#poruke za dobro jutro

[tenaciouscollectionzombie]

[zoranphoto]

Niz pretraga zbog dojave o bombama u Zagrebu, iza prijetnje stoji 'Odred Devet Uglova Balkan'

Na 39 raznih adresa elektroničke pošte većinom medijskih kuća, ali i same policije stigao je u 5,48 sati jutros konfuzno uznemirujući mail pošiljatelja pod nazivom 'Odredi Devet Uglova Balkan' o navodno postavljenoj eksplozivnoj napravi, javlja Jutarnji list     Od jutra traju intenzivni protueksplozijski pregledi niza objekata diljem grada (Poljoprivredne škole, Hotela Residence, Policijske postaje Dubrava te okretištu Dubrava i redakcije Jutarnjeg lista). Policijska uprava zagrebačka potvrdila je da su policijski službenici odmah po dojavi započeli s provjeravama i zasad je za četiri lokacije utvrđeno da su dojave lažne, dok je na jednoj lokaciji provjera još u tijeku. Ni u jednom trenutku nije postojala opasnost za građane, tvrdi policija. Pred redakciju Jutarnjeg lista na zagrebačkoj Martinovki stigla je policija s policijskim psima. Riječ je o objektu u kojem se, ujedno, nalaze razne tvrtke, ali i ministarstvo, veleposlanstvo te jedan restoran, izvještava Jutarnji list.   Ovo je sadržaj jutrošnje email poruke, u izvornom obliku: 'Dobro jutro, mi smo Odred 9 Uglova, odsjek iz Dubrave. Donosimo smrt svuda, u slavu Eona i Sotone, protiv demokratsko hriscanske civilacije, koja nas vekovima udaljava od ljudske sustine. Ljudska sustina je brutalna, nemilosrdna. Mi nismo kao vi stado stoke sitnog zuba. Malo nas je. Ali smo posveceni nasem cilju, za koji smo spremni sa poginemo i ubijemo. Postavili smo tempirane bombe sa tajmerom, koji je slozen da eksplodira u prepodnevim casovima ovog dana. Na svakoj tempiranoj bombi C4 eksploziva se nalazi i ampula sa Sarin nervin agensom. Koji siri smrt, i patnju svima u blizini detonacije. 2 eksplozivne naprave u urednistvu Jutarnjeg Lista, Jednu ekplozivnu napravu na okretistu tramvaja u Dubravi, unutar kontejnera za smece, 4 eksplozivne naprave u Poljoprivrednoj Skoli u ulici Gjure Prejca 2, 5 bombi u Hotelu Residence Zagreb, Dubrava 70, 2 bombe u Policijskoj Postaji na adresi Dubrava 137. Smrt hriscankoj civilizaciji, Smrt demokratiji, Smrt drzavi, Smrt svima i svemu koji nam se protive, Ziveo Odred 9 uglova Vecno'. Tportal.hr Read the full article

[sinderelaa]

sjeo si tik ispred mene taj dan u kafiću

i nikom nisam htjela priznati da sam to jutro

svo vrijeme pokušavala shvatiti

šta se dođavola dešavalo u mojoj glavi

pa sam pomislila da si istinski dobar za mene

pa mislim da ne postoji osoba koja ne zna za tebe

i uvijek sam voljela da pričam o tebi

gledala bih slike i poruke samo kako bih se

sjetila šta se iduće desilo

prošloga ljeta tu radost sam dijelila sa par djevojaka

jedva sam dočekala da imamo taj

ženstveni razgovor o ljubavima, simpatijama

i fatalnim greškama

našu priču sam pričala 3 sata

kada sam završila, prošla je ponoć i

one su plakale koliko si se činio divan

"on je tvoja srodna duša" govorile su

i takve riječi su mi tada toliko dobro došle

sada se jezim na to, znaš

hvala Bogu i svim mogućim silama

koje su me razdvojile od tebe

zašto sam svima govorila da si neko

ko me najbolje zna, a nisi me znao uopšte

nisi znao koja mi je najdraža boja

kome idem kada nisam svoja

i šta radim kada se osjećam usamljeno

nikada ti nisam ispričala nijedan svoj problem

više ne zadrhtim i više se ne smijem kada prođeš

svejedno mi je, prošao ili ne

jer prolaziš i iza sebe ostavljaš trag

kojeg prenosim osobi kojoj je stalo do mene

i to je osjećaj kakav ti ne poznaješ

[deomene]

Slusaj osecam da nas odnos nije isti kao pre.. Cini mi se da je sve gori tkd moram ovo da ti napisem.. Moram da ti kazem dok jos to mogu..

Pa ovako..

Usao si u moj zivot poput neke misteriozne oluje, promenio si ga iz korena, mene si promenio iz korena vise nista nije isto kao pre niti ce ikada biti. Uneo si nemir u moju dusu i taj nemir me razara idalje pogotovu sad kada osecam da te sve manje ima.

Znas pre nego sto sam te upoznala govorila sam da vise nikada nikome necu dopustiti da mi se priblizi i onda sam prekrsila svoju rec zbog tebe.. Ne kajem se ti si divna osoba zaista mozes mnogo da pruzis i mislim da ces mnogo postici samo ako to budes hteo. Neizmerno mi je drago sto sam imala priliku da budem deo tvog sveta bar na kratko.

Mnogo mi znacis i uvek ces mi znaciti sta god da bude medju nama i znaj da sam ti ja uvek tu kao sto sam obecala. O Boze kad bi samo znao koliko mi nedostajes kada nisi tu i koliko su mracni sati bez tvoje poruke i tvog glasa.

Uspeo si da mi izvuces dusu iz tela, uspeo si da me zabrines.. Mene koja ne brine ni za koga..

Znas ne znam kako cu se navici na dane bez tebe.. Posebno ce mi tesko pasti jutra i veceri, ne znam kako cu se probuditi bez tvog dobro jutro i kako cu zaspati bez tvog laku noc..

Sta god ja rekla uzasno mi nedostajes i uzasno te volim bas takvog kakav jesi i sta god da bude sa nama ostani takav sledi svoje snove i ne slusaj nikog drugog. Samo nemoj toliko da se plasis od straha nemas nista veruj mi kazem ti jer sam to dobro naucila budi mi hrabar. Ostvari sve sto zelis nemoj da odustajes od svojih snova.

Uzasno bih volela da mogu da te vidim kako se smejes kada ih ostvaris, ali nema veze bice neko bolji kraj tebe sigurna sam. Mnogo ce te vise voleti i bolje ce te cuvati.

Mene uvek mozes da pozoves ja sam tu, samo te jedan poziv deli od mene.

I na kraju te molim da me ipak ne zaboravis jer ja tebe necu nikada zaboraviti. Znam da nisam bila savrsena i idealna ali sam se trudila sto bolje sam mogla... Zao mi je sto nije bilo dovoljno..

[milicanisevicc]

Jutro je bilo prelepo baš kao i ti mirisalo mi je po tebi podsecalo me je na tebe grlilo me je kao i ti, mozda sam baš tog jutra shvatila šta je ustvari ljubav i koliko su jutra lepša kada imaš na koga da pomisliš.

Baš tog jutra pogledala sam u telefon i nije bilo one poruke koja mi je davala snagu za ceo dan ,,dobro jutro,,.. kao i jutarnja rosa i ti si otišao sa njom.

Nema tee....

Moram da se naviknem da te nema više..

Nisam te možda dovoljno čuvala ali radila sam to najbolje što sam znala, želela sam da ostaneš zauvek sa mnom i pored mene da se budim sa tobom i uz tebe da zajedno maštamo i sanjamo snove pod zvezdama.

Ali mozda shvatiš šta je ljubav tek kada neko ode...

[princezauniverzuma]

Znaš li ludice od djevojke, svemirskih očiju. Posebnih kakve nikada nisam prije gledao, posebne su barem za mene. Ponekad me nerviraš ali to je dobro jer mene nerviraju samo dragi ljudi. Ne mogu ti reći da te volim, ali tebi bih pružio ruku i dao bi da me držiš za istu. Odveo bih te negdje van grada, van pogleda drugih jer ne želim da znaju za tebe i ne bih da mi te pokvare. Želim da posmatramo gužvu u gradu i da jedemo sladoled, da se penjemo na vrhove daleko od ljudi da sjednemo pričamo ili šutimo. Riješavao bi ti probleme, zvao bi te osloncem. Dozvolio bi ti da plačeš pored mene, ljudski je plakati ali ne plače se pred svakim, predamnom plači, vrišti razumijet ću. Dozvolio bih ti i da me uvrijediš ako bi ti bilo lakše, pa da me zagrliš jer nisi tako mislila. Lupala bi gluposti i smijala se, barem to znam. Znam izigravati budalu da bi ti bila sretna. Ne doživljavam te kao odraslu jer to nisi, jer se ja sa tobom osjećam kao dječak i volio bih da ostanemo djeca, sa mnom nemoj odrasti . Ne znam da li znaš djevojko svemirskih očiju da sam zbog tebe još više zavolio studeni, postao mi je najdrazi mjesec jer smo tada poceli se upoznavati, nakon što bi ti otišla spavati ja sam ostajao budan listajući naš razgovor i pamteći šta voliš i šta ne. Zbog tebe sam navikao na poruke za laku noć i dobro jutro i postao jedna velika maza. Zbog tebe su mi izlasci sunca ljepši, svi dolasci divni a odlasci tužniji i tužniji. Zbog tebe ne jedem više samo voćne kolače, zavolio sam i male pande i sav taj svemir u mojoj glavi je dobio jaču boju. Obojila si moj svemir u boje za koje sam mislio da ne postoje. Zbog tebe više vjerujem u sebe i u nas. Ne mogu ti reći da te volim, jer su me te riječi dosta puta ubile. Ali hajde da šutimo, da živimo. Ne mogu ti reći da te volim, ali hajde jednostavno da trajemo.

[nobodysgonnaknown]

Nisam ti nikada dovoljno rekao koliko te želim, svaki dan i svaku noć, nisam ti također dovoljno rekao koliko bi te ljubio, koliko bi te grlio,mazio,pazio tepao, nisam i ne bi jer sve je to riječima malo ali zato pokušavam da to ostvarim,pokušavam da te još više želim i da ti to primijetiš pokušavam da ti kazem ali ne mogu jer samo me moraš pročitati i sve sam ti rekao želim da vidiš komplikovano jednostavno,samo malo razmisli.ljubavi,ljubio bi te toliko dok mi se usne osuše,grlio bi te toliko dok mi ruke otkažu,mazio bi te toliko dok ne prestanes drhtati.pazio ni te toliko dok te ne bi povrijedio, tepao bi ti toliko dok ne bi izgubio glas,volim te svim srcem znaš to.Pratim svaki tvoj korak,svaku tvoju poruku koju napišeš,sve pratim,svako tvoje mišljenje, tumačenje, sve, želim da nas shvatiš,da nas pratiš,nadgledaš,svaku našu prepirku,poruke,priče,da nas skontaš,mene,sebe,volim te više nego što se može opisati, ljubavi moja,cvijetu moj najljepši.Grlim te jako princezo moja volim te sve dok moje "volim te" tebi ne dosadi nadam se da neće,trpi me trpim te i trpiti ću te za hiljade godina uvijek ću zajebalo moje.

Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno

pripadam i samome sebi.

Dobro jutro ružo najljepša :)

nešto što ti nikad nisam poslao <3

[tisisvestodruganecebit]

Ako nekad čitaš ovo, sutra ili za deset godina, trideset, pedeset, čitaj kao da čitaš prvi put. Nevažno da li si i dalje djevojka, žena u godinama, ili starica. Nevažno da li si i dalje njegova, nečija ili ničija, čitaj ga sa istim onim žarom kao da ti se trenutno dešava. Nedostaje mi prva rečenica koju izgovorim kad te vidim. Nedostaje mi tvoj pogled, onako polusanjiv i radostan. Nedostaje mi kad se protežeš. Nedostaje mi način na koji me gledaš, sa rukom na bradi, a ujedno grickaš nokte zubima. Nedostaje mi ona fleka od kafe na tvojoj majici. Nedostaje mi tvoja majica. Nedostaje mi da zajedno peremo ruke i da se umivamo. Nedostaje mi da te milujem i pokrivam dok spavaš, a ti da se praviš kao da ne čuješ i da ti je svejedno. A znam da nije. Nedostaje mi da te mazim, da ti namještam kosu kako mi odgovara. Nedostaje mi tvoja kosa. Mokra, vlažna, prljava, puštena, vezana. Nedostaje mi da brojim mladeže na tvom licu i da ih nikad ne izbrojim do kraja. Nedostaje mi tvoje lice, tvoje ruke, tvoj glas, tvoje oči. Nedostaje mi miris tvoje kože. Nedostaje mi da ti kažem svakog jutra ‘’Dobro jutro ljubavi’’, ili ‘’Sunce moje, volim te’’. Nedostaje mi ono ‘’Šta ti se jede?’’, ili ‘’Idi do kupatila, čekam te u krevetu...’’ Nedostaje mi tvoj hedonizam koji ne volim kod drugih. Nedostaju mi tvoja obećanja da ćeš manje da piješ i pušiš. Nedostaje mi da te zasmijavam i osvajam pošto je to izgleda jedina profesija za koju sam predodređen. Sve ostalo još moram da učim. Nedostaje mi da ti grijem stopala rukama i da budem srećan zbog toga. Nedostaje mi da ti čitam neobjavljene i nezavršene priče. Nedostaje mi život kakav postoji samo u tvojim očima i nigdje više. Nedostaje mi to da ti bar malo nedostajem, bar ponekad... Ako čitaš ovo nekad, čitaj polako, najsporije što možeš, riječ po riječ i od svih ovih nedostajanja sastavi našu ljubav. Nedostaju mi godine koje nećemo provesti zajedno. Nedostaje mi život koji nećemo proživjeti. Nedostaju mi svi oni trenuci koje ćeš pokloniti drugom. Nedostaje mi more na koje više nikad nećemo otići. Nedostaje mi ono naše proljeće koje očigledno nećemo udahnuti do kraja. Nedostaju mi naša djeca koju nećemo imati. Nedostaju mi filmovi koje nećemo gledati. Nedostaju mi tvoji snovi koje ćeš da prepričavaš drugima. Nedostaju mi tvoji problemi koje će drugi da ti rješavaju. Nedostaje mi sve ono što bi tek moglo da mi nedostaje da smo zajedno... Nedostaje mi tvoje tijelo pored mog. Nedostaje mi tvoje tijelo koje nikad nisam doživio kako treba. Nedostaje mi da ti se dajem, da te radujem, da te usrećujem, da te gledam kako zadovoljna dišeš pored mene. Kako se zadovoljno budiš i uspavljuješ. Nedostaje mi da te ljubim po stomaku, leđima, butinama, tamo dole, svuda. Nedostaje mi da te oslobađam dodirom. Nedostaje mi da ti pričam šta ću sve da budem u životu. Nedostaje mi da budem heroj u tvojim očima. Nedostaje mi tvoja podrška i tvoje divljenje. Nedostaje mi da ponovo budem najjači u tvom pogledu. Nedostaje mi tvoj pogled kao moje najbolje ogledalo, ali to sam ti već rekao, sjećaš se... Nedostaje mi da spustim glavu na tvoje rame, a ti da ostaneš uzdržana, kao da ti ništa ne znači. Nedostaje mi da mi kažeš da moraš da ideš, a ja da te zadržim, pa da ostaneš kod mene još puna četiri sata. Nedostaje mi tvoje otmjeno odbijanje i način na koji mi to kažeš. Nedostaje mi ono tvoje ‘’nismo jedno za drugo’’, i ono moje ‘’valjda se i ja nešto pitam’’. Nedostaje mi tvoja ljubomora koju vješto skrivaš, a posle se odaš, kroz smijeh. Ako nekad čitaš ovo, znaj da neće niko da te štedi, niko. Život će te trošiti kao što troši sve i svakoga. Snovi u koje se kuneš mogu da te izdaju na prvoj krivini. Ljudi takođe. Ali ne odustaj, nikako ne odustaj. Zbog sebe, zbog mene, zbog nas, zbog života koji vrijedi odživjeti do kraja. I obavezno se nadaj i voli, to je jedino što može da te održi. Nedostaje mi uzbuđenje pred naš susret i razočarenje što nikad nisam stigao sve da ti kažem. Nedostaje mi da budem uz tebe i kada nisi u pravu. Nedostaje mi da te branim kada te napadaju. Nedostaje mi da se razdereš na mene kada poludiš. Nedostaje mi da ti pričam poeziju, pardon, da je izmišljam i prepravljam, u trenutku, onako kako nama odgovara. Nedostaje mi da ti se žalim, na tebe, tebi, u trećem licu, pošto nemam kome drugom. Nedostaje mi tvoje smijanje, tvoja strast za životom, muzikom, ljudima. Nedostaje mi da mi kažeš da ti nedostajem... Nedostaje mi tvoj neprestani smijeh koji traje i kada se zaustavi. Nedostaje mi tvoja ležernost, tvoja opuštenost, otkačenost i ono tvoje čuveno ‘’ma lako ćemo’’. Nedostaje mi tvoj zagrljaj, dodir, tvoja pravdanja, izvinjenja. Nedostaje mi da te čekam i ispraćam. Nedostaje mi da te ljubim, a ljubim te. Nedostaje mi da te sanjam, a sanjam te. Nedostaje mi da te volim, a volim te. Ako nekad čitaš ovo, okreni, znaš, ma nema veze... Nedostaje mi tvoj život, tvoje nade, tvoja očekivanja, tvoji strahovi, tvoja nesigurnost. Nedostaju mi tvoja pitanja, tvoji savjeti, tvoja mišljenja. Nedostaje mi sve što je tvoje. Nedostaje mi način na koji me posmatraš dok razgovaram sa tvojima. Nedostaje mi tvoj otac, tvoj brat, tvoja majka koju nikad nisam upoznao. Nedostaje mi tvoja soba. Nedostaju mi tvoje čarape koje uvijek pomalo vise, a ti ih navlačiš. Nedostaje mi tvoj stomak koji uvijek prikrivaš. Nedostaje mi tvoja odjeća, tvoje torbe, tvoje knjige. Nedostaje mi tvoj život i sve one stvari oko tebe koje ti ne primjećuješ. Nedostaje mi tvoje pojašnjenje da smo samo prijatelji i da je zaljubljenost iluzija. Nedostaje mi moje pojašnjenje da te volim i da je sve osim toga iluzija. Nedostaju mi šifre koje samo mi razumijemo, mjesta kojima smo samo mi prolazili. Nedostaje mi da te vodim svuda i da te pokazujem svima kao najljepši dio mene. Nedostaje mi da te osvajam, svjestan da si vrijedna tog osvajanja. Nedostaje mi način na koji me posjeduješ, praviš se kao da me nemaš, a dobro znaš da me imaš više od svih. Nedostaje mi da me voliš. Nedostaje mi tvoja energija, tvoja ličnost, tvoja volja. Nedostaje mi tvoj šarm koji se ravna sa najboljim filmom. Nedostaje mi spajanje, lakoća, prisutnost, spontanost, spokojstvo koje osjećam kad smo zajedno. Nedostaje mi tvoja duhovnost, tvoja suština. Nedostaje mi da mi se javiš prva, da me pozoveš, da se brineš o meni. Nedostaju mi tvoje poruke usred noći. Nedostaje mi da ti kažem da si najbolja stvar koja mi se u životu dogodila. Nedostaje mi da ti kažem da te volim i da sam spreman sve za tebe da uradim. Kad kažem sve, mislim na sve. Nedostaje mi da budem bolji od svih, zbog tebe. Nedostaje mi da budem luđi od svih, zbog tebe. Nedostajem sam sebi onakav kakav sam sa tobom... Nedostaješ.

[draganaserbiaa]

Ne želim napisati ovu pesmu

Ne želim pisati

Kako si otišao

Kako je bolelo

Svakog trenutka

Kako nije preostalo

Ni trunka sreće

Posle tebe

Kako su dani

Loši

Kako su ustajanja

Teška

Jer tebe nema

Ni poruke tvoje

Za laku noć

I dobro jutro

Odnelo je

Sve

Jedno veče

Bezazleno

[bojesvemira]

Znaš li ludice od djevojke, svemirskih očiju. Posebnih kakve nikada nisam prije gledala, posebne su barem za mene. Ponekad me nerviraš ali to je dobro jer mene nerviraju samo dragi ljudi. Ne mogu ti reći da te volim, ali tebi bi pružila ruku i dala bi da me držiš za istu. Odvela bih te negdje van grada, van pogleda drugih jer ne želim da znaju za tebe i ne bih da mi te pokvare. Želim da posmatramo gužvu u gradu i da jedemo sladoled, da se penjemo na vrhove daleko od ljudi da sjednemo pričamo ili šutimo i slušamo taj smiraj. Riješavala bi ti probleme, zvala bi te osloncem i dozvolila bi ti da mi dodiruješ vrat. Dozvolila bi ti da plačeš pored mene, ljudski je plakati ali ne plače se pred svakim, predamnom plači, vrišti razumijet ću. Dozvolila bih ti i da me uvrijediš ako bi ti bilo lakše, pa da me zagrliš jer nisi tako mislila. Lupala bi gluposti i smijala se, barem to znam. Znam da izigravam budalu da bi ti bila sretna. Ne doživljavam te kao odraslu jer to nisi, jer se ja sa tobom osjećam kao curica i voljela bih da ostanemo djeca, samnom nemoj da odrasteš. Ne znam da li znaš djevojko svemirskih očiju da sam zbog tebe još više zavoljela rep i sva ta osjećanja u njemu, zavoljela subote jer se tada nekako najviše čujemo, počela sam piti kafu i govoriti dalmatinski. Novembar mi je postao najdraži mjesec jer smo tada počele upoznavati jedna drugu, nakon što bi ti otišla spavati ja sam ostajala budna listajući naš razgovor i pamteći šta voliš i šta ne. Zbog tebe sam navikla na poruke za laku noć i dobro jutro i postala jedna velika maza. Zbog tebe su mi izlasci sunca ljepši, svi dolasci divni a odlasci tužniji i tužniji. Zbog tebe ne jedem više samo voćne kolače, zavoljela sam i male pande i sav taj svemir u mojoj glavi je dobio jaču boju. Obojila si moj svemir u boje za koje sam mislila da ne postoje. Zbog tebe više vjerujem u sebe i u nas. Ne mogu ti reći da te volim, jer su me te riječi dosta puta ubile. Ali hajde da šutimo, da živimo. Ne mogu ti reći da te volim, ali hajde jednostavno da trajemo.

[misternikola]

Moskva

Otišao si na neku drugu stranu, stranu koja je bolja za tebe, negde gde neće biti glavnog uzurpatora tvog odlaska, tamo daleko od emocija. To smatram kukavickim potezom. Ostaviti ljubav zarad manje bola. Bol je uvek prisutna, bez obzira na sve pronađe nas. Mene je našla tada kada sam shvatila da neće narednog svitanja biti poruke za dobro jutro, niti sledeće večeri za laku noć, da neće imati ko da me pita da li sam gladna, pa da kolima dojuri da idemo do kioska da jedemo palačinke sve dok nam nutela ne zakamuflira obraze… Toga vise nema prepuštena sam sebi, a taman sam se prvi put nekome istinski prepustila bez ijedne sumnje u to da si moj izbor. Odlasci su teški znam.. Tebe bi zauvek čekala i ne bi mi bilo mučno jer znam da si neko vredan čekanja i strpljenja. Zašto ideš? Stani, vrati se daj mi priliku da ti pokažem da ne mora sve to da boli, da možemo da se volimo daleko jedno od drugog, u mislima. Ne, ipak nećeš stati mislis da je to pravi put. Sada sam prepuštena svojim mislima, sa puno bola, iste te od koje smo bežali, gledam je pravo u oči i ne dišem.

[couldbeyourprivateisland]

to the one who loves him next.

ti si ta sljedeca koju je izabrao voljeti, koju je pustio unutra. cijeni to, molim te, od prvog dana kada vidis da se oko tebe trudi i da je cijeli fokus na tebi - cijeni to. ako ga ne zelis i nisi sigurna, reci mu to odmah i pusti mjesto nekoj sljedecoj, nemoj ga zavaravati.

moras razumijeti da mu je bilo jako tesko opet se otvoriti nekome nakon mene. imali smo nesto posebno. turbulentno, kaoticno, daleko od idealnog, ali posebno, intenzivno i nama prvo takvo u zivotu. nezamjenjivo. trebalo mu je vremena da se od toga oporavi i da odluci probati opet, postuj to, cijeni to.

grli ga. jako puno ga grli, samo u pocetku ne sa tvojim rukama oko njegovog vrata - to je bio nas zagrljaj, pusti ga da te sam zagrli tako kad bude spreman i kad ga ne bude to podsjecalo na mene. grli ga kada sjedite, kada hodate, kada lezite, kada stojite, kada se ljubite, kada cekate u redu, stalno.

kada vozi, a vozit cete se puno - nagni glavu njemu na rame, on ce spustiti svoju glavu na tvoju. vozite se tako neko vrijeme. ispruzi svoju ruku prema njegovoj u voznji, kada je sve okej, ali i kada ste u nekoj svadi - ako on ispruzi svoju i ispreplete prste, znat ces da je sve okej. stisni mu ruku jace. pokazi da nijedna svada nije bitnija od vas dvoje.

slusaj ga kada prica, potrudi se ne prekidati ga, ne voli to i izgubi tok misli, samo ga slusaj i probaj se ne izgubiti u gledanju njegovih ociju preko kojih trepere najljepse trepavice koje si ikad vidjela (znam, trebat ce ti vremena da se naviknes na sve smjerove i stanja tih jebenih trepavica - kad se probudi, kad spava, kad protrlja oci.. znam, uvijek su jednako predivne) ili ruku koje uvijek dira, privlaci pozornost na njih kao da nisu same po sebi jebeno predivne i uvijek u centru paznje.

pitaj ga o igricama puno, gledaj ga dok igra, pitaj ga kako se igra, tko je ovo, zasto ono, zasto onako. pokazi mu da te zanima (ja nikad nisam dovoljno, a zanimalo me.. nece znati to sam od sebe), pokazi da si ponosna kada pobijedi i ne zaboravi mu reci da je mvp, cak i kada ga ubiju u prvih 15 sekundi pubga. voli igrice i jako je dobar u njima, pokazi mu da to vidis.

upoznaj mu obitelj cim prije budes spremna, druzi se s njegovom mamom, zena je predivna - napravit ce sve da se osjecas kao doma, upoznaj Viktora - druzi se i s njime, nisam ga dovoljno otkrila, ali vjerujem da je jako zanimljiv. makar se ne cini uvijek tako, obitelj mu je jako bitna i prosli su svasta zajedno - postuj to, cijeni, budi dio toga.

uzivaj u svakom djelicu njihove kuce i njegove sobe osobito, svaki dio prica pricu, svaka slika ima pricu - ispricat ce ti ih sam, ako ne - pitaj ga, vjeruj mi, izraz na njegovom licu dok ti ih prepricava nezamjenjiv je. jednom, kada budete vec duze zajedno, pitaj ga da ti procita svoje sastavke (nadam se da ih nije bacio), neka ti ih cita dva put, tri put, vise puta, zapamti svaku rijec.

pitaj ga da ti prica puno, o bilo cemu, zatvori oci i samo slusaj taj najljepsi glas na svijetu, uzivaj u svakoj stanci, svakom zamuckivanju, mijenjaju teme, psovci - sve je predivno kad on to govori.

kada je tuzan, pusti ga da place. prolazi mu prstima kroz kosu, po cijelom tijelu, i grli ga cim jace mozes, vjeruj mi uzvratit ce jos jace. ako treba, sjedi s njime satima, njemu vecinom samo treba netko da mu kaze da ce sve biti okej, da ga volis i da si tu. napravi to, svaki put. makar 10 puta za redom.

kada si ti tuzna, dozvoli mu da on tebe tjesi - njegov zagrljaj, njegove ruke koje te postepeno sve vise stiscu uz poljubac u celo postat ce ti ultimativno sigurno mjesto, vjeruj mi, ne postoji briga koju taj proces nece maknuti na drugo mjesto. dopusti mu da ti postane utociste, ne odupiri se.

kad mu treba prostora, pusti ga, sve dok se vraca tebi, u redu je, treba mu to. ne drami, znam da je tesko, ali nekad ga samo pusti kada te to zatrazi. vratit ce ti se u zagrljaj, ne brini.

kuhaj s njime, ali i pusti njega da kuha za tebe, i uzivaj u svakom zalogaju - ne zna napraviti puno toga, ali ono sto zna, napravljeno je s maksimalnom ljubavi i to se osjeti, ljubi ga puno.

ljubi ga jako puno, nemoj da postoji ijedan dio na tom predivnom tijelu koji ti usne nisu dotakle, ljubi ga svuda. ljubi ga i svugdje, vani, u autu, u ducanu, u kaficu - znam da ti ovo ne moram govoriti jer ako ga volis imalo kao ja, poljupci ce ti doci refleksno.

drzite se za ruke. cim vise. zapamti kako vam stoje prst pored prsta, zapamti kakav je osjecaj njegovog palca na svome dlanu, zapamti kako te drukcije drzi kada ste vani, kada hodate u svadi, kada hodate lezerno, kada se zurite. zapamti kako te stisne kada zeli da znas da te jako voli. stisni i ti njega jace. neka vam to bude volim te. uzivaj u tim predivnim rukama svaki dan.

molim te, uzivaj u svakoj minuti seksa, vjerujem da je drugacije od svega sto si do tada osjetila i imala, jako je dobar u tome i jako ce se potruditi da se osjecas kao da je sve oko vas stalo i kao da nista nije bitnije od vas dvoje, spojenih u ovako posebnom trenutku. uzivaj. stenji, deri se, cupaj ga, grebi, daj mu do znanja da ne postoji mjesto na kojem bi radije bila. jer znam da ne postoji.

mazi ga nakon seksa. stavi glavu na njegovo rame i slusaj ga kako dise, slusaj kako mu se puls smiruje, osjeti kako te ljubi u potiljak, i osluskuj kako ce ubrzo vjerojatno zaspati. uzmi minutu prije nego sto ti zaspis, samo da uzivas u onome sto se cini kao predivna vjecnost. ponovit cete ovaj proces vise puta, uzivaj svaki put kao da je zadnji.

govori mu da ga volis cesto, voli to cuti, a i tebi ce biti zao jednom ako mu ne budes to govorila dovoljno. nikad mu ne prestani slati poruke za dobro jutro i za laku noc, cak i kad ste u svadi. neka vam to bude pravilo, potrudi se da ga se drzite. mi nismo.

radi mu poklone za rodendan, bozic, godisnjicu, valentinovo (znaci mu, bas je slab na takve stvari, pa se potrudi da znaci i tebi), pisi mu pisma. znacit ce mu to vise nego sto ti mislis. sve ih sprema u kutiju :)

ako si imalo kao ja i ostale cure, neodlucna si i cesto ces reci da ti je svejedno - potrudi se, ipak, ti odluciti gdje cete ici na kavu ili sto cete jesti. voli to i izbjec ces nepotrebne rasprave, lijepo je nekad preuzeti inicijativu.

uzivaj u svakom spavanju s njim. on voli spavati, jako, a uz njega zavoljeti ces to i ti - ne postoji ljepse mjesto za otvoriti oci nego u njegovom zagrljaju. otkrit ces da mozes zaspat u naizgled cudnoj pozi, i tako provest cijelu noc bez pomicanja, samo zato jer ti je jastuk njegovo rame, a pjesma njegov otkucaj srca. idealne topline usred zime i usred ljeta. zamjenska poza: spoonanje. povuci mu ruku sebi na prsa da budete cim blize mozete i uzivaj u spokoju do jutra, a i nakon.

najvise od svega te molim da ga cuvas. nije mu bilo lako u zivotu i nije opravdanje, ali sve ga je to obiljezilo. nemoj ga sjebati namjerno ni u kom pogledu, ako nesto zeznes slucajno - ispricaj se, ima puno tolerancije u njemu, vise nego sto mislis. samo ga cuvaj, cuvaj to predivno srce i pokazi mu da postoji ljubav i nakon mene i da si ti ta koju je cekao i trebao. cuvaj ga. cuvaj ga. cuvaj ga nekad i od njega samog, ima destruktivne sklonosti kojih se vjerujem, rjesava, ali polako - budi tu da mu kazes da je sve u redu i da je predivan, vrijedan i nezamjenjiv - cuvaj ga od njega samog. vjeruj mi da ce i on cuvati tebe, bit ces mu bitnija od svega drugog, i iako to nije uvijek dobro, jebeno je lijep osjecaj znati da imas nekoga cija si i pod cijim si zastitnistvom stalno. znam da ti to ne treba, jer si jaka neovisna i sve te fore (znam da jesi jer te inace ne bi odabrao:), ali zajebi to na sekundu, i samo budi njegova. falit ce ti taj osjecaj jako.

ako dode do toga da ovo izgubis, falit ce ti sve ovo, falit ce ti dio tebe i mislit ces da nema koraka koji ces u zivotu napraviti bez njega u primisli. ali vjeruj mi da se isplati, koliko god sjebano bilo, takvu ljubav isplati se dozivjeti.

[thegodmother18]

Ceka mi se necija poruka

Ali ne bilo cija

Ceka mi se ona poruka od osobe koja mi se svidja i kojoj se svidjam i sa kojom se muvam i dopisivanje do kasno u noc

I poruka za dobro jutro i laku noc

I motivacija

I teme o univerzumu i Hari Poteru

I da nikad ne prestaju te poruke... Cak i kad smo u vezi

[surrexerunt]

Sve ono što volim:

Stare zgrade, muzeje i pozorišta Biblioteke i trgovine prepune starih gramofonskih ploča Ex-yu rock kao definiciju dobre muzike Zvjezdane noći, zalaske i izlaske sunca Duge poruke za dobro jutro i držanje za ruke Nove sezone najdražih serija i albume najdražih pjevača Onaj osjećaj laganog povjetarca koji miluje tijelo dok sjedite na vrhu zgrade Slušanje muzike koja ti dopire do srca Dijeljenje iste te muzike sa posebnim ljudima Čitanje knjige u malenom kafiću pokraj prozora dok vani pada kiša Vikendice, kamine i prigušena svjetla Zvuk gitare Gledanje u oči Duge zagrljaje Još duže razgovore

[nostalgicandecko]

Oprostajno pismo (hvala ti)

Hvala ti za poruke (dobro jutro, laku noc) koje su mi ulepsavale dan.

Hvala ti za to sto si bila tu kada mi je bilo tesko i pricala da ce sve biti uredu.

Hvala ti za to sto si uvek bila tu da me saslusas i das savet.

Nije sve bilo bajno i imali smo nekih malih prepirka i za to Izvini...

Ovu objavu ces procitati i mozda se pronaci u njoj i zasluzujes hvala zato sto jos uvek posecujes moj blog iako smo izgubili kontakt.

I ne krivim te sto smo prekinuli da se cujemo. Nista ne traje vecno...

Hvala ti za sve i srecno u zivotu... :)

[oreowhore]

Imam naviku pisati o svojim osjećajima zato što me to oslobađa i dopušta mi da budem ona osoba koja ja zapravo jesam. Ali trenutno.. trenutno se bojim i započeti, zato što imam osjećaj da će završiti o njemu, opet.. Svejedno, pokušat ću. Opet je jedan od onih dana kad mi se osjećaji mjenjaju iz sekunde u sekundu i iz osjećaja kad bih mogla vrištati od sreće prelazi u onaj osjećaj gdje se trudim da ne zaplačem. Imam toliko pitanja koja selim iz jednog kutka svojih misli u drugi kut, i tako u krug, zato što ne želim dozvoliti sebi da počnem razmišljati o odgovorima na ta pitanja.. ubilo bi me. Pa tako usput, gledam filmove i slušam najsretnije pjesme samo da maknem misli iz glave, i uđem tu i tamo na Tumblr, pa nakon par minuta listanja počnem proklinjati samu sebe zašto sam uopče ušla zato što mi obično upadne u oko neki citat koji me tjera na daljne razmišljanje i na suze, sve ono od čega bježim. I u tom listanju po Tumblru slučajno uđem u poruke i vidim njegovo ime.. i nasmijem se. Imam osjećaj da je još uvijek moj, iako to već dugo nije. Zanima me što on osjeća prema meni, i dali osjeća još nešto, ali to vjerovatno nikad neću saznati. Onda shvatim da smo još u kontaktu, da sam neki mali dio njegovog života, i nasmijem se. Shvatim da je meni uvijek bila jedna njegova poruka dovoljna da budem sretna, i postanem zahvalna da ih imam priliku pročitati par dnevno, iako više nisam njegovo sve. Zanima me hoće li me ikada on prestati, hoću li se probuditi ujutro bez da mi on prvo padne na pamet, i hoću li dočekati dan da ću nekom drugom napisati prvom poruku za dobro jutro, pa tek onda njemu. Možda je to neka navika koju sam dobila prije skoro 4 godine da je moje dobro jutro namjenjeno za njega prvo i tek kasnije nakon toga mogu započeti dan. Zanima me hoće li nečiji drugi smjeh moći napraviti onaj osjećaj u meni kao njegov, ili sam osuđena da budem doživotno ovisna na taj smijeh. Zanima me hoće li mi ikad iko značiti kao on, ili je suđeno da je on zauvijek meni prvi u srcu i da je on taj o kome brinem više nego o sebi i nakon svega vremena. Nadam se da ću još jednom čut ono njegovo malena, samo da osjetim kako mi srce zadrhti kad on to izgovori. Da se onaj najveći osmijeh stvori na mom licu, iako se trudim bit ozbiljna. I ko što kaže ona pjesma 'Jednom davno krivim putem otišli smo mi'.. zanima me kako sam mogla njega pustiti? Gdje sam krivo skrenula? Zašto sam napustila put gdje sam bila sretna? Gdje mi je pamet bila? Zato što zasigurno znam da mi je srce bilo i ostalo kod njega..

Me