajedno su samo kada je ljubav prva, a požuda druga."

[kljucdosrca]

Nostalgija

Lakše bi mi bilo da te nikad nisam vidjela.

Da ne znam koga sam izgubila.

Da je vrijedilo išta, nebi sada bilo ovako.

Sav svoji svijet vidjela sam u tvojim očima.

Sjećaš li se…kada smo voljeli ići u školu,

…kada smo gledali kako ćemo izaći vani,

…kada nas nije bilo briga kako izgledamo,

…kada su nam rođendani bili sve,

…kada nam je ljubljenje bilo odvratno,

…kada nismo imali društvene mreže,

…kada smo se veselili jedno drugome.

…kada nismo znali da će to sve biti samo uspomene.

To je sve nostalgija.

Godine prolaze, jedna za drugom nižu se.

Još se sjećam tona tvoga glasa, parfema i izgleda.

Duge valovite crne kose…

Smeđih očiju u kojima je bio sav moji svijet…

Dubokog glasa i nježnog lijepog parfema.

Još se sjećam svega pa i tvoga pogleda kada bi me ugledao…

Leptirića u stomaku koje sam osjećala,

Srce kako mi je ludo lupalo.

I lice kako bi mi se ozarilo kada bih te vidjela.

Sjetim te se često, u mome srcu još imaš posebno mjesto.

Sjetim te se često, tvoje crne kose i ljubavi jedne, što ju sjećanja na dalek put nose.

Sve je ovo moga biti naša sadašnjost.

Bili smo si prva prava ljubav.

A prava ljubav zaborava nema.

I baš zato ćeš zauvijek biti moja nostalgija 🤍

V.G