#osjecaj

[lifeinbooks]

nemam osjećaje za druge ljude valjda mi je dosadilo da budem svačija možda da pitate knjige koje sam pročitala zašto sam i na koji način postala toliko drugačija.

[sincerelyyoursg]

KAŽITE NAM MINISTRI, NAŠI POSLANICI, ZAŠTO RATNI INVALIDI ŽIVE KO JADNICI ?!

[zaustavitezemlju]

svak jutro kad se probudim imam vise i vise osjecaj da ljudi polak odlaze na neki nacin nemam pojma. post na hr jer je malo previs emocija za ovaj blog a nemam bas kom se zalit u ovo doba noci. psihologica mi je na odmoru pa nemrem njoj tak da dobrodosli svjete u moje misli!!

vjer cu ovo maknut jer je malo previse i iskren nevolim kad ljudi sam stavljaju van emocije jer je nekaj personalno jel. i nezelim bit hipokrit pa ono

[pisac-u-tami]

„Znali smo kako ce ovo zavrsiti, cega ce nas kostati ali svejedno smo to uradili. Igrali smo se sa vatrom i oboje smo izgorili, prijateljstvo koje smo imali nestalo je. Zakopali smo ga u pepelu od nereda kojeg smo napravili, i to je cijena koju smo platili za zabavu, ali bilo je vise od toga zar ne? Oboje smo osjecali to, imali osjecaje koje nismo osjetili godinama, da smo to zvali onako sto je to zapravo bilo, bolilo bi tisucu puta vise jer to nismo mogli zadrzati.“

Ig: Pisac_u_tami_

[devil-in-lovee]

Ti si bila moje najljepse ljeto, sjecas se koliko sam bio ponosan sto sam imao tebe, koliko sam te samo volio to je znao i moj najbolji drug, nekada nas kum a sada ko zna cij. A onda je izasla ona najljepsa pjesma „Moje leto“ koju smo pjevusili i ako nismo znali pjevati, kada smo plesali po kisi uz tu nasu pjesmu, ali voljeli smo se, bilo je stvarno. Uvijek sam mislio kako ces ti biti ona zena koju cu ja ozeniti, zena koja ce mi roditi djecu, ali nista nije islo kako smo planirali. Bili smo djeca ali nikada vise nisam volio kao tebe, ti si bila moj prvi jaki osjecaj. I sada 10 godina poslije ja cu postati otac, dobit cu sina. Zamisli ja kao otac, smirio sam se nakon tebe, ona je divna dala mi je srce na dlanu, voli me mozda cak i vise od tebe, ali me nikada nije gledala kao ti. Sjecas se onih sitnica koje sam radio za tebe? Otvarao ti vrata, uvijek imao buket ruza za tebe, drzao tvoju jaknu da je mozes lakse obuci, ili izmicao stolicu. Onaj romanticni ja koji je pravio budalu od sebe samo da tebi izmami osmijeh na lice, i onda kada si me pitala sta ako vise ne budem zaljubljena u tebe? A ja sam ti rekao kako si uspjela jednom da se zaljubis i da ces uspjeti opet, da cu ja naci 1001 nacin da se ti opet zaljubis u mene, a ona je ostala uskracena te paznje, tih sitnica koje sam nekada za tebe radio. Ostala je uskracena samo za to sto se zaljubila u covjeka koji nema duse a ni srca da voli, covjeka cije si srce ti slomila prije 10 godina, valjda sam se opekao jednom i to mi je bilo dovoljno i za deset zivota, mada bih opet sve dao samo da jos jednom drhtim od straha da te ne izgubim.

Ig: Pisac_u_tami_

[leaskisses444]

ovo sam ja if you even care 😔😢

i ja!!

(imam flashbackove sad od kad sam nosila nosnju )

(to mi je tako grozno jer imam osjecaj da uzasno izgledam u njoj al s druge strane bas mi je onako lijepa i draga sori rantam)

(if YOU even care dosla mi je tetka izbosne 😊 ja sam hepi!!!! )

[lagala-je-grade]

"Znala sam da ispred mene stoji muskarac koji je zauvijek obiljezio mene i moj zivot. Muskarac koji mi nije sudjen, a s kojim mi je sudeno da osjetim najljepse osjecaje. Muskarac koji me mogao imati u svakom trenutku, na bilo koji nacin, koji je budio ono najgore i najbolje u meni, tudji, a svejedno vise moj nego iciji.

Jer, kako bih ga inace mogla gubiti, ako nikada nije bio moj?

Prokleto kajanje, proganja me i proganjat ce me zbog jednog muskarca s kojim sam prokockala sve sanse, a svejedno ostala vezana za njega...“

[bojesvemira]

Drži me molim te i ne puštaj kao što ja držim ove strune svog života, kao što držim granice od ludila. Oprosti mi, nosim bol u duši i tugu u očima kosom skrivam. Dođi mi molim te ne mogu više da sama bivam. Sve crno je i mraka se bojim, dodji i spasi me i oprosti mi teska sam. I cesto razmisljam o glupostima, mozak me ubija. Tableta me spasava, dodji mi stvarno mislim kad kazem da te volim. Oprosti mi, ne znam zasto sam ovako teska, oprosti mi sto puno psujem mozda ne bih trebala i da nebo kunem. Oprosti mi sto ne smijem reci kako se osjecam, sto imam strah od sjenke sa druge strane, trudim se sa tobom da komuniciram. Oprosti mi sto se trudim pobjeci od utvara proslosti, jos uvijek me proganja smrt najboljeg svodnika, cesto ga u snovima vidim. Zato cesto i placem, oprosti mi, ne znam vise ni ja za sto. Hvala sto si tu, sto me volis, sto primjetis kada se lazno smijem, ali od tvog osmijeha dusa cvijeta mi. Preko svakog oziljka ti lijepis flastere leptira, dajes krila i crtas nasmijane figure. Tetoviras me svojim poljubcima i za to ti nemam sta reci osim hvala. Tetovirati tvoje ime siluetu i broj je samo dio svega sto zelim da nosim na sebi, voljela bih da mogu ponijeti i svaku rijec koju si mi uputila, poljubac i osjecaj. Znas sta? Za tebe bez oklijevanja u smrt da idem, nadam se da ces se uvijek pored mene buditi i da ces sa mnom osijediti. Pisat cu ti poezije.Tvoje ime bit ce u knjigama, poezijama posvecenih osobi koju volim zbog koje disem i koja je razumijela tugu koju iza kose u ocima skrivam.

[ispodmjeseca]

shvati ovo kako hoces, imam neki los osjecaj

jer sto brze odbrojavaju jutarnji sati ja manje zelim da spavam kad god sam s tobom

i sta ja ovo radim? i sta sve ovo znaci? nemam pojam o vremenu

s tobom bi da satima pricam o bilo cemu :)

[lifeinbooks]

Nikad ne ignoriraj predosjećaj.

[belmasworld]

Iako znam da ljubav nema pravila

taj osjecaj krivice imam danima..

[yandere-romanticaa]

Since we speak the same language (that post about books) I agree. It almost feels unprofessional to write in it which kinda makes me feel sad because I can't even write what I want in my own language. I jos, kad pisem ovako imam osjecaj kao da ne pisem ono sto hocu. It creates such a disconnect in my mind and it almost feels funny to read translated books in my own language.

DOSLOVNO, NIJE FER 😭😭

I partially can't help but to feel a little STUPID because I use English so often that I flat out FORGET words in my language. I know them in English, I know what I'm talking about but I can't friggin TRANSLATE IT ON TIME making me look like a dummy.... Also, due to the many years of me consuming Western media and my best friend being British (almost all of our texts and conversations are in English) I ended up picking up an American accent that sometimes even actual speakers wonder if I'm from the country I say I am. Unfortunately however, that is now how I talk and my mother says I sound like a pretentious asshole and she always makes fun of me when I talk in English 😭😭 The woman just thinks I'm showing off, it's legit just how I talk these days 😭😭😭

[lamija-v]

Ti si takođe sa Balkana?!?! Prelep je osećaj naći naše ljude koji su fanovi acotar i tog.

Stvarno krasan osjecaj <3 *iskreno kad god sretnem nekog Balkanca ovdje samo mi naumpadne onaj spiderman meme LMAO*

Ali da - sa Balkana sam, iz Bosne da budem preciznija. Lijepo je sresti nekog naseg ;)

[pisac-u-tami]

Nikada nisam mislio kako cu se ja ostvariti u ulozi oca, ili kako cu nekada nakon tebe imati nekoga. Poslije tebe nije ni postojalo za mene, oduvijek si bila ti. I ako su godine prosle, tebe vise nikada nisam vidio, ne znam gdje si, ni da li si sretna. Mozda si se udala, a mozda ti je slomljeno srce onako kako si ti slomila moje prije 10 godina, kada si me ostavila uz rijeci „Vidimo se uskoro“. Ti i ja smo bili drugaciji, svadali smo se i do srzi ali smo se opet voljeli, tebe nikada nisam mogao objasniti, ti si jedina znala kako samnom. Bila si moj prvi jaki osjecaj, i nakon tebe se nikada vise tako nisam osjecao, cak ni sa onom koja mi je nedavno rodila sina. Da li je volim? Ne znam, ali draga mi je. Znam da to nije u redu prema njoj, ali samo se zaljubila u pogresnog covjeka, covjeka kojeg si ti unistila za sve one djevojke koje ce doci poslije tebe, covjeka koji nema ni duse a ni srca da opet voli kao jednom nekada.

Ig: Pisac_u_tami_

[danilacobain]

Selvatica [Ante Rebic]

Zaljubljen - Innamorato

Zaljubljen sam u

tisinu tvoje ljepote

u beskrajnu pjesmu

tvojih ociju

a onaj mir tvog

osmijeha

poklanja mi

svaki put

jedan te isti osjecaj

zivjeti zivjeti

samo za ljubav zivjeti.

Sono innamorato del

silenzio della tua bellezza

dell'infinita canzone

dei tuoi occhi

e quella pace del tuo

sorriso

mi regala

ogni volta

lo stesso sentimento

vivere vivere

solo per amore vivere.

Franjo Matanovic

Così inizia la FF dedicata ad Ante Rebic, con una poesia croata che racchiude l’essenza stessa della storia.

La trama: Corinna è una ragazza di ventidue anni che fa due lavori per potersi mantenere all'università e pagare le bollette. Si è cacciata nei guai. Due uomini grossi come montagne la tengono d'occhio per conto del loro capo, con il quale ha un conto in sospeso.  

Ante è un calciatore del Milan, croato, dal carattere spigoloso, ombroso. Il calcio è l'unica cosa che lo rende felice, che lo trascina fuori dal mondo noioso e artefatto che lo circonda.

La prima volta che Ante incontra Corinna scorge in lei qualcosa di affascinante, qualcosa in grado di risvegliarlo, per un attimo, dalla noia. La sua presenza è effimera, gli sfugge, mentre lui vorrebbe trattenerla. Ma i segreti che la ragazza si porta dietro rischiano di diventare una barriera troppo alta perfino per lui, determinato a volerla nella sua vita.

[ninaaaaa26]

subjektivni osjecaj ja dok posmatram svoj zivot: