#izlasci

[lifeinbooks]

U zalascima mi izlasci

Gubim se da bih se našao.

Odlazim da bih se vratio.

Sam sam, a nekome pripadam.

I gledam zalaske zbog izlazaka.

[moglismoanismoznali]

sjetim te se svako jutro kad se probudim i uzmem telefon u ruke, a tvoje ime nije na ekranu.

sjetim se svaki put kad sam ljuta, kad sam povrijedjena, ukucam broj ali se sjetim da to vise i nije moje pravo.

kad sam sretna, kad se desi nesto lijepo, ti si prva osoba kojoj zelim reci.

sjetim te se svaki put kad neko kaze da je ponosan na mene, ne vjerujem im, nisu bili tu kad si slavio moje najmanje uspjehe kao da su masivni.

sjetim se svaki put kad sjednem na kafu u onom kaficu gdje si me poljubio prvi put, kroz glavu mi prodje sto puta tvoj osmijeh i tvoj pogled, kada si me jos uvijek zelio.

put kojim si me pratio kuci, tvoja ruka u mojoj, rastanci koji su trajali duze nego izlasci, poljubac, jedan, pa onda i drugi po koji sam se uvijek morala vratiti.

Sjetim te se svaki put kad neko kaze nesto sto bi ti rekao.

Sjetim se tvog lica zadnji put prije nego sto si odustao, moje ruke, kao da sam naslutila da je posljednji put, kako prelaze preko njega ne bih li upamtila kako izgleda svaki dio, svaki ožiljak.

tvoje rijeci koje nisu ni slutile na ono sto ce uslijediti, tvoj osmijeh kad bi shvatio da se ljutim i zagrljaji koji bi ga popratili.

Sjetim te se, ne znam drugacije.

Sjetim se.

[t-d-m-e-b]

izlasci sunca*

Ti, zalasci sunca, Galija, pizza i ja.

[asweetjane]

Da li se iko više zabavlja u izlascima, ili je to više tek neka navika?

[nomadicstateofmindhr]

Uz Nomadic sandale od konopa imamo i torbe koje su ručno izrađene od istog tog konopa 😉😉😉 . . . . #torbe #modnidodaci #crostagram #visitistria #streetstylecroatia #streetstylezagreb #izlasci #crofashion #modahr https://www.instagram.com/p/ChEzcOtsxms/?igshid=NGJjMDIxMWI=

[kancelarijabar]

Dana 06.03.2020. godine u Petak sa početkom u 21 sat te ususret “Danu Žena” poklanjamo Vam acoustic večer uz neke od najljepših bezvremenskih hitova u KANCELARIJA BAR-u. Acoustic duo Radovan & Luka pobrinuti će se da Vam večer bude nezaboravna … veselimo se Vašem dolasku …Vidimo se...KANCELARIJA BAR #kancelarijabar #acousticduo #rijekacity #gradrijeka #koncert #izlasci #danzena #ususretdanužena #aura (na lokaciji KANCELARIJA BAR) https://www.instagram.com/p/B9FSM2FlYVO/?igshid=jnd4shdw8wvv

[nepoznati-poznanik]

Razgovor sa samim sobom - Unos broj 122

25.08.2022. četvrtak 23:55 

U posljednjih par godina ovo je nekako postalo trend. Ne znam kako da to sročim ali nešto fakat nije u redu s današnjim generacijama.

Neću pisati o sebi i ličnim iskustvima ali znam masu stvarno dobrih momaka i ljudi kojima doslovno ništa ne fali (u bilo kom smislu) ali nit su oženjeni nit su u vezi jer jednostavno više nemaju povjerenja ni u koga.

Da stvar bude gora, fakat nije do njih. Večeras sjedim s prijateljem, priča kako je upoznao jednu djevojku, sve super, ona se njemu sviđa, on njoj, razgovori, druženja, kafe, šetnje, bla, bla... Sve super. Sve super dok on nije spomenuo ozbiljnije teme poput braka i slično. Istog momenta sve pada u vodu. Drugi prijatelj bio sedam godina u vezi. Sve bajno, sjajno, planirao brak, sredio sprat kuće, zaručio djevojku da bi ona na kraju otišla s drugim. Hrpu ljudi znam koji stvarno, ali baš nikako nisu zaslužili takve stvari. 

Većina djevojaka danas, što je jako jako žalosno, ne žele i bježe od odgovornosti. Dopisivanje je super, upoznavanje je super, kafe i izlasci, pokloni i sve ostalo je super. Čim u tu sliku dođe ozbiljna tema, dođe doza odgovornosti, sve to pada u vodu. Nekako imam osjećaj da je ljudima danas stalo da imaju slobodnog prostora za zabavu, ubijanje vremena, dopisivanje s 5-6 osoba istovremeno, poigravanje i slično. Ne kažem da je iko savršen ili da muškarci to ne rade ali smatram da je danas dosta lakše pronaći momka ili muškarca koji je “na mjestu” i koji ima posložene prioritete nego djevojku ili ženu.

Iz ovakvih i sličnih primjera se može očekivati da jedan ekstrem rađa drugi. Dokle god bude ovakvih djevojaka i žena koje se poigravaju s osjećajima i srcima momaka i muškaraca, bit će i momaka i muškaraca koji to isto ili i gore rade njima. Smatram kako su muškarci danas puno zreliji, odgovorniji i lojalniji po tom pitanju, iako je to bila skroz druga priča prije nekih dvadesetak godina. 

Imam ogromno poštovanje prema ženama koje su u svojim životima pretrpjele sve i svašta od svojih očeva, braće, muževa, komšija i poznanika i vjerujem da su one možda i najveći faktor opstanka vjere i morala na ovim našim prostorima. Ali kad čujem i vidim ovakve i slične priče, ne mogu da ne budem zgrožen stanjem našeg društva.

Da nam Allah oprosti ono što drugi o nama ne znaju i da nas učini boljima nego što ljudi misle.

[osetivajb]

i šta sada kada sam

morala da te pustim

da saberem

i oduzmem

o čemu smo sve maštali

šta smo postali

a šta smo sve mogli biti

svi parkovi

sve klupice

svi mostovi

sve ulice

sve pesme

svi izlasci

svi zagrljaji

svi poljupci

svako volim te

nedostaješ mi

i jedva čekam da te vidim

promene raspoloženja

i tvoje i moje

svaka svađa

i svako pomirenje

razgovori do kasno uveče

iako sutra idemo u školu

čekanje jutra zajedno

i gledanje izlaska sunca

svako ostani još 5 minuta

iako oboje moramo da idemo

svaka suza

i ružna reč

neodgovaranje na poruke

i pozive

ljubomora

inat

smeh

radost

tuga

ljubav

neka sve ide

na račun tvoje nezrelosti

na račun tvojih laži

emotivne udaljenosti

i svega što je

neprikladno

pogrešno

slobodno

na račun toga što si me

možda

mogao voleti

na račun mojih ruku

koje su te tako snažno grlile

na račun svih reči

koje su te uvodile i izvodile

iz mog života

na račun onih mnogo boljih

od tebe

sa kojima sam pokušavala

da te prebolim

na račun susreta

puštanja

odlazaka

nedostajanja

na račun tvoje nespremnosti

moje naivnosti

na račun života

koji uporno mora

da ide dalje

a za šta sam se borila

da bih na kraju shvatila

da ti zapravo i ne znaš

šta je ljubav

i ne umeš da voliš

[mirisbreskvesabalkana]

Bila je to zima 2018.godine. Znali smo se vec 3 godine, te jeseni stupili smo sasvim slucajno u kontakt. Poceli smo druzenje, dopisivanje. Od slucajnosti sile, slucajno se desio i nas prvi izlazak, kada sam dosla ranije u gizinu ćuzu, a on imao slobodno. Prosetali smo se, a tu istu noc otpratio me doma. Sljedeci izlasci vec su bili dogovoreni. Nakon nesto manje od 2 mjeseca, zaljubili smo se. Bio je to novembar,hladni ali za nas je bio topliji nego ikad. Kada su ulice prekrivale snjezne pahulje mi smo se setali, voljeli. S njim je bilo totalno drugacije, bila sam njegova prva ljubav, a i on moja. Kasnije sam shvatila da sve do sad bila je djecija zaljubljenost i zanesenost. Provodili smo skupa,zime,jeseni,ljeta, proljeca narednih 3 godine od te 2018te. Međutim 2 godina naseg dolaska na fakultet, ucinila je da se razidjemo. Jedno nedeljno jutro presudilo je nasoj ljubavi. Razisli smo se, plakala sam, vristala, boljelo me ali nista nisam mogla uraditi sto bi promjenilo situaciju. Njegov izbor bio je da me napusti, moj da to prihvatim. Tog decembarskog jutra, opet sam se srela a boli, suzama. Sigurna sam da me niko nece voljeti ko on i to mi je nesto najgore sto cu pamtiti. A cinjenica je i da ja necu moci nikoga voljeti kao njega.

To je to zbog toga me nije bilo, sad sam opet tu jer tuzni ljudi pisu poeme....

[princezauniverzuma]

Znaš li ludice od djevojke, svemirskih očiju. Posebnih kakve nikada nisam prije gledao, posebne su barem za mene. Ponekad me nerviraš ali to je dobro jer mene nerviraju samo dragi ljudi. Ne mogu ti reći da te volim, ali tebi bih pružio ruku i dao bi da me držiš za istu. Odveo bih te negdje van grada, van pogleda drugih jer ne želim da znaju za tebe i ne bih da mi te pokvare. Želim da posmatramo gužvu u gradu i da jedemo sladoled, da se penjemo na vrhove daleko od ljudi da sjednemo pričamo ili šutimo. Riješavao bi ti probleme, zvao bi te osloncem. Dozvolio bi ti da plačeš pored mene, ljudski je plakati ali ne plače se pred svakim, predamnom plači, vrišti razumijet ću. Dozvolio bih ti i da me uvrijediš ako bi ti bilo lakše, pa da me zagrliš jer nisi tako mislila. Lupala bi gluposti i smijala se, barem to znam. Znam izigravati budalu da bi ti bila sretna. Ne doživljavam te kao odraslu jer to nisi, jer se ja sa tobom osjećam kao dječak i volio bih da ostanemo djeca, sa mnom nemoj odrasti . Ne znam da li znaš djevojko svemirskih očiju da sam zbog tebe još više zavolio studeni, postao mi je najdrazi mjesec jer smo tada poceli se upoznavati, nakon što bi ti otišla spavati ja sam ostajao budan listajući naš razgovor i pamteći šta voliš i šta ne. Zbog tebe sam navikao na poruke za laku noć i dobro jutro i postao jedna velika maza. Zbog tebe su mi izlasci sunca ljepši, svi dolasci divni a odlasci tužniji i tužniji. Zbog tebe ne jedem više samo voćne kolače, zavolio sam i male pande i sav taj svemir u mojoj glavi je dobio jaču boju. Obojila si moj svemir u boje za koje sam mislio da ne postoje. Zbog tebe više vjerujem u sebe i u nas. Ne mogu ti reći da te volim, jer su me te riječi dosta puta ubile. Ali hajde da šutimo, da živimo. Ne mogu ti reći da te volim, ali hajde jednostavno da trajemo.

[nista--posebno]

Dok sam još bio na fakultetu, daleko od rodnog grada i svog društva trudio sam se da se što više prilagodim životu u velikom gradu i obavezama. Upoznavao sam ljude iz različitih mjesta sa različitim navikama, pricama i stavovima. Tada sam shvatio koliko različitosti mogu da stvore lijepu družbu. Svi su bili drugačiji a opet nekako povezani jer smo svi došli na novo poglavlje u životu zvano fakultet.

Jedne večeri sam sreo i nju, lijepu smeđu djevojku po imenu Iris. Bila je poprilično stidljiva i šutljiva al je u sebi nosila neku pozitivu i nježnost. Često sam se pitao zašto je takva jer je mladost jedna, a ona je ne živi. Takve misli sam imao sve dok jedne noći, nakon što se društvo razišlo, nismo ostali nas dvoje razgovarajući o raznim temama i doživljajima. Pričala mi je kako voli da čita i piše i da na taj način se skloni u svoj svijet daleko od stvarnosti , da su njeni najljepši izlasci su bili pod otvorenim nebom uz neko piće koje je tu samo sa se čovjek opusti uz priču i muziku. Bila je očarana poezijom i igrom riječima, i mislim da to i nije rekla da bih mogao sam da zaključim na osnovu načina govora, prepričavanja i ponašanja. Kako sat otkuca ponoć a u festini se tiho može da čuje stari dobri rock, ona zakljući kako je dovoljno kasno i da bi trebala ići. Te noći sam dugo razmišljao o njoj i njenom životu. O tome kako sam mislio da ne uživa i ne živi život a ustvari ga živi i shvata bolje od mene. Tako jednostavna djevojka a ujedno je bila i spoj tajnosti i čudnosti. Imala je i jednu manu koju nažalost nije skrivala. Bila je previše dobra s ljudima i nije se mnogo ljutila na druge. Pokušavao sam joj skrenuti pažnju na to jer ljudi vole da iskorištavaju takve osobe ali to do nje nije mnogo dopirao. Uvijek je radila po svom jer je htjela da njena savjest bude čista.

Kako je vrijeme prolazilo i mi smo češće izlazili, ispijali kafe i proslavljali ispite uz pivo i dobru muziku te Iris više nije bila stidljiva ni šutljiva. Nekim ljudima izgleda treba da ti povjeruju i da te upoznaju kako bi se mogli zabljavati u tvom društvu.

Na dan mog rođendana došla je pred moju studentsku sobu sa mafinom, jednom upaljenom svječicom i mojom najdražom knjigom sa posvetom: ,,Za uspomenu i lijepo sjećanje na Iris!" Koliko god nisam volio rođendane i ulogu slavljenika, to je na mene ostavilo poseban dojam. Poslije rođendana sam je otpratio do stana i taj put nikad nije bio kraći. Kratak toliko da nisam imao vremena da joj bilo šta kažem ili priznam te sam se samo zahvalio za dolazak i poklon. Zagrlila me i rekla da se nada da će biti prilike za još poklona. Znao sam da treba da puduzmem nešto ali nisam skupio dovoljno hrabrosti tako da mi je trebalo dugih mjesec dana da smislim kako da je zovem na piće.

Čekao sam na starom pločniku a ona kao i svako žensko je kasnila, ali nije mi predstavljalo problem jer znam da to ona ne radi namjerno.

-Ti baš voliš da čekaš.- rekla je kroz smijeh.

Nisam znao na koje čekanje se baš odnosilo ali ako je bilo i ironično bilo je opravdano. Stvarno sam dugo čekao.

Hodali smo ulicama Sarajeva, komentarisali pjevače ispred katedrale. Bio sam iznenađen koliku svježinu jedna djevojka može da ima. Tada sam već znao da nemam više šta čekati pe sam poduzeo prvi korak te je nekako sve bilo na mojoj strani. Na Vilsonovom šetalištu se čula lagana muzika te sam je zamolio za ples iz fazona. Nije se puno bunila, pristala je. Osjećajući njenu ruku u svojoj došao je osjećaj smirenosti te sve misli i problemi kao da su nestali. Kao da je vrijeme stalo dok mi plešemo. Čudna je stvar ta ljubav. Ja, čovjek koji mrzi romantiku i kliše, plešem na Vilsonovom šetalištu. Tada sam shvatio da samo ljubav može da te promjeni bez ikakvog razloga i posticaja na to. Jednostavno se desi. Čini nas boljim i osjećajnijim ljudima. Ta ljubav za mene je bila ona. :)

[nomadicstateofmindhr]

JC je naš najstariji model i uvijek jedan od najprodavanijih, imamo ih u svim veličinama od malih dječijih do muških . . . . . #fashionhr #cromoda #sandaleodkonopa #brendirane_stvari_online #izlasci #modemfestival #primislje #umag #streetstylecroatia #zagrebshopping #eco https://www.instagram.com/p/CgyxiNcMuPa/?igshid=NGJjMDIxMWI=

[kancelarijabar]

Dvije su stvari kojima težimo svi u životu: prva je da dobijemo ono što želimo, a druga da u tome uživamo. Rijetki uspijevaju ovo drugo... @kancelarijabar #kancelarijabar #rijekacity #rijeka #izlasci 🥂🍾 #vidimo se #uzivanje u trenutku (na lokaciji KANCELARIJA BAR) https://www.instagram.com/p/B3p1phuFmnl/?igshid=1wgytgzay9z59

[narandzastipatuljak]

Hajde da napravimo pakt.

Da me voliš i kad ne odreagujem kako treba. Da znaš kada treba da ostaviš alkohol. Da sve bude u redu i kad nije u redu. Da je u redu da gledaš druge sve dok ih ne gledaš istim očima kao mene. Da je u redu da se zasitimo jedno drugog. Da te volim čak i u situacijama kad treba da te mrzim. I da me voliš čak i kada treba da me mrziš. Da izlasci ne budu problem. Da kratka haljina ne bude problem. Jer ono što je ispod nje je samo za tvoje oči. Da pokušamo ponovo posle svake svadje. Da i dalje imaš želju da me dodirneš posle dugo vremena. Da ne boli svaka reč izrečena u svadji. Da bude više boljih trenutaka. Da bude dobro. Da bude savršeno. Da budeš tu. I da budem tu. Da pobedjujemo. I da gubimo. Da nakon svakog poraza ustanemo zajedno. Da putujemo. Da učimo. Da volimo. Da te volim. Da me voliš. Da ljubav bude ono što nas pokreće.

Hajde da napravimo pakt.

[petrarka-na-aparatima]

Vrijeme

Za sve ima vremena

Putovanja, svirke, izlasci

Sve u životu možemo imat

I sve nas može čekat

Čini se, samo se za sebe vremena nema

A ja kakav sam, svoje trošiti neću

Ti ne možeš i nećeš čekati

Pa ne namjeravam ni ja

Mi ne smijemo čekati, srećo

Stvoren sam, da te volim

Stvorena si, da budeš voljena

Ja nemam više vremena za stihove

Neću da ti pišem i govorim

A da ništa ne dolazi do tebe

Vrijeme je da znaš sve

Pročitaj moju ljubavnu pjesmaricu

Vrijeme je za djela, za ljubav

Ja sam spreman

[vks-in-another-universe]

Drago leto,

Neizmerno se radujem tvom dolasku.

Više nego ikad pre, željno te iščekujem.

Nedostaju mi tvoja nežna jutra, tvoji sunčani dani i tvoje nazamenljive, čarobne noći.

Nedostaje mi tvoja kiša,

Tvoj miris.

Nedostaje mi ukus lubenice,

Hodanje po vrelom betonu.

Nedostaju mi tvoji izlasci i zalasci sunca.

Nedostaje mi tvoj mir.

Milo moje leto, nedostaješ mi ti.

Molim te, požuri.

S ljubavlju,

Tvoje dete.