#mirno more

[dijetemjeseca]

Pod istim nebom, a tako daleko...

[untramontofreddomaparticolare]

Manga: Assassin x Cinderella

[electrospherevaults]

'ello everyone, today's a special day!

Back one year ago, and merely two weeks after I was done with the mandatory army conscription, I kept thinking about Defiler. This thinking led to some ideas on how to expand the world, especially coming off the heels of whatever the fuck being in the greek army was, and with friends explaining how much they loved the world and especially the faction of the Maidens of Wrethella, a warrior army in service of the King, I soon had a concept I wanted to explore.

Thusly, on August 26, 2023, at exactly four minutes past midnight, Maiden, the sequel novel to Defiler, was born.

HAPPY MAIDENVERSARY

Fair Lady Analussa of the Maidens of Wrethella, protagonist of MAIDEN Artwork courtesy @meer-draws

It's been a wild time since then, exactly one year ago now! Lots of things changed, lots of things improved; I know my characters better than ever before and the world they inhibit. Analussa grew from a simple character meant to inform the reader about Lionelli and her goals into her own fully realized character; her squad grew to include six more wonderful and superb lady maidens that are as badass as they are sweet. And at a current 97.5k words and 258 pages, I am inching closer to achieving the goal of finishing the sequel! It is still quite a long way to go - there are 41 planned chapters for it after all, and it would not be a Defiler sequel had it not posses some ambition of its own in what it is trying to do - but writing the story of Analussa and her squad as they survive the war-torn world of Tessereich has been a cathartic and healing experience for me; one that I hope I will get to share with you all soon enough)

Alongside the sequel, I have been continuously building the world of Defiler; its past, its present, its future, and how the cast of characters fit in the whole thing. Several of the short stories I have been writing earlier this year take place in the Tomorrow Galaxy where Defiler and Maiden takes place. Each one has been instrumental in figuring the world out, how it ticks, how it works, what it has to say. Most of all, this whole endeavour has helped me figure out Mallik the most, the protagonist of the first novel. She is especially dear to me - I wouldn't have so many artworks of her commissioned had she not been so instrumental in my growth as a writer and as a person - and it would be a severe understatement to say that her perseverance aided me to keep my chin up and continue unabated by difficulties and plights life threw my way. One day, I hope I can tell her story properly.

So what is next for the denizens of Tomorrow? Well, for now, my goal is to finish Maiden. Next goal is the to fix the draft of Defiler; that one will remain private unfortunately as I seek to get it published. I hope it will be fun to come back here and contrast the finished product with the first public draft made during its NaNoWriMo challenge phase. I also want to see if I can depict Defiler and the rest of the stories taking place in the Tomorrow galaxy in other mediums, such as animation and videogames - but that's a plan for later in the year, depending on how things pan out.

In any case, I want to thank y'all for reading, and I especially want to thank my friends, (like Babka, Beth, Gree, September, Sapphire, Chloe, Balkon, Aenore, Steph and Mirnos), for being instrumental in guiding me and believing in me throughout the way; from finishing Defiler, to reading it and critiquing it, and now traversing alongside me this wild new wider galaxy!

Thank you all kindly, and I promise you more news about Maiden in the coming months :D

In the meantime, you can read the first draft of the first novel, available for free, on here. (Analussa does appear in it, and her role, whilst small, is still quite important!)

[provincijaalka]

Život je more, a čovjek je mornar. Nekad će ti plovidba biti mirna, a nekad ćeš prolaziti kroz najgore oluje. Ali zapamti da mirno more nikad nije dalo dobrog mornara.

[sparkles-oflight]

Metulji

Synopsis: Angst BoKris Fanfic inspired by Metulji. We follow Bojan, who is trying to fall asleep, alone, missing his "beloved" more than ever.

Disclaimer: Please think of these as characters and not the actual people. I don’t encourage anyone to send this to any of the actual JO members nor do I encourage people to force any type of relationship between anyone.

Sensible topics implied: Anxiety

Author's note: I started crying when I wrote this at midnight :') It had never happened to me in a fanfic. I recommend reading it at night for extra pain.

♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩

Laying down the half-empty bed, he gripped onto the sheets.

Alone.

He was alone in that dark blue night. The light that came out of windows was barely enough to see his own hand grip.

The smell, the voice, the silhouette of his beloved had left him. The sheets felt colder than ever. His tears had now replaced the bright smile he enjoyed so much.

He missed touching those curls, tangling his fingers as he kissed his beloved.

But the butterflies were all gone.

He wanted to reach out for a hand that wasn't there. He wanted to cry but he couldn't drown. He just wanted to rest and take one last breath.

It was exhausting. It was terrifying.

"Bojan?" A voice so familiar to him resonated in his mind. He knew it wasn't real.

- Bojan. - he opened his eyes to a bright orange environment.

Next to him, Kris was concerned. Bojan was gripping onto his sweater.

- Having a nightmare?

- Are you real? - the famously brave singer was scared, terrified about the idea of all of this being an illusion.

- Of course.

- Am I dreaming?

- Well, I'm flattered I'm a piece of your dreams. - Kris smiled.

The smile Bojan missed so much.

The light stand allowed him to see Kris' face and body as Bojan traced them with his fingers. Then, he moved his hand to his hair.

The butterflies were all over Bojan's stomach making him more excited than ever, but also anxious...

- I love you. - Bojan said.

Without a single word, Kris scooted closer holding him in an embrace.

Bojan gave in and let himself be hugged as Kris pat him on the head.

- I love you too. - Bojan felt a tear of Kris' eyes fall on his hair.

Bojan didn't want to cry. He wanted to be the strong one. He wanted to stay in that embrace forever...He wanted to stay with his beloved.

- Začutim te - "I feel you" - Vsakič, ko se spremeniš - "Every time you change".

Kris softly sang a song familiar to both of them...

-  Slišim vsakič, ko mi nekej zamolčiš - "I hear you every time you keep something from me" - Solze so nadomestile tvoj nasmeh - "The tears replaced your smile".

Kris took a deep breath before continuing and that breath helped Bojan calm down.

- Ne svetijo se ti več kodri v laseh - "There are no more luscious hair curls in you" - Ne spiva mirno, odkar metulji so odšli - "We don't sleep calming since the butterflies left".

Bojan wanted to stay strong, but that was only a want.

- Čakava tiho, da se nekej dogodi - "We are quietly waiting for something to happen" - Plavajo sanje, nosijo ure najine - "The dreams float, carrying our hours" - Naj mi jih vrne, ta ki jih ukradel je - "The one who stole them may never give them back to me".

He started crying hard, gripping onto Kris stronger than he had ever. The feeling of that familiar sweater was the only thing that helped him find his ground.

- Za roko te držim - "I'm holding your hand" - A se ne dotikava - "But we aren't touching"

Bojan felt a hand trying to grip his.

- Utapljajo se oči - "The eyes drown" - A ne jokava - "But we aren't crying"

Kris described all those contradictions...

- Za roko te držim - All those lines Bojan knew too well - A se ne dotikava.

All those lines he wrote.

- Pleševa zadnji ples - "We are dancing our last dance" - Da spet zadihava - "So that we can breath again".

Bojan finally did the thing he was terrified to do...He tried to remember the familiar smell of his beloved and when he did.

He opened his eyes.

- Prepih v temi, počiva v moji postelji - "Draught in the dark, it rests in my head" - Ko me objame se mi v glavi zavrti - "When it embraces me the world keeps spinning".

Bojan was alone in the dark blue room. Back to square one.

- Obrnem se na tvojo stran - "I turn to your side" - A komaj vidim tvoj obris - "But I can barely see your face".

But Kris' voice kept resonating in his mind as if the universe was mocking him.

-Z' mojе obleke, se zgubil je tvoj odtis - "Your traces are gone from my clothes".

- I KNOW! - Bojan yelled.

Sobbing out loud. Louder than he had ever in his life.

- I KNOW THAT YOU HELD MY HAND AND WE WEREN'T TOUCHING. - he got up and started walking around in circles, panicking - I KNOW OUR EYES DROWNED AND WE WEREN'T CRYING! I KNOW WE DANCED SO THAT WE COULD BREATHE AGAIN! I KNOW ALL OF THAT! I WROTE ALL THOSE LINES.

He started taking it all out on the pillow. He was done being mocked. He wanted to forget everything. He wanted to destroy everything. He wanted...

He wanted to re-live everything. He wanted to rebuild everything.

If there really was a God, did it want to see him suffer? Did it want Bojan to feel as if he was dying? How much suffering did it want to inflict on him?

His heart was about to explode as if he had run a whole marathon.

He tried to remember that calm breath that helped him so many times.

And as his heart calmed down...

- God... - he looked at the pillow - I loved you so fucking much. More than anyone could.

He finally let himself rest on said pillow as he collapsed from exhaustion.

"When did the butterflies leave us?"

♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩♫♩

Afternote: A dream within a dream, yay! I love writing dreams and nightmares (Ask my scriptwriting teacher, that's what I'm best at). So...don't ask me what happened to Kris. I don't know. But something broke these two apart.

Polaroid Photos Universe | Recommended next: THE SHADE

[prava-ja]

Fališ mi....

Za prvu jutarnju kavu i osmijeh...

Fališ mi....

Za popodnevni ručak i poljubac...

Fališ mi...

Za posljednji poljubac prije nego utonem u san....

Fališ mi....

Kao vjetar moru, kao more mornaru...

Fališ mi...

I gdje god da ploviš, želim ti mirno more...

Ali da fališ mi...

Sada...

Ovdje...

Odmah...

[jeleninblog]

Mirno jutro kraj otoka Mišjak Mali. More tiho šapuće, a brod strpljivo čeka. 🌊💙

Mišjak Mali, Šibenski arhipelag, Dalmatia, Croatia, Adriatic Sea

📸 Jelena Miljević

[99posto]

Bilo je mirno more - 12.08.2024. 18:22:46

[leylaslittleworld]

Nekim danima poželim da me nema,

da na ovaj svijet nikad nisam postala.

Zatim noću, ta želja za sekundu bude veća, a moja nesreća još teža.

Kao mala, mislila sam da će život biti puno ljepše mjesto i da je svijet satkan od vila i šarenih jednoroga,

zatim sam odrasla.

Voljela bih da sam negdje na jugu Španjolske, da bosa koračam po pijesku, stijenama, nosim bijele haljine, šešire, marame, markirane torbice, i puno nakita.

Budila bih se uz sunčeve zrake i pila prvu jutarnju kafu s pogledom na mirno more

Zatim bih započela dan u Cordobi, obilazeći znamenitosti, dzamije i male uličice koje pišu svoju priču,

a već sljedeće jutro našla bih se u Sevilli, gradu koji je poznat po tome da filmski klišei ipak postoje. Kako kažu : “ Sevilla je grad flamenca, fešti i strasti”, idealna za popodnevni sok od naranče uz laganu muziku.

Sljedećih par dana, a ko zna, možda i mjeseci provela bih istražujući Mallorcu. Znate, cijelog života sam se pitala da li postoji mjesto za mene na ovom svijetu?.. zatim sam vidjela sliku Mallorce.

Podsjeća me na mir u ovom užurbanom svijetu kaosa, a ko zna, i kao mala sam željela pobjeći na ostrvo i dopustiti sebi da budem slobodna, svoja i sretna.

Potom, svako sljedeće odredište bi bilo nevažno , jer bi moja stopala bila uništena od ljepota, duša od slobode, tijelo od sunca, dobre hrane i mnoštvo uspomena.

Nekim danima poželim da me nema,

ali onda se sjetim da još nisam gledala zalazak na jugu Španjolske.

[kubi95-2]

Dok šetam,

s jedne strane Drina,

rijeka kojoj sam se uvijek radovao

kad bih dolazio iz Sarajeva.

Kakvo more i bilo šta...

Kad se Drina pojavi iza krivine,

tad je srce mirno,

ali sve jače kuca.

S druge strane grad

kome sam se uvijek vraćao,

u kom imam želju da ostanem.

Grad zbog kog sam žrtvovao

neke dijelove sebe,

ali da ostanem tu.

I na kraju,

dok šetam

držim tebe za ruku

i osjećam se ispunjenje nego ikad.

Drina, grad i ti.

Mir.

Dom.

[bojesvemira]

Mene je teško ostaviti bez riječi a evo sada šutim, jel okej ako kažem da plačem ali ne izgovaram slova. Kroz glavu mi prolazi i mjesec mart i bura, i moj džemper i poštovanje, i neka ljubazna riječi i žena lijepa crne kose na motoru, žena jaka puna ljubavi za sve koje poznaje, žena koja nas tjera da jedemo, žena koja pravi najbolje kolače. Žena koja u sebi nema mržnje, žena koja će te nježnim rukama zagrliti i prihvatiti pa da si najgori na svijetu. Žena koja nije se puno jadala, a svega je prošla. Sjetim se i osmijeha njenog i tog poziva da joj dođem na more, da se kupamo valjda. Nisam taj poziv za ozbiljno shvatila, možda sam ipak trebala. Možda sam ipak trebala i lijepo stati zapamtit joj lik, nježne oči i dobrotu na licu. Žao mi je zbog svega što je prošla, a nije zaslužila, zbog boli jer nju nije trebalo nikad da boli. Možda sve okolo, sporedni svijet ali nju nije. Ža mi je šta ti nisam došla na more, da se brčkamo. Evo sada sve mi se u tilu stiska, putuj, plovi mirno ti more vilo dalmatinska🕊️

[louiferry]

Los Angeles

SLO / ENG:

Luksuzni glavnik iz ekološkega in kakovostnega slovenskega lesa. 

● Lasišče in sami lasje ga veliko raje občutijo in objamejo kot plastičnega.

● Ko se češemo z lesenim glavnikom, ni statične elektrike v laseh, saj les ne prevaja električne energije.

● Med česanjem z lesenim glavnikom naravna vlakna zaobjamejo celoten las, vse do njegovih konic.

● Leseni glavnik 'podžiga' akupresurne točke na lobanji, kar posledično prinaša zdrave, sijoče lase. 

● Naravne sestavine lesenih glavnikov so hipoalergene. Tako je manj možnosti, da se na vašem lasišču pojavijo hude alergije.

● Leseni glavnik s širokimi zobci ki so točno določni, ne cuka in ne lomi las. Enakomerno drsi in preprosto rešuje vozle, kar je še zlasti prijetno, ko imamo kodrčke. 

● Leseni glavniki so izjemno vzdržljivi.

● Lepo oblikovan leseni glavnik je tudi nepogrešljiv in jasno izraža okoljsko ozaveščenost posameznika, ki ga uporablja.

Louiev namig z uporabo Comb by Loui Ferry: 

● Leseni glavnik 'podžiga' akupresurne točke na lobanji, kar posledično prinaša zdrave, sijoče lase. 

● Če je prhljaj posledica suhega lasišča, bo redna masaža z lesenim glavnikom spodbudila naravno oljenje in − zbogom prhljaj. 

● Les slabo prevaja toploto, zato lahko mirno sušite lase s sušilcem in se češete.

● Uporaba pospeši krvni obtok lasišča, kar prinaša hranljive snovi lasnim koreninam. Las postane bolj bleščeč in sijoč. 

● Les slabo prevaja toploto, zato lahko mirno sušite lase s sušilcem in se češete.

ENG:

Luxurious comb from ecological and high quality Slovene wood with seven denticles

- The use of wood for scalp and hair is much more preferable than the use of plastic.

- When we use a wooden comb, there is no static electricity in the hair because the wood does not conduct electricity. ALI: With the use of a wooden comb, say goodbye to static electricity in your hair.

- When combing with a wooden comb, natural fibers embrace the entire hair, all the way to its tips.

- Wooden comb stimulates acupressure points on the skull, which results in healthy, shiny hair.

- The natural ingredients of wooden combs are hypoallergenic, therefore it reduces the chance of a severe allergy on your scalp.

- Wooden comb with wide fixed denticles, does not pull nor break hair. It slips evenly and easily removes hair knots, which is especially enjoyable when we have curls.

- Wooden combs are extremely endurable.

- A well-designed wooden comb is also indispensable and clearly expresses the environmental awareness of an individual who uses it.

Loui’s hint for using the Comb by Loui Ferry:

- Wooden comb stimulates acupressure points on the skull, which results in healthy, shiny hair.

-  Dandruff is a consequence of a dry scalp, a regular massage with a wooden comb will encourage the natural ointment and - goodbye dandruff.

- Wood poorly conducts heat, so you can calmly dry your hair with a hairdryer and meanwhile comb yourself.

- The use accelerates the blood circulation of the scalp, which brings nutritious substances to the hair roots. Hair becomes more glittery and shiny.

[untramontofreddomaparticolare]

Yamada and Akane 🌺

Manga: Yamada-kun to Lv999 no Koi wo Suru

[mojedubine]

o moru

tu sam. čujem te.

talasi mi sve govore.

more je mirno, kao i tvoj glas.

nisam dugo bila ovde.

poslednji put na ovom mestu bili smo srećni.

mislim da sam ovde prvi put u životu osetila istinski i čisti oblik sreće.

i tvoje prisustvo u odsustvu.

neću ulaziti u vodu, samo ću posmatrati more.

kontemplacija je jača od iskustva.

u tom prostoru misli-prošlost, sadašnjost i budućnost jedino imaju smisla.

da li je more beskonačno?

mislim da jeste.

isto je, ne menja se.

kao naše lutajuće duše.

duboke, mračne, beskonačne u svoj svojoj punini.

“u moru smo kapljice

bićemo more

jednom to shvatićeš”

[kristijan-antic]

Mirno More - ein einzigartiges Projekt feiert!

BLOG | KROATIEN | NEWS 🇭🇷 kristijan-antic.com/blog Mirno More - ein einzigartiges Projekt feiert! Lesen Sie den ganzen Artikel

[ladiscribus]

Sao Miguel do Gostoso - Na raskrižju vjetrova, gdje sunce zalazi na vrelome pijesku; 2024 Feb

Malo mirno mjesto u državi Rio Grande do Norte od samo 10 000 stanovnika bilo je ono nešto što sam tražio na ovom putovanju, ili barem jednim svojim dijelom. Iako je samo 100 km od Natala, vožnja lokalnom autobusnom linijom čini se kao cijela vječnost. Klasični problemi oko prijema u svoju smještajnu jedinicu, a ovog puta lozinka je bila ta da moram pitati u dotičnoj apoteci za dotičnu gospođu, a pousada je bila odmah gore iznad apoteke.

Mjesto je poznato po raznim školama windsurfinga i kitesurfinga pošto se ovdje susreću i isprepliću razni vjetrovi pa su uvjeti za te vodene sportove vrlo dobri. Moram priznati da to nije nešto što mi je previše napeto, no ono zbog čega sam došao, to sam i našao. Blaženi mir i usporenost života. Iako je mjesto maleno, strancima je dosta poznato. Čak sam upoznao jednog Francuza koji za čudo dobro govori engleski, te mi je ukratko ispričao zadnju etapu njegovog životnog puta, to jest priču kako je upravo ovdje našao svoj spokoj i mir, a prije toga je tražio i isprobao puno mjesta. Uglavnom čovjek smatra da ako na plaži nema stabla kokosa, to nije plaža vrijedna spomena.

Vezano za plažu Praia do Marco do Descobrimento, koja je poprilično dosta udaljena od samog mjesta São Miguel do Gostoso ima jedna zanimljiva povijesna crtica iz davne 1501. godine kada je ovdje prošla portugalska ekspedicija u kojoj je bio i sam Amerigo Vespucci te je upravo on ostavio kamenu oznaku za razgraničenje posjeda ugovorom iz Tordesillasa o kolonijalnoj podjeli svijeta između Španjolske i Portugala. Nažalost nisam uspio doći do tamo..

Još jedna stvar koju sam propustio, no ovog puta ne zbog velike udaljenosti, nego zbog krivog tajminga, a to je jedinstveni filmski festival u Brazilu pod nazivom Mostra de Cinema de Gostoso, a održava se pet dana između listopada i studenog na obližnjoj plaži Praia do Maceió pod otvorenim nebom, gdje se prikazuju različiti brazilski filmovi. Bilo bi lijepo doći za vrijeme održavanja festivala, no bojim se da u tom terminu teško da mogu doći..

Plaže su ogromne, široke, duge, pješčane i poznate po tome da nude predivne zalaske sunca gdje sunce uranja u more, što nije baš uobičajeno na mnogim drugim brazilskim plažama. Da biste vidjeli sve te plaže koje su uglavnom spojene u jednu, možete pješačiti kao ja, no takvih se budala i ne može baš previše puno naći. No kako Brazilci poprilično teško podnose hodanje, svako malo ćete vidjet neki buggy koji juri po plaži i diže pijesak visoko u zrak iza sebe.

Do prve plaže Praia da Xêpa iz centra se dođe ulicom Rua de Xepa, koja se doduše službeno tako i ne zove, no to je mala kratka komercijalna ulica puna restorana koji se otvaraju samo navečer, osim jednog koji je uglavnom otvoren i u nekim drugim dijelovima dana, mada se nikad ne zna točno u kojim. Plaža je široka oko 300 m te je to dobar komad za pješačiti pogotovo po vrelom suncu i usijanom pijesku dok se ne dođe do samog mora. Klasična brazilska plaža s morskim valovima, pijeskom koji ulazi u sve pore tijela i bez baš ikakve minimalne sjene. Tako da ste nadrapali ako mislite provesti duže vrijeme na plaži, pogotovo bez određene zaštite od sunca. Ova nije uobičajena brazilska komercijalna plaža sa suncobranima i dosadnim prodavačima, i uglavnom je prazna s malo turista. Predvečer je najviše popunjena, a preko dana uglavnom samo vidite buggyje i malo dalje surfere.. Tako i to nešto stranaca koji dođu ovdje, uglavnom dolaze iz tih spomenutih razloga.

Ali ne i ja, ja sam odlučio pješačiti do jedne lijepe plaže po imenu Tourinhos koja se nalazi 8 km odavde. Jedini logičan put je uz more. Postoji opcija uzeti taxi ili mototaxi, što i nije neka skupa opcija, ali za mene nema dovoljno neizvjesnosti i avanturizma pa sam odlučio uzeti put neizvjesnosti do tamo , a bogami i nazad, to jest pješačiti.. Uz more je lijepo hodati, konstantno puše vjetar koji razbija vrućinu i umor, tako da se zapravo uopće nisam ni oznojio.  Prijepodne je oseka pa je pijesak uz more tvrd i prilično je lagano hodati po njemu. Mokri pijesak je sigurno bolja opcija od užeglog suhog pijeska, ako ne želite dobiti opekline po tabanima. No naravno ne može biti sve baš tako lagano. Otprilike kilometar i pol prije odredišta, pijesak uz more se pretvorio u nezgodne nepristupačne stijene, djelomično oštre izbrazdane valovima.

Jedina logična opcija je bila popeti se malo gore i hodati po dinama i već ugaženom putu od buggyja. Vruć pijesak peče za stopala, a u natikačama je mučno za hodati, jer se pijesak uvlači unutar natikača. To je rezultiralo tome da je procijenjeno vrijeme dolaska bilo dosta duže nego planirano zbog otežanih uvjeta hoda. I kada mi se učinilo da stvarno nikada neću stići do cilja, došao sam do jednog malog pješčanog brdašca, prekrivenog niskom vegetacijom i kaktusima, i predivna plaža se napokon ukazala. Nalazi se u maloj romantičnoj  uvučenoj uvali. Tu su lokalni restorani koji poslužuju ribe i škampe i većina njih se nalaze djelomično u hladu, tako da je bio užitak popiti hladno pivo i prigricnuti nešto morsko.. I tako su prošla sljedeća tri sata dok se napokon nisam okupao. Valovi nisu prejaki ovdje, nema podvodnih grubih kamena, tako da je prilično ugodno namakati se u toplom Atlantiku.. A nakon svega ovoga, slijedio je povratak nazad i opet sve isto. No punog želuca i zadovoljan, šetnja od sva sata prošla je kao za čas. Po putu sam sreo otiske mojih vlastitih stopala u pijesku. Očito da nitko nije toliko lud kao ja da pješači, i to još u oba smjera.  No najbolji su izleti kad ne znaš kada, kako i hoćeš li uopće stići do cilja i vratiti se natrag..

Praia de Tourinhos

Otisci mojih stopala u oba smjera

Na jednom dijelu plaže postoji podvodni morski greben koji u određenom dijelu dana kada je oseka, pokazuje male morske prirodne bazene, u koje se možete zaleći. Jednoga dana tražio sam to mjesto, no more je bilo visoko. I kada sam našao to mjesto, krenuo sam mrvicu dalje kako bih se uvalio u neki mali bazenčić. No zbog valova nisam dobro gledao kamo točno idem te sam se odjednom našao okružen grubim podvodnim kamenjem. I dalje zbog valova koji su snažno zapljuskivali, nisam mogao naći pravi put do spasonosnog dijela gdje je čisti pijesak, a niti sam znao kako se vratiti istim putem nazad. Hodati po morskom dnu bilo je izuzetno opasno te sam se mogao gadno razrezati. Ni sam ne znam kako sam se uspio dovesti u ovako očajnu situaciju. Odlučio sam da se pustim po valu u jednom smjeru pa kako bude. Vjerujem da mi se znoj pomiješao s morem dok su me valovi bacali po okolo. No nije se samo pomiješao znoj, nego i krv.. Nekako sam uspio doći na sigurno uz nekoliko ne tako bezazlenih ogrebotina.. Ovo me naučilo pameti koliko Atlantik može biti opasan. Na kraju krajeva, dobro sam i prošao. Mogao sam proći kao da sam pao pod veliku kosilicu trave, izrezbaren kao drveni kip..

Na kraju sam u São Miguel do Gostoso proveo više dana nego što sam planirao.. Pasala mi je mirnoća i neužurbanost ovog pitomog mjesta, šetnje po plaži po mokrom pijesku, ispijanje piva i gledanja  zalaska sunca.. Nikada ne znaš hoćeš li se u životu vratiti na neko lijepo mjesto, tako da poželiš da neki trenutci nikad ne stanu..