#ispovjest

[pleatonitum]

Kurt Cobain : Jeli mogao drugačije? (kratka ispovjest, gitariste rock benda “Nirvana”)

“Imao sam sasvim fino djetinjstvo sve do moje devete godine, a onda me klasični scenarij razvoda sasvim upropastio.” “Pili smo u ogromnim količinama i uništavali više opreme nego što je potrebno. Odlučili smo biti stvarno odvratni i otežavati posao novinarima. Ništa nismo uzimali ozbiljno. Imali smo osjećaj da sve moramo uništiti još u zametku. Svima drugima željeli smo zagorčati…

[sa-tobom-u-mislima]

👏

[ljubime]

Jelena II.

Presretna svojom vezom s Nathanielom, jer iako je daleko, ipak sam ga dosta često viđala. Dolazi je stalno. Njegova putovanja je često financirala firma za koju je radio, pa je dosta često mogao doći do njemačke, a ja u grad u koji je dolazio. Mama mi je dosta često pravila probleme, jer nije lijepo da cura stalno ide momku... i ostale priče, bla bla bla... Na jedno uho su mi sve te priče ulazile, a na drugo uho izlazile. I ona sama je dosta greški radila, i ako pravim grešku, htjela sam da je pravim jer mi je bilo prelijepo s njim svaki put kad se vidimo. Uvijek je odsjedao u lijepim hotelima, uvijek je bio lijepo obučen. Malim sitnicama mi je pokazivao koliko mu je zapravo stalo do mene. Kupovao mi je najdraže čokoladice, na story je objavljivao moju omiljenu pjesmu, učio njemački da razumi o čemu se u njoj pjeva, slao mi iz različitih gradova magnete i razglednice. Sve male sitnice koje su me osvajale. 

Javio mi je da dolazi u Stuttgart za par dana i već sam počela pakovati svoje kofere. Rekao je da ostaje tu 7 dana i da će doći po mene, ako mogu da upišem godisnji pa da i ja budem s njim tih 7 dana. Odmah sam pitala za godišnji, ali su mi rekli da ne mogu dobiti. Zovem ga s pauze i govorim mu da od godišnjeg nema ništa jer je previše posla ali premalo radnika. 

“Daj otkaz.” rekao je jednostavno, kao da su to neke obične dvije riječi. 

“Ali ljubavi, kako da dam otkaz, to mi je jedini posao. Znaš da bi opet imala probleme s mamom.” 

“Molim te Jelena, poslušaj me ovaj put, stvarno mi trebaš tih 7 dana. Vjeruj mi da ćeš naći drugi posao, puno bolji. Pomoći ću ti ja.” 

Vraćam se u firmu, ulazim u ured i dajem otkaz. Nitko ne može da vjeruje. Dolazim kući i govorim mami da ću raditi još 7 dana kao otkazni rok i da onda idem s Nathanielom 7 dana u Stuttgart. Kao što sam i očekivala svađamo se, galami da nisam normalna, da opet prebrzo donosim odluke radi ljubavi. Nekako mi je bilo svejedno šta priča. Jedva sam čekala da ga vidim. 

Dolazi po mene u Land Roveru. Izašao je da se pozdravi s mojom mamom, ona vidno razočarana jedva da me i ispratila. Uzeo je moje stvari i krećemo. Dolazimo u Stuttgart. Zaustavlja auto ispred još jednog prelijepog hotela, na što nisam iznenađena. Ovaj put je rezervirao veliki apartman s prelijepim pogledom na grad. I dalje nesvjesna činjenice da sam napustila posao samo da bi bila s njim, uživala sam u svakom trenutku, u svakom danu s njim. Prvih par dana je imao dosta duge sastanke, a ja sam cijele dane provodila s drugaricom čekajući ga. Četvrti dan je bio slobodan i taj dan mi je odma ujutro obećao da će to biti samo naš dan. Naše telefone smo ostavili u hotelu i krenuli hodati po gradu. Uglavnom smo se glupirali hodajući gradom, smijali se, jeli različite fast food... Bilo mi je malo žao što sam i ja ostavila svoj telefon jer sam htjela imati što više slika s njim, da kad se vratim ipak imam nešto što će me držati dok ga sljedeći put vidim. Sjeli smo u park da malo odmorimo. Zapalila sam cigaru i tad mi je ozbiljnim glasom rekao: 

“Jelena, moram ti nešto priznati.” 

Pogledala sam ga. Imao je jako ozbiljan pogled. Odjednom mi je u želudcu bila ogromna nervoza, ruke su mi se počele tresti.

“Reci.” progovorila sam pomalo nesigurno, bojeći se toga što treba reći. Bilo me strah čuti bilo šta. 

“prije svega volim te. A sad ti moram reći pravu istinu. Cijelo ovo vrijeme sam te lagao oko jedne stvari.” zašutio je, kao da ne zna kako da nastavi. Samo sam sjedila pored i čekala da nastavi, dok mi se stomak grčio, kao da je sve željelo izaći iz mene. Oči su mi već bile pune suza.

“Ne znam kako ćeš reagirat na ovo, ali želim ti reći da svi hoteli u kojima smo bili su moji. Naslijedio sam ih od oca. I veliko bogatstvo. Imam hotele po cijelom svijetu. Nisam znao kako da ti kažem, i oprosti radi toga.” ušutio je. Sjedila sam tu pored, ali kao da sanjam. Nisam bila svjesna svega što mi je rekao. Nisam znala šta da odgovorim. Osjetila sam ogromno olakšanje, jer to nije loša stvar kao što sam imala već milion priča u svojoj glavi. I dalje sam šutila i razmi��ljala o tome što mi je rekao. Gledao je u mene i očekivao moju reakciju. 

“Volim i ja tebe.” od svega samo sam to uspjela odgovoriti. 

“Ne znam više šta da ti kažem. Ne znam kakav odgovor očekuješ od mene. Razočarana sam jer mi nisi odmah rekao, ali ipak da sam u takvoj situaciji kao i ti, možda bih jednako postupila. To su tvoje pare. Drago mi je zbog tebe. Ja te volim kako god, s parama ili bez njih.” odgovorila sam. Gledao je u mene pomalo iznenađen. Poljubio me i zagrlio najjače. Kleknuo je pred mene.

“Udaj se za mene. Budi samo moja. Znam da je prebrzo ali ja ne želim provesti ni jednu sekundu više razdvojen od tebe.” 

Počela sam plakati, sad se sva ona nervoza pretvorila u uzbuđenje. Prvi put su niz moje lice potekle suze radosnice. 

“Da, da, da, da...” počela sam vrištati. Oko nas su se ljudi okretali i gledali šta se dešava. Kad su shvatili da sam upravo postala njegova zaručnica svi su počeli aplaudirati i čestitati nam. Nisam mogla vjerovati da je taj dan bio stvaran, a ne samo san i da je sve stvarno. Gledala sam u svog zaručnika s najljepšim očima koje sam ikad vidjela. Nisam mogla vjerovati da je on moj i da želi da sam i ja samo njegova. 

Vratili smo se u hotel, istuširali se i spremili se za večeru. 

“Znaš, mislio sam te tek večeras zaprositi, uz večeru, ali mislim da je to već odavno postalo nekako dosadno i standardno. Ni u parku nije bilo savršeno i onako kako ti zaslužuješ..” prekinula sam ga.

“Bilo je savršeno. Najsavršenije.” Poljubio me snažno. 

“Mislio sam da je to pravi trenutak i da ne trebam ništa čekati.” 

“Hvala ti ljubavi.” 

Prošli su i ostali dani koje smo bili skupa. Već je došlo vrijeme da me vrati u moj grad. Nazad u stvarnost, pomislila sam. 

“Želio bih da ubrzo pređeš kod mene u New York živjeti.” rekao je dok smo se vozili.

“Nadam se da hoću što prije.” i jedva sam čekala. Nisam mogla vjerovati da je taj momak što sjedi pored mene moj zaručnik. Bojala sam se mamine reakcije. Tatine. Zaustavlja se ispred moje kuće. 

“Hoćeš li ući?” pitala sam ga. 

“Jel misliš da je to dobra ideja? Hoćeš li ipak sama mami da kažeš?” 

“Gledaj, voljela bih da uđeš. Hoću da zna da je sve ovo ozbiljno.” 

Parkirao je auto bez da je i riječi rekao. Osjetila sam da je i on nervozan. 

Ulazimo u kuću. Bili su i tetka i tetak tu. Super, pomišljam sarkastično u sebi. Nate ih pozdravlja, pruža im svima ruke. 

“Mama Nate je ušao jer imam nešto da ti kažem. Odnosno imamo nešto da kažemo.” 

“Šta je bilo?” govori, iako i dalje osjećam ljutnju u njezinom glasu. 

“Evo dok ste i vi tu” pogledam u tetku i tetka i nastavim “ Nate me zaprosio u srijedu. Nisam hjela nikom ništa pisati, htjela sam vam lično reći. Molim vas da nikom ništa ne javljate, hoću ja svima da javim i kažem, a pogotovo tati da pokušavate uhvatiti muštuluk ili tako nešto.”  Svi su bili iznenađeni. Gledali su u mene pa u njega. Osjećam da u sebi svi misle kako je nakon 9 mjeseci to ipak prebrzo. 

“Pa čestitamo vam.” progovori tetka prva. Priđe mi i zagrli me. “Daj da vidim prsten.” reče.Ponosno sam im pokazala prsten i nasmijala se stidno. Pogledala sam svog zaručnika koji nije skidao pogled s mene ni sad a ni dok sam govorila. Osjetila sam da se njegova nervoza makar samnjila. Maa mi priđe te me zagrli jako. 

“Jelena sine, jesi li sigurna?” šapnula mi je na uho. 

“Nikad sigurnija mama.” odgovorih joj. Znala sam da je on onaj pravi. 

Mama je prišla i Nathanielu i čestitala mu. 

“Hvala.” odgovori prvi put na našem jeziku. Tu nas je sve iznenadio. Sjedio je još par minuta kod nas a zatim se ispričao i rekao da mora ići. Imao je let za New York ubrzo. Izašla sam iz kuće kako bi ga ispratila. 

“Jelena, kad dođem u New York prvo počinjem sređivati papire za tvoj dolazak tamo. Ne želim više čekati. Želim da skupa putujemo. Volim te najviše mila. Čuvaj mi se dok me nema.”

“volim i ja tebe najviše. Javljaj se.” Poljubio me jako i otišao. Ulazim u kuću, spremna na sve komentare. Gledam u sve i svi gledaju u mene zbunjeno, očekujući od mene nešto da kažem. Uzimam svoj kofer i krećem prema sobi kad me mama zaustavila riječima...

“Ti si to znala, zato si i dala otkaz, zar ne? Kako planiraš Jelena to? Šta radiš sa svoje budućnosti ? Još uvijek je prerano za to... Vi se znate manje od godinu da...” Prekidam je .

“Mama, prvo nisam znala ništa. Znala sam da želim biti s njim. Posao mogu uvijek ovdje naći. Ali sad ne planiram više ništa tražiti. Vjeruj mi moja budućnost će biti jako dobra s njim. Nije prerano. Imam 22 godine, sigurna sam da ga volim i da me voli. Šta hoćeš ti više? On ima doba posao, to si mi uvijek govorila da gledam. Ima para. Voli me mama i to mi je najbitnije. Ne želim više živjeti tako da svaki put kad kažem da idem s njim za vikend, da me gledaš kao da se idem kurvati. Ne želim više da se svađam s tobom. Udajem se. Trebaš biti sretna radi mene. “ Oči mi se pune suzama.

“Ako si ti sretna i ja sam.” 

“Nisi me ni pitala kako je uradio to, ništa. Odma si me počela napadati. Toliko o tome koliko te zanima o mom životu.” 

“U pravu je Jelena.” dodao je tetak. “Nije ni izašla iz kuće odmah ste počele s komentarima. Trebate biti sretne radi nje makar malo. 

“Sretne smo mi. Ali Jelena on stalno putuje. Bog te pitao gdje hoda i šta radi. Šta, odvest će te u New York i ti ćeš tamo biti sama. Ovdje si makar imala nas. On će putovati po sastancima, a ti ćeš sjediti i čekati ga.” rekla je tetka. 

“Putovat ću i ja s njim.” 

“Ma  jel. Hoćel i tebi njegov šef plaćati što ideš s njim. Zamisli...” 

“Zapravo on nema šefa. On je vlasnik lanaca hotela po cijelom svijetu. Raddison Blue. Ukucajte na internetu pa ćete vidjeti. Otac mu je ostavio sve.”

Svi su ostali u šoku. Nisu ni riječi progovorili. 

“Hajde sad da čujem komentare. Sad kad znate istinu hoćete li sad biti sretne ? “ 

“Jelena...” progovori mama 

“Nemoj mama ništa govoriti. Neću se više raspravljati, dosta mi je toga. Idem tatu nazvati. Sve sam vidjela koliko se brinete i sikirate za mene sad. Jedva čekam da odem.” 

Ljuta jer su uspjeli uništiti moje raspoloženje,odlazim u sobu i zovem tatu. Jedini koji je iskreno bio sretan radi mene i koji mi je odmah čestitao i rekao da mu je drago radi mene. Koji je rekao da je on dobar momak za mene bez da sam mu rekla koliko para ima. 

[mouthfullofgold]

Ako mozes da sacuvas razum kada ga svi oko tebe gube i osudjuju te.Ako sacuvas povjerenje u sebe kada svi drugi sumnjaju u tebe,ali ne gubeci iz vida ni njihovu sumnju.Ako mozes da cekas a da se ne zamaras cekajuci,ili da budes zrtva lazi,a da sam ne upadnes u laz ili da te mrze,a da im ne das maha mrznji i da ne izgledas u ocima svijeta suvise dobar,ni tvoje rijeci suvise mudre.Ako mozes da sanjas,a da tvoji snovi ne vladaju tobom,ako mozes da mislis a da ti tvoje misli ne budu cilj.Ako mozes da pogledas u oci pobjedi i porazu i da,nepokolebljiv utjeras i jedno i drugo u laz.Ako mozes da podneses da cujes istinu koju si rekao izopacenu od podlaca u zamku za budale.Ako mozes da gledas svoje zivotno dijelo sruseno u prah i da ponovo prilegnes na posao sa polomljenim alatom.Ako mozes da saberes sve sto imas,i jednim zamahom stavis sve na kocku,izgubis i ponovo pocinjes da stices,i nikad ni jednom recju ne pomenes svoj gubitak,ako si u stanju da prisilis svoje srce,zivce,zile da te sluze jos dugo,iako su te vec davno izdali i da tako istrajes u mjestu,kad u tebi nema vise niceg osim volje koja govori "izdrzi" Ako mozes da se pomjesas sa gomilom i sacuvas svoju cast ili da opstis sa kraljevima i da ostanes skroman.Ako najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne moze da te uvredi,ako svi racunaju na tebe ali ne pretjerano.Ako znas dobro da ispunis svaku minutu svog zivota,sa sezdeset skupocjeni sekundi,tada je cijeli svijet tvoj i sve sto je u njemu i sto je mnogo vise,bit ces covjek.

H.S

[prijedor24]

Ispovijest čovjeka koji robija zbog sječe tri metra drva

Fikret Dedić, otac troje djece Bužima, trenutno robija u bihaćkom zatvoru Luke zbog krađe drva.

Osuđen je na pet mjeseci i 27 dana zatvora. Javnosti je postao poznat nakon što su procurile fotografije Fikretovog emotivnog rastanka od desetogodišnje kćerke, nakon čega je otišao na služenja zatvorske kazne.

Dedić je prvi put progovorio za neki medij ispred kamere u emisiji „Bez izgovora“.

– Djeca…

[citati-jednog-adoloscenta]

Ljubavna ispovjest

dugo nisam imao potrebe da pisem ali veceras imam.. Noć kao i svaka druga , topla , lagana muzika u pozadini , svjetlo na radnom stolu i ja, sjedim na toj stolici i pisem po tom papiru sto je progutao mnogo tuznih prica,pjesama, tekstova ali veceras nece.. imam potrebu da pisem , jer sam sretan , nakon duzeg perioda tuge i neke vrste depresije , nasao sam srecu , srecu u jednoj djevojci koja ispunjava moj zivot , svijetla tacka puta mog,svjetlost na kraju tunela .. promjenila mi je zivot , okrenula ga za 180 stepeni ali pozitivno , duznik sam joj.Lijep je osjecaj zaspati i ustati nasmijan , znas da te neko voli , nekoga volis.Iskreno nisam se susrecao sa ovim osjecajem do sada,cudno je , ali lijepo , s njom sam naucio sta znaci biti voljen i voliti. Znam samo jedno , taj osjecaj prema njoj se nece ugasiti , necu dozvoliti da ovo prestane , povlacim sve aseve iz rukava ali drugome je ne dam. U jednu ruku mi je i mati i otac i brat i sestra , najbolji prijatelj jedino bice na ovom dunjaluku koje samnom dijeli sve , tugu , bol i srecu , jednostavno dusa moje duse. Mozda nije svjesna koliko mi zaista znaci , al jedno govori sve , prvo ona pa sve ostalo. Trudim se da ispunim sve , sve sto je u mojoj mogucnosti i toga je svjesna..I do zadnjeg uzdaha cuvam je kao malo vode na dlanu ,za sebe.. toliko od mene .. 15.01

[drkenancrnkic]

,,Gospodaru moj, kada mi uzmeš sve moje vojnike, ostavi mi sumnju. Ona mi je najjača..." -Ispovjest Šejtana- Sumnja je pokopala više uspjeha nego svi neuspjesi zajedno. Rješite se svake vrste trajne sumnje - za svoj uspjeh, sreću i dobro...

[fantasticnivodic]

Ispovjest iz karantene

Sto trećeg  dana izolacije u karanteni  morao sam izaći  do marketa. Mrzim biti vani. Samo zbog prijeke potrebe sam izašao iz kuće do apoteke  po lijekove i u market po hljeb svojoj osamdesetdvogodišnjoj baki.  Bio je sunčan i topao dan. Ništa čudno za sredinu mjeseca Jula. Posljednja  trideset i dva  dana, niti sam se vidio, niti sam pričao s drugom osobom, osim što sam povremeno razmijenio…

[superbmakerzombie]

ISPOVJEST PASTRY CHEFOVA: Najluđe anegdote ili kako sakriti zaručnički prsten!

ISPOVJEST PASTRY CHEFOVA: Najluđe anegdote ili kako sakriti zaručnički prsten!

Izvor fotografija: iStock Svi žele da im dan kada će nekoga zaprositi bude poseban. Neki žele to odraditi u svoja četiri zida dok drugi žele: staviti zaručnički prsten u kolač! Da, pitate se je li to malo opasno, pa kako to sve isplanirati, koji je najbolji kolač za to? Za vas smo skupili par dojmova najboljih pastry chefova koji su svojedobno odradili jako puno ”kolač prosidbi”. Neki restorani i…

[klosar26stokejedne]

Poruka prijatelju... on We Heart It - http://weheartit.com/s/hG2C96FM

[sa-tobom-u-mislima]

🤔

[luken-luken]

Dnevnik

Ne držim dnevnik jer sam lijen, ali i zato što ne vidim smisao u opisivanju dana kada zapravo stojim na jednoj točci. Vrijeme ide, sve oko mene raste ili se raspada, kako god, ali moj um ili duša stoje na mjestu što ne znači da miruju. Jako su vibrantni, divljaju na mjestu, usporedio bih ih s redom, odnosno kao da stoje u redu koji se ne pomiče već neko vrijeme. Čak su i godine prošle otkad sam shvatio da nešto nije u redu, a sada je došlo do toga da mi i osmijeh za koji sam godinama mislio da je iskren blijedi. Nije da me strah svog općeg dojma već me strah da ću postati iskreno nesretan. S druge strane pola vremena provodim dijeleći osmijehe jer nisam čuo što je druga osoba rekla ili jer jednostavno nemam što za reći pa sam u opasnosti da možda postanem neiskreno sretan. To mi i dalje zvuči kao loš posao. Počeo sam grebati u Junga i jako mi se svidi čovjek, zahvalan sam mu za to malo informacija što sam prikupio. Ulažem nadu u učenja što je izbacio, ali iskreno strahujem da neću stići saznati kako da si pomognem, čisto zbog okoline koja žuri puno ispred duše. Patim, a nemam kome reći da zaustavi malo sve da se odmorim jer svi pate, svi su patili, svi su prošli put pa bih morao moći i ja, a u slučaju da ne mogu poseban sam slučaj. To također zvuči kao loš posao. Manjak motivacije, nerad, lijenost i ostali simptomi prčiguza što su doveli do niskog samopouzdanja i dugogodišnjeg njegovanja "maloga" mene više mi se ne čine kao uzrok već kao posljedica, a da bi se uzrok trebao skrivati negdje mnogo dublje. Prvi put sam povezao neke snove koji su mi se ponavljali i uvidio kako su izravno utjecali na moju situaciju s okolinom i iako ne vjerujem svojim tumačenjima, potreba za pomoći je vidljiva ako je san koji se desio prije otprilike osam godina gurnuo prvu dominu koja je uzrok padanju i ovima danas. Osjećam da je padanje domina pri kraju, ali ne znam hoće li domina nestat ili će moj prst (jer ničiji drugo ne može biti) uletiti i zaustaviti padanje. Mislim da je svima poznat onaj osjećaj nezadovoljstva koji dovodi do takve slabine duše da je rad totalno nemoguć, a mozak krivi travu, ekran ili koje god drugo sredstvo umrtvljivanja. Želja za sredstvom dolazi od nekud drugdje.

Ne želim biti onaj lik koji će reći: "Sjebali ste me!", pun mržnje, žaljenja i gađenja. Vidim da mogu biti, ali neću. I njih isti takvi zajebi voze kroz današnje dane kao i većinu ljudi jer duša kao oblik izvan ovih dimenzija ne poznaje vrijeme i srasta u dimenzijama malo daljim čovjeku, ali ipak vrijeme utječe na nju u obliku veza uzroka i posljedica i ako se ne uvidi veza (ne mora čak biti niti ona prvotna već jedna od ključnih) zacrtana je slijepa ulica propalog trenutka, odnosa ili, u najgorem slučaju, života. A nas s druge strane cijelo vrijeme požurivaju, stišću i nasilno gurkaju, tjeraju nas da sami oko nas podignemo kavez od vremena potpuno potisnuvši da je i njima samima duša u istome problemu. 

Valjda je jasno što sam htio reći o načinu na koji vrijeme kakvo danas shvaćamo ignorira dušu. Zbog tog ignoriranja ja o ovome problemu pišem u prvom licu iz svoje perspektive, ne hvatam širu sliku što mislim da ne umanjuje vrijednost ideje, ali da i ovog teksta. Nadam se da ću nadići to.

Sjebani smo, od skoro pa svega, ne kužim čega, ali nazirem nešto. Ajmo razgovarati.

[prijedor24]

Ispovijest Bišćanke sa porno-snimka: Snimci su iz motela, automobila i iz njegove kuće

Afera zbog seks-snimaka objavljenih na jednoj pornografskoj internetskoj stranici, a čiji su glavni akteri nekadašnji ljubavni par iz Bihaća, potresa grad na Uni.

Sad je već opštepoznato da je Sabahudina Blaževića (50), Visočanina s adresom u Bihaću, bivša djevojka, inače tridesetogodišnjakinja, optužila da ih je snimao tokom seksualnog odnosa i da je bez njenog znanja snimke ustupio jednoj…

[tvojadama-blog-blog]

[cold--but-beautiful]

[inverzna-funkcija]