#posljednje poruke

[cgvijesti]

Posljednje poruke koje je Ana Volš poslala svojoj majci

Milanka Ljubičić (69), majka Ane Volš (39), rođene Beograđanke kojoj se svaki trag izgubio 1. januara u gradu Kohasetu u Masačusetsu, u ekskluzivnoj ispovjesti za list Nova otkriva da joj se ćerka samo nekoliko dana prije nestanka žalila da ima probleme sa suprugom Brajanom (46) oko djece. Ipak, i pored činjenice da je Brajan optužen za ubistvo njene ćerke, Milanka se i dalje nada da je Ana živa…

[pleatonitum]

Što Biblija naučava o stanju umrlih ?

Što se događa kad osoba umre — odlazi li ravno na Nebo ili u pakao, ili ne odlazi nikamo? Je li to samo stvar osobnoga uvjerenja? Je li život nakon smrti veliki upitnik? Mogu li mrtvi ljudi priopćavati poruke živima? Je li moguće da se demoni pojavljuju u obliku pokojnika koje smo voljeli? Hoće li se Sotona koristiti ovom metodom da vara u posljednje dane? Otkrijte istinu o životu nakon…

[mentalnahigijena]

OTVORENI BALKAN Srpsko - albanski hegemonizam pod krovom 'ruskog svijeta' Bilo da je riječ o spinu i zamagljivanju stvarnosti ili pak postojanom stavu unutar briselske administracije, tekst Nezavisnih novina o namjeri Evropske unije da inkorporira regionalne inicijative u jednu mogao bi otkriti neke nove planove starih planera. Pod regionalnim inicijativama prvenstveno se misli na Berlinski proces koji je pokrenula Njemačka uz podršku više članica Evropske unije i "Otvoreni Balkan", kojim rukovode za sada jedine članice Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija. Je li zapravo realna kompatibilnost ove dvije inicijative da bi EU pristala da ih na svojevrstan način objedini i prihvati.  U formi su inicijative skoro pa podjednake, podrazumijevaju infrastrukturnu i ekonomsku povezanost i razvoj regionalnih odnosa. Međutim, suština, njihovi kreatori ali i suporteri daju naslutiti da se radi o procesima koji vode odvojenim pravcima. Berlinski proces je njemački proizvod bivše kancelarke Angele Merkel, kojeg je prilikom posljednje posjete Zapadnom Balkanu bez zadrške podržao i novi kancelar Olaf Scholz. Uz Berlinski proces zasigurno stoji i najveći dio prosperitetnog područja EU. S druge strane kreatori Otvorenog Balkana su u Beogradu i Tirani, vjerovatno najvećim hegemonističkim centrima Balkana. I jedni i drugi već vijekovima imaju neskrivene pretenzije na teritorije svojih susjeda. Istina u slučaju Albanije one su posljednjih decenija nešto blaže, ali sa Srbijom je to posve druga priča. I dok je Berlinski proces priča o olakšavanju evropskih integracija svih zapadnobalkanskih država koje još nisu u Uniji, "Otvoreni Balkan" je prema riječima njegovih kreatora prvenstveno usmjeren na međusobno povezivanje zemalja regije. Dakle, u tom srpsko - albanskom projektu cilj je prvenstveno maknuti granične prijelaze. Gdje bi to vodilo možda je najbolje iščitavati iz izjava srbijanskog ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Vulina. Prvenstveno riječ je o vjerovatno najvećem pojedinačnom agresoru u postratnom vaktu i odnosima BiH i Srbije, koji svako malo upada na teritoriju naše zemlje i širi priče ispričane u paklenim planovima čiji je osnovni proizvod bio genocid, ali i brojni zločini i nedjela. I niti jedan taj politički i nediplomatski upad Vulina na teritoriju Bosne i Hercegovine nije prošao bez jasne poruke o "svim Srbima u jednoj državi", što je zapravo prevedeno značenje "srpskog sveta", odnosno nastavak politika srpskih memoranduma u kojima je zamišljeno stvaranje velike Srbije. Iščitavajući takve poruke jasno je da taj "Otvoreni Balkan" i nije ništa drugo do li lukav plan da se politički pod plahtama ekonomije dobije ono što se nije dobilo oružanom agresijom. Albanija istovremeno nema ništa protiv, jer bi se na identičan način, ukidanjem graničnih prijelaza, ona spojila s teritorijama projiciranim za "albanski svijet" (čitaj veliku Albaniju). I sada bi zagovornici "Otvorenog Balkana" kazali kako je to prvenstveno ekonomska inicijativa, da joj se ne trebaju imputirati politički prefiksi. Ali, zašto onda kreatori te ekonomske inicijative nisu uložili ni trun napora da se riješe ekonomski sporovi koje imaju sa komšijama. Srbija se u godini kada je rođen autor ovog teksta, dakle prije četrdesetak godina, obavezala da će Bosni i Hercegovini plaćati naknadu za poplavljeno zemljište, te naknadu za upotrebu vode iz hidroakumulacija na Drini. Umjesto da potpisano poštuje i plaća ono na šta se njegova zemlja obavezala, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić pravi se nevješt, pa sve to naziva besmislicama. Kako mu onda vjerovati da će poštovati dogovore i potpise odluči li se Bosna i Hercegovina na pristupanje Otvorenom Balkanu. Dakle, stavimo po strani sve strahote prošlosti, gledajmo na stvar čisto ekonomski i zapitajmo se vrijedi li vjerovati Vučiću kojem je jedan sporazum sa BiH besmislen, dok zagovara drugi. I taj bi mu vjerovatno vrlo brzo postao besmislen, pa bi na talasima SANU-a krenuo u treći. Iza inicijative Vučića i Rame stoji i agresorska Rusija, čiji šef diplomatije Sergej Lavrov jasno daje podršku. Istovremeno, mada naizgled nemoguće i besmisleno, uz inicijativu su stale i Sjedinjene Američke Države. Postavlja se pitanje kakva je to inicijativa ako se oko nje slažu hegemonisti, agresori i još uvijek vodeća svjetska sila? Bez obzira šta su kome u svemu tome motivi, jedno je jasno, Evropska unija ni pod koju cijenu niti može niti smije objediniti ove inicijative. Uz sve njene mane, činjenica da je podržava Rusija jer bi joj to omogućilo kontrolu na dijelu Zapadnog Balkana, ali i SAD koje tako žele balansirati i držati evropske integracije ove regije pod svojom šapom, dovoljne su da EU ipak čvrsto stoji uz Berlinski proces. I skoro je pa sigurno da će onaj dio Evropske unije koji vrijedi, ekonomski i politički, ostati posvećen Berlinskom procesu. Ne morate biti poseban znalac pa da shvatite da su izvori za teze s početka ovog teksta smješteni oko Viktora Orbana, Olivera Varhelyija i Petera Sijarta. Samo njima i može odgovarati forsiranje inicijative "Otvoreni Balkan", sve dok je na matrici i u smjeru ruskih interesa. Ono što bi u Washingtonu morali shvatiti kada je riječ o Vučić - Rama inicijativi jeste činjenica da podrškom tom procesu guraju ovaj prostor sve više pod kontrolu Moskve, a sve dalje od Brisela. Ukoliko je zabrinutost koju konstantno ističu zaista iskrena onda bi zvanični D.C. morao okrenuti kormilo i priključiti se progresivnom dijelu EU u pokušaju da nas usidre u svoje mirne luke. U suprotnom sve bi ovo jednog dana moglo biti "Zatvoreni Balkan svekolikog ruskog svijeta".

[tiamobiteli]

Značajke iPhonea za koje možda niste znali

Iako svakodnevno koristite iPhone, moguće je da možda niste svjesni koliko su moćne neke od skrivenih značajki na iPhoneu. Ako ste na nekoj od akcija nabavili neki od najnovijih iPhone modela iz posljednje serije, možda niste ni očekivali neke od značajki koje posjeduju ovi mobiteli u svojim posljednjim verzijama softvera. Pročitajte dalje kako biste saznali više o savjetima i trikovima pomoću kojih korisnici iPhonea mogu u potpunosti iskoristiti svoje pametne telefone. Sljedeće skrivene značajke su praktične i štede puno vremena. Evo nekoliko profesionalnih savjeta! Pročitajte do kraja za trik sa šifrom kako bi bolje osigurali vaš Apple uređaj. 1. Primajte obavijesti na druge Apple uređaje Apple proizvodi razne uređaje, kao što su MacBook, iPad, Apple Watch i famozni iPhone, tako da je jedna od značajnih prednosti iOS-a u odnosu na Android to što možete neprimjetno upariti svoj iPhone s drugim Apple uređajima. Ako želite odgovoriti na pozive ili odgovoriti na tekstualne poruke s prijenosnog računala ili bilo kojeg drugog Apple uređaja, trebate učiniti sljedeće: •    Idite na Postavke •    Dodirnite Telefon (ili Poruke) •    Dodirnite Dozvoli pozive na drugim uređajima (ili Prosljeđivanje tekstualnih poruka) •    Izaberite na koje Appleove uređaje želite primati i slati telefonske pozive ili poruke. 2. Medijateka aplikacija Medijateka aplikacija novi je način prikazivanja aplikacija. Ova je značajka najzgodnija za mnoge aplikacije podijeljene na različitim stranicama. Kategorije kao što su zabava, zdravlje i rekreacija te društvene mreže, automatski su raspoređene u jednom pogledu u značajci Medijateka aplikacija. Kategorije izgledaju kao mape aplikacija, a uz ovu značajku ne morate sami uređivati mape, inovativna tehnologija će se pobrinuti za to. Ako koristite određenu aplikaciju češće ili ste je koristili nedavno, iOS će povećati njenu ikonu u odnosu na ikone drugih aplikacija u kategoriji, zbog čega se ikone razlikuju po veličini. Ova značajka omogućuje korisnicima učinkovitije upravljanje stvarima i pokretanje aplikacija jednim dodirom bez odlaska u mapu. 3. Prevedi Prevedi je nova značajka u najnovijoj verziji sustava iOS, koja korisnicima omogućuje prevođenje izgovorenih riječi u stvarnom vremenu. Zvuči zgodno, zar ne? Za sada podržava 12 jezika, ali u početku je i Google Translate podržavao samo 11 jezika. Ipak, značajna je prednost sada u tome što Appleova aplikacija sve to radi na samom uređaju. To je dosta praktično, na primjer ako se nalazite u stranoj zemlji i pokušavate pronaći smještaj, a ne želite trošiti podatke u roamingu. Također je korisno znati da Prevedi ima ugrađen način za razgovor. I Google to nudi, ali ovdje je to pojednostavljeno korištenjem samo jednog gumba za mikrofon umjesto da treba reći prevoditelju svaki put kada druga osoba govori. Ova aplikacija sluša jezike i razvrstava ih na istu stranu razgovora. 4. Snimanje videozapisa uz zaključani zaslon Živimo u digitalnom dobu, kada pritiskom na gumb bilježimo lijepe trenutke i zanimljive događaje. Postoje trenuci kada lijep trenutak prolazi tako brzo, a vi biste željeli da vam je kamera otvorena za klik ili snimanje videozapisa. Sada je moguće snimati videozapise i okinuti slike dok je telefon zaključan. Učinite sljedeće korake za aktiviranje ove značajke: •    Prvo, iPhone mora biti zaključan. Pritisnite gumb Shutter, gurnite donju desnu ikonu kamere na pola puta prema gore i ne puštajte. •    Nastavite držati prst na načinu klizača kamere još uvijek na pola puta, a zatim kliznite način rada kamere na videozapis. •    Dvaput pritisnite tipku Home tri puta. •    Nastavite držati prst mirno na pola klizača dok iPhone ne isključi zaslon. •    Ako želite završiti snimanje, otključajte iPhone kao i obično. 5. Upozorenja o kompromitiranim lozinkama Apple vjeruje u očuvanje privatnosti svojih korisnika – prilično su to jasno dali do znanja s najnovijom kampanjom koja se fokusira na "privatnost". Apple je u posljednjih nekoliko godina obogatio svoj upravitelj lozinki za ključeve s novim značajkama. S najnovijim softverom nadograđen je sa novom značajkom koja šalje korisnicima obavijest kada utvrdi da su njihove lozinke ugrožene prilikom povrede podataka. 6. Koristite Alfanumeričku šifru                     Prilikom postavljanja značajke Touch ID i šifra na iPhone uređaju, Apple kao zadanu postavku traži da postavite šesteroznamenkastu šifru. Međutim, ako želite osigurati svoj Apple uređaj na više od osnovne razine, to možete učiniti pomoću brojki i slova za šifru. Slijedite ove korake za alfanumeričku šifru: •    Idite na aplikaciju Postavke da biste postavili alfanumeričku šifru •    Pritisnite na Touch ID i šifra •    Zatim odaberite Promijeni šifru (unesite staru šifru) •    Pritisnite na Opcije šifre •    Zatim kliknite na Slovnobrojčani kod po izboru. Kontaktirajte TIA-Mobiteli na prodaja@tia-mobiteli.hr za više informacija i posjetite našu web stranicu kako biste pogledali promotivnu ponudu iPhonea!

Izvor bloga: https://www.tia-mobiteli.hr/blog/?id=znacajke-iphonea-za-koje-mozda-niste-znali

[balkantimes]

MACRON TURKE NE MOŽE PREPASTI

Moramo biti oštri prema Vladi Turske, a ne prema turskom narodu, koji zaslužuje više nego Erdoğanovu Vladu” jeste rečenica koja otkriva pomenute fantazije, ali također glupost i Macronovo bazično nerazumijevanje spora. 

Naime, prije svega, tursko-grčki sporovi oko morskog razgraničenja i zračnog prostora stariji su (više decenija) od političke karijere turskog predsjednika i vrlo je iluzorno misliti da bi promjena vlasti u Turskoj, koju Macron očigledno priželjkuje, trajno riješila spor

Bojan BUDIMAC

Tenzije na istočnom Mediteranu svakodnevno rastu i predmet su sve intenzivnijih diplomatskih (i vojnih) aktivnosti. Neumoran u trovanju tursko-grčkih odnosa (doduše, uz servilnu asistenciju Grka), histerično-eratični predsjednik Francuske Emmanuel Macron (“samo” 2.000 km udaljene od turske ekskluzivne ekonomske zone na koju su Grčka i Južni Kipar bacili oko) znatno je podigao letvicu verbalnog rata, spuštajući diskurs na lični nivo. Na sastanku EU Med Group, blago rečeno, neodmjerenim izjavama razgolitio je svoje političke fantazije.

Na samitu pomenute organizacije, koja je osnovana 2013. na inicijativu najveće greške Evropske unije – Južnog Kipra, a koja se sastoji od 7 zemalja (Kipar, Francuska, Grčka, Italija, Malta, Portugal i Španija), navrat-nanos organiziranom na Korzici, hoćebiti Napoleon (Korzikanac) je, između ostalog, rekao: “Moramo biti oštri prema Turskoj vladi, a ne prema turskom narodu, koji zaslužuje više nego Erdoğanovu Vladu.” Dodao je da “Turska više nije partner u mediteranskoj regiji,” ponavljajući laž da je NATO saveznica Turska imala nekoliko neprihvatljivih susreta s francuskim ratnim brodom kod Libije.

Ovo posljednje odnosi se na incident koji je Francuska prijavila NATO-u u junu. NATO je istražio navodni incident, ali je izvještaj o rezultatima istrage ostao povjerljiv. Punim pravom sumnjam da bi bio tako klasificiran da je incidenta zaista bilo, odnosno da je turska ratna mornarica odgovorna za njega. Govoreći o široj slici i uzrocima Macronove histerije, turski ministar vanjskih poslova Mevlut Çavuşoğlu nedavno je objasnio da se navodni incident desio ubrzo nakon promjene (ne)ravnoteže u Libiji, gdje Macron čvrsto stoji uz ratnog zločinca Haftara, odnosno nakon što su snage međunarodno priznate Vlade Libije uz vojnu pomoć i tursku tehnologiju (dronovi) odbacile pučistu i razbile opsadu oko Tripolija. “Odmah nakon toga rekao je da su naši brodovi maltretirali francuske brodove u istočnom Mediteranu, ali to nije mogao dokumentirati te je ostao ponižen”, izjavio je Çavuşoğlu, uz opasku da je (i) to uzrok histerije.

Svi se sjećamo Macronovog uvjerenja da je NATO “klinički mrtav”. Turski ministar odbrane Hulusi Akar u nedjelju, 13. septembra 2020, podsjetio je na to i ukazao na nekonzistentnost: “S jedne strane, reći ćete da je NATO umro, a onda ćete se nadati pomoći NATO-a. Neka provociraju koliko žele, neće stići nigdje.”

Kad je već riječ o francuskom odnosu prema NATO-u, treba se prisjetiti da se Francuska 1966. godine, za vakta Charlesa de Gaullea, povukla iz vojnog dijela saveza. Tada, 1966. godine, kao i sada Francuska je imala “samo” jedan “mali” problem s NATO-om – nije ga mogla instrumentalizirati za svoje vlastite kolonijalne projekte. Nezadovoljstvo je tinjalo od 1956. godine, kada je Dwight D. Eisenhower natjerao Izrael, Veliku Britaniju i Francusku da se povuku sa Sueckog kanala, na koji su Americi iza leđa izvršili invaziju (posljednji časni čin SAD-a u regiji).

Povratak Francuske u vojni dio NATO saveza 2009. godine za vrijeme Nicolasa Sarkozyja u svjetlu nikad zajaženog francuskog kolonijalizma mogao bi se danas posmatrati kao nada da će se taj odnos promijeniti i kao pripremu za razbijanje Libije. Sada, kada je Turska pokvarila taj (i ne samo taj, ne treba zaboraviti Siriju) kolonijalni plan, hoćebiti Napoleon skiči “Pax Mediteranea!” ložeći Grke da zatvore izlaz na otvoreno more (isti taj Mediteran) zemlji s najdužom mediteranskom obalom. U svrhu te ložnjave navodno šalje (pa ne šalje – hoće kaki, neće kaki) nosač aviona Charles de Gaulle, kao da će to uplašiti Turke. Bilo bi mnogo simbolike u tome da vojni hardver tog imena bude instrument kojim će se NATO alijansa rasturiti.

Međutim, “moramo biti oštri prema Turskoj vladi, a ne prema turskom narodu, koji zaslužuje više nego Erdoğanovu Vladu” jeste rečenica koja otkriva pomenute fantazije, ali također glupost i Macronovo bazično nerazumijevanje spora. Naime, prije svega, tursko-grčki sporovi oko morskog razgraničenja i zračnog prostora stariji su (više decenija) od političke karijere turskog predsjednika i vrlo je iluzorno misliti da bi promjena vlasti u Turskoj, koju Macron očigledno priželjkuje, trajno riješila spor.

Naglasak na trajno, jer dok se pučem ili nekom sličnom intervencijom može dovesti na vlast izdajnik, koji će neko vrijeme potiskivati nacionalne interese, to ne može trajati dovijeka. Osim toga, Turska je već bila u tome. O čemu pričam? Prošle subote (12. septembar) obilježena je 40. godišnjica krvavog vojnog puča iz 1980. godine u Turskoj. Kao i prethodna dva (1960. i 1971. godine), bio je pozdravljen na Zapadu. Fini i “miroljubivi” tadašnji predsjednik SAD-a Jimmy Carter o puču je obaviješten depešom šefa ankarske CIA stanice Paula Henza: “Naši momci (u Ankari) su uspjeli.” No, za priču o tursko-grčkim odnosima važniji je dokument iste te agencije naslovljen Grčko-turski odnosi: saveznici u ćorsokaku (Greek-Turkish Relations: The Deadlocked Allies), napisan 2 godine kasnije, a u kojem obavještajci izražavaju zabrinutost da će se “tursko-grčki odnosi pogoršati kako turski generali budu ukidali restrikcije na turske političke aktivnosti”, jer su isti (generali pučisti) pokazali “umjerenost” – čitaj: djelovali su nasuprot nacionalnim interesima u uvjetima apsolutne vlasti. Da onog momenta kada se politika prepusti civilima to gušenje nacionalnih interesa nije moguće, veoma je brinulo američke špijune i analitičare.

No, vratimo se na Macronovu detonaciju. Šablon “mi nemamo ništa protiv naroda, ali imamo protiv vladara” mnogo je puta bio uvod u agresivne (neo)kolonijalne ratove u kojima bi narod “protiv kojeg” imperijalisti nemaju “ništa protiv” grdno nastradao. Ne, naravno da ne mislim da hoćebiti Napoleon ima potencijala za nešto tako prema Turskoj. Ovo je klasičan dog whistle (upotreba kodiranog ili sugestivnog jezika u političkim porukama) turskoj opoziciji, koji previše podsjeća na nedavnu (višenedjeljnu) diskusiju, povodom slične poruke, samo mnogo otvorenije, kandidata za američkog predsjednika Joea Bidena.

Početkom augusta na društvenim mrežama pojavio se snimak dijela intervjua koji je Joe Biden dao New York Timesu u decembru prošle godine, a koji je objavljen u februaru ove. U tom klipu, koji je odgovor na pitanje o Turskoj, Biden (ponosno) eksponira intervencionistički impuls: “Ono što mislim da bismo trebali raditi jeste da sada pristupimo sasvim drugačijem pristupu njemu (predsjedniku Erdoğanu), jasno stavljajući do znanja da podržavamo opoziciono vodstvo. (…) Još uvijek smatram da, ako bismo se izravnije angažirali kao što sam ja to činio, možemo podržati one elemente turskog rukovodstva koji još uvijek postoje i dobiti više od njih, ohrabriti ih da mogu poraziti Erdoğana. Ne pučem, ne pučem, već izbornim procesom.”

Klip je ubrzo postao viralan i, iako se opozicija u Turskoj trudila svim silama da izigrava mrtvog oposuma, skandalozna Bidenova izjava postala je predmet svakodnevnih diskusija na TV pričaonicama. No, jedina “odbrana” opozicije (kroz njihove trolove) bila je “zašto sada kada je to 8 mjeseci staro?”. Vrlo je teško biti uvjerljiv kao “antiimperijalista” kada se jedini cilj opozicije poklapa upravo s imperijalističkim i kolonijalnim aspiracijama Zapada.

Reakcija opozicije u Turskoj na Macrona bila je promptna, “oštra” i donekle neuvjerljiva. Da bi bila uvjerljivija, treba zaboraviti kako su ti isti predstavnici turske opozicije obijali pragove EU klevećući predsjednika koga sada kao “brane”. A EU nije neutralni posmatrač. Korzika je bila Macronov pokušaj da EU Med nastupi kao jedinstven blok kada se 24. i 25. septembra na specijalnom samitu u Bruxellesu okupe lideri EU da razmatraju spor i “bolne” sankcije Turskoj na koje poziva Grčka. Sankcije se, uzgred budi rečeno, sjajno uklapaju u onu Einsteinovu definiciju ludosti “činiti stalno jednu te istu stvar i očekivati različite rezultate”, ali to je domet Mitsotakisa, osim što prezaduženu Grčku gura dublje u dugove kupujući vojni hardver od Macrona. Za odgovor na pitanje koliko je EU spremna na samopovređivanje sankcijama i koliko je spremna ili nespremna da se pravi slijepa prema činjenicama geografije, međunarodnih zakona i normi morat ćemo sačekati taj samit.

Najbolji odgovor na pitanje (za koji su potrošene tone mastila i hiljade minuta u međunarodnim medijima) zašto se Macron upetljao u nešto čemu nije dorastao, a za šta je Vijeće sigurnosti UN-a davne 1976. dalo preporuku da se riješi bilateralno između Turske i Grčke, dao je analitičar Philippe Moreau Defarges, bivši francuski diplomata: “Želi zaboraviti ono što se događa u Francuskoj. Želi mobilizirati francusko javno mnijenje oko velikog cilja.”

S podrškom između 26 i 36 posto, s više od 10 hiljada novih slučajeva zaraze virusom korona dnevno (subota, 12. septembar) i žutim prslucima ponovo na ulicama (koje bezdušno batina i zasipa suzavcem) svega 8 mjeseci pred izbore – prilično hazarderska nazovimopolitika. Bit će mirakul ako taj galski pjetlić ne bude očerupan na izborima sljedećeg aprila.

Izvor

[zasvepare]

30. januar 2020. 

PODVUCI, DA ZNAM ŠTA DA ČITAM iliti Close reading Bijela knjiga Stipe Šuvara & co. 

[Književna radionica Rastka Zakića, Beograd, 1984 izdavači: Rastko Zakić, Dragan Antić Knjigu preporučuju za štampu: Biljana Jovanović i Vida Ognjenović Tiraž: 1.000 primeraka]

[...] Ukoliko bude tehničkih uslova i dobrog prijema kod čitalaca, pa sa- mim tim i sredstava za opstanak projekta, dokumenti će se štampati  potpuno autentično, jedino uz neophodna tehnička prilagođavanja  (prilagođavanje faksimila zajedničkom formatu knjige i sl.). Tako  će iza dokumenata na najočigledniji način stajati njihovi tvorci, os- tavljajući svoj svetli, ili mračni trag u vremenu. [...] 

Ovo, srpsko izdanje Bijele knjige, iz 1984, zabranjeno je i spaljeno. Uredili su ga novinari Rastko Zakić i Dragan Antić, tako što su ga uvili u košuljicu pod naslovom “Antologija dokumenata o vremenu u kome živimo”, uz “preporuku za čitanje” Vide Ognjenović i Biljane Jovanović. Pravi naslov dokumenta je “O nekim idejnim i političkim tendencijama u umjetničkom stvaralaštvu, književnoj, kazališnoj i filmskoj kritici, te o javnim istupima jednog broja kulturnih stvaralaca u kojima su sadržane politički neprihvatljive poruke”. 

U ovom izdanju se ne spominje da je glavni i odgovorni urednik Bijele knjige,  u okviru Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, Centre za informiranje i propagandu, bio Stipe Šuvar. 

U analizi glavnih “dnevnih i tjednih listova, zabavno-revijalne štampe koja u posljednje vrijeme prednjači u tzv. politizaciji, zatim omladinske i studentske štampe (posebno zagrebačke beogradske ali i druge), dijela ‘politiziranih časopisa za kulturna pitanja’, te sporadično nekih emisija na radiju i televiziji” (str. 8), koja pokriva period “od početka 1982. do 20. ožujka 1984″, kao nepodobni i neprihvatljivi navode se uglavnom srpski i slovenački autori. 

----

str. 5-6

U pretkongresnom dokumentu iz 1974. godine “Politika i zadaci Saveza komunista u oblasti kulture i nauke”, a nakon konkretne analize “zastupnika najrazličitihij idejno-političkih pravaca” prethodnog razdoblja, data je i sumarna ocjena da “svaka od pomenutih antisocijalističkih i antisamoupravnih tendencija na svoj način iskazuje istu aspiraciju da intelektualni rad i stvaralačku delatnost pretvori u sredstvo interesa i ciljeva koji su duboko tuđi stvaralaštvu". I dalje se u tom partijskom dokumentu ocjenjuje, da u spomenutim uvjetima “dolazi do ‘crnog talasa’ u filmu, delimično u književnosti, dramskoj umetnosti. U Pojedinim tvorevinama, pod firmom umetnosti, ispoljili su se otvoreni pokušaji obezvredjivanja revolucije i njenih tekovina u ime ‘demistifikacije’. Takva opozicionerska i kontrarevolucionarna stremljenja bila su jedno vreme stimulisana i društvenim priznanjima i nagradama’””.  No, partijske ocjene i politiku u kulturni nakon 1972. godine neki su kulturni stvaraoci (i “stvaraoci”) počeli otvoreno osporavati, posebno od 1980. godine naovamo. Kao indikativno spomenut ćemo neke stavove književnika Bore Ćosića iznesene u ‘Omladinskim novinama’ (u novembru 1980) i “Književnoj reči” (u aprilu 1981). B. Ćosić je 1968. godinu istakao kao “značajan trenutak u razvoju mnogih ljudi. Za njega je period 1968-1970. bio “period u kome je nas nekoliko radilo dosta samostalno”. Medjutim, nakon 1972. godine dolazi do negativnih procesa: “Moram reći da smo od 1972. godine pa sledećih nekoliko godina imali blagu formu kulturne revolucije, bez obzira na to kako će docnije biti ocjenjeno i utvrdjeno”. “Svaka se stvar - pisao je B. Ćosić - može opovrgnuti i okrenuti u svom značenju i značaju pod uslovom da postoji klima u kojoj je to dopušteno, a upravo se to dogadjalo u pojedinim periodima našeg razvoja, kulturnog i društveno”. “Neka se istorijska pravda postiže brže nego što to mislimo. Čak za manje od deset godina napravljen je jedan takav obrt u istoj zemlji, u istim društvenim okolnostima” (od 1972. do 1980. kad je dao intervju - n n.) Sadašnje su prilike, po njemu “civiliziranije i mnogo snošljivije”. Politici Saveza komunista, utvrdjenoj na Desetom kongresu SKJ, B. Ćosić (u spomenutom intervjuu) sagledava (tj. vidi) kraj. Zanimljiv je i njegov stav o ulozi i funkciji umjetnika. “Umetnik mora biti nepodesan, jer je smisao njegovog posla da nepodesnim sredstvima pokuša da izbori neke istine koje će tek doći”; umjetnički je posao posvećen “razotkrivanju niza sumnjivih pojava”.  Polemizirajući sa N. Majorom, Bora Ćosić je postavio zahtjev da se o njemu kao ličnosti sudi isključivo na osnovu njegove beletristike i esejističke proze (a nikako na osnovi intervjua, izjava i napisa u novinama i časopisima!), ističući i to da nema nikakvih ambicija za neku vrstu simultanke jedan prema dva miliona (aluzija na dvomilionsko članstvo Saveza komunista), dodajući uz to da on ne spada “u tor opozicione politike delatnosti, kao ni u bilo kakav drugi (tor).” Ovdje podsjećamo da je roman Bore Ćosića “Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji” svojevremeno ocijenjen kao antisocijalistički pmaflet, da je kazališna predstava, radjena po toj knjizi, skinuta s repertoara, a onemogućeno je i prikazivanje filma snimljenog po tom romanu.)  Kao što će se zaključiti iz ove analize, ono što je Bora Ćosić tvrdio početkom 1980. godine, u medjuvremenu je postao lajtmotiv mnogih. Njegove tvrdnje danas čak zvuče i relativno bezazleno u odnosu na sve ono što su u medjuvremenu napisali i izrekli npr. Miroslav Egerić, Mića Popović, Igor Mandić, Marjan Rožanc, Vitomil Zupan, Antonije Isaković, Lojze Kovačič, Dimitrij Rupel, Milovan Danojlić i drugi. 

---

str. 78-81. 

O KNJIZI STRAH I HRABROST

Knjiga proze Edvarda Kocbeka, “Strah i hrabrost”, nakon što je prvi put objavljena (1951. u Ljubljani) doživjela je oštre kritike i više nije štampana do 1982. godine, kada se pojavila (prevedena) u Beogradu, u izdanju “Narodne knjige”. Dimitrij Rupel, u pogovoru sadašnjem izdanju djela, objasnio je da je “knjiga bila suspendirana iz književnog života, a pisac anatemisan od strane ideološke kritike udružene sa svjesnim književnicima, činovnicima i idejnim radnicima”. Sada je dočekana s velikim pohvalama, ali i porukama izrazito političkog karaktera. Bila je u stvari povod za izricanje odredjenih sudova o našoj prošlosti i sadašnjosti. Smisao je sveg tog pisanja o Kocbekovoj knjizi sadržan u pitanju Predraga Matvejevića, postavljenog u podnaslovu njegova šireg osvrta u “NIN-u” (br. od 28. juna 1983): šta nam ta knjiga poručuje danas? Po njegovu mišljenju, njena ponovna pojava (nakon više od trideset godina) znači “neku vrstu rehabilitacije”, dogadjaj koji “zaslužuje pažnju”. “U takvim prilikama, u slučajevima koji su pratili pojedine knjige, obznanjuje se na poseban način naša kulturna povijest”, smatra on i citira neke ocjene (osude) izrečene u Sloveniji kada se knjiga bila pojavila (”blaćenje onog što nam je najsvetije”, “ružno patvorenje partizanstva”, “zabludjeli pamflet”, “knjiga s odvratnim neprijateljskim sadržajem” itd.), posebno se zatim zadržavajući na ocjenama Josipa Vidmara. Vidmar se, konstatira dalje, sedamdesetih godina vratio na tu svoju raniju kritiku Kocbekove knjige, ističući da je protiv nje istupio “zato što se moglo shvatiti da to djelo ‘izjednačava vrijednost partizanstva i belogardejstva pa makar i sub specie aeternitatis’”. (...) Pozdravljajući pojavu tog “tridesetogodišnjeg novorodjenčeta”, Jovan Delić je (”Politika”, 16. jula 1983) konstatirao da ta knjiga tek sada počinje svoju normalnu komunikaciju sa čitaocem, ironizirajući da “u tom neugušivom glasu valja osluškivati šum vremena te toliko slavljene, sa slobodarskog ljubljanskog kongresa pisaca i Krležinog govora 1952. godine. Kocbekova knjiga je onemogućena da obavi svoju književno-istorijsku misiju, mada je vrijednošću, pripovjedačkim rješenjima, pomjeranjem i razaranjem dogmatskog koncepta stvarnosti i čovjeka, otvorenošću za savremene evropske vidike i duhovne tokove kao i za značajne tradicionalne vrijednosti, bila daleko iznad i ispred vremena svoje pojave, a naročito iznad vremena svojih kritičara”.

---

str. 81 O ROMANU LEVITAN

U posljednji mjesec dana u centar pažnje tzv. kulturne javnosti (uz neke predstave “političkog teatra”) izbio je roman Vitomila Zupana, “LEVITAN” (u izdanju zagrebačkoga “Globusa”, 1983). Više je književnih kritičara Zupanovu knjigu (”Zatvorske antimemoare”) dočekalo s velikim pohvalama, žaleći što ona nije mogla biti objavljena ranije. Upozorit ćemo samo na nekoliko karakterističnih osvrta.  Za Velimira Viskovića (”Danas”, br. 106, 28. veljače 1984) Zupanova je knjiga “biografija, odnosno autobiografija bivšeg partizana koji se ne želi nakon rata konformirati, ne dopušta da ga obuzme pobjednička emfaza, sklon je ironizaciji ideološke monolitnosti i naivnog revolucionarnog optimizma”.  Pod naslovom “Uzničke uspomene”, “Vjesnikov” književni kritičar Zdravko Zima (2. ožujka 1984) u panegiričnom osvrtu na Zupanov roman, naglasio je, medju ostalim, da je Zupan za “sve što ga je stiglo u životu, a znamo da je bio mornar i boksač, inženjer i partizan, te da je poslije rata sedam godina proveo u zatvoru, bez pretjerane patetike okrivio i sebe sama, smatrajući da je možda živio malo ispred vremena. (...) Dospijevši u ovozemaljski pakao, junak romana odbacuje sve hipoteke, kao zmija koja mijenja košuljice, kako bi na ruševinama stoljeća - i svojoj kobi dakako - pokazao figu jednom vremenu i njegovim tragičnim zabludama”. 

---

str. 84

Nakon objavljivanje priče Milana Milišića, “Život za slobodu”, u dubrovačkom “Lausu”, u kojoj se “veliča čovjek koji je poslije oslobdjenja strijeljan kao bivši agent Gestapoa”, protestiralo je najprije Predsjedništvo Općinskog odbroa SUBNOR-a Dubrovnika, a kasnije je objavljeno više kritičkih napisa, ali i napisa u obranu M. Milišića. Spomenimo samo da je Predrag Čudića u “Književnim novinama” napisao da je Milišićev tekst pročitao ne kao pamflet već kao “dubok i složen tekst o ljudskoj sudbini u onim prelomnim trenucima života kada se čovek nalazi pred velikom zagonetkom, te da borci-čitaoci umeju da se bore, umeju da se bave politikom, ali ovoga puta im nije uspelo da pročitaju književni tekst.”

---

str. 91 

Upozorit ćemo i na neke pjesme RADMILE LAZIĆ (članice Sekretarijata Beogradske sekcije pisaca) objavljene u “Književnim novinama” u br. 667, 24. marta 1983): 

Četveronoške 

Kaži da je belo  i crno i belo  pasi redom  i kukolj i pelin  - belo -  iznutra i spolja otežalog zavežljaja  - tvoga tela. 

Kaži da je belo  ono što se kuva gore,  ono što se krčka dole,  ionako ćeš svaki kazan  kao sopstveni tanjir  olizati. 

Kaži da je belo  i kad vrana gukne  i kad gavran na krov sleti,  raj i pakao  i sve ovozemaljsko:  kolektivna sisa  kolektivno jaje. 

Kaži: belo  podji za ruljom i stadom pevušeći pesmice iz čitanke.  Udeo ličnog smanji lakše će ti biti  kad budeš izdisao. 

Budi spreman:  Kazuj da je belo  i danju i noću  bogu i Pilatu  i ovdašnjem bratu.

Uvek sit  uvek u erekciji  sledbeničke nove religije  hodaj na sve četiri. 

---

str. 92 

Upozorit ćemo i na dvije pjesme ALEKSANDRA PETROVA (takodjer jednog od aktivnih članova iz Beogradske sekcije pisaca). Kao svoj prilog na anketu “Književnih novina”: “Umetnost i politika”, poslao je dužu pjesmu iz koje ćemo citirati u cijelosti prvi i nekoliko stihova iz drugog dijela (”Književne novine, br. 658, 11. novembra 1982): 

1.  Pesnik crveni pred azbukom politike. Ali crvenim barjakom ne maše stidljivost.  Politika golica i draži pesnika  kao prolećni polen alergične nozdrve  i izvikano voće naivna usta.  Za govornicom, u sali iskićenoj ikonama  i izvodima iz svetih spisa,  pred brižljivo probranim slušaocima,  pesnikovo čelo se zari  i jezik obrasta - perjem. 

Umesto reči sunce  on izgovara naziv ustanove i kao ime svog boga  uzvikuje nadimak vodje. 

Sve je u najboljem redu.  Tapšu ga po ramenima  i stavljaju mu šećer u usta. 

Ali on vidi kako se iz mreža metonimija  izmigoljuje jegulja (menu de jour)  naručene poente. Metafore  kojima prevozi robu imaju dvostruko dno. 

Svojegrlavi slogovi gube korak  sa usvojenim ritmom. Lice skrnavljenja  proviruje iza zajapurene maske.  Uz grč strepnje od pogrdi i kazni.

---

str. 94 

“Književna reč” (u br. 214-216, ljeto 1983) objavila je i pjesmu slovenskog pjesnika BORUTA HLUPIČA “Ne računajte sa nama”, svojevrstan odgovor na popularnu pjesmu Djordja Balaševića, “Računajte na nas”. 

nesposobni za materijalističku analizu okrutno proganjate kritike na naš račun: zar ne uzdrhćete!  mi smo vaše razbojničko ogledalo:  refleksija bezbrojnih oglednih ureda.  zašto se branite od nas:  kada znate sve: ono čime vas hrane zar ne volite gledati svoje uredske face?  zar je zabranjeno pogledati mrtvome u oči?  priznajte: medju nama: ne računate na nas:  pa šta? Čekamo na poljupce i jabuke  i ne verujemo više vašim vatrenim parolama.  vaši smo jevrejski sinovi: u toj činiji kolinja  u toj obećanoj zemlji: noći i magle.

---

str. 109 

“Književna reč (u br. 213, 25. juna 1983) objavila je na naslovnoj stranici “kratku priču” Nemanje Mitrovića “Nakaze”. (Taj broj lista je inače posvećen kratkoj priči, gdje se, kako ističe “Književna reč” dešavaju “Najuzbudljivije stvari u svetu naše proze danas”.) Priča “Nakaze”, objavljena je dakle vrlo upadljivo, na naslovnoj stranici lista, a što je pisac htio da kaže (poruči) u tom “literarnom” (a ne “stručnom” medicinskom) tekstu, vidjet će se iz njenog sadržaja.  “Proučavajući aksolotle, gđa Šoven je utvrdila da polno zrela jedinka ove vrste predstavlja nerazvijen embrionalni oblik daždevnjaka”, počinje svoju “Priču N. Mitrović, dodajući da “aksolotl u pogodnim uslovima sazreva i postaje daždevnjak, dok se u svojoj prirodnoj sredini normalno radja, razmnožava i umire kao potpuno zasebna, nezavisna vrsta koja ne dostiže punu biološku zrelost. Ovaj jedinstveni primer pokazuje da zakržljalost može biti trajna, nasledna osobina čitave vrste. Nakaze predstavljaju jedan od tih neobičnih perifernih oblika života. Po svojim odlikama se razlikuju od postojećih ljudskih rasa, a pojedine od njih, zbog izrazite medjusobne sličnosti u rastu i telesnoj gradji, vezuje pripadnost nekoj potencijalnoj, nepostojećoj rasi. Te vilinske rase postoje samo periodično... Svi oni kao da potiču iz istog semena, podmetnuti u različite sredine kao kukavičja jaja. Bez obzira na to koliko im se roditelji razlikuju, oni liče jedan na drugoga kao blizanci... Uvek poluotvorenih usta, kao da su im sopstvena, zatenguta lica tesna, oni nas uhode nemo, sa mirnim pogledom utopljenika.”

--- 

str. 131 

LOJZE KOVAČIČ, književnik koji inače u Domu pionira u Ljubljani “vodi lutkarsku i literarnu djelatnost”, dao je intervju Manci Košir (”Književna reč”, br. 210, 10. maja 1983). Povod za razgovor bio je izlazak iz štampe prvog dijela Kovačičeve “izuzetne proze” “Pet fragmenata” iz koje je knjige M. Košir citirala neke autorove stavove:  “Politički roman kod nas ne možeš napisati: ovaj naš život je pre svega totalni privid koji postane opasan čim hoćeš konkretno da ga se prihvatiš: po drugi put živimo još u paleolitu svog podaničnog doba. Vreme u ratu kad je sve to započelo jednom zauvek je zaplombirano komunistima i fašistima, tim razmaženim ekstremistima, koji nikoga ne puštaju blizu. Ista je stvar s ovih 30 godina posle rata: ljudi su navikli da ideologija ne stoji ni u kakvoj vezi s njihovom stvarnošću, a uprkos tome moraju da je prihvate, jer im je distribuiraju odozgo, kao svakidašnji deo njihovog života. Privid s leva i desna”.  Zapitala ga jae: “Vi uopšte ne marite za politiku, ni za oficire, policajce, službenike... Da li zato što imate loše iskustvo sa njima (mislim na vaš zatvor 1945, i januara 1946, na kaznu, zaplenu “Besede” (časopisa - n. n.) zbog vašeg “Zlatnog poručnika”, na izgon s posla, jer ste novinarski rad shvatili ozbiljno itd.?”

Odgovorio je da “ne mari ni za kakve uniforme. “Uniforme su alegorije ovog uniformisanog vremena o kojem sam vam govorio. Vidite, utrenutku kad život postaje sve komplikovaniji, tajanstveniji, fatalniji, smrt je jednostavnija, uniforme su, kao vidljiva poverenica društva koje ne opstaje, anahronizam... Na pitanje da opiše “kakvu peripetiju s vlastima”, odgovorio je da upravo sada detaljno opisuje “svoje vreme od 1938. do 1948″, te da će se to čitati. 

--- 

str. 167 

U gotovo svakom razgovoru i predstavljanju Vitomila Zupana ističe se (ili on sam ističe) kako je proganjan od “vlasti”, kako je sa “vlašću” u stalnom sukobu. U anketi “Politike” (br od 12. oktobra 1982) o našem kulturnom trenutku, te je “progone” objasnio ovako: “U svim tim stvarima (riječ je o lošoj situaciji u kulturi i ne samo u kulturi - n. n.) se laže. Na te laži se naučiš ili ne. I jedno i drugo je loše. Laže se, to znači da se svet novina, politike, društvenih institucija većinom služi lažju. Mi se na to naviknemo, otvrdne nam koža, pomirimo se sa tim. Ili se ne naučimo, pa nas progone.”

...

str. 202

“Start je u br. od 14. siječnja 1984. objavio široki napis Milomira Marića (novinara “Duge”) o ŽELIMIRU ŽILNIKU, “jednoj od najkontroverznijih ličnosti jugoslavenske kinematografije”. Marić je, medju ostalim, komentirao i neke Žilnikove sporne filmove. Istakao je da je tek snimajući dokumentarni film o studentskim dogadjajima iz 1968. godine “Žilnik shvatio da u društvu postoje snage koje ne interesiraju nikakve promjene i koje su sasvim zadovoljne trenutnim stanjem. A bio je uvjeren da privilegiranim drugovima samo treba prijateljski i komunistički ukazati da njihov položaj nije baš u skladu sa socijalističkim moralom i da će oni isti trenutak postati najveći borci protiv društvenih nejednakosti. Ljudi su se zbog prezauzetosti bili malo zaboravili i vjerojatno su i sami počeli osjećati grižnju savjesti. Trebalo je samo ubrzati to otrežnjenje... Kažu da se - piše Milomir Marić - 1968. Žilnik vozio u ‘spačeku’ prebojanom u tenk iz kojega je prijeteći virila limena cijev, kao simulacija topovske cijevi. Tim istim spačekom, istina bez limene cijevi, njegovi junaci u filmu “Rani radovi” kreću u narod da ispitaju koliko je revolucija daleko od stvarnosti. Zapravo film je na tragu domaćih sutednskih nemira i sovjeske intervencije u Čehoslovačkoj, ozbiljno zabrinut nad sudbinom socijalizma na raskršću.  Sudbina “Ranih radova” bila je takva da je nakon kraćeg prikazivanja Okružno javno tužilasštvo u Beogradu privremeno zabranilo film zbog “teške povrede društvenog i političkog morala”. M. Marić kaže da je producentu “Avala-filma” “sugerirano da je ta zabrana stav najviše partijskog i državnog rukovodstva i da je bolje da se protiv nje ne žale”. Okružni sud u Beogradu kasnije je ukinuo odluku o privremenoj zabrani tog filma, te je “nakon grozničave trke s avionima i carinom” “tek oslobođeni” film stigao na Berlinski festival. Marić ističe da je nekim inozemnim kritičarima bilo “malo sumnjivo kakav je to radikalan film protiv državne birokracije kada ga je ona financirala i kao svog reprezenta poslala na medjunarodni festival. 

---

str. 226

Nekoliko zaključnih konstatacija 

I ova analiza dovoljno posvjedočuje da se u naš kulturni život posljednjih godina plasiraju nimalo bezazlene političke teze, zahtjevi i optužbe, te postiže aferaška politizacija posebno književnosti, kazališta i filma. Javnosti se kao velika iznačajna djela i ostvarenja nerijetko nude stvari čija je umjetnička vrijednost osrednja ili nikakva, ali ih se iz političkih razloga veliča i natura.  Sadržaj ove analize upućuje na nekoliko slijedećih konstatacija:  1. Nastojanja da se demistificira društvo, revolucija, čitava novija historija poprimila su relativno široke razmjere i u sferama kulture i umjetnosti. 2. Naša nedavno prošlost i naša sadašnjost podjednako su mračne i neljudske  (...) 4. U dijelu literarne produkcije izjednačava se jedna i druga strana u NOB-i: revolucionari, partizani, komunisti, s ustašama, četnicima, bjelogardejcima, fašistima. 5. Sve što se dogadjalo i što se dogadja, a izaziva osudu, prezir i gnušanje, skrivili su jedni te isti ljudi, oni koji su u ratu pobijedili i do danas ostali na društvenoj sceni kao vlastodršci.  6. Narod i radnička klasa su objekti birokratske, vlastodržačke manipulacije i jedini je zapravo nosilac borbe za slobodu i demokraciju sloj inteligencije. 

[superbmakerzombie]

'ŽIVIO SAM TJEDAN DANA BEZ PAMETNOG TELEFONA' Novinar Jutanjeg podvrgnuo se komunikacijskoj detoksikaciji: 'Bio je to jedan mali vrtuljak emocija'

‘ŽIVIO SAM TJEDAN DANA BEZ PAMETNOG TELEFONA’ Novinar Jutanjeg podvrgnuo se komunikacijskoj detoksikaciji: ‘Bio je to jedan mali vrtuljak emocija’

[ad_1]

Većina Hrvata svoj dan započinje i završava s pametnim telefonom, pokazuje istraživanje koje su prošle godine proveli Huawei i agencija Ipsos. Prema njihovu istraživanju, više od polovice ispitanika iz Hrvatske ujutro prvo pregledava poruke i društvene mreže na svom mobitelu, a čak 66 posto Hrvata to je posljednje što naprave prije spavanja.

To je tek uvertira u podatke koji pokazuju…

[dino-ahmetovic]

"to nisam ni sam znao" u odgovoru pišeš ŠTA TI SEBI UMIŠLJAŠ DA SI NEKO KO SVE ZNA. NISAM TE NIKAD VOLJELA I TVOJE CITATE!!!!!

Zanimljivo je da u posljednje vrijeme dobivam ovakve poruke mržnje ili nekih uopće ogromnih kritika više nego ikada. Da se svi vi ne družite?To sam napisao s pravom jer zaista čitam mnogo i znam gotovo sve internet citate pa tako da ako i ja to ne znam, uz sve one ostale ljude koji nisu primijetili i rekli mi da citat/citati nisu originalni i za koje sumnjam da toliko prevrću internet koliko ja jer sam opsjednut književnosti što se vjerovatno da primijetiti, onda je to rijetko. Nisam ništa više nego što jesam, ja sam Dino. I to ne moraš voljeti.A mržnju. Slobodno ostavi u sebi. Imaš pravo.

[xdreamzzzx]

Veza na daljinu ? - Naravno da je moguce. Radi se o posebnoj ljubavi. Sve pocne sasvim slucajno. Upoznas osobu na drugi nacin, u centru je karakter… Tako je s’ vremenom naucis voljeti… Mastanje o zajednickom zivotu ? - Nesto najljepse. Jedva cekate da se vidite opet. Planirate to zajedno, borite se… I onda kada se morate ponovo razdvojiti, imate razloga da cekate vas ponovni susret… Kao i uvijek, zna biti veoma tesko. Snazni zagrljaji dok cekas bus koji ce te udaljiti kilometrima od nje. Suze u ocima dok izgovaras posljednje “Volim te”. Ubrzo, gledas je kroz prozor kako se polako udaljava… Suzdrzavas se da ne zaplaces, jer znas da ce i njoj biti gore. U tren oka, vise je ne vidis. Ona je vec daleko! Obrises suze i nastavis dalje… Tek kada legnes u krevet, ubija te tisina. Nedostaje ti njeno sve, ono sto si do nekoc imao… Njen glas kada je nasmijes, njen miris kada te zagrli. Zaspes sa suzama. Ali ujutru, probudi te zvuk njene poruke. U trenutku, sve se vrati na staro. Ona na neki nacin bude ponovo pored tebe i to je sve sto ti treba ! Jer, ako je vasa ljubav iskrena i jaka… veza na daljinu ce uspjeti !!

[prijedor24]

Hrvatska bi mogla zabraniti ulazak nekim ministrima iz BiH

Ukoliko se obistine medijske informacije o tome da bi pojedinim zvaničnicima u BiH Hrvatska mogla izreći zabranu ulaska u tu državu, uslijediće najveće zaoštravanje odnosa između ove dvije susjedne zemlje.

Naime, hrvatske službe ocjenjuju da su posljednje poruke političkih čelnika vlade Unsko-sanskog kantona koje su izgovorene u vezi s blokadom migrantskih centara Bira i Miral, gdje je od juče…

[cgvijesti]

Aplikacija za posljednje želje budućih pokojnika

Meksikanac Migel Farel dizajnirao je aplikaciju za čuvanje poruka i posljednjih želja, koje bi korisnik želio da podijeli sa najmilijima posle svoje smrti. Aplikacija nazvana Past Post „omogućava korisniku da ostavi poruke koje će se koristiti posle njegove smrti“, rekao je za Frans pres njen tvorac, preduzetnik Farel. Kao primjer je naveo da otac može da snimi čestitke koje će njegova djeca…

[znamobaportal]

http://www.znamo.ba/grabar-kitarovic-hrvatska-doslovno-grli-bih/

Grabar Kitarović: Hrvatska doslovno grli BiH

“Hrvatska doslovno grli BiH geofgrafski i nadam se u svakom drugom smislu”, poručila je danas predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović prilikom obraćanja medijima nakon sastanka sa članovima Predsjeništva BiH.

“Protokol državnih posjeta je takav da je vrijeme ograničeno ali ima puno toga o čemu smo razgovarali i o čemu ćemo razgovarati. Doista što me veseli i zbog čega je posebno biti danas u Sarajevu kao prijatelj BiH i koja je jedna od najbližih susjednih država i ne želi vam ništa drugo nego samo dobro u napretku prema EU i aktivaciji MAP-a i drugim ciljevima koje BiH ima kao država”, kazala je Grabar Kitarović i dodala:

“Današnji razgovori su bili vrlo otvoreni i mislim da je to put prema naprijed. Drago mi je da smo se dogovorili da ćemo intenzivirati našu komunikaciju, češće se čuti i susretati i prionuti na rješavanje otvorenih pitanja koja opterećuju odnose”.

“Danas smo se dotakli gospodarstva te se nadam da ćemo o tome i više razgovarati. Sam interes hrvatskih ulagača govori koliko je Hrvatskoj važna BiH i da se ide u dalju stabilizaciju i reforme na putu prema članstvu u EU”, smatra Grabar Kitarović.

Istakla je da “Hrvatska doslovno grli BiH”.

“Hrvatska je uložila gotovo milijardu eura u bh. gospodarstvo. BiH je jedna od država u koje Hrvatska najviše ulaže, a naša trgovinska razmjena je iznosila gotovo 1,6 milijardi eura. Hrvatska doslovno grli BiH geografski i nadam se u svakom drugom smislu”.

Dodala je da se u posljednje vrijeme stvarala negativna klima u vezi sa odnosima BiH i Hrvatske.

“Kako se u posljednje vrijeme stvarala negativna klima u vezi Hrvatske i naših namjera prema BiH hjtela bih poslati nekoliko važnih poruka, jer mislim da je vrijeme da u izravnom dijalogu sa svima pošaljem jasne i nedvosmislene poruke jer se u posljednjih nekoliko mjeseci dosta toga izvlačilo iz konteksta”.

Grabar Kitarović je poručila da je dijalog uvijek najbolji put u pronalasku zajedničkog rješenja.

“Dijalog je uvijek najbolji put prema naprijed, pogotovo ako postoje bilo kakve nedoumice. Moja prva dužnost je štititi nacionalne interese hrvatskog naroda, ali isto tako želim graditi mir sa susjednim državama i nema zemlje s kojom je to potrebnije raditi nego sa BiH. Hrvatska je obavezana pozorno pratiti dešavanja u BiH i prijateljski ukazivati na te procese, to se nikako ne može tumačiti kao miješanje u unutrašnja pitanja. Hrvatska zagovara temeljna načela na kojima je postavljena BiH”.

Još je kazala da možda ne postoje države koje su upućenije jedna na drugu.

“Možda nema država na svijetu koje su upućenije jedna na drugu kao BiH i Hrvatska. Nama je posebno bitno da je BiH domovina i hrvatskog naroda. Naša briga je dio želje za dobrobiti svih građana i naroda BiH bez obzira na vjeru i naciju. To što se mi zalažemo za prava hrvatskog naroda, ne znači da želimo da ta prava idu na ušrtb drugih naroda i građana BiH. Hrvati u BiH nikad nisu bili nacionalna manjina, niti će ikada biti. Uvijek su živjeli tu i živjet će”.

“Ključno je osigurati da nakon jesenskih izbora BiH osigura djelovanje institucija kako ne bi završile u paralizi. Ja ne želim da vam zakonodavstvo pišu međunarodne institucije niti međunarodna zajednica, nego da to radite sami. Za to je potrebna politička hrabrost i mudrost i nadam se da će je politički čimbenici naći za dobrobit svojih naroda. BiH nije imala niti će imati većeg zagovornika evropskog puta od Hrvatske. Hrvatska spada među nekoliko država koja zagovara argument da treba priznati kredibilni napor i tu sa drugim prijateljima radimo kako bismo pridobili i ostale saveznice”.

Na pitanje novinara da li je bilo priče o Izbornom zakonu, kazala je:

“Bilo je govora o izbornom zakonu, kao što sam istakla da je poštivanje odluke Ustavnog suda izmjene izbornog zakonodavstva kako bi se u BiH izbjeglo stanje koje imamo u Mostaru. Mi želimo da BiH nastavi kročiti putem razvoja, ali o elementima izmjene izbornog zakonodavstva niti ja niti Hrvatska nismo ulazili. Nismo nametali rješenja”, istakla je Kolinda Grabar Kitarović.

[mentalnahigijena]

ss svet režima glasilo Blic Od dva projekta koje ima u Evropi - Kosovo i Bosna i Hercegovina - fokus Amerike trenutno je na Bosni i Hercegovini. Angažman Washingtona usmjeren je na promjenu vlasti u Republici Srpskoj, političko penzionisanje Milorada Dodika i izmjenu Ustava BiH. Prema saznanjima Blica nije isključeno uvođenje sankcija protiv Republike Srpske. Jednostavno rečeno, SAD su iznova u ofanzivi u našem regionu. Blic saznaje da Washington razmatra nove sankcije u Republici Srpskoj koje ovog puta neće ići samo ka Dodiku, nego prvenstveno ka ljudima u njegovom okruženju. Diplomata koji je izvor Blica tvrdi da se u diplomatskim krugovima smatra da Republika Srpska i Dodik, kao eksponent te politike, blokiraju napredak BiH i da takva situacija “mora biti riješena”. Prema stavu diplomata, samo tako bi BiH bila “odblokirana”. Dodiku su inače već uvođene sankcije 2016. godine, prije predsjedničkog mandata Donalda Trumpa. Iako pod sankcijama, Dodik je potom dobio poziv Trumpa da prisustvuje predsjedničkom prijemu u Bijeloj kući. Dodiku su sankcije uvedene zbog, kako se navodilo, kršenja Daytonskog sporazuma, ali nije precizirano kako ga je prekršio i to je do danas ostalo nejasno. Blic saznaje da je nova tura sankcija u razmatranju i da će i sada imati svoj razlog u pozivanju na kršenje Daytona, ali da će novitet biti pozivanje na Dodikove navodne koruptivne radnje. Namjera je da se pripremi teren za izbore u BiH 2022. godine, na koje bi Dodik i oni koji ga podržavaju izašli oslabljeni. Izvor navodi da bi se zamrzavanje imovine i zabrana ulaska u SAD mogla primijeniti na najbliže saradnike Dodika, ali i na stranačke funkcionere drugih partija na koje bi on mogao da računa. SAD očekuju da bi i neke evropske države mogle da se pridruže sankcijama – ali ne sve, jer u EU nema konsenzusa kada je riječ o Republici Srpskoj i sankcijama. Američka administracija zagovornik je teze da Dodik svojom politikom povlači BiH unazad i da je zbog njega napredovanje ove države otežano. S druge strane, u Republici Srpskoj smatraju da zapadne države među kojima prednjači USA protežiraju jednu zajednicu u ovom slučaju Bošnjake u odnosu na Srbe. Escobar i Dodik, stari znanci Gabriel Escobar, američki diplomata koji u posljednje vrijeme donosi poruke iz Washingtona, ujedno i stari poznanik svih kojima bi u narednom periodu trebalo da se bavi. Počevši od Milorada Dodika, oko koga se trenutno vrti najviše pritiska. Poznanstvo Dodika i Escobara datira iz vremena devedestih kada je Escobar, sadašnji zamjenik pomoćnika državnog sekretara zadužen za zemlje Zapadnog Balkana, bio šef kancelarije američke ambasade u Banjaluci. Escobar je prije nekoliko dana boravio u regionu i obišao BiH, ali i Crnu Goru. Na svim adresama najviše pričao o borbi protiv korupcije, ali je provukao i po koju rečenicu o političkim namjerama Vašingtona. Kada je riječ o Kosovu i Metohiji, za sada nema ultimatuma da se prizna nezavisnost, ali ima zadatih želja i očekivanja. Kako Blic saznaje, pritisak da se prizna nezavisnost zamenilo je očekivanje da Beograd odblokira članstvo Prištine u Unesko i Interpolu. I dok traje pritisak i na Republiku Srpsku i Beograd, druga strana stola odbija pregovore i nada se da je vrijeme radi za njih. Bošnjaci u Sarajevu, poput prištinskog premijera Aljbina Kurtija, također izbjegavaju dijalog, istina manje upadljivo od Kurtija koji je u tom pogledu otvoreno ekstreman. Amerika i Crna Gora – Srbi su OK, ali DF nije Crna Gora je ušla u politički neodrživo stanje. Vlada nema podršku Skupštine, a pokušaj rekonstrukcije je stao jer je pregovore napustio Demokratski front. Kako Blic saznaje, američki diplomata Escobar je, pričajući o borbi protiv korupcije i bitnim projektima u CG, provukao je i političku poruku: crvena linija za SAD je Demokratski front. Razlog nije jer su Srbi, već što Amerikanci ne žele u izvršnoj vlasti sadašnje lidere DF. Tokom Escobarove posjete, pojedini sagovornici iz crnogorske Vlade predložili su mu da se formira manjinska vlada za koju bi glasao i DPS, ali da je potrebno da Milo Đukanović prije toga podnese ostavku na mjesto lidera partije i da garantuje da se neće više kandidovati. Prema saznanjima, Escobar je saslušao sve prijedloge, pa i onaj da je DF neophodan u Vladi kako bi prošli bitni projekti za budućnost Crne Gore. Na sve modele za izlazak iz trenutnog ćorsokaka u Podgorici, Escobar nije rekao ni “da”, ni “ne”, osim da je sadašnja garnitura DF za Wašington – neprihvatljiva.

[jedimolivolicom]

Tragična saobraćajna nesreća koja se dogodila sinoć kod Gradačca, a koja je odnijela živote Irmele Kurbašić i njene majke Ajše Kurbašić potresla je javnost. Samo dan prije ove stravične nesreće preminula Ajša Kurbašić objavila je posljednje poruke na društvenoj mreži Facebook, a tek nekoliko dana ranije i opraštajuću utf8

[balkantimes]

Macronovi antimuslimanski komentari izazvali kritike aktivista

Komentari francuskog predsjednika Emmanuela Macrona protiv islama i u odbranu sekularizma izazvali su široke reakcije muslimanskih aktivista i zagovornika te plemenite religije.

U televizijskom obraćanju u petak, Macron je otkrio plan za odbranu francuskih sekularnih vrijednosti od onoga što je nazvao „islamističkim radikalizmom��� te je ustvrdio da je religija u krizi u cijelom svijetu.

Macron je naglasio da "neće biti popuštanja" u novom nastojanju da se religija eliminira iz obrazovanja i javnog sektora u zemlji.

Francuski predsjednik također je rekao da će njegova vlada u decembru predstaviti zakon koji će ojačati zakon o sekularizmu iz 1905. godine.

Nakon govora, brojni aktivisti osudili su Macronove izjave na društvenim mrežama, naglašavajući da je „represija nad muslimanima u Francuskoj bila prijetnja, a da je sada obećanje“.

Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan podnio je tužbu protiv francuskog satiričnog magazina Charlie Hebdo, javila je turska televizija TRT.

Magazin je u najnovijem broju objavio uvredljivu karikaturu na račun turskog predsjednika.

Erdoganova administracija osudila je karikaturu kao odvratnu i obećala da će preduzeti sve zakonske mjere zbog njenog objavljivanja, javio je TASS.

Karikatura je objavljena u vrijeme kada se razvija diplomatski skandal na najvišem nivou između Ankare i Pariza. Francuska je opozvala ambasadora iz Turske nakon što je Erdogan izgovorio grube riječi o predsjedniku Francuske Emmanuelu Macronu.

Francuska je od EU zatražila da usvoji sankcije protiv Turske.

U međuvremenu, francusko Ministarstvo spoljnih poslova izdalo je saopštenje u kojem se navodi da se Francuska neće uključivati u polemike te vrste uprkos komentarima Erdogana koji su uvredljivi i neprihvatljivi.

Macron je naglasio da Francuska neće odustati od objavljivanja karikatura u vezi sa islamskim prorokom Muhamedom.

Clementine Autain, francuska zastupnica, komentarišući posljednje antiislamske izjave u Francuskoj, izjavila je da ta zemlja sve više liči na, kako je rekla, "predfašističko društvo".

Glavna tema u francuskoj javnosti posljednjih dana su antiislamske izjave i stavovi predsjednika Emmanuela Macrona i drugih francuskih političara.

Autain, novinarka i zastupnica stranke La France Insoumise (Nepokorena Francuska), u tekstu u listu "Le Monde" istakla je da su nakon ubistva nastavnika Samuela Patyja, 16. oktobra, francuski političari, posebno bivši premijer Manuel Valls, vrijeđali muslimane umjesto da grade jedinstvo u zemlji.

Istakla je da se borba protiv terorizma treba voditi logikom, a ne emocijama.

- Francuska bi mogla izgubiti kontrolu nad dešavanjima. Naša zemlja gazi slobode i demokratiju kako bi zaštitila slobode i demokratiju. Rasprave u Francuskoj pretvorile su se u nadmetanje ideja ekstremne desnice - rekla je Autain.

Podsjetila je na zabranu nošenja marame te da su neki političari tražili da se u marketima zabrane i odvojene police sa halal proizvodima, napominjući da su, umjesto logike i univerzalne savjesti, u zemlji počeli prevladavati osjećaji mržnje i osvete, te zakoni koji ograničavaju slobode.

- Takvo okruženje ne rješava ogromne probleme u kojima se nalazimo. Samo vodi u građanski sukob", kazala je Autain te dodala da su nasilje i mržnja sve više prisutni i na društvenim mrežama.

- Naša zemlja svakim danom sve više liči na predfašističko društvo - navela je Autain.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron, 2. oktobra, objavio je kontroverzni plan za rješavanje onoga što on naziva “islamskim separatizmom“ u Francuskoj, tvrdeći da je islam u “krizi“ u cijelom svijetu i obećavajući da će “osloboditi islam u Francuskoj od stranih uticaja“.

Prošle sedmice, Macron je branio bogohulne karikature Poslanika Muhammeda, rekavši da se Francuska neće odreći svojih karikatura, nakon brutalnog ubistva srednjoškolskog profesora Samuela Patyja, koji je učenicima pokazivao provokativne karikature.

Prema Ministarstvu unutrašnjih poslova Francuske, najmanje 73 džamije, privatne škole i radna mjesta u zemlji koja ima najveću muslimansku manjinu u zapadnoj Evropi, sa oko pet miliona muslimana, do sada su zatvorene.

Iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif okarakterisao je vrijeđanje muslimana i svetosti islama kao zloupotrebu slobode izražavanja.

Iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif okarakterisao je vrijeđanje muslimana i svetosti islama kao zloupotrebu slobode izražavanja.

U poruci objavljenoj na Twitter profilu, Zarif je reagovao na uvrijede na račun poslanika Muhammeda pod maskom "slobode izražavanja" i izjave francuskih dužnosnika koji islam uzimaju za metu.

"Muslimani su glavne žrtve kulta mržnje osnažene kolonijalnim režimima i propagirane njihovim marionetama. Vrijeđanje 1,9 milijardi muslimana i njihovih svetosti zbog groznih zločina takvih ekstremista predstavlja oportunističku zloupotrebu slobode govora", naveo je Zarif.

Pakistanski premijer Imran Khan pisao je izvršnom direktoru Facebooka Marku Zuckerbergu, pozivajući ga da zabrani sav „islamofobičan sadržaj“ na platformi, tvrdeći da su muslimani širom svijeta podvrgnuti „pogromu“ sličnom holokaustu.

Pohvalivši nedavnu Facebook odluku da ukloni sav sadržaj koji „negira ili iskrivljuje“ holokaust, Khan je pozvao platformu društvenih medija da primjeni slična pravila u pogledu „islamofobičnih“ postova.

„Cijenim što ste preduzeli korak da s pravom zabranite bilo kakvo objavljivanje koje kritikuje ili dovodi u pitanje Holokaust, koji je bio vrhunac nacističkog pogroma Jevreja u Njemačkoj i širom Evrope za vrijeme nacističkog zauzimanja Evrope“, napisao je premijer. Njegova je tvrdnja, rekao je, da se muslimani danas suočavaju sa „sličnim pogromom“ širom svijeta, kao i sa „neobuzdanim zlostavljanjem i klevetanjem na platformama društvenih medija“.

Poruka mržnje mora biti potpuno zabranjena – ne može se poslati poruka da, iako su poruke mržnje prema jednima neprihvatljive, one su prihvatljive prema drugima.

Pakistanski premijer nije precizirao koji sadržaj treba smatrati „islamofobičnim“, ali je dao nekoliko primjera navodnog progona muslimana. Nije propustio priliku da uperi prstom u Indiju, optužujući vladu te države za primjenu diskriminatornih zakona, praktikovanje „ciljanih ubistava muslimana i optuživanje muslimana za koronavirus“.

Takođe je kritikovao Francusku, gdje je „islam povezan s terorizmom“, dok se podstiče objavljivanje antimuslimanskih „bogohulnih karikatura“. Ranije tokom dana, Khan je napao francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, tvrdeći da je „napao islam“ podržavajući prikazivanje uvredljivih karikatura.

Arapska trgovačka društva i udruženja najavila su bojkot francuskih proizvoda i njihovo potpuno povlačenje sa svojih izloga, kao dio protestne kampanje protiv nastavka vrijeđanja islama i Allahovog Poslanika, Muhammeda, s.a.v.a.

Tokom proteklih sati, desetine društava i korporacija pridružili su se kampanji i najavili bojkot i potpuno povlačenje francuskih proizvoda putem različitih platformi na internetskim stranicama.

Oni su uspostavili međusobnu komunikaciju putem hashtaga: “#Osim_Allahov_Poslanik” i ”#bojkot_francuskih_proizvoda”.

U Kuvajtu su predsjednik i članovi upravnog odbora korporacije ”Alnaeem Coop” odlučili bojkotirati sve francuske proizvode, bez da ih nude ili prodaju, te ih u potpunosti ukloniti sa svih stranica korporacije, odbacujući u potpunosti sve što na bilo koji način ima doticaj sa vrijeđanjem islama i Allahovog Poslanika.

Kuvajtsko trgovačko udruženje “Aldaher” poduzelo je isti korak, rekavši: “Na temelju stava francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i njegove podrške karikaturama koje vrijeđaju našeg voljenog Poslanika, odlučili smo ukloniti sve francuske proizvode s tržišta do daljnjeg.”

Kompanije “Al-Aqeelah” i ”Saad Al Abdullah City Cooperative Society” također su se pridružile kampanji i na svojim platformama objavile fotografije na kojima se vidi uklanjanje francuskih proizvoda sa njihovih izloga.

U Kataru je kompanija “Alwajba” najavila bojkot francuskih proizvoda i obavezala se da će kupcima ponuditi slične proizvode od drugih proizvođača.

Odgovorni iz ove kompanije napisali su na zvaničnom Twitter računu: “Osuđujući svaki vid vrijeđanja našeg Poslanika s.a.v.a, i stajući u njegovu odbranu, objavljujemo da smo se pridružili kampanji bojkota francuskih proizvoda.”

Kompanija za široku potrošnju ”Almera Group” (katarsko dioničko društvo), najavila je povlačenje svih proizvoda iz svih svojih podružnica do daljnjeg, kao odgovor na želju svojih kupaca.

Katarski univerzitet također se pridružio kampanji, jer je njegova administracija odlučila odgoditi Francusku sedmicu kulture na neodređeno vrijeme, “u znak saosjećanja s nedavnim događajima u vezi namjernog vrijeđanja islama i njegovih simbola.”

Aplikacija “Sununu Store” uključila se u kampanju, rekavši: “Službeno najavljujemo, kao nacionalna kompanija, suspenziju svih francuskih proizvoda iz trgovina koje učestvuju u našoj aplikaciji do daljnjeg, u znak odbrane posljednjeg Allahovog Poslanika, Muhammeda, s.a.v.a, naše uzvišene vjere, običaja i tradicije.”

Francuska je nedavno bila svjedok kontroverznih i uvredljivih izjava velikog dijela francuskih političara na račun islama i muslimana, nakon ubistva nastavnika historije, koji je djeci pokazivao uvredljive karikature Allahovog Poslanika, s.a.v.a

U srijedu je Macron u izjavi za novinare rekao da se Francuska neće odreći, niti će povući, karikature koje vrijeđaju Muhammeda, s.a.v.a, i islam.

Posljednjih dana, zbog spomenutog ubistva, povećani su pritisci, prijetnje i napadi na islamske organizacije u Francuskoj.

Predsjednik Francuske, Emanuel Macron, reagovao je na bijes i kritike u islamskom svijetu zbog objavljivanja uvredljivih karikatura Poslanika Muhammeda (s.a.v.a) i vrijeđanja muslimana u toj evropskoj zemlji.

„Nikada se nećemo predati. Mi poštujemo sve razlike u miru“ – poručio je francuski predsjednik.

Također, nakon što je nekoliko muslimanskih zemalja pozvalo na bojkot francuskih proizvoda u trgovačkim lancima, Pariz je zatražio da ipak ne bojkotuju njegovu robu.

Istovremeno, Ministarstvo vanjskih poslova Francuske, na Twitteru je objavilo poruku u kojoj se tvrdi da se Francuska ne predaje te da „brani logičan dijalog“, te da je „uvijek na strani ljudske plemenitosti i svjetskih vrijednosti“.

Također, poziva se na obustavu bojkota francuskih proizvoda, a za sve napade na Francusku odgovornim se smatra „radikalna manjina“.