#marina tucaković

[eurovision-revisited]

Eurovision 2005 - Number 20 - Ogi - "Hajde Cico"

Returning to the heart of the controversy in Serbia & Montenegro, Ogi is Ognjan Radivojević, folk singer and composer from Niš who has already toured the world. Within the world of Serbian folk music, Ogi is a very well known figure. He's been playing alongside perhaps the best know Balkan folk musician, Goran Bregović, since 1992 and the year prior to this, Ogi played with the band of Zdravko Čolić, the Serbian Tom Jones.

This is Ogi's one and only appearance in any Eurovision national final, although he has performed on other tracks - maybe his decision to take part was down to the song. Hajde Cico (Come On Sister) is written by Ogi himself alongside Marina Tucaković. Marina is one of the most well-known and prolific Serbian song-writers. She will go on to write four Eurovision entries including writing for Željko Joksimović in 2012. Altogether she has an astonishing 1,540 writing credits listed on Discogs, which boggles the mind. She has a discursive writing style with lots of interjections, idioms and colloquialisms. Songs that mirror natural conversations and speech.

Hajde Cico is just like that. It's a song about dithering. Ogi spends the song encouraging his sister to just get on with things when she's starting and stopping; facing some barrier to progress. Ogi just wants her to go for it and his gravelly vocal is a mixture of encouragement and exasperation. It's a gently humorous song filled with soft Balkan brass, and Ogi's own kick drum accompaniment. It sounds like an authentic folk song even if it's new composition. I love it.

So did Serbia. In Beovizija, Ogi finished second. It's authenticity and pan-Balkan appeal meant it headed into Evropesma-Europjesma as one of the two favourites, alongside the winner from Beovizija, Jelena Tomašević. Then of course there was the incident. The Serbian judges gave Ogi the same number of points as Jelena. The Montenegrin judges gave him absolutely nothing. He ended up in third place overall with a bitter taste in his mouth.

He went straight back to composing, song-writing and touring. Ogi himself has over 150 writing credits on Discogs. He's also released two solo albums since. He remains a well-known figure in the Balkan music scene.

[zanimljivaekonomija]

EKIPA FILMA „NEDELJA“ SAMOUVERENO: PRIČA O DŽEJU RAMADANOVSKOM ĆE BITI BIOSKOPSKI HIT

Od 18. januara u bioskope širom zemlje i regiona stiže ostvarenje „Nedelja“

U susret premijeri filma „Nedelja“ koja je zakazana za 16. januar u Beogradu, danas je održana novinarska projekcija i konferencija za medije u bioskopu Roda Cineplex. Ostvarenje koje donosi priču o jednom od najpopularnijih pevača na ovim prostorima, Džeju Ramadanovskom, nastalo je u produkciji Pelicula production i Telekoma Srbije, a uz podršku Filmskog centra Srbije, i po ideji producenta Vladana Anđelkovića i scenariste Stefana Boškovića. Na konferenciji su se medijima obratili glumci Husein Husa Alijević, Marko Janketić, Milica Janevski, kao i režiser filma Nemanja Ćeranić, scenarista Stefan Bošković, producent Vladan Anđelković i Aleksandra Martinović, direktorka Direkcije za multimediju Telekoma Srbija.

„Stefan Bošković i ja smo sedeli u kafani i razgovarali o jednom drugom projektu, a onda smo u pozadini čuli Džejevu pesmu i tako počeli da pričamo o njemu. Vrlo brzo smo došli na ideju da snimimo film o ovom legendarnom pevaču. Kad je reč o biografskom ostvarenju kao što je ovo, u startu smo znali da će produkcijski najveći izazov biti kasting. Poseban izazov je bio naći Džeja koji je u tridesetim godinama, ali i Džeja koji je maloletan i ima do petnaest godina. Sa Husom smo imali sreće, a malog Džeja, kog igra Alen Selimi, pronašli smo u Skadarliji kako prodaje ruže. Doveli smo ga na kasting i kad je otpevao pesmu Nedelja odmah smo shvatili da je dečko neverovatan talenat“, otkrio je Vladan Anđelković, producent filma i zahvalio medijima koji su u velikom broju ispratili projekciju i konferenciju.

Prisutnima se obratila i Aleksandra Martinović, direktorka Direkcije za multimediju Telekoma Srbija. „Film Nedelja je specifična hronika vremena i Dorćola, koja sa sobom nosi autentičnu atmosferu, posebnu emociju, a sve je to prikazano kroz lik Džeja. Film u scenarističkom, rediteljskom, produkcijskom i glumačkom smislu pravi razliku i to je razlog više zašto očekujemo odlične rezultate. Kroz ovaj film i sve naredne projekte čije premijere tek očekujemo, Telekom Srbija nastavlja sa svojom strategijom ulaganja u srpsku kinematografiju i daljeg pozicioniranja Srbije kao vodećeg mesta kada je u pitanju produkcija u ovom delu Evrope“.

Film koji je već sa trejlerom privukao veliku pažnju publike donosi priču o prijateljstvu, muzici, Dorćolu, dorćolskim mangupima i životu tokom osamdesetih i devedesetih godina.

„Koliko god ovo bio film o jednom vremenu i delu Beograda, ovo je i film o odnosu dva brata Roma. Priča o dva puta i dve različite sudbine. Pojava lika Iso Lero Džambe, Džejevog brata od tetke, za mene je veoma interesantna. Džej koji je na neki način bio autsajder, Džambu je posmatrao kao nekog ko mu je uzor, želeći da bude kao svoj brat. Međutim, u jednom trenutku dolazi do potpunog zaokreta, gde Džamba nestaje, a Džej postaje najpoznatiji pevač u Jugoslaviji“, rekao je Nemanja Ćeranić, reditelj filma.

Glumačku ekipu čine Husein Husa Alijević (igra odraslog Džeja), Marko Janketić (Iso Lero Džamba, Džejov brat), Stefan Vukić (Džejev drug Zdravko), Aleksej Bjelogrlić (Mića Sovtić), Alen Selimi (igra malog Džeja), Milica Janevski (igra Marinu Tucaković), Zlatan Vidović (Futa Radulović), Branko Janković (menadžer Raka Đokić), Stojša Oljačić (Džejov drug Sulja), Ana Pindović, Maša Đorđević, Ivan Jevtović, Jovo Maksić, Bajram Severdžan, Nela Mihajlović i drugi.

Iako nije imao lako detinjstvo koje je proveo uglavnom na ulici ili u popravnom domu, Džej je uspeo da zauzme svoje mesto na muzičkoj sceni i kroz pesme postane deo života mnogih. Inspirisan istinitim događajima, film „Nedelja“ oživeće uspomenu na legendarnog pevača i dočarati njegov životni put od detinjstva pa sve do početka devedesetih godina i njegovog ulaska u muzičke vode.

Foto: Momčilo Karan

[sanjarka]

marina tucaković the woman you are

[wonderstrucck]

"Ne možeš da znaš koliko koraka ko od nas ima."

-Marina Tucaković (1953.-2021.)

[kxlucy]

Kada mislim sve mogu,

ti mi kažeš ne mogu,

da dođem ne mogu

i sve mi se sruši,

gubim tlo ispod nogu,

ti si sve što ne mogu...

- Marina Tucaković

[tamburitzapublications]

I DUNAV LAŽE

NEW ARRANGEMENT FROM TAMBURITZA PUBLICATIONS...! This video shows the full score for song "I DUNAV LAŽE" from "NAJBOLJI HRVATSKI TAMBURAŠI" -  arranged for men choir and tamburitza orchestra. Lyrics: Marina Tucaković - Music: Aleksandar Radulović  -  Arrangement: ZLATOJE PAJČI

[micamaka]

Marina Tucaković na steroidima

[mndzdr]

Marina Tucaković o borbi sa kancerom: Nisam se predala

Opaki kancer Marini Tucaković je dijagnostikovan u februaru 2018. godine i odmah je zbog veličine i ozbiljnosti uklonjen. Lekari su joj spasili život, ali je pred njom dug put do konačnog izlečenja. Zdravlje održava ishranom, pre svega sokovima od aronije i cvekle, a jedini porok kojeg nikako ne može da se odrekne je pušenje. Marina kaže da je i pre potvrde lekara znala da se razbolela i da ima rak dojke.  "Primetila sam promene na dojci i osećala sam se jako loše, čak sam počela i da mršavim, a to su bili već simptomi odmakle bolesti. Otišla sam kod lekara, uradila osnovne analize i odmah mi je potvrđena dijagnoza. Pored toga, tada mi je otkriven i dijabetes, za koji nisam ni znala da ga imam. Sve to je dodatno zakomplikovalo moje ionako teško stanje", kaže Marina Tucaković za "Informer" i otkriva detalje svoje borbe sa karcinomom: "Nisam bila iznenađena kada su mi rekli da imam rak i pomirila sam se sa tim saznanjem. Nisam burno reagovala, niti pravila dramu, jer sam navikla da sebe uvek stavljam na poslednje mesto. A i zu životu mi se toliko ružnih i teških stvari izdešavalo da sam navikla da reagujem na loše vesti. Jednostavno, rekla sam sebi da moram da se pomirim sa istinom i da počnem da se borim. Odlučila sam da sledim sve preporuke lekara i moj ključni savet svakome ko oboli jeste da upravo to radi. Lekare morate slušati." Tumor iz dojke odstranjen joj je 13. februara 2018. godine, a onda je usledila agonija i višemesečni boravak u bolnici. "Operisana sam i lečila sam se na Institutu za onkologiju i radiologiju u Beogradu. Nakon operacije dolazila sam i odlazila iz bolnice, i to je trajalo mesecima. Bila sam u veoma lošem stanju, rezultati su bili katastrofalni. Nakon operacije pojavila mi se i voda u plućima, što je dodatno otežavalo moje zdravstveno stanje i pravilo mi tegobe. Toliko je bilo vode, da su mi uradili čak 20 punkcija, izvlačenja vode špricem. Bitno je nikad ne odustati Marina Tucaković kaže da je najvažnije da osoba koja oboli od karcinoma nikada ne klone duhom i ne padne u depresiju, jer to vodi u sigurnu smrt: "Bitno je da žene ne odustanu i da se ne predaju, već da budu realne i da imaju taj nagon za životom kao ja." Prvih godinu dana bila sam na hormonskim tabletama, a zatim je usledilo 10 zračenja, pa citostatici. Sada sam počela sa hemioterapijama, preventivno, zbog nekih sekundarnih promena. I sve to iziskuje dosta vremena u bolničkom krevetu. Ali i na to sam se navikla, i zbog svoje želje za životom, ali i zbog divnih lekara i sestara koji mi daju volju da se borim", objašnjava Marina Tucaković i dodaje šta je sve dobro koristiti tokom lečenja: "Ništa posebno nisam ni jela ni pila, samo sam povela računa o unosu šećera i masti, kako zbog dijabetesa, tako i zbog samog raka, jer puno masnog i slatkog ne prija. Jela sam dosta voća i povrća, pila sok od cvekle i aronije. Išla sam i na metaboličke infuzije, jer mi baš prijaju. Primila sam i dve imuno-vakcine u Nemačkoj, a na jesen možda odem i po treću. Jedino cigarete nisam uspela u potpunosti da ostavim", iskrena je Marina Tucaković. Ona i dalje uspešno vodi borbu sa kancerom dojke, a na pitanje kakvo je njeno trenutno zdravstveno stanje, kaže: "Moje zdravstveno stanje nije idealno, ali je sto puta bolje nego na početku. Zato savetujem svim ženama da ne idu mojim putem, već da čim primete neku promenu odu kod lekara, jer vreme je lek. Bolest nije naivna, rak je kao neka epidemija koja napada sve više mladih. Ali, ako sam preživela smrt svoga sina, preživeću i bolest", završava ispovest Marina Tucaković. Let's block ads! (Why?)

[eurovisionsongaday]

I humbly request you make your own joke in the notes.

[socnevesti2018]

Lajkujte našu stranicu: http://bit.ly/2rPFJBO Pišite nam: socnevesti@gmail.com izvor: Pink.rs tekst: Socne Vesti foto: Prints... https://www.youtube.com/watch?v=GErW3p18HzQ&feature=youtu.be

[loudgalaxypuppyuniverse-blog]

PRIČA O PJESMI: Kad Ljubav Zakasni

Saša Matić važi za jedno od značajnijih imena na estradnom nebu. On je taj status izgradio velikim brojem hitova, od kojih već mnogi imaju kultni status. “Samo ovu noć”, “Ruzmarin”, “Nije ovo moja noć”, “Maskara”, “Neke ptice nikad ne polete”, te pjesma kojom je i počeo uspon Saše Matića u estradne visine “Kad ljubav zakasni”, definitivno zaslužuju status evergrina. Romantični naboj, kojim su ispunjene njegove pjesme, glavni je razlog široke popularnosti istih. Energija, toplina i emocija izbijaju iz njih, uz očaravajuću boju Sašinog glasa, te trasiraju put u srca publike. Toliki broj hitova nemoguće da je slučajnost. Ako u obzir uzmemo i činjenicu da ima 9 objavljenih albuma, nemoguće je ne odati mu priznanje na postignutom uspjehu.

Na albumu “Saša Maitć” iz 2002. godine pojavljuje se i njegova najznačajnija pjesma “Kad ljubav zakasni”. Razlog nezapamćene popularnosti pjesme su upravo ona energija, toplina i emocija. Odlikuje se ispovjednim tonom u stihovima koje potpisuju Marina Tucaković i Ljilja Jorgovanović. Đakonija pjesme je upravo ta ispovijest lirskog subjekta, koji kao da, u trenutku prosvijetljenja razmišlja naglas. Elegično se obraća višoj sili, kao u molitvi, ispunjen pokajanjem, ali i nadom u okončanje patnje. Nošen tom nadom, priznaje svoje greške i nabraja situacije u kojima bi drukčije (čitaj mudrije) postupio. Da dobije drugu šansu… Ako je ikad dobije.

Nabrajanjem pomenutih situacija dolazi se do oslobađanja od okova kojim čovjek sebe okiva. Posljednja želja, poziv, dan života, suza, stoje kao simboli za oslobođenje. Svaki od tih pojmova služi kao stepenica potpunoj slobodi duše, srca i uma, a posljednji korak je načinjen u refrenu pjesme, koji je kulminacija te slobode. Refren donosi i najdominantniji simbol u pjesmi. Oči u pjesmi saše Matića imaju posebnu težinu. Ujedno su i simbol i personifikacija. Tu se vidi da su Marina Tucaković i Ljilja Jorgovanović posebno krojile pjesmu za Sašu Matića.

Refren možemo i shvatiti i kao proklinjanje sopstvene mane. Bio je inertan, možda i nespreman da se izbori za ljubav, da pokaže osjećanja, da se izloži eventualnom odbijanju. Sada žali za takvim postupkom i ne želi drugima slično iskustvo. Zbog takvog ponašanja čak i ljubav može da zakasni.

Video Player00:0003:47

Naknadna pamet je jedno od najvećih ljudskih prokletstava. Pjesma „Kad ljubav zakasni“ stoji kao spomenik tom fenomenu. Uči nas da prepoznajemo istinske vrijednosti, da budemo odvažni i pokazuje nam silinu bola kad pomenuto spoznamo iz vlastitog primjera. Letargija i inertnost su fatalni po čovjeka i osnovni su uzrok propuštenih prilika u životu. Obično se kajemo zbog onoga što nismo uradili, nego zbog onoga što jesmo…

[oenanthotoxin]

A vi još uvek o tome šta je prava žena, a šta pravi muškarac... Pravi su vam oni s kojima ste srećni. Ništa drugo.

Marina Tucaković

[zanimljivaekonomija]

PGP RTS: Dijamantski boks set "Zana- 40 godina sa vama"

PGP RTS završava veoma uspešnu 2022. godinu reprezentativnim izdanjem na kom je sažeta kompletna diskografija legendarne grupe "Zana" i to kao "CeDe boks set", pod imenom "Zana- 40 godina sa vama".

U atraktivnoj kutiji je ukupno 16 CeDe-ova, na kojima je ovekovečeno 13 studijskih albuma, zatim dvostruki "Zana uživo" i ekskluzivan, bonus disk "Singlovi 1980-2022".  Osim diskova, tu je i knjižica sa arhivom pres klipinga i brojnim fotografijama grupe "Zana", kroz vreme .

Zoran Živanović - Žika Zana:

"Nije jednostavno ni pretvoriti u reči, kamoli sažeti u par rečenica impresije o svemu što je bend „Zana“ prošao i setiti se svega što smo ostvarili za 4 decenije postojanja muzičkog sastava koji sam daleke 1980. godine, osnovao sa Radovanom Jovićevićem.

Posle toliko vremena, prvo na šta pomislim su naravno svi lepi momenti. Najupečatljivije pamtim velike koncerte i velike turneje po mnogim gradovima nekadašnjeg Sovjetskog saveza i one u Americi, u Australiji, širom čitave bivše Jugoslavije, a naravno da su mi u lepom sećanju i i nastupi u Srbiji i u regionu. To ostaje urezano kao nešto najlepše što nam se kao grupi i meni kao autoru, muzičaru dogodilo, što smo doživeli i to ću pamtiti zauvek.

Ako bi trebalo da izdvojim jedan trenutak, taj neki poseban događaj koji smatram najvažnijim za grupu „Zana“- to je bez dileme naš sudbinski susret sa neverovatnom i izuzetnom autorkom Marinom Tucaković. Radovan i ja smo je upoznali u Studiju 6 Radio Beograda, daleke 1979. godine, Taj susret smatram „dodirom sa neba“ i , kako kažu za susrete ovog tipa: „sve nakon toga je istorija“. Marina nam je toliko sebe dala, izuzetno je doprinela svemu što je grupa Zana ostvarila za četrdeset godina i utkala sve ono što je identitet i prepoznatljivost Zane i danas. Radili smo sa njom mnogo, posvećeno i marljivo, naporno, godinama- na obostrano zadovoljstvo i radost. Zahvalan sam jer smo upravo zbog nje krenuli u sve ovo, a najviše sam joj zahvalan što je verovala u nas i onda kada mi sami nismo...

Ono što bih možda nekada voleo da potisnem ili možda da zaboravim ali je to nemoguće jer je takođe neizostavni deo istorijata grupe Zana su rastanci- sa pevačicama i sa članovima benda koji više nisu sa nama. Prva pevačica bila je Zana Nimani, zatim Nataša Gajović pa Nataša Živković. Želim da se osvrnem i na aktuelnu, četvrtu pevačicu- zasigurno će ostati na tom „zadatku“ do kraja karijere grupe „Zana“: ona je Jelena Živanović. Više od tri decenije je u bendu, a dokazala se i značajno doprinela trajanju i uspesima „Zane“ i u svojstvu tekstopisca i autora.

Zahvalan sam od srca ali i tužan istovremeno, u nekim momentima kada pomislm da sa nama danas više nisu basista Bogdan Dragović i Pavle Nikolić („Paja Banana“) . Bogdan je odsvirao kompletan prvi album „Zane“ i naš legendarni album „Dodirni mi kolena“ a Paja je svirao i na tom albumu a bio je i deo ekipe tokom čitave turneje koja je usledila tih godina. Tužan sam zbog toga što smo mi i scena ostali bez njih ali verujem da će ih sve postave grupe Zana, svi muzičari koji su prošli kroz bend i oni koji su sada tu- nositi u srcu, do kraja života.

Zahvalan sam takođe i svakom muzičaru, autoru i kolegi sa scene koji je bio deo benda „Zana“ i našeg stvaralaštva. Zahvalan sam i svim pevačicama - za neverovatne hitove koje su otpevale i koji su ostali za pamćenje. Bogu sam zahvalan od srca i na svom talentu, što se sve u mom životu i karijeri baš ovako odigralo...

Naravno, upućujem veliko ‘Hvala’ našoj publci, svima koji su nas pratili i prate, podržavaju i vole „Zanu“ svih ovih godina. Inspirisali su nas da se stalno trudimo, da budemo što bolji, „terali“ nas da radimo i stvaramo. Svojom ljubavlju i podrškom, naša publika nas je podsticala da ne posustanemo.

Idemo dalje, uz puno zahvalnosti i u slavu ljubavi i života! "