#izbacila

[lilacerull0]

elena koja je izbacila muža iz kola samo da bi ga smestila na suvozačko i ležerno pretekla celu kolonu i prešla u suprotnu traku i time izbegla gužvu. životna inspiracija❤

[nekonvencionalna]

vremenom sam pocela da cenim vreme

sto ga vise koristim kako treba sve sam vise svesnija svoje personalne moci

blizi mi se 22 rodjendan

postavila sam rokove koji me ogranicavaju

zadaju mi stres ali mi daju disciplinu da istrajem

izbacila sam ljude sa ig i iz glave koji me nesvesno i svesno sabotiraju

meni je sabotaza- rusenje sopstvenog mira

i dan danas se u danu posle svih odluka susrecem sa ljudima koji mi zamalo sjebu dan ali ne dozvoljavam- jer ja zivim svoje vreme a ne oni

vreme je ispitnih rokova ali oni su tu da naucimo da postujemo svoje vreme

pocela sam svugde da vidim nesto dobro da ne bih zapala u letargiju

ove godine vam zelim mnogo dobrih i pametnih ciljeva ali vam zelim jos pametniji proces do toga

jer kad stignete do cilja, secacete se samo procesa

bice gresaka- one su tu da bi ucili

ne sabotirajte sami sebe- ucite

i ne dozvolite da vam nepotrebni ljudi kradu dane, sate, minute, zivot

na silu se saberite, na silu radite na sebi

na silu shvatite svoje vrednosti i komplekse

postujte fiziku

odredite vase prioritete i ko ce vam biti distrakcija

odredite kome i cemu poklanjate svoje misli

misli ce vam odrediti dan, dan ce vam odrediti zivot

vremenom shvatis sta je vreme a rokovi i smrt te uce da ga postujes

ali pre svega kada postujes svoje vreme

postujes sebe

mislite o tome

[lokalnomag]

review / “Dirt Femme” / Tove Lo

Polovinom oktobra, Tove Lo, jedna od najintrigantnijih švedskih pop zvezda, izbacila je svoj peti studijski album pod nazivom “Dirt Femme”.

Na granici između pop komercijale i alternativnijih žanrova, Tove Love ima pozamašan portfolio kvalitetnih traka, ali i brojnih fillera.

“Dirt Femme” je prva pop kolekcija ove pevačice koja stiže izlečena od dečijih bolesti prethodnih albuma, a pravac je jasan - Tove Lo nam donosi čist pop zvuk, vrhunsku pročišćenu produkciju i dancefoor-ready trake u kombinaciji sa par emotivnih numera koje albumu daju dušu.

Posebno je interesantna činjenica da singlovi “No One Dies From Love”, “2 Die 4”, ali i slow burn biser “True Romance” na kojem Tove Lo peva “I want your hands, your future plans, to the bitter end…” tek nakon preslušavanja čitavog albuma dobijaju potpuno novi kvalitet.

Dok kolaboracija sa First Aid Kit na pesmi “Cute & Cruel” nagoveštava šta bismo u budućnosti mogli da očekujemo od Tove Lo, album nije uskraćen ni za seksi bopove kakve očekujemo od ove pevačice, a ovog puta to su dve killer trake - “Attention Whore” i “Pineapple Slice”. Osnažujuća numera “Grapefruit”, uprkos ozbiljnom narativu, takođe ima odličnu banger podlogu.

Album se završava pesmom “How Long”, pesmom snimljenom za hit seriju “Euphoria”.

Zaključak je sledeći - “Dirt Femme” nije album koji donosi ništa spektakularno i novo pop muzici, ali to i nema kao cilj. Ovo je jedan sjajan, pametno osmišljen album Tove Lo, rasterećen potrebe za komercijalnim uspehom, potpuno podređen pevačici i njenim vernim fanovima. Bez obzira na svoj manjak pop ambicija, ovo je lagano jedan od najboljih pop albuma 2022. godine.

✍🏼 @jugofuturizam 📸 Tove Lo

[trojerucica-blr]

TKO MI "SUDI"

Reforma srpskog pravosuđa: na površinu isplivali ljudi najnižih moralnih svojstava

Toliko je originalno da ni na šta ne liči

U medijskom mraku sprovedena je "reforma pravosuđa", kojom je diktator želeo da osigura svoju kamarilu od progona i da ne bude uznemiravana u surovom pljačkanju državnih fondova, budžeta, javnih preduzeća

Arpad Nađ

Milovan Brkić

Savetnici su, izgleda, uverili predsednika Srbije Borisa Tadića da je on jedan od najperspektivnijih lidera u Evropi, a prvi na Balkanu, i da se od njega očekuje da svu vlast uzme u svoje ruke.

Podsetimo, pre dve godine po hitnom postupku donete su izmene i dopune Zakona o javnom informisanju. Trebalo je da dugoročno uguše svaku kritičku misao u Srbiji, a propagandna mašinerija iz predsednikovog kabineta nameravala je da stvori novog vođu. Samo nisu znali tačno na koga treba da liči - na Mubaraka, Ben Alija, Gadafija ili - japanskog cara.

U medijskom mraku sprovedena je i reforma srpskog pravosuđa, kojom je diktator želeo da osigura svoju kamarilu od progona i da ne bude uznemiravana u surovom pljačkanju državnih fondova, budžeta, javnih preduzeća.

Ministarka pravde Snežana Malović koketno je isticala "evropsku podršku" ovoj reformi.

Pod teškim pritiskom iz Brisela Ustavni sud Srbije je, godinu dana nakon podnošenja inicijative za ocenu ustavnosti, proglasio neustavnim odredbe iz usvojenog Zakona o javnom informisanju, zabranjujući primene ovih odredbi kojima je stavljen rajferšlus na usta novinara i javnih poslenika. I reforma pravosuđa i reizbor sudija i tužilaca ocenjen je kao skandalozan, a od vlasti u Beogradu zatraženo je da preispitaju odluku o reizboru sudija i tužilaca.

Naravno, ništa to ne dotiče srpskog predsednika Borisa Tadića. On nas stalno uvodi u Evropsku uniju - koliko sutra. A naš ulazak će, po svemu sudeći, biti - malo sutra.

Reforma srpskog pravosuđa izbacila je na površinu ljude najnižih moralnih svojstava.

Tužilac Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu Ljubivoje Đorđević je, ističući svoju poslušnost novim vlastima i doušništvo sa policijskim službama, za zamenika javnog tužioca u Drugom opštinskom javnom tužilaštvu u Beogradu progurao svoju suprugu Bojanu. Gospođa Bojana Đorđević je pre izbora radila u Ustavnom sudu Srbije, kao savetnik. Tužilac Đorđević je poželeo da kontroliše celu teritoriju grada, a poverenje ima samo u svoju ženu. Vozač ih službenim kolima dovozi na posao i vraća s posla.

Da se njegova supruga ne bi zamarala odlaskom na suđenja u Lazarevac, Sopot, Mladenovac ili Obrenovac, gospodin Ljubivoje Đorđević je sredio da Drugi osnovni sud u Beogradu, koji je nadležan za teritorije pobrojanih opština, ima sedište u Beogradu, u istoj zgradi u kojoj i on radi, a da se krivična suđenja ovog suda zakazuju i održavaju takođe u Palati pravde. Tako seljaci iz sela oko Lazarevca, Sopota, Mladenovca i Obrenovca, ako pravda po njih dolazi, moraju da dođu u Beograd da im se odreže kazna.

Reforma srpskog pravosuđa očistila je i sudove u Novom Sadu od sudija i tužilaštva od tužilaca koji su se "držali zakona ko pijan plota". Ostali su oni koji su spremni da izreknu presudu i pošalju na doživotni zatvor građane, samo ako se to od njih traži, ili oni procene da se to od njih, od izvršne vlasti, očekuje.

Umesto da ne prođu reizbor, sudije Okružnog suda u Novom Sadu izabrane su u Apelacioni sud u Novom Sadu, koji, kao odlučuje kao drugostepeni sud za građane sa teritorije AP Vojvodina. Protiv odluka Apelacionog suda u Novom Sadu mogu se izjaviti žalbe Vrhovnom kasacionom sudu samo ako je okrivljenom izrečena kazna od 40 godina zatvora, ili izjaviti revizija - ako je vrednost spora veća od 100 hiljada evra.

Da je revizija sprovedena na način u kojem bi se utvrđivale činjenice o stvarnom radu i učinku sudija i tužilaca, mnoge novosadske sudije ostale bi bez posla.

Sudije Okružnog suda u Novom Sadu Jelica Janjušević, Draginja Vujić, Vladimir Vujić, Milica Bogdan Lučen, Mirjana Žeželj Jovanović , Petar Jovanović i Branka Bajić, koje su odane svakoj vlasti, postale su takoreći vrhovne sudije u Vojvodini. Protiv njihovih presuda nema žalbe.

Predsednik Okružnog suda u Novom Sadu Slobodan Nadrljanski takođe je unapređen za sudiju Apelacionog sud u Novom Sadu, i vrši funkciju predsednika suda. Sa sobom je poveo i svoju ljubav Milicu Bogdan Ličen, koja je bila njegova zamenica.

U ovaj sud izabrane su i sudije Opštinskoga suda u Novom Sadu, među kojima je Spomenka Dragaš na najlošijem glasu. Njen muž je sudski veštak, i ko god je od stranaka njega predložio za veštaka, mogao je "dobrom" da se nada. Iz Opštinskog suda u Novom Sadu u Apelacioni sud Novi Sad izabrane su Julijana Budinčević i Ljiljana Cicmil.

Glasovi odozgo

Viši sud u Novom Sadu izaziva strah kod građana. Prvostepenim krivičnim većima predsedavaju Zora Jamušakov, koja je i vršilac funkcije predsednika ovog suda, i sudije Zlata Rodić Knežević i Svetlana Tomić-Jokić. Sudija Zlata Rodić Knežević je stari kadar JUL-a. Njen kabinet u novosadskoj "kući pravde" sav je u crvenom. Nameštaj, zidovi, fotelje... Gospođa Rodić se i posle dolaska DOS-a na vlasti dopala novim vlastima, makar po brutalnosti u presuđivanju. Njen muž je bio rukovodilac NIS-a. Sudija Svetlana Tomić Jokić je sestra novosadskog advokata, koji hara javnim preduzećima i narodni je poslanik.

I parnično odeljenje Višeg suda u Novom Sadu je za žaljenje. Predsednik ovog odeljenja je Vera Krstin, supruga visokog funkcionera G17 plus. Uz partijske preporuke, a prethodno proverene u svim pozama, za sudije ovog suda izabrane su Nataša Dačić, Stojanka Batak i Olivera Pejak Prokeš.

Iz Opštinskog suda u Novom Sadu, na reizboru su pale najbolje sudije. Ostala je bez posla sudija Tatjana Šunjka i više sudija koje nisu slušale "glasove odozgo". Ipak, Osnovni sud u Novom Sadu danas je među boljim sudovima u zemlji, uprkos činjenici da u njemu još sude "sudije svih režima" poput Nevene Petrović.

Ministarstvo pravde Srbije se, krajem prošle godine, pod teškim pritiskom iz Brisela, i najavom iz Ustavnog suda Srbije, koja je došla iz usta tadašnje predsednice Ustavnog suda Srbije Bose Nenadić, da će po hitnom postupku uzeti u razmatranje ustavne žalbe nereizabranih sudija i tužilaca, odlučilo na još skandalozniji korak. Predložilo je Narodnoj skupštini zakon kojim su sve žalbe nereizabranih tužilaca i sudija smatraju prigovorom o kojem ponovo odlučuje Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca. U novijoj istoriji nije poznat slučaj da je donet zakon koji važi retroaktivno. Srpski predsednik nalaže i Ministarsvo pravde sprovodi njegove hirove. Da bi se disciplinovao Ustavni sud Srbije, predsednica Bosa Nenadić je podnela ostavku, a na njeno mesto doveden je beskrupulozni sudija Dragiša Slijepčević, koji je spreman i fizički da sprečava sudije Ustavnog suda Srbije da "ne ruše ugled predsednika Tadića".

Srpski režim na pitanju reizbora sudija i tužilaca tone sve dublje. U živo blato svoje bahataosti i nasilništva.

Glup, al' naš

Sudija Osnovnog suda u Kragujevcu Predrag Marković lako je prošao reizbor. Znao je da će proći. Ustvari, da mora proći, jer iza njega stoji sestra Jelena Marković Trivan. Najstariji Marković je sudija Ustavnog suda Srbije, a Jelenin otac, profesor u penziji, optužen je u aferi "Index" da je primao mito.

Iz tabele koju koju smo dobili iz Ministarstva pravde Srbije, iz "podataka o normi, ažurnosti i kvalitetu rada" lako je utvrditi koliko je sudija Marković imao ukinutih, preinačenih i potvrđenih presuda. Da se Visoki savet sudstva držao njegovog profesionalnog učinka, mogao je da ga oslobodi vršenja sudijske dužnosti. Ali nije. Zato su bez posla ostali sposobni i stručni.

Kojima se to onda kriterijuma rukovodio Visoki savet sudstva reizabirući sudije?

Posle reizbora pričalo se da je Visoki savet sudstva vodio računa o moralnoj podobnosti sudija.

Sudija Višeg suda u Beogradu Nataša Albijanić rukovodi vanraspravnim krivičnim većem ovog suda. Njen muž je vršilac funkcije predsednika ovog suda. Natašin brat je pre nekoliko godina umro u Okružnom zatvoru u Beogradu, od prekomerne upotrebe narkotika, koje je i sam dilovao. Sada Nataša čeka da joj dođu na dnevni red njene kolege koje su njenog brata, narkodilera, držale u zatvoru, u kojem je, preko veze, dobijao drogu. Gospođa Nataša je, po kriterijumima Ministarstva pravde - moralna žena.

**

Diskriminatorsko pravosuđe

Ni za KiM ovde zvona ne zvone

Radovan Todorović, nereizabrani zamenik javnog tužioca iz Prištine, ukazuje na neverovatnu činjenicu da je u jednom trenutku reformisano i evropeizovano srpsko pravosuđe, u "borbi za Kosovo" jednostavno amputiralo sve što je došlo sa tog Kosova

...

Poštovani,

tokom "reforme" pravosuđa u Republici Srbiji i reizboru sudija i tužilaca iz 2009. godine, oko 1.000 sudija i tužilaca ostalo je bez posla. Ocenu tog i takvog reizbora dala je domaća i međunarodna stručna javnost, i na žalost svih nas ta ocena je veoma negativna. Međutim, bojimo se da je svima koji su analizirali postupak reizbora promakla jedna veoma važna činjenica, koja je pratila postupak reizbora. Domaća javnost je pred tom činjenicom zatvarala oči, kao da se ne dešava, dok međunarodna javnost nije bila obaveštena o toj činjenici, pa tako nije ni mogla da se izjasni o tome.

Naime, radi se o sudijama i tužiocima sa Kosova i Metohije (u daljem tekstu KiM) koji su 1999. godine izgnani u Centralnu Srbiju. Pa iako Ustav Republike Srbije (čl. 21), Zakon o radu (čl. 18), Zakon o zabrani diskriminacije, kao i drugi zakonski propisi, garantuju svima jednakost u pravima, to u praksi nije slučaj sa sudijama i tužiocima sa KiM. To se između ostalog ogleda i u tome što:

- Samo određen broj sudija i tužilaca sa KiM radno se angažuju u sudovima i tužilaštvima RS (pri tom dobijaju najteže predmete, rade u otežanim uslovima, putuju...),

- Sudije i tužioci sa KiM koji nisu radno angažovani na ime plate primaju 8.526 dinara (ili 85 EUR, dok je prosečna zarada u RS 36.839 din ili 370 EUR)?!

Da je ova odluka bila nezakonita i diskriminirajuća dokazuju brojne sudske presude. Dalje,

- Nijedan sudija i tužilac sa KiM za 11 godina nije dobio stan,

- Za 11 godina nijedan sudija i tužilac sa KiM nije dobio kredit za rešavanje stambenog pitanja,

- I (ono što nas je posebno pogađalo) lica sa KiM prilikom dobijanja ličnih karata posebno su obeležavana određenim slovima.

Da je javna vlast u kontinuitetu primenjivala diskriminaciju ukazuje i to da prilikom formiranja Komisije za sprovođenje nacionalne strategije reforme pravosuđa nijedan član nije bio sa KiM, a ni u Komisiji za reformu pravosuđa nije bio nijedan član sa KiM. Da li, onda, iznenađuje podatak da su svi sudovi i tužilaštva sa KiM odlukama tih komisija ukinuti? Postavlja se pitanje da li je uopšte neko i zastupao i branio interese postojanja tih sudova i tužilaštva? Očigledno nije!

Potom dolazi do formiranja (doduše nepotpunog):

- Visokog saveta sudstva, u kome ni jedan član nije sa KiM, i

- Državnog veća tužilaca, u kome takođe nijedan član nije sa KiM.

Da su Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca sprovodili diskriminatorsku politiku prema sudijama i tužiocima sa KiM govore između ostalog i sledeće činjenice:

- od oko 400 sudija i tužilaca sa KiM reizabrano je samo 42 (znači 10 odsto),

- od 876 novoizabranih sudija nijedan nije sa KiM,

- od 88 novoizabranih zamenika javnog tužioca nijedan nije sa KiM,

- u Vrhovnom kasacionom sudu nijedan sudija nije sa KiM,

- u Republičkom javnom tužilaštvu nijedan zamenik javnog tužioca nije sa KiM.

Primera je mnogo više ali smatramo da je ovo dovoljno da ukaže da Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca u svom radu nije vodilo računa o stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti kandidata, već je više vodilo računa o rodnom identitetu. Sve sudije i tužioci sa KiM sa radošću su dočekali reizbor iz 2009. godine, jer je to konačno značilo i rešavanje njihovog radno-pravnog statusa. Nismo smatrali da treba da budemo reizabrani samo zato što smo sa KiM, ali još manje nismo očekivali da nećemo biti reizabrani samo zato što smo sa KiM. Nažalost, upravo to se i desilo - nismo reizabrani samo zato što smo sa KiM. Formalno svi smo mi bili podvrgnuti jednakoj proceduri reizbora sprovedenoj od strane Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca. Međutim, kada je došlo do odlučivanja, primenjeno je diskriminatorsko načelo da nismo svi jednaki. Odluke o neizboru koje su dobili pojedine sudije i tužioci sa KiM pune su proizvoljnosti, paušalnih ocena i netačnosti.

Kako inače protumačiti ove činjenice:

- da je zacrtano i sprovedeno umanjenje pravosudnog kadra u Srbiji 20 odsto, dok su sudije i tužioci sa KiM ostali bez posla oko 90 odsto,

- koliko je to strašno i diskriminatorski govori činjenica da u RS ne postoji grad u kome nije reizabrano 90 odsto sudija i tužilaca,

- takođe, u RS ne postoji grad u kome nije novoizabran sudija ili tužilac (dok sa KiM nije novoizabran nijedan sudija i tužilac, kao da od 1999. godine niko sa KiM nije završio Pravni fakultet).

Na sve ove činjenice pismenim putem smo ukazivali Ustavnom sudu, Ministarstvu za KiM, Koordinacionom centru za KiM, Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, Povereniku za ravnopravnost, Ombudsmanu, Povereniku za informacije od javnog značaja, Državnom veću tužilaca... Sve to nije dalo nikakvog rezultata, što se vidi iz izborazasudije i tužioce koji su održani jula 2010. godine, kada se ponovila ista priča iz decembra 2009.

Iako smo im se obraćali i pismenim i usmenim putem izostala je svaka reakcija svih.

Pokušali smo da svoje pravo ostvarimo i preko suda, podnošenjem tužbe zbog diskriminacije. Međutim, iako je po čl. 41 st. 3 Zakona o zabrani diskriminacije postupak po tužbi zbog diskriminacije hitan, sud već šest meseci nije zakazao nijedno ročište.

Ovakvim ponašanjem prema sudijama i tužiocima sa KiM prekršen je čl. 14 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda u kome je osnovno načelo jednakog tretmana građana.

Takođe prekršen je i čl. 1 Univerzalne deklaracije o pravima čoveka, kojim se potvrđuje stav da su svi ljudi jednaki u pravima i ljudskom dostojanstvu.

Kako sudije i tužioci sa KiM imaju status interno raseljenih lica, to su pogaženi i vodeći principi o internoj raseljenosti Ujedinjenih nacija (princip 3. st.1. i princip 22. st. 1) po kome interno raseljena lica ne smeju biti izložena diskriminaciji po osnovu svoje raseljenosti u pogledu uživanja prava.

Celokupnim ovim postupkom reizbora povređeno je i načelo pravne sigurnosti kao i načelo legitimnih očekivanja.

Želimo da pravdu ostvarimo u ovoj državi, a ne u Strazburu.

                                       Kragujevac, 7. mart 2011.

                                        Radovan Todorović,

              nereizabrani zamenik javnog tužioca iz Prištine

Bojana Djordjevic

Bojana Djordjevic

Prosecutor`s associate at Higher Prosecutor`s Office in Belgrade

Serbia

[mishkakagehishka]

Ali profa od kolegija kojeg san pohadala prije dva semestra me jos uvik nije izbacila s omege i sad san dobila notif da mi je sutra rok za nesto i usrala san se ka golubica dok se nisan sitila

[zanimljivaekonomija]

Već smo navikli na njen kantautorski rad i po prvim taktovima osećamo težinu svakog stiha.

Emina je izbacila novu pesmu ‘Zidovi’, senzibilnu baladu satkanu od emocija, pravo umetničko delo potrebno svetu baš u ovom trenutku.

“Ovo je pesma o ljubavi ♥”, kratko i jasno poručuje Emina.

Ovu pesmu, kao kutiju emocija preuzmite sa linka:

 Emina Jahović - Zidovi (WAV)

Spot možete pogledati na njenom kanalu:

Emina Jahović - Zidovi (SPOT)

Izvor: Digital Music Serbia

[ucenicazivota]

Još jedno veliko otpuštanje

Nakon još jedne uobičajene masaže stopala probudila sam se ujutro s neobičnim osjećajem u želudcu i glavi. Nakon kojeg zalogaja jabuke i par kikirikija za doručak moj se apetit zatvorio s još većom težinom u želudcu. Na kraju je ispalo da sve što mogu je ležati u krevetu. Ubrzo sam izbacila i tih par zalogaja. Nakon dva potpuna dana bez hrane i jednog bez vode sam počela jesti u minimalnim…

[weekly-tea]

14.8. - 20.8.2023.

TV:

Depp v. Heard

Još jedan doku o ovoj sagi. Puno bolji od ostalih koje gledala.

Telemarketers (Telefonska prijevara)

Naredna dva tjedna nas očekuju još dvije epizode; veoma intrigantno.

Radio:

Novi Karleušin album izašao, jedan od, slijedi još nakon toliko dugo čekanja, nije da sam fan, ali samo ističem ovaj the moment u glazbenoj povijesti.

*** ubačeno u nedjeljnu večer:

Karleuša izbacila i drugi album ''Omega'', ali spomenuti prvi ''Alpha'' mi kompaktniji i bolji.

Pogledala film ''Plan B'' (The Back Up Plan)  iz 2010. sa JLo, nenadano mi je baš godio takav žanr.

[zoranphoto]

Objavljene brojke: Evo što je Netflix postigao ukidanjem dijeljenja lozinki

Nepopularni potez poznate streaming usluge doveo je do porasta broja novih pretplatnika. Znači li to da će ostali slijediti Netflixov primjer?     Dok su neki korisnici odlučili bojkotirati Netflix i ugasiti svoje račune, puno veći broj ih je popustilo i prihvatilo Netflixove uvjete. Prema podacima koje je objavila analitička firma Antenna, Netflix je nakon uvođenja blokade dijeljenja lozinki zabilježio nagli porast novih korisnika, piše Engadget. Antenna navodi da je u četiri dana mjerenja Netflix zabilježio statistički najveći porast broja korisnika u posljedje četiri godine, citirajući skoro 100.000 novih pretplatnika dnevno u razdoblju između 26. i 27. svibnja. Premda je u isto vrijeme porastao broj ugašenih računa, broj novih bio je veći, što znači da je Netflix u plusu. Ovo je, štoviše, najveći porast pretplatnika još od ere Covida-19.     Također valja uzeti u obzir da ovo nisu službene Netflixove brojke. Jasnije ćemo uvide dobiti kad kompanija odluči te podatke podijeliti, a to bi moglo biti tijekom zaključka financijskog kvartala krajem srpnja. Prema izvješću Yahoo Financea, Neftlixova je cijena dionice porasla nakon što je Antenna izbacila podatke. Podsjetimo Netflix je počeo loviti korisnike koji dijele računa u južnoj Americi, prije nego što je naplatu dijeljenja uveo u Kanadi, Novom Zealandu, Portugalu i Španjolskoj. Ako živite u SAD-u, za pristup računu izvan kućanstva trebate platiti osam dolara, s time da postojeći korisnici profile po želji mogu pretvoriti u odvojene račune. Netflixov bi potez mogao potaknuti druge streaming usluge da naprave sličan potez. Monetizacija dijeljenja računa pokazala se unosnim poslovnim potezom, što znači da postoji šansa da će se s vremenom pretvoriti u industrijski trend. Tportal.hr Photo by John-Mark Smith Read the full article

[carica-ficus]

Recenzija: Dvostruki Život Eve Braun

Autor: Ludwig Bauer

Date: 05/04/2023

Rating: ⭐⭐⭐⭐

———————————————————————————————

Proteklih mjesec dana pomalo živim dan za danom i ušla sam u neku vrlo neurednu rutinu. Čitanje mi je postalo naporno, a pošto mi je ono ipak samo hobi, nisam se htjela prisiljavati na njega kada mi nije pružalo zadovoljstvo. A onda sam za rođendan dobila "Dvostruki život Eve Braun" koja me praktički odmah izbacila iz te nekakve neugodne monotonije.

Naravno da me odmah privukao naslov, no Eva Braun ove knjige ne odnosi se na dobro poznatu ličnost vezanu uz Hitlera, već na djevojku po imenu Marija Markoff koju glavni lik Emil iz milja naziva Eva, te koja se kasnije udajom preimenuje u Braun. Međutim, rekla bih da me taj detalj više zainteresirao za knjigu, nego me odbio od nje, stoga sam bila vrlo znatiželjna o čemu se zapravo radi.

Radnja započinje u Hrvatskoj, prije početka domovinskog rata, te prati Emilovo tinejdžerstvo, primarno njegov odnos sa najboljim prijateljem Bojanom i simpatijom Evom. Nagovještaj rata je u pozadini, u tihim i napetim razgovorima starijih, dok je Emil svjestan tek njegovih odjeka. Njegov život tada se temelji na ljubavnim problemama i novim, neutaženim požudama. Taj prvi dio knjige odiše nostalgijom i čežnjom pa, makar ju čitatelj doima kao sadašnjost, jasno je da je ona tek sjećanje na jednostavniju, mirniju prošlost.

Ratno stanje Emil doživljava vrlo pasivno. Stasao je u osobu koja je veoma neodlučna i nesigurna, stoga je rat u njegovim očima tek postrana prijetnja. Rat na njega ne utječe izravno, nego ga on doživljava samo kroz druge osobe. Njegov pojam o opasnosti, ulozima i mogućim posljedicama gotovo niti ne postoji. On je dijete koje je odraslo učeći da uvijek bude uslužan drugima. Nikada se ne suprostavlja onome što mu drugi nametnu i uvijek pristaje na tuđe molbe za pomoć. Zato primi izbjeglice u svoj dom i pruži im utočište iako mu oni ometaju mir, zato godinama pomaže djevojci koja mu se sviđala iako više nema osjećaja prema njoj i zato odlučuje pomoći Bojanu pri njegovim mutnim poslovima iako uopće ne zna što se zapravo događa. Sažaljuje druge ljude do te mjere da potpuno zakriva svoju pravu osobnost i svoje prave osjećaje.

Iako Emil teži moralno dobrim odlukama, njegov lik zapravo je veoma neutralan. Ne zna što želi, ali zna da je nezadovoljan svojim životom. Postaje depresivan i otuđen od drugih ljudi. Naspram njega, Bojan i Eva djeluju kao da imaju jasno zacrtane ciljeve koje ispunjavaju bez predumišljanja. U stvarnosti, njihove odluke i akcije tjera potreba da se dokažu drugim ljudima. U svojoj suštini se ne razlikuju mnogo od Emila jer također ne djeluju prema vlastitim porivima.

Svoju naoku vjernost državi iskorištavaju kako bi zadovoljili vlastite nesigurnosti. Emil pomaže u akcijama samo zato što misli da treba i zato što mu se prijatelji time bave, Bojan se bavi ilegalnim trgovanjem oružja i goriva kojime želi dokazati da je više nego svoje obiteljsko nasljeđe, a Eva počinje širiti anti-Srpske govore za podizanje morala Hrvatskih vojnika kojima želi dokazati da je više nego samo žena. Postavlja se pitanje mogu li se zbilja smatrati vjernima svojoj državi ukoliko nisu vjerni vlastitom sebi. Odnosno, da nisu imali potrebu dokazati se u društvu, bi li još uvijek učinili ono što jesu?

Autor time naglašava vječitu dilemu: opravdava li krajnji cilj sredstvo? Odnosno, je li bitna motivacija likova, ili je bitno što su postigli? Emil, Bojan i Eva u svakom slučaju su djelovali za potrebe svoje države i za viši razlog. Njihove akcije uvelike su pridonijeli pobjedi. No, je li odgovor na to pitanje zbilja bitno? Nesavršeni likovi reprezentacija su stvarne ljudske naravi koja je često podvojena i prevrtljiva, no ne mora značiti da je i zlobna. Likovi su, na kraju krajeva, ipak pomagali onima kojima je to bilo potrebno. Dobro djelo još uvijek je dobro djelo, bez obzira je li učinjeno zbog obveze ili zbog vlastite želje.

Želim još raspraviti Evin lik jer smatram da je dobar prikaz iskrivljenog pojma ženske snage. Ona nije snažna bez obzira na to što je žena, već je njezina pripadnost društvu definirana upravo zato što jest žena. Tijekom svog života nauči kako tu činjenicu može iskoristiti u svoju korist, ali postaje ovisna o tome. Črvsto je vezana uz svoje definirajuće tjelesne osobine kojima uspjeva manipulirati muškarcima, dok je žene počinju prezirati. Može ju se zbog toga smatrati lukavom, no u stvarnosti je ona tek žrtva vlastite, nametnute seksualizacije koja joj u zbilji ne donosi sreću, već je rezultat potrebe. Ne bi se mogla probiti na političkoj sceni da nije iskoristila svoje atribute kako bi prigrlila muški dio naroda.

Što više uživa u svojoj moći, to njezini motivacijski govori, odnosno propovjedi, postaju opasnije. Mnogi ljudi je kritiziraju, no mnogi je i podupiru. Njezina zaluđenost eskalira do kritičnih razina. Nitko joj se ne odlučuje suprostaviti, nego je samo izdaleka kritiziraju. Tako i Emil, koji čak uz pomoć psihologice odbija s njom otvoreno popričati te ju zaustaviti u njezinim naumima. S time da Emil opet pasivno pristupa problemu i čini jedino ono što mu drugi predlože. Pomaže Evi, no slijepo prati upute psihologice koja djeluje veoma bezbrižno prema njezinom slučaju. Prepiše joj terapije jakih lijekova, a Emilu predlaže da spava s njom kako bi joj podigao raspoloženje. Dakako, u ono vrijeme takve metode nisu bile neuobičajene, no Emil je bio svjestan da neće biti veoma djelotvorne i svejedno ih je odlučio provesti. Njegov nedostatak kritičnog mišljenja i prisiljeno izbjegavanje konfrontacija dovodi Evu do krajnjih granica duševnog zdravlja.

Evin žestoki angažman je izvrsan prikaz osobe izopačenih uvjerenja čiji se utjecaj i ugled širi u društvu primarno zato jer ju nitko ne želi zaustaviti. Izjave su im nerijetko potrkijepljene lažnim podacima kojima žele prigrliti publiku, a njihovi pristaše prigrljuju agresiju njihova govora koju zatim počinju fizički manifestirati. Ta agresija postaje vidljiva tek kada zbilja postane opasna, no tada je već prekasno da se suzbije. Ovakvi slučajevi često rezultiraju drastičnim društvenim sukobima, a slični primjeri su, nažalost, općeprisutni i u današnje vrijeme.

Iako bi se po količini teksta ove recenzije moglo zaključiti da sam shvatila ovu knjigu, tijekom čitanja sam imala osjećaj da mi je mnogo toga promaklo. Događaji opisani u djelu odnose na stvarnost prije mog vremena. Uz to, nisam ljubitelj povijesti, stoga mi je bilo teško razumijeti i povezati neke stvari.

Ipak, iako knjiga nije štivo koje me inače privlači, bila mi je zanimljiva i uvukla me u svoju radnju. Njezina isprekidana priča možda se neće svidjeti svakome jer naoko djeluje veoma sporo i nema velikih zapleta do samog kraja, no mene takva struktura nije odbila. Dapače, ljubiteljica sam nekonvencionalnih priča, onih koje nude nešto drugačije, tako da me takav stil više zainteresirao, nego odbio.

[ruzamalogprinca]

Ljubavi,

Ja i kad cutim glasno mislim na tebe. Toliko glasno da mi sve bridi u usima. I uzengije i nakovanj i bubna opna, a o srednjem uvu da ne pricam.

Da li mislis da ne zelim da razmisljam o tebi?

Nacas mislm da bi to zelela, da bi me onda izbacila iz svog grma, ruzo najsladja. Bode u grmu, moja ruzo... Bode, ali tvoja dusa pobedjuje, jer sve rane leci, tako da su ubodi trnja nevazni, prolazni i bole u trenutku.

Ja te volim mali... Mnogo te volim i nadam se da to vidis.

Ljubim te mnogo

18:22 05.12.22.

[aristotels]

bože dragi dabogda vas sve meteor pogodija i da dabogda pocrkali svi odreda. kako se ne gadite sami sebi nije mi jasno i kako spavate po noći mi je još veća misterija, al dabogda vas sve poplava na obalu izbacila i dabogda van hitna ko taksi bila, da zlata imali a doktore ne mogli platit. da je zlo olimpijski sport zlato biste imali.

Source, where you can watch the video.

[bunny-banana]

kad će Kraš neki Pride edition izbaciti

[bastard--bunny]

Naši dobri dani

Ima dana kada te se sjetim, evo čak i nakon 4 godine.

Nekad se ne sjetim nego me podsjete, ali osjećaj je isti.

Čovjek bi pomislio da će preboljeti osobu nakon svih tih godina i nakon još jedne propale veze. Čovjek bi pomislio da će ga ova nova propala veza više boljeti. Ali od moje zadnje veze prošlo je skoro pola godine, a meni ne idu suze na oči kad ga slučajno vidim na nekoj slici koju sam zaboravila izbrisati iz mobitela. Oči mi se zasuze kad vidim našu zajedničku sliku. Blokirala sam te gdje god sam stigla, "da me ne možeš maltretirati", bar sam tako mislila u to vrijeme. Ispostavilo se da sam te blokirala jer sam bila kukavica i jer sam se bojala da te drugačije ne bih mogla preboljeti.

I evo me sada, nakon 4 godine danas mi je aplikacija izbacila uspomenu, oči su mi se zasuzile i sada pišem ovu objavu iako ju nećeš nikad vidjeti. A čak i da je vidiš, ne znam šta bih postigla s tim.

Nismo bili dobri zajedno, ti si se bojao da ćeš me povući sa sobom u tamu, a ja sam se toliko bojala da ću te izgubiti da sam se držala za tebe kao nespašena, ne shvaćajući koliko je to nezdravo.

Znam da ću te jednog dana uspjeti pustiti, ali znaj da mi fale naši dobri dani.

[pisemdaklepostojis]

Kolumna o... meni?

Silazim niz stepenice stare austro-ugarske zgrade, koja među svojim hladnim zidovima i dalje čuva miris prošlosti i nečega teškog u zraku. Izazov je sada sići sa trećeg sprata u cipelama sa potpeticom, tih pet centimetara više koji mi dodatno otežavaju pokušaj da izgledam "sređeno". Moju duševnu nesređenost odaje i crna, duga haljina koja jednim običnim utorkom navečer nije uobičajena.

***

Na izlazu iz stana pogledala sam u kalendar, onako slučajno, poput pogleda sa strancem u tramvaju kojeg više nikad nećeš vidjeti. Upala sam u zamku sjećanja i nekih datuma koji u mojoj glavi postoje samo da bi mi oduzeli sreću u nekim danima.

***

Pogledam u telefon dok čekam semafor da mi da znak da pređem jedan od najdužih pješačkih prelaza u gradu. Čekanje traje dovoljno dugo da pročitam par riječi, reklo bi se i rečenica, prislonim telefon na grudi, uputim pogled ka nebu i na koncu, osmjehnem se iz dubine komore svog srca. Dok prelazim ulicu, razmišljam gdje popiti kafu, izgubljena kao da sam prvi put u ovom gradu. A možda i jesam.

***

Vraćam se iz pozorišta ogrnuta emocijama koje nisam izbacila iz sebe, ali jesam ih progutala i sada me poput nečijih ruku čvrsto drže dok zajedno hodamo Titovom ulicom moje misli i ja. I dalje je utorak navečer, ali ne zadugo. Ponoć mi je blizu, ali naučila sam odavno da ne mjerim to čudo što zovu vrijeme. Unaprijed znam da kasnim, da sam zakasnila ili da neću stići. Sada ne žurim nikom i nigdje, ali dosadašnje iskustvo me naučilo da na kraju ipak postoji nešto što me je čekalo i što mi je promaklo.

***

Gledam posljednji tramvaj za danas kako odlazi u beskraj. Vidim zaljubljeni par kako trči ka njemu i ipak ne stiže. Zaustavlja me moj lik u staklu izloga, zapravo silueta koju jedva nazirem i pitam se, gdje i kome ja sada kasnim i ne stižem?