#obljetnica

[elenaire-marione-montes]

SRPSKI LEADERS AND COMMANDERS' ENEMIES RATINGS:

Credits to the owner who made this same meme.

Disclamer: This is highly inaccurate (I mean, not true) and it does not mean to offfend anyone. For entertainment purposes only.

[radiogornjigrad]

Zoran Filipović: 29. obljetnica VRO Oluja

Svaki puta, uvijek dan-dva uoči kakvoga važnog blagdana Republike Hrvatske ili, još češće, važne obljetnice iz Domovinskog rata; da li je to Dan državnosti, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti ili Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata (Dan pada Vukovara!) – prođe vrijeme, dođe rok, eto vraga skok na skok,.. spontano kao pobačaj, pojavljuju se članovi SDSS i SNV-a, na čelu s voždom Miloradom…

[drsonnet]

WHEN #EGYPT SAVED REFUGEES FROM EUROPE.

 El Shatt, the United Nations Relief and Rehabilitation Administration's refugee camp for Yugoslavs

Creator(s): Gilmore, Otto, photographer

Date Created/Published: 1944 Sept.

مخيم الشط: هو مجمع من مخيمات اللاجئين في صحراء شبه جزيرة سيناء في مصر، حيث أقام السكان الذين تم إجلاؤهم من دالماتيا من فبراير 1944 إلى مارس 1946. 

EL SHATT - the Croatian Refugee Community in the Sinai Desert, Egypt (1944-1946)

Search Results: "LOT 2183" - Prints & Photographs Online Catalog (Library of Congress) (loc.gov)

web.archive.org/web/20110721100420/http://www.hismus.hr/english/el shatt eng.htm

Building Yugoslavia in the Sand? Dalmatian Refugees in Egypt, 1944–1946

Building Yugoslavia in the Sand? Dalmatian Refugees in Egypt, 1944–1946 | Slavic Review | Cambridge Core

During the last years of the Second World War, some 30,000 Yugoslav refugees found shelter in the Egyptian desert from the German occupation of Dalmatia. In the camp El Shatt, the Partisan movement, the nascent UN, western aid groups, and the British Army worked together to take care of the refugees and also to negotiate future relations. The Communist Party, with victory in Yugoslavia in sight, sought to showcase its ability to organize and motivate its future citizens. Thus, the camps in Egypt became a testing ground for state-building back home. The article will explore the tensions that emerged between the self-confident Partisans, the suspicious British and UN officials, and the refugees, who experienced the end of the war in the Egyptian desert.

Figure 2. Teaching in school, with relief map of Dalmatia made of sand in class in Tolumbat (Credit: UNRRA, UN Archives, S-0800-0008-0008).

EL SHATT NAŠ NEZABORAVLJENI

obljetnica Hrvatskog zbjega n a Sinaju (1944-1994) Neven Bogdanić,

79922 (srce.hr)

الشط لا ينسى الذكرى الخمسون للاجئين الكرواتيين في سيناء (1944-1994) نيفين بوجدانيتش،

December 2005 Ghosts of the Sinai: A quiet memorial recently re-opened in Sinai commemorates Egypt’s forgotten refugees: The 825 Croatians who died at El-Shattdisplaced persons’ camp in the final months of the Second World War. By Cache Seel

et - Full Story (archive.org)

سادت د��جة من الحياة الطبيعية: كان هناك 300 حالة زواج في المخيم وولد 650 طفلا لملء الفجوات التي خلفها الموتى، الذين بقيت رفاتهم في سيناء حتى بعد مغادرة الأحياء.

 وضع ميسيتش إكليلا من الزهور عند أقدام تمثال الأم دالماتيا في المقبرة التي أعيد افتتاحها حديثا وقرأ بصوت عال الكلمات المكتوبة عليه: "الوطن لا ينسى". وقال: "منذ أكثر من 60 عاما ، جلبتهم رياح الحرب إلى هنا ، ويبدو أن الحرب قد تبعتهم حتى خارج الحدود بين الحياة والموت".

خلال 60 عاما من وجوده ، فقد النصب التذكاري في الشط مرتين تقريبا في صراعات أخرى. تم تدمير المقبرة الأصلية والنصب التذكاري خلال الاحتلال الإسرائيلي لشبه الجزيرة في حرب عام 1967. بعد أن استعادت مصر سيناء ، أعادت الحكومة اليوغوسلافية (التي كانت كرواتيا جزءا منها في ذلك الوقت) بناء المقبرة ، مع الجدار الخارجي على شكل نجمة بارتيزان خماسية ، وأعادت تسميتها مقبرة حرب بارتيزان اليوغوسلافية.

احتفل حفل هذا العام بذكرى الانتهاء من التجديدات وتكريس الجدار التذكاري الجديد. اليوم ، يحيط نصبان نصفان محطمان بالأم دالماتيا كتذكير بالأوقات التي فقدت فيها ذكريات هؤلاء الأشخاص تقريبا.

وشكر ميسيتش جميع سكان مصر وكرواتيا الذين عملوا على التجديد، ثم أضاف: "أشكر جميع الأشخاص الذين ساعدوا في الحفاظ على ذكرى مئات اللاجئين، بعضهم حرفيا في بداية حياتهم، والذين لم يعودوا أبدا إلى ديارهم من مساحات سيناء البعيدة".

 Nenad N. Bach  2006

El Shatt, the United Nations Relief and Rehabilitation Administration’s refugee camp for Yugoslavs

An Aid Worker's Snapshots of the El Shatt Croatian Refugee Camp (1944-1946) - Flashbak

 El Shatt, the United Nations Relief and Rehabilitation Administration's refugee camp for Yugoslavs

Creator(s): Gilmore, Otto, photographer -Sep., 1944.

 Ninoslav Lovčević. 2009. Pustinjska priča – El Shatt

Pustinjska priča - El Šat (PUSTINJSKA PRIČA - EL SHATT) - Film - mojtv.net

Pustinjska priča - El Šat (PUSTINJSKA PRIČA - EL SHATT, 2009) (mojtv.net)

[zoranphoto]

Najgora obljetnica dosad: 28 godina od genocida u Srebrenici BiH je na rubu raspada

Prošlo je 28 godina od kada su pripadnici postrojbi bosanskih Srba ušli u Srebrenicu te potom počinili genocid nad bošnjačkim stanovništvom. Bosna i Hercegovina je i danas zemlja koju razdiru etničke podjele koje su i dovele do rata i naposlijetku genocida u Srebrenici     Srebrenica je bila proglašena 'zaštićena zonom' pod zaštitom Ujedinjenih naroda (UN) i nalazila se pod nadzorom pripadnika nizozemskog bataljuna UN-ovih mirovnih snaga. Međutim, ta činjenica nije spriječila snage bosanskih Srba da 11. srpnja 1995. godine upadnu i osvoje grad i vrlo brzo započnu masovne egzekucije stanovništva.   Sustavno je likvidirano preko 8000 osoba. Taj događaj smatra se najgorim masakrom u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine potvrdila je da se u Srebrenici dogodio genocid, a za genocid su pred Haškim sudom proglašeni krivima i glavni nalogodavci, politički i vojni vođe bosanskih Srba - Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Haški sud, Sud BiH, te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na pet doživotnih kazni i 781 godinu zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine u Srebrenici tijekom srpnja 1995. godine. Ovaj tragičan događaj ostaje bolna točka u povijesti Bosne i Hercegovine i podsjeća na stradanja i patnje tijekom rata. Nažalost, unatoč utvrđenim činjenicama u sudskim presudama još uvijek je prisutno kontinuirano umanjivanje zločina i negiranje genocida koji se dogodio u Srebrenici, prije svega u bosanskohercegovačkom entitetu Republici Srpskoj, ali i u samoj Srbiji. Koliko je srpska strana nespremna prihvatiti bilo kakav oblik krivnje za zločin u Srebrenici govori i činjenica da je Vijeće ministara BiH (državna vlada op.a.) nije uspjelo proglasiti Dan žalosti na cijeloj teritoriji BIH zbog protivljenja ministara iz Republike Srpske. Dan žalosti se tako obilježava samo u pola zemlje, odnosno u Federaciji BiH. Da ironija bude veća Srebrenica se nalazi u Republici Srpskoj tako da se Dan žalosti ne odnosi na područje na kojem se genocid dogodio. Zbog upornog i sustavnog odbacivanja krivnje za zločine počinjene tijekom rata u BiH, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko je prije dvije godine donio odluku o zabrani veličanja ratnih zločina. No, odluka je za sada ostala tek mrtvo slovo na papiru jer nije zaustavilo da se negiranje zbog neodlučnosti sudova da pokreću postupke po ovoj osnovi. Prema posljednjim informacijama u dvije godine Tužiteljstvo BiH nije podignulo niti jednu optužnicu za negiranje genocida. Milorad Dodik, najmoćniji srpski političar u Bosni i Hercegovini uporan je u nepoštivanju žrtava Srebrenice. Ide toliko daleko da je prije nekoliko dana čak i opsovao genocid u svađi s bošnjačkim političarem. Sam Dodik je kao političar u 15 godina prošao daleki put od priznavanja do potpunog negiranja genocida u Srebrenici.

Nema mira

Dodik u posljednje vrijeme sve snažnije radi na rastakanju mira u Bosni i Hercegovini upornim inaćenjem međunarodnoj zajednici i aktualnom visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu. Posljednja pljuska bila je suspenzija svih odluka Ustavnog suda BiH u Republici Srpskoj. Situacija je takva da se u BiH, nažalost sve češće u izjavama političara spominje i riječ - rat     Pošto ideja relativizacije stiže iz samog vrha politike unutar srpskog nacionalnog korpusa, teško je očekivati bilo kakve promjene bez potpune promjene smjera u Banja Luci i Beogradu. Za sada takve snage nisu na vidiku. Upravo suprotno, opcije koje se nalaze u oporbi su ekstremnije od ovih na vlasti. Schmidt je u utorak obećao da će raditi na tome da svi koji negiraju genocid budu kazneno gonjeni. I dok Bošnjaci budu pokopavali 30 žrtava genocida u obližnjem Bratuncu Srbi će održavati parastose za svoje žrtve rata u pomno osmišljenoj predstavi pokušaja izjednačavanja krivnje za rat. Treba naglasiti da negiranje genocida i umanjivanje zločina u Srebrenici nije samo nepoštivanje žrtava i njihovih obitelji, već i kršenje temeljnih principa pravde, istine i pomirenja. To otežava proces suočavanja s prošlošću, obeshrabruje pomirenje među zajednicama i sprečava napredak prema trajnom miru. Važno je da se nastavi s osudom negiranja genocida i umanjivanja zločina te da se podrže napori koji promiču istinu, pravdu i pomirenje. To uključuje obrazovanje o povijesnim činjenicama, suočavanje s prošlošću putem sudske odgovornosti i promicanje dijaloga i razumijevanja među različitim zajednicama. Tportal.hr   Read the full article

[cedeterija]

Noviteti #kawasaki3p #25 #25godinaxteatar&td #cd #cddeluxe #dvd #cddvd #newrelease #noviteti #music #glazba #anniversaryedition #25godina #obljetnica #aquariusmusicshop #cedeterija (at Zagreb, Croatia) https://www.instagram.com/p/BykV1_dBIzL/?igshid=u0j16jwf1otn

[50poemsforsnow]

NATJEČAJ ZA PLAKAT 

Festival 50 Poems for Snow raspisuje natječaj za plakat. Nagrada iznosi 1oo eura. Rok za predaju natječajnih prijedloga je nedjelja, 9. listopada 2022. u ponoć.

50 Poems for Snow je no-budget međunarodni pjesnički festival pokrenut 2012. godine u Zagrebu. Festival je specifičan u svijetu po tome da se datum održavanja ne zna unaprijed tj. održava se u svakome gradu na prvi dan snijega i to noću i na otvorenom. Tada po tri pjesnika/inje izvode nekoliko svojih pjesama, uz po jednu klasičnog autora/ice kojemu je te godine festival posvećen.

Ovozimska izdanja 50 Poems for Snow posvećena su španjolskom pjesniku i dramatičaru Federicu Garciji Lorki.

Osim pjesničkog, 50 Poems for Snow je i događanje koje ukazuje na klimatske primjene.

Ove godine obilježava se deseta obljetnica festivala koji se u proteklom desetljeću održao u 37 gradova, 16 zemalja i na tri kontinenta.

Plakat treba sadržavati sljedeće informacije:

-          ime festivala: 50 Poems for Snow

-          godinu: 2022/23

-          rečenicu: Dedicated to Federico Garcia Lorca

Poželjno je da plakat inspiraciju ima u pjesničkom opusu i/ili osobi Federica Garcije Lorce i/ili sadrži aluziju na snijeg, no sve to nije uvjet.

Dimenzija plakata je B2 (50 x 70 cm).

Autori sudjelovanjem potvrđuju da za sve korištene elemente na svom radu (fotografije, tipografija…) imaju dozvolu i autorsko pravo koristiti ili da su u slobodnoj domeni.

Autori se obvezuju, u slučaju da prijedlog bude nagrađen, rad pripremiti u formatu za tisak (300 dpi-ja).

Jedan autor može prijaviti najviše dva prijedloga.

Radovi se šalju u digitalnom formatu JPG, 50x70cm, 72 dpi-ja na mail: sasa.simpraga at  gmail.com

Tekstualno obrazloženje rada nije potrebno prilagati.

Rok za predaju natječajnih prijedloga je 9. listopada 2022. u ponoć.

Odluku o nagrađenom rješenju donijet će Savjet festivala 50 Poems for Snow koji čine Aleksandar Hut Kono, Magdalena Došen i Saša Šimpraga.

Pobjedničko rješenje bit će proglašeno u roku tjedan dana.  

Svi sudionici natječaja bit će individualno obaviješteni o ishodu natječaja.

Odabranom rješenju bit će isplaćena nagrada u iznosu od 100 eura.

Buudći da se 50 Poems for Snow organizira u niz gradova Europe i Sjeverne Amerike, nagrađeni će plakat biti korišten u svim gradovima koju sudjeluju ove sezone.

Više o festivalu 50 Poems for Snow:  https://bit.ly/3Ll0o8r

[balkanin]

Prije 29 godina počela je opsada Sarajeva: Svima je bila nacrtana meta na leđima

Prije 29 godina počela je opsada Sarajeva: Svima je bila nacrtana meta na leđima

Jednu od najtužnijih obljetnica svoje novije historije, 29. godišnjicu početka opsade, glavni grad Bosne i Hercegovine dočekuje brojeći žrtve pandemije koronavirusa. Bolest COVID-19 je samo od 2. marta do 2. aprila, prema podacima Vlade Kantona Sarajevo, odnijela 426 života. Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, okončana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Za to…

[superbmakerzombie]

Detalji Draženove nesreće | 24sata

Detalji Draženove nesreće | 24sata

[ad_1]

Prošlo je točno 26. godina od tragične smrti Dražena Petrovića, proslavljenog hrvatskog košarkaša. Tog 7. lipnja u Denkendorfu hrvatska je košarka doživjela strašan udarac od kojega se do danas nije oporavila.

Dražena je u smrt odvela tadašnja djevojka Klara Szalantzykoja je upravljala tamnocrvenim Golfom na njemačkoj autocesti A9 kod Ingolstadta te kobne 1993. godine. Klara za Draženovu…

[vladarh]

Danas je u Zadru obilježena 26. obljetnica Vojno-redarstvene operacije Maslenica uz odavanje počasti onima koji su položili svoje živote u akciji kojom su hrvatski vojnici i policajci oslobodili zadarsko zaleđe, Masleničko ždrilo, ZL Zemunik i branu Peruća. 🙏🕯🇭🇷 via Instagram http://bit.ly/2T8g6rU

[mentalnahigijena]

'FAŠIZAM I KOMUNIZAM IDEOLOGIJE SU ZLA, A NAJGORI JE HRVATSKI KOMUNIZAM' Čičak: Kada danas netko govori kako su se u Domovinskom ratu borili za ljudska prava – to naprosto nije točno "Vlada li u Hrvatskoj povoljna poduzetnička klima, teško je reći. Strašno se uzrujam kada čujem da će naši iseljenici donijeti novac i ovdje ga investirati. Novac se ne investira zbog rodoljublja nego zbog profita. Oni bi itekako pohrlili u Hrvatsku s novcem kad bi njima netko garantirao da će doista imati siguran kapital", ocijenio je za PoslovniFM Ivan Zvonimir Čičak, vođa zagrebačkih sveučilištaraca za vrijeme Hrvatskog proljeća, kojega je, među ostalima, povodom 50. obljetnice Proljeća nedavno odlikovao predsjednik Republike Zoran Milanović. "Međutim, ljudi koji su došli ovdje i pokušali ulagati, uglavnom su loše prošli. Oni nisu navikli na podzemne partijske tunele koji su omogućili nezamislivo bogaćenje pojedinaca iz bivših komunističkih struktura", nastavio je. Na upit treba li za državu i državne službenike svih razina donijeti etički kodeks poslovanja i upravljanja, Čičak odgovara protupitanjem – da ga donesu i što s njim? "Mi smo hajdučka država. No uz dužno poštovanje prema uskocima, kako mi veličamo hajdučki mentalitet. Nikad nismo imali svoju državu i uvijek smo se borili protiv svih oblika vlasti. I kako vi onda očekujete da ljudi prestanu razmišljati staviti sebi u džep?", kazao je. Izrazio je zabrinutost zbog korupcije koja nagriza samo tkivo društva. "U zapadnom svijetu nezamisliva je situacija poput ove u Međimurju, gdje je izabran ponovno optuženi župan. Tako dugo dok traje istraga za kazneno djelo, bez obzira jeste li bili u pritvoru ili ne, nema obavljanja javnih funkcija i morate se povući. No, to se kod nas ne radi. Jer kod nas ne postoji javno mnijenje niti javni moral. Korupcija je u Hrvatskoj endemska bolest. Ne mogu reći da korupcije u svijetu nema, ima je, samo tamo su puno rigorozniji kada vas ulove, primjerice, u Americi i Njemačkoj utaja poreza je veliki grijeh. Kod nas u državnim tijelima gonjenja postoje različiti kriteriji prema pojedincima i to je veliki problem. Ne postoji jedna stabilna politika DORH-a, MUP-a i sudova prema pojedincima. Uvijek se stvara dojam da postoji utjecaj sa strane, a podređeni osluškuju što će reći šefovi i hoće li biti zadovoljni ili ne. To je zapravo autocenzura. Naprosto to se sada događa i traje", ocijenio je Čičak. Odlikovanje Obljetnica i odlikovanje su prilika da se ožive sjećanja, ideje i vizije tadašnjih aktera, kao i ostvarenja tih ciljeva, od kojih je velik broj bio upravo ekonomski. Ne znam je li priznanje predsjednika zakašnjelo, nastavio je Čičak, dodajući kako je istim odličjem predsjednik Franjo Tuđman '95. odlikovao dvadesetak osoba, a zatim je 2001.  godine predsjednik Stjepan Mesić odlikovao Gotovca, Tripala, Savku, Supeka i još neke. Tako da je uspostavljen kriterij različitih kriterija, pomalo cinično odgovorio je Čičak. "To priznanje mojoj obitelji je puno značilo. Moja supruga Marija, osim što je bila udana za mene, imala je još dva brata koji su bili politički zatvorenici. Tako da ona nije imala snage doći u Predsjednički ured, kao što to nisu mogle doći supruge Marka Veselice i Ante Paradžika. To je njih kroz život uništavalo i nisu imale snage doći na svečanost", kazao je. Stalno govorim da ne postoji komunizam s ljudskim licem – eksplicitno je odgovorio – kao što ne postoji ni fašizam s ljudskim likom. "Dakle, za mene su i fašizam i komunizam ideologije zla, a najgori od svih je bio hrvatski komunizam, jer se on identificirao s nacijom, a to ne ide. Prema tome, permanentna čovjekova borba je borba protiv zla, zato je više nego apsurdno da, upravo u trenutku kada se u Hrvatskoj obilježava gašenje hrvatskog proljeća, se javljaju neki pametnjakovići koji predlažu povratak Trga Maršala Tita. Takvim ljudima nema mjesta u našoj javnosti, jer režimi koji su činili zločine jesu zločinački, ne mogu imati spomenike, bez obzira kakve imaju 'zasluge", smatra Čičak. "Događaji 91. godine zapravo su diskontinuitet onoga što se događalo 71. godine. Zašto? Te godine u Hrvatskoj je vladao jedan zanos, jedno veliko zajedništvo i koliko god smo mi bili heterogeni, različiti – trudili smo se da ne idemo jedni protiv drugih. Prva stvar koja se dogodila '91. bio je jedan makijavelistički pristup politici kod dijela osoba, stigmatiziranje političkih protivnika, u čemu sam i ja tada sudjelovao. Kad sam to uvidio, maknuo sam se iz politike. Drugo, mi nismo imali nikakva iskustva u demokraciji, morali smo o demokraciji učiti od tih partijaca, jer se demokracija sastojala u njihovim međusobnim sukobima. A literature o demokraciji nije bilo, a o ljudskim pravima da i ne govorimo. Prema tome, kada danas netko govori kako su se u Domovinskom ratu borili za ljudska prava – to naprosto nije točno.  Pojmovno  gledano, tada termin o ljudskim pravima u političkoj komunikaciji nije bio u upotrebi", ocijenio je Čičak. direktno hr

[gtaradi]

Obilježena obljetnica zaštite jedne od najvećih i najstarijih platana u Hrvatskoj

Platana u Nedelišću najstariji je zaštićeni prirodni objekt u Međimurju. Stara je 213 godina te je jedna od najvećih platana u Hrvatskoj. Visoka je preko 35 metara, a prsni promjer joj je veći od 6 metara. Popularno se naziva i „birov hrast”, iako nije hrast, taj je naziv dobila jer raste pokraj kuće u kojoj je nekad živio „birov”, predsjed­nik mjesta odnosno seoski starješina. Danas je u Nedelišću obilježena 60. obljetnica zaštite jedne od najvećih platana u Hrvatskoj, stabla koje je 4. veljače 1963. postalo prvi zaštićeni objekt prirode u Međimurskoj županiji. Krošnju raskošne stare platane u proljeće 2019. godine, u sklopu velikog zahvata, orezali su i sidrili arboristi kako bi joj podignuli vitalitet i produljili životni vijek, ali i osigurali prolaznike od pada suhih grana, a mjerenja su tada pokazala da je drvo među najvećima te vrste u našoj zemlji. Povodom 60. obljetnice zaštite stabla Općina Nedelišće je na inicijativu Javne ustanove Međimurska priroda - 2023. proglasila Godinom platane. Uzvanicima je u Nedelišću prezentiran niz sadržaja direktno ili indirektno vezan uz platanu: od izvješća tvrtke Urbani šumari o stanju staroga stabla te izvedenim zahvatima na njemu, predstavljanja likovnog natječaja za predškolsku djecu i osnovnoškolce do planova Općine Nedelišće u procesu daljnje skrbi i nadgradnje sadržaja nadomak drevnog stabla. „Šezdeset godina zaštite platane u Nedelišću važan je događaj za sve nas koji želimo očuvati prirodu u našem Međimurju. Prirodu nismo naslijedili od naših očeva ili djedova, već smo je posudili od naših potomaka i u tom duhu djeluje javna ustanova Međimurska priroda te na taj način želimo očuvati parkovnu arhitekturu u našem kraju. To bogatstvo želimo i prezentirati kroz projekte, muzeje i zaštite poput ove, kako bismo naše Međimurje promovirali kao zelenu oazu u srcu Europe“, rekao je župan Međimurske županije Matija Posavec. Siniša Golub, ravnatelj javne ustanove Međimurska priroda za ovu je prigodu sedam dana čuvao tajnu o stvarnoj starosti platane. „Stručnjaci Šumarskog fakulteta iz Zagreba prije sedam dana su nam objavili rezultat ispitivanja starosti nedelišćanske platane, ona je stara 213 godina. U toj dobi stablo je ne samo jedna od najvećih platana, već je i među starijima u našoj zemlji. Platana je danas živa zahvaljujući izmjeni dobrih gospodara u Nedelišću tijekom proteklih desetljeća. Platana u Nedelišću bio je prvi spomenik prirode u Međimurju i kao takva ima simboliku jer je od njezine zaštite sve krenulo. To je bio prvi korak da bismo danas četvrtinu Međimurja imali pod zaštitom, istaknuo je Siniša Golub. Na platanu su posebno ponosni Nedelišćani koji „vel'ko drevo'“ kako su ga stari zvali, smatraju jednim od simbola općine. „Općinsko vijeće je u prosincu prihvatilo odluku da ovu godinu proglasimo Godinom platane, na inicijativu iz Međimurske prirode, te time damo još veći značaj ovom našem simbolu. Očuvanje platane je proces čije smo važnosti svjesni te u njega ulažemo. Prošle godine je utvrđeno da je stablo zdravo i u dobroj 'kondiciji' pa mu stručnjaci prognoziraju dug život. Platana ima i društveni značaj - oduvijek je ljudima bila drago okupljalište. Zato smo i pokrenuli proces uređenja Trga Republike na zamišljeni način, posao za koji se nadamo da ćemo ga uz sufinanciranje realizirati 2024. godine, rekao je načelnik Općine Nedelišće Nikola Novak. Pod stoljetnom platanom na kraju svečanosti okupile su se brojne generacije - od nedelišćanskih predškolaraca do uzvanika, odnosno onih koji danas skrbe o stablu, kako bi zajedničkom fotografijom ostavili uspomenu na ovu obljetnicu. IZVOR: Međimurska županija *********************************INTERMEZZO********************************** Read the full article

[radiogornjigrad]

Prvi koncentracijski logor u NDH bio je u Koprivnici.

KOPRIVNIČKI HOLOKAUST – OBLJETNICA Noć u kojoj su odveli naše susjede i njihovo 51 dijete Za kulturu sjećanja na II. svjetski rat u našem gradu, a podsjetimo da je to današnja memorijska baština Europske unije i cijelog svijeta, od velike je važnosti datum na koji se dogodio koprivnički holokaust 22. na 23. srpnja, a prema nekim podacima 23. na 24. srpnja 1941. godine. Na taj datum je u jednoj…

[urbanidesnicar]

Srpska skupština u Zagrebu

Rahmetli Alija onomad reče: "Mirno spavajte, rata ne će biti." I bješe u pravu. Period od 91-95 smo prespavali i sve je bio ružan san. Uopće nije bilo četničke agresije a Bljesak i Oluja su plod naše mašte. U Srpskoj skupštini u Zagrebu je izglasan zakon HDZ-a i SDDS-a pod nazivom: "Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine". Da skratim, pošto će o ovome svi pisati a ja ne mogu, jer mi na pamet padaju samo psovke. Zato idemo odmah šakom u glavu. U Сабору nam sjedi 107 ČETNIKA. Pošto je svaki komentar suvišan, gasi internet, motaj kablove i ajmo doma. Ali gdje nam je DOM? E to je tuga, pajdo moj...

Kad radiš više stvari odjednom, obično nešto zajebeš. Zato se najbolje koncentrirati na jednu zadaću i odraditi je kako Bog zapovijeda. A nama se konstantno događa ovo prvo. Raspravljamo o tisuću tema, sve bi htjeli riješiti preko noći, ali tako jednostavno ne ide. Osnovno pitanje u ovome trenutku je slijedeće: KAKO SKINUTI OKOVE I PONOVO POSTATI SLOBODAN?

Pokušavam ostati informiran. Čisto da vidim tko mi radi o glavi i što me čeka? Uglavnom pratim strane neovisne medije i po onome što vidim, ne piše nam se dobro. Kažu da je ovo sad mila majka, prema onome što nas čeka. Totalitarizam, represija, neredi, raspad sustava, nestašice hrane, lijekova, energenata... Sve u sklopu VELIKOG RESETA. Optimisti će reć da pretjerujem? Može bit. Ali optimist je samo loše informirani pesimist. Tako kažu.

Veli Anemični da ne će biti prisilnog cijepljenja? Dašta. Isto kao što je HDZ stranka desnog centra? Samo teška hadezenjara može povjerovati u riječi mudroga Jude. U isto vrijeme drvosječa Grbin (istog su svjetonazora), kaže da je on ZA. Čudi me to? Slobodno dođite drugovi, kava je već na stolu. A napravit će žena i kolače ako treba. Neću glumiti mangupa, jer mi je P. K. hrabrih internet bojovnika. Koji ne skidaju brnjicu, dok prosipaju svoje "junaštvo" za tipkovnicom.

Znam da se ponavljam i svjesno to radim. Postoje stotine drugih stvari o kojima bih mogao pisati. Ali dok svi skupa ne savladamo neke osnove, nema smisla. Nisam jedini, jer ima ljudi koji puno bolje pišu od mene a također se ponavljaju. Ne bi li narod potakli na razmišljanje. Teško je to učiniti. I da nas je puno, puno više. Još uvijek je 5 minuta večernjeg Dnevnika, učinkovitije od desetak napisanih tekstova. Razlog? Kad gledaš vijesti ne moraš misliti. Jer ti je teta sa ekrana već servirala mišljenje. I još dobiješ salatu kao prilog. A kad nešto čitaš, ipak se moraš malo koncentrirati. Pa te to onda natjera da sam stvoriš zaključak. Nažalost, prva opcija je puno jednostavnija i upravo zato je TV još uvijek najubojitiji medij.

Biti će još ratova. Lokalnih. A onaj globalni smo već izgubili. Pokorili su cijeli svijet bez ispaljenog metka. I toga se trebamo sramiti. Ne samo mi, nego svaka država i to abecednim redom. Od A do Ž. Posebice Amerika. Preko 400 milijuna komada oružja je u rukama građana. A niti jedno nije upotrijebljeno!? U filmovima su uvijek oni bili ti koji će spasiti svijet. Osloboditelji. Junaci. Heroji. Ali bez muda...

Govore neki da ne postoji sloboda mišljenja. Dašta nego postoji, samo mora biti u skladu sa mišljenjem vladajućih. Pošto nisam siguran da guzonje misle kao ja, slijedeće točke ne smijem pisati na glas, nego u sebi: 1. Korona je vrsta gripe. 2. Nema nikakve pandemije, nego se radi o PLANdemiji. 3. "Klimatske promjene" su čista izmišljotina. 4. Postoje samo 2 spola, sve ostalo su mentalni poremećaji. 5."Politička korektnost" je drugo ime za CENZURU.

Dok se zemlje Višegradske skupine i rukama i noge bore za svoje građane, vladajući "hrvati na baterije" prihvaćaju sve što im se naredi. Bez pogovora. Postoji li i jedna direktiva EU sotonista, koju drugovi nisu prihvatili? Ne bih rekao. Da nam sutra kažu kako na zastavu moramo dodati i 4 S (Samo Sloga Srbina Spašava), ovi bi to učinili. I uvjerili bi nas kako je to dobro. Jer tako postajemo prava multi-kulti država, koja prihvaća Europske vrijednosti (što je to?). 

Najveća ironija je to, što se borimo protiv fenomenalno glupih ljudi. Uopće ne pretjerujem. U pitanju su polu-idioti i osobe sa poteškoćama u razvoju. Toliko su imbecilni, da čak ni u rječniku ne postoji definicija za taj stupanj kretenluka. A neki od njih imaju čak i titule. Doktori, profesori, istoričari, p*čke lijepe matere.... A što je najgore, trenutno su oni u prednosti?! Mi smo se povukli na našu polovicu i nemamo niti jednoga igrača u napadu. AN - FAKING - BILIVABL!

Pokojni Dule mi je znao reć: "Kume ti si razuman čovjek." Dakako. Ali samo na momente. Jer tanka je crta između razuma i ludila. Ali u svakom slučaju osuđujem sve oblike radikalizma. Bez iznimke. Komunistički, pederski, crnački, islamski... Čini mi se da su svi tu? I ne, nisam zaboravio desničarski. Jer takvo nešto jednostavno NE POSTOJI. U pitanju je mit, laž, izmišljotina i teorija zavjere globalističkih medija. Pretjerujem? Neka mi netko nabroji: nasilne prosvjede, pljačke, paljevine, rušenja, silovanja, ubojstva..., počinjena od strane tzv. "desničara". Bilo gdje u svijetu u zadnjih nekoliko godina? Nema ništa. Uzalud tražite.

Ako su ljudi koji: vole svoju zemlju, obitelj, vjeruju u Boga i odbacuju nastranost - radikalni, onda nemamo o čemu pričati. Druga je stvar što je svijet otišao u k*rac, pa se boljševicima priviđaju bijeli miševi.

Migranti svaki dan po šumama i gorama ulaze u lijepu našu, bez ikakvih problema. O tome se normalno šuti, jer je danas moderno imati "otvorene granice". Možemo samo naći pokoji snimak, koji su hrabri ljudi stavili na internet. Da nije njih, pojma ne bi imali što se događa? Samo slijepci ne vide da ovo vodi u katastrofu. Jer naši ljudi sigurno neće prekriženih ruka gledati, kako im siluju kćeri i supruge. Kao u Skandinavskim zemljama, gdje ne smiješ ni napisati (arapsko) podrijetlo počinitelja. To je za razliku od silovanja, čisti kriminal.

Kad (i ako) ovo zlo jednoga dana prođe, psihičke posljedice sigurno ne će. Pogotovo kod djece. A ni odrasli nisu imuni. Propagandom zastrašivanja, stvorena je vrsta ljudi koja će do kraja života ostati isprepadana. Nedavna anketa u Engleskoj (ako joj je vjerovat?), kaže da 40% ljudi ne bi imalo ništa protiv, da obvezno nošenje maski ostane doživotno. Klasičan primjer teške psihičke traume. 

Svi se mi nečega bojimo, uglavnom s razlogom. Ali postoji i iracionalni strah. Nu sad ovo. Mene od rata apsolutno ničega nije strah i sve mi je svejedno. Ozbiljno, ne zajebajem se. Upravo me ovo i brine, jer ni to nije normalno. Ali se zato bojim zmije. Strahovito. Kao mali sam sa obitelji išao na vodopad Kravicu. Na uskoj prašnjavoj stazi između kupina, umalo nisam stao na zmiju. Samo sam se ukočio i ostao bez glasa. A beštija je mirno i dostojanstveno otpuzala. Od tada, ljeti ne mrdam sa asfalta. A i proljeće mi je postalo sumnjivo. Uopće mi nije bitno je li u pitanju poskok ili blavor? Bojim se same pojave a ne otrova. Zato donekle mogu razumjeti ove ljude, koje su zlikovački mediji toliko isprepadali da se danas boje svoje sjene.

Prošli tjedan (14.7.) je bila obljetnica Poglavnikovog rođenja. Nisam na nju zaboravio. Zašto nisam niti riječ napisao? Jer nije bilo potrebe. Naime, gospodin Zvonimir R. Došen je priredio fenomenalan tekst, pod naslovom: "Mrtav si mi ponos, živ mi vjera bio!" To je tako dobro sročeno, da bi svaka dodatna riječ bila suvišna. Toplo preporučam svima onima kojima je NDH u srcu (i koji nisu podlegli jugo-četničkim lažima), da ovaj tekst pročitaju na DRAGOVOLJCU. A kad ste već tamo, osim širokog opusa gosp. Došena, obavezno pročitati i kolumnu gosp. Vladimira Dananića. Ova dva čovjeka su vrh vrhova Hrvatskog novinarstva, ali njihove uradke nitko drugi ne smije objaviti. Zašto? Jer istinu zbore i nisu na prodaju.

Kako nakon svega ovoga (a tek je prvo poluvrijeme), biti normalan? Doduše i to sam jednom probao.

Bilo mi je to najgorih 5 minuta u životu.

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

[zoranphoto]

Putin prošetao do Crvenog trga i poručio: Zapad je zaboravio tko je pobijedio naciste

Sve su oči u utorak uprte u rusku paradu povodom Dana pobjede, godišnji događaj kojim se obilježava pobjeda Sovjetskog Saveza nad nacističkom Njemačkom 1945. godine. Svečanost je započela nešto poslije 9 sati, a ruski predsjednik Vladimir Putin na početku je održao govor u kojem je kazao da se protiv Rusije danas vodi pravi rat     Ruski predsjednik prošetao se od Kremlja do Crvenog trga, na kojem su ga dočekali redovi vojnika i vojnog osoblja na početku proslave Dana pobjede, kojom se obilježava poraz nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu.

Ova je obljetnica još više emocionalno nabijena jer Rusija oplakuje tisuće vojnika poginulih u gotovo 15-mjesečnom ratu u Ukrajini, a koji ne pokazuje znakove kraja. Putin je poručio da Zapad želi jedino pad Rusije, a da njegova zemlja želi mirnu budućnost. Pritom je optužio Zapad da sije 'mržnju i rusofobiju'. 'Njihov cilj jedino je vidjeti pad naše zemlje', rekao je Putin, istaknuvši da su bitke u kojima se odlučuje o sudbini domovine uvijek bile svete. Kazao je da 'nema ništa važnije' od njihovog borbenog zadatka jer ruska sigurnost računa na rad onih koji su na prvoj crti. 'Svi se mole za vas', poručio je on vojnicima s Crvenog trga. Putin redovito uspoređuje demokratski izabranu vladu Ukrajine s nacistima poraženima u Drugom svjetskom ratu. Od tog scenarija nije odstupio ni danas, osuđujući ukrajinske čelnike kao neonaciste. Ukrajinski narod nazvao je 'taocima državnog udara' i zapadnih ambicija. Ruski je predsjednik u govoru poručio i da je svijet ponovno na prekretnici. Samo je Rusija ostala vjerna postignućima Drugog svjetskog rata dok je Zapad zaboravio tko je pobijedio naciste, tvrdi. Putin je kazao da je ponosan na vojnike koji sudjeluju u, kako je nazivaju u Rusiji, 'specijalnoj vojnoj operaciji'. Kaže da o tim ljudima ovisi državnost i budućnost Rusije. Dodao je da su svi ujedinjeni u podršci 'herojima'. 'Nema snažnije predanosti u svijetu od naše ljubavi prema našim oružanim snagama', rekao je Putin na kraju svog govora. 'Rusiji, našim oružanim snagama', zaključio je dok je počinjala svirati ruska državna himna. Rusko vodstvo obično koristi događaj u Moskvi da prikaže vojnu moć, paradirajući masivnim raketnim bacačima, borbenim tenkovima i vojnicima na Crvenom trgu, sve pod budnim okom Putina i generala. https://www.youtube.com/watch?v=iugi2E39xEw Međutim očekuje se da će on ove godine biti manji u obimu, s obzirom na rat u Ukrajini koji je u tijeku i u kojem se koristi velik dio ruskog vojnog osoblja i opreme. Zabrinutost za sigurnost također je visoko na popisu briga Moskve ove godine, osobito nakon nedavnog navodnog napada dronom na Kremlj. Parade povodom Dana pobjede otkazane su u brojnim mjestima u Rusiji. Rusija bi danas također mogla pojačati svoju vojnu agresiju na Ukrajinu, s obzirom na paradu i porast napada na zemlju posljednjih tjedana, uoči očekivane protuofenzive Kijeva. Rusija je u posljednjih nekoliko dana pokrenula val napada na ukrajinske gradove Kijev, Odesu i Herson. Kijev je tijekom noći bio na meti novih napada. Tportal.hr Read the full article

[preporodbn]

Šta je nama Brčko?

Šta je nama Brčko?

Prof.dr. Asim Mujkić : Brčko Distrikt, 20 godina egzistiranja kao dokaza o mogućnosti građanske države Jedna od važnih obljetnica koja je nekako promakla ispod medijskog radara u sjeni, najprije korone, a potom i Dejtona, je 20. godina od uspostave Brčko Distrikta BiH. Piše : Asim Mujkić  Čak se možda ni ja ne bih posebno osvrnuo na tu činjenicu da nisam u već sada „legendarnoj“ raspravi…