#iluzija

[razdragana]

Zaljubljenost je najbolji iluzionista, masu pogrešnog magično pretvara u najdivnije.

Performans sa ograničenim trajanjem.

[lifeinbooks]

Mi nismo nikad postojali, ne postojimo ni sad. Da mi stave povez i da ne vidim ovu iluziju koju živim, dali' bi te uopće prepoznala? Najbolji dio tebe, za sebe, izmislila sam sama. Najbolji dio tebe je onaj kojeg nema, niti će ga ikad biti. Mi paralelno sve ove godine u mojoj glavi gradimo život kakav nismo nikad imali. Ponekad bi se naslutili obrisi istine, a ponekad se na sivilo tog prizora morala rasipati paleta šarenih boja, kako bi življenje bilo podnošljivije. Koliko je samo vremena i vrtloga emocija bilo potrebno da uvidim to; da mi nismo nikada postojali, da ne postojimo ni sad.

[arklay]

i was tagged by @maxthetruman to share 9 books i want to read in 2025, thank you so much romey! ♡

tagging: whoever wants to do this, cause i have no idea who is a big reader, and you can tag me :]

Salt Slow by Julia Armfield

Freedom is a Constant Struggle: Ferguson, Palestine, and the Foundations of a Movement by Angela Y. Davis

Salt Fish Girl by Larissa Lai

A Song to Drown Rivers by Ann Liang

Gideon the Ninth by Tamsyn Muir

The Persistent Desire: A Femme-Butch Reader by Joan Nestle

The Deep by Rivers Solomon

The Jasmine Throne by Tasha Suri

Tipping the Velvet by Sarah Waters

[kalinq0]

What songs i would describe the yugos with/give them to

Croatia-Fa fa fašista(Plavi orkestar)

Serbia-Panteri(Vulović Roki)

Montenegro-Da ne beše nikšićana(Baja Mali Knindza)

Bosnia-Gospodska ulica(Boris Režak)

Macedonia-Iluzija(Toše Proeski)

Slovenia-Papucar(Mortal combat)

Vojvodina-Madjarica(Zdravko colic)

Herzegovina-Jos jedna pesma o maloj garavoj(Djordje Balašević)

Srpska-Knindze Krajišnici(Baja Mali Knindza)

[tijanatasmaric11]

Da je duža bila noć, možda bi ona poslednja reč, poslednji trenutak u njemu, bila drugačija. No, kao što to obično biva, noć je bila kratka, a on je otišao, ostavivši je samu u tami. Njeno srce bilo je ispunjeno tugom, ali i nečim nepoznatim, nečim što nije mogla da objasni. Ta prva laž, ona koju je izgovorio s osmehom na licu, bila je najvažnija. Na njoj je počivala cela njihova priča, priča o ljubavi koja nije smela da bude. On je bio ljubavnik, ona robinja slobode, ona koja nije želela da se vezuje, koja nije smela da se preda. Nikada nije verovala u iluzije koje su ljubavnici stvarali. A ipak, njegov pogled je bio kao magnet, privlačio ju je u nešto što je znala da je opasno.

Niko nije znao kako su se završavale te priče, uglavnom uvek neočekivano, uvek iznenada, kao grom iz vedra neba. “To je samo farsa”, govorila je sebi dok je gledala njegovu siluetu kako nestaje u noći. Znao je da je nikada neće vezati. On je bio džentlmen, a džentlmeni o takvim stvarima ne govore. Niko od njih nije spomenuo šta se dešava u trenutku kada ljubav postane zatvor, a sloboda samo iluzija. I tako, ona je ostala, sama u noći, sa pitanjima koja nije imala kome da postavi. Njene ruke su bile prazne, a srce teško. Kroz njenu dušu prolazila je hladna senka straha od vezivanja, tačnije to je bio strah od gubitka sebe, od gubitka slobode. Nikada nije verovala u vezu, nikada nije verovala da bi ljubav mogla biti nešto više od trenutnog plamena koji bi brzo nestao. A onda, u tom času kada su svi odgovori nestali, setila se nečega što je nosila sa sobom, možda još od trenutka kada je prvi put poljubila nekog ko je nosio tetovažu na srcu. To je bila priča za koju su svi znali, ali niko nije znao šta će se do kraja dogoditi, jer takve veze nikada nisu bile gotove.

Tvoja T.

[belog-grada-crna-princeza]

04.05.2024. 00:10 am. "Okej si, mala."

(...)

Da li drvo proizvede zvuk u šumi kad padne, a nema nikog da ga čuje? Da li cela ja, takva kakva jesam, postojim, ako me niko do sad nije stvarno video i doživeo? Evo opet sam se rasplakala. Ubola sam živac, jebeš tu usamljenost koja me prati ceo život. Do sada od svih osećanja, to je bilo uvek najbolnije, to su želje deteta i jedina osoba koja je moja sam ja. Pa čak i to, ako sledimo duhovnost je kao - ko si ti? Da li uopšte postoji sopstvo? Oduzmi sećanja, okruženje, ljude, stvari i šta je još ostalo? Ako izbrišemo sve, počnemo od nule, postoji samo potencijal. Sopstvo, koje, iako je iluzija, takođe je nešto što se stalno menja, stalno teče, stalno evoluira. Možda je moja prednost što nemam nešto čvrsto u šta bih se uobličila.

(...)

Nedostaje mi taj život od pre, nedostaje mi da budem zdrava, da živim. Ali i sad živim, i sad sam živa, zar ne? Evo ovaj tren. Bolest mi je dosta toga i uzela i dala. Zar mi nije uzela toliko iluzija, zar mi nije pomogla da pogledam mnogo dublje u sebe, u život, u stvarnost, zar mi nije dala iskrenost, a oduzela izgovore i obmane, pogotovo sebe? Tačno je da sam drugačija osoba nego pre svega ovoga, vrednujem drugačije stvari i drugačije posmatram mnogo toga iako sam se tako dugo trudila da budem neka koja više nisam. (..) Biće kako mora, kontrola je odavno iluzija koju sam takođe izgubila. Ja kontrolišem evo ovo, jedino ovo, a i ovo je previše kompleksno da bih do kraja sebi davala zasluge. I to je Bog, to je ta, kao, ljubav prema "sebi". Volim to u meni što me prevazilazi. 

(..) sve sam zbrkala u sebi i iz nekog štita povredila sve uključene. A opet bez neke ekstremne megalomanije jer nisam samo ja sjebala, doneli su i oni svoju prošlost, svoje traume, svoje želje, snove, strahove, tripove i sve se lepo zbrčkalo u jednu čorbu gde više ne znaš šta je čije i od koga je počelo uopšte. Vasko Popa je rekao "vrati mi moje krpice", sad razumem tu pesmu na jednom totalno novom nivou. To su puste želje i pozivi, nema na kraju moje, tvoje. Kako ide ona pesma, od Dade Glišića, ček da guglam tekst. "Nema moje i tvoje, kad ljubav prođe, sve je ničije, i samo hrabri se bore al' tvoje srce za moje nije". Jebeni Dado Glišić. 

(..) 

Terapeutkinja je rekla da vizualizujem sebe kao drvo koje je nekako uzemljeno, postojano, stabilno, zajedno smo došle do te vizualizacije. Malo me je trigerovala danas ali ajde, možda ima nešto u tom geštaltu zbog čega vredi istrajati. Dopada mi se što nema predubeđenje o tome ko sam i što sam do sad bila skroz iskrena sa njom. I sa sobom, isto. Dopada mi se što se osećam pozvano na to, kao da mogu da dođem "as I am". Come as you are. Pitam se da li može da me razume, ali definitivno me oseća, i vraća mi, imenuje, to što dobija. To je dobro, možda mi to treba. Ranije je dosta bilo fokusa na to da nisam ja kriva itd, sistemsko viđenje i shvatanje i nekog uzroka i posledica, ovde je kao ok, da, i? Šta ćeš s tim? Pogledaj u sebe. Neka tvoja glava bude samo tvoja briga.. ne daj da joj govore, neka sama otkrije, Kaća.

[ninjakitten1699]

You know, on the topic of it being spooky month, I gotta say this.

You guys know I like the idea of Vermillion actually being used as the Body Horror trope. They technically carry that theme very well, literally being a pile of snakes that can shape into something humanoid. It’s similar to Resident Evil Zero’s Leech Man monsters.

And I like the idea of Chen becoming an Anacondrai but instead he turns into more of a snake man monster due to a botched ritual. Again something that reminds me of Resident Evil. (And Clouse’s Anacondrai serpent pet can be like Iluzija, you know that snake should turn invisible, it’d be awesome and terrifying all at once).

Yeah you can tell I’m a Resident Evil fan, sort of. I don’t really dabble into the fandom though

But you know something that can be considered for horror as well?

The Nindroids.

Not in how they look for the most part but how they sound.

Like full on vocal/sound mimicry.

In my AU I—

[illuzijan]

about carla

LEGAL NAME(S): Carla Radames ; Legally Married as "Ada Wong" NICKNAME(S): Ahab ; The Whaler BIRTH DATE: November 13, 1986 AGE: 38 GENDER/PRONOUNS: She doesn't know she's a nonbinary person; Comfortable with any pronouns ORIENTATION: Bisexual CURRENT RESIDENCE: the Guild Lodge, location classified. EDUCATION: BSc: Microbiology (1998), Minor: Biology (1998), MD: Doctor of Medicine (2000), PhDMP: Virology (2000), Associates in Mortuary Science (2004). OCCUPATION: Mercenary for hire, Assassin for free. EYE COLOR: Dark brown. HAIR COLOR: Black. HEIGHT: 170 cm / 5'7''. BUILD: Long legs, long arms, gymnast build. SKIN: Olive tone. SKIN MARKINGS: Small freckles on cheeks. SCARS: a bunch she can't explain because they're not hers. FAST FACTS: Carla has spent the last four years reconstituting her body after being found by The Guild in 2020, in the stomach of an infected whale. She's now on a mission to kill the rest of the Simmons Family.

APPEARANCE. 

Carla is a 38 year old woman who resembles, uncannily, Ada Wong. Face detection systems recognize her as the enigmatic figure, and on a genetic level (albeit her genes are an absolute landmine), she reads as "Ada Wong". Even her fingerprints belong to the pseudonym.

She is 5'7', and taller in heels, with black hair that she typically keeps short. Her hair is usually in a bob cut, but she's also come to like pulling it back in a very small ponytail, or completely slicking it back in a pompadour. She wears as little clothing as she can get away with, preferring very breathable fabrics to absolutely anything else.

She has a shred of red fabric on her at all times. It's absolutely heinously destroyed but she keeps carrying it. This red fabric can be a neckerchief, a pocket square, or just a worry object for her.

PERSONALITY. 

Vicious. She is ruthlessly mean, sardonic, and smarmy. She developed into a creature that had no sympathy or concern for anyone but herself and her goals initially.

That did not work out. Now, she's the same jackass she was, but now with effort to control herself.

She can make connections with other people without it needing to be about controlling them.

Carla is revenge-driven above everything else, even her own substantial accomplishments. She will do absolutely heinous things in the name of revenge, and it is her justification for most of her abominable actions.

HISTORY.

For her history, see public/private knowledge and full timeline with pictures.

C-VIRUS.

Chrysalid has made Carla look human. She is human by socialization only. Her genetic makeup is the crucible meld of dozens of different creatures. As such, she boasts a number of unique and common abilities as a Bio Organic Weapon, or B.O.W.

Firstly, she is incredibly hot to the touch. Her resting body temperature is well above a human's, and can rise exponentially as she gains wounds (a trait of the Veronica Virus). This leads to her wounds steaming. If she is injured enough, she will burst into flames.

Functioning body temperature. 41-43 C / 106-110 F resting 51- 55 C / 125-130 F stressed/injured 65-70 C / 150-158 F moderately wounded 100 C / 212 F grievous injury/fatal wound

Secondly, she has the ability to command infected of the C-Type. This can include zombies. They are rewarded with endorphins for executing her commands, and very rarely do they choose to disobey her. Zombies of this type will leave her alone without incident, and she has no risk of being infected by other Progenitor-based viruses.

Thirdly, she's hard to kill. She's hard to kill. Her body will mutate in response to extreme trauma, and she can survive fatal wounds by becoming a Chrysalid again. A bullet to the head can't kill a J'avo. It can't kill her anymore either.

Carla's eyes have a mirror like lens in them. In certain light conditions this shows up.

She can willfully use the Chrysalid mutation similar to the Iluzija snake and some octopi (chromatophore cloaking) to turn temporarily invisible through a skin secretion.

With all of these abilities, there are physiological and psychological drawbacks. Hallucinations, heightened emotions and aggression, and persistent hunger are all severe drawbacks.

She is canonically psychotic, experiencing "voices" and delusions of cause and effect, as well as abnormal obsessions with no basis in reality. Carla experiences a common delusion that she can "time travel" and be in two places at one time, despite evidence contrary to this belief.

She is ceaselessly starving, and from that point, experiences biting compulsions like many zombies, and also an insatiable appetite. This worsens her already high level of aggression and activated nerves.

Among all the things the virus did, one of the most interesting ones is the reallocation of resources inside her body. She has two hearts and an expanded respiratory system. Her body is laden with vestigial eyes and layers upon layers of teeth-like scales buried in the tightly packed muscle. Her muscle and meat is licorice black. She is wholesale missing some organs and has other organs that aren't in a human system.

And lastly, Carla looks young. She looks like Ada at 27. She will permanently at default "look" like Ada at 27. She simply doesn't age visually.

[jelenajt]

Da nema iluzija, šta bi radili sa tolikom realnošću!?

[adnaae]

Šta ako odavno ne postoji nikakav oblik žudnje, nego je sve stvar navike srca? Kako bi to prihvatila dva živa bića, sada već potpuno naviknuta na to da će, na sasvim sulud način, ako bez svega ostanu, na kraju imati jedno drugo? Mislima, sjećanjima, željom.

Sebično? Sebično, svakako. Braniti se od osjećaja samoće, tražiti vrstu mira i prihvaćenosti u osobi koja nije tvoj prvi izbor... Sebično, nego kako?

Kako bi prihvatili oni, kako njihova percepcija prošlosti, kako pogled na budućnost u kojoj ne postoje ni na jedan od načina, da je sve odavno stvar navike i da su izblijedjeli u godinama nakon nedostajanja. Šta ako kažem da nikome nismo nezamjenjivi i da je blizina svakodnevnica u ljubavi? Ako je nije bilo, ako je neće biti, šta ako je sve oduvijek splet naših iluzija?

Kada se sve drugo slegne i prođe, osjećamo li jedno drugo zaista tako intenzivno?

Adna | 5. mart 2024.

[bojesvemira]

Granica u nama

Vi, moji saputnici na rubovima,

vi, što živite na granici sopstva,

znam koliko boli da te duša peče

i koliko je glasno u tišini svijeta.

Da li i vas jutro slomi prije nego svane?

Da li i vi pravite mostove od iluzija i čežnje,

dok vjetar ruši sve što ste sagradili?

Kažu nam da smo previše,

da volimo kao požar, i gasimo se kao sveća na kiši.

Ali zar nije i to umetnost?

Da budemo sve, pa ništa.

Vidim vas. U očima vašim ogledam se,

na svakom raskršću

gde srce bira, ali nikada ne zna pravi put.

I u svakom kriku, koji samo vi čujete u svojoj tišini.

Niste sami. Naša bol je pjesma koja pleše po ivici noža, ali nismo mi samo bol.

Mi smo oluja i zora, snovi i plamen.

I kad vas slijedeći put nazovu previše,

sjetite se granice nisu zidovi, već vrata ka nečemu većem.

Idemo zajedno, po toj tankoj liniji što nas lomi.

I ako je sve što imamo samo trenutak,

neka bude naš, i neka traje zauvijek.

[razdragana]

Ne znam koliko je puta sunce izašlo i zašlo dok sam čekala. U sopstvenom mraku. U kavezu čežnje. U beskrajnom nedostajanju. Prestala sam da brojim koliko sam puta umrla. I koliko me je puta nada oživela. Nada da ti je ipak stalo do mene, držala me je budnom u tom bespuću čekanja. Iluzija me je hranila, ali me je glad za tobom izjedala.

[lifeinbooks]

Sigurnost je iluzija na svim područjima života. Mogu zaključati vrata, ali oluja može odnijeti krov. Mogu paziti na srce i nikad ne pustiti nikoga unutra ali patiti ću zbog osamljenosti. Mogu svakog dana, zbog straha, povlačiti prave poteze, a da me netko izbaci iz igre samo jednim zamahom ruke. Svaka odluka koju donesemo u životu je potez, a protivnik je nevidljiv.

[tvoja-tt]

Dan #2

Opet ja vama, o njoj. Mirisala je na parfem i dim cigarete, nekako strastveno. Njen osmeh i njen glas slušam svaku noć pred spavanje dok prelistavam galeriju u onom tamo našem folderu na telefonu koji je ona napravila. Nikada nisam ni voleo da se slikam i snimam a danas bih sve dao za neku novu sliku sa njom ili neki novi mini video film njenog najboljeg trenutka sa mnom. Eh, njene oči sjetne i sjajne ja, ne izbacujem iz glave.

Vino, rakija, pivo – ma sve što si volela, sada su mi samo uspomene, bez ukusa stvarnosti pravog trenutka. I ona muzika tvoja koju si slušala one Barbarine pesme sada bez tebe zvuče drugačije, nekako prazno i hladno. Tvoje ime na usnama, ostalo mi ali postalo nedostižno, i nedodirljivo.

Pišem o tebi kao da si postala deo nekog drugog sveta. Možda i jesi, možda si se udala, možda sada imaš nekog novog, zgužvao sam ovo. Besan sam, skrhan, ne nemaš ti nikog. Na samu pomisao ubio bih ga, razbio bih ga ako bi samo ikada zaplakala zbog nekog tamo majmuna. Uh! Aaaa! Nekada smo bili bliski i srećni zajedno, sada si samo senka u mom srcu. Nisam te zaboravio, niti ću ikada, ali moram da idem dalje, bez tebe. Moram da pronađem negde sebe. Gde sam ovo sada ja? Postojim li ili sam i ja iluzija u nečijoj glavi? Ostaće mi misterija.

Naravno, da ne znam kako da vam je dočaram na najbolji mogući način, vi ne znate kako je njen osmeh bio kao sunčev zrak koji probija sve oblake. Sećam se kako bi se smešila, a njene oči bi se sijale kao dragulji. Bila je ta koja je donosila svetlost u moj svakodnevni dosadni, isplanirani život.

tvoja. t. t.

[zagrebjavniprostor]

Ilustracija: Vendi Vernić

Prolazi koji nedostaju

Saša Šimpraga, 2024.

Najveći donjogradski blok, onaj omeđen Medulićevom, Ilicom, Kačićevom i Prilazom, nije to trebao biti, ali je to ostao. Svojevremeni plan o produžetku Dalmatinske ulice na zapad zaustavljen je krajem 19. stoljeća nakon što je to isposlovao vlasnik „Zemaljske uzorne pivnice“ koja je djelovala u unutrašnjosti bloka i koja je za potrebe produženja ulice trebala preseliti. Ulica tako nikad nije probijena, pivnica je u međuvremenu odavno nestala, prostor bloka s vremenom zapunjen supstandardnom gradnjom, a točka na i na priču o produženju ulice stavljena je 2015. godine s dovršetkom izgradnje stambene zgrade u Medulićevoj, na trasi nekad planirane ulice. Teoretska mogućnost pješačkog prolaza s izlazima na Kačićevu i Ilicu tamo još uvijek postoji, no planova za provedbu nema, niti su posebno izgledni. Prolaz kroz susjedni blok sa sjeverne strane Dalmatinske, koji sadržava i javni park, pokazuje koliko bi bilo dobro da se ta veza otvori.               

Manje zahtjevna situacija moguće je ponovo otvaranje prolaza koji spaja Bakačevu s Cesarčevom. Neuređen ali otvoren 2015. da bi bio zatvoren već 2020. nakon potresa i opasnosti od urušavanja tamošnjih oštećenih zgrada, prolaz je formiran na doslovnoj trasi potoka Medveščaka. Prolazi kroz insulu/blok čija se arhitektura formirala odnosom prema potoku. Važnost ove kratke veze manje je u praktičnosti, a više u tome da nudi skretanje, iskustvo drugog ambijenta.

Iz iste Bakačeve ulice još je jedna praktična i povijesna veza koja više nije dostupna:  pješačka komunikacija prema Ribnjaku kroz vrt nadbiskupskog dvora. Veza s Kaptolom i istim starim parkom odavno je promišljana, no baš kao i sam kaptolski trg, već više od stoljeća čeka neko smisleno rješenje.

Kaptolski trg nudi mogućnost otvaranja prolaza i prema Opatovini, a obližnji glavni gradski trg i neke opcije penetracije u blok s južne strane trga. Takvih, iluzija mogućnosti u gradu zapravo ima mnogo.     

Moguća pješačka veza postoji i u nastavku Prolaza Fadila Hadžića koja spaja Ilicu s Varšavskom, a mogao bi se produžiti na jug, do HNK. Možda u nekoj povišenoj i privremenoj verziji. Grad ne bi trebao bježati od eksperimenata.   

U Donjem gradu vjerojatno naizglednije otvaranje je mogući slobodni pristup javnom parku u Berislavićevoj. Danas se tome parku unutar bloka može prići samo iz privatnih stražnih dvorišta zgrada koje ga okružuju. Najavljena gradnja kulturnog centra u Preradovićevoj možda otvara mogućnost slobodnije komunikacije s parkom i njegovu otvorenost za širu javnost. 

Na Gornjem gradu jedna je moguća veza mnogima nevidljiva. Park Bele IV. i Strossmayerovo šetalište nisu, a mogli bi biti, direktno povezani. Stvar bi riješilo minijaturno suvremeno stubište uz tamošnji bedem.     

Definicija prolaza podložna je interpretacijama, pa može podrazumijevati i široke zahvate kakav je ponudilo prvonagrađeno rješenje na natječaju za Iblerov trg. Autor Branko Silađin zadatak sagledava vizionarski, nudi park na usponu prema Šalati, što bi stvorilo novu vezu na mjestu danas tek uskih skrivenih stuba u jednom od stražnjih dvorišta Vlaške ulice. Poništavanje Iblerova trga grozomornom arhitekturom (Importanne galerije) dokinulo je smisao te planirane, imaginirane veze, vizura i doživljaja.

Isti ahitekt svojevremeno je dobio prvu nagradu i na natječaju kojim je predložio stube kroz novu zgradu kojim bi spojio ulicu Ribnjak s Vramčevom, čime zadatku za kuću daje dodanu urbanu funkciju javnog prolaza. 

Skica prijedloga arhitekta Branka Silađina za novu zgradu s javnim prolazom Ribnjak- Vramčeva

Spekulativno u gradu ima tradiciju i potrebu. Nekadašnji planovi šetališta oko Griča nisu ostvareni. Neka druga povezivanja, u manjem mjerilu, su realnija. Još neuređeni Park Mire Furlan u Jurkovićevoj jedan studentski rad povezuje javnim zelenim koridorom sa zelenom površinom oko kapele u Voćarskoj.

Tamo gdje je grad gušći, prolazi su češći, potrebniji. Na rubovima Donjeg grada, prema Trnju, pruga nije nužno prepreka, ali komunikacija nedostaje. Od kad je pothodnikom uz Glavni kolodvor probijen prolaz prema Paromlinskoj, ukinuta je direktna veza malog trga ispred pošte u Branimirovoj i povijesne Trnjanske ceste putem nathodnika koje je srušen onda kad je pruga elektrificirana i pothodnik prokopan. Otvaranje te izgubljene, a praktične veze opet je izgledno s reurbanizacijom Gredelja, no ni to se neće dogoditi skoro. Možda se prije dogodi da peroni Glavnoga kolodvora dobiju direktni izlaz na jug, na budući „Plavi trg“. 

Prolaz ispod željezničke pruge nedostaje i na Kajzerici, u Puževoj ulici. Desetljećima lokalni stanovnici traže tunel koji bi probio zemljani nasip, a Grad i Željeznica inertni su prema otvaranju te veze koja je sve potrebnija kako naselje raste.

Dok su neke veze nužnije, druge su atraktivnije. Trasa nekadašnje trake za prijevoz sirovnine s prostora Grmoščice do nekadašnje ciglane na Črnomercu, uključivala je i most iznad Kustošijanske ulice. Ciglane i trake odavno nema, ali koridor bivše trake postoji i moguća je praktična veza terminala na Črnomercu i park-šume Gmoščica, što uključuje i spomenuti most u pješačkoj ulozi. 

Ovaj i mnogi drugi prolazi čekaju svoje vrijeme koje za neke možda nikad neće doći. Neki zbog nemoći Grada, dok je jedan od razloga i u njihovoj marginalnosti, ne nužno po lokaciji već veličini zahvata i neosviještenosti o mogućnostima i potrebi. S druge strane, veličina grada mjeri se upravo i po malome.    

_

Objavljeno na portalu H-Alter, 9. prosinca 2024.

Drugi tekstovi u mini tematu:

[voljasinovljevaceofilm]

» Volja sinovljeva Ceo Film Online Sa Prevodom

[Filmovi 2024] "Volja sinovljeva" (2024) Ceo film Online za gledanje, Volja sinovljeva film Cijeli Film sa Prevodom ,Ceo film HD Filmovi Streaming, film Online sa Prevodom, Srbija,Besplatan film, HD kvalitet.

Volja sinovljeva film online sa prevodom, Volja sinovljeva ceo film, Volja sinovljeva gledaj online, Volja sinovljeva film sinhronizovano na srpski, Volja sinovljeva srbija

▸ Gledajte » Volja sinovljeva Film Online Sa Prevodom

Originalni naslov: Volja sinovljeva Početak prikazivanja: 28.11.2024 Dužina trajanja filma: 2h 28m Dostupne tehnologije i verzije: 2D Glumci: Sergej Trifunović, Žarko Laušević, Jovo Maksić, Petar Benčina, Igor Benčina, Isidora Simijonović, Milica Janevski, Svetozar Cvetković, Nenad Heraković, Marta Bjelica, Ivan Vujić, Stefan Vukić, Lidija Kordić Režiseri: Nemanja Ćeranić

SADRŽAJ FILMA:

Volja sinovljeva je epska avantura smeštena u svet posle nuklearne katastrofe.

Volja sinovljeva je epska avantura smeštena u svet posle nuklearne katastrofe. Putujući razrušenom zemljom u potrazi za sestrom, Jovan se zaljubljuje u devojku Anđeliju i uz njenu pomoć dolazi u Grad gde će morati da odabere stranu u odlučujućoj borbi za budućnost civilizacije.

Volja sinovljeva ceo film, Volja sinovljeva gledaj online, Volja sinovljeva online gledanje, Volja sinovljeva online film, Volja sinovljeva film sa prevodom, Volja sinovljeva film sinhronizovano na srpski

:: Film

Film – koji se takođe naziva film, filmska slika, pokretna slika, slika ili fotoigra – je delo vizuelVolja sinovljeva umetnosti koje simulira iskustva i na drugi način komunicira ideje, priče, percepcije, osećanja, lepotu ili atmosferu pomoću pokretnih slika. Ove slike su uglavnom praćeVolja sinovljeva zvukom i, ređe, drugim senzornim stimulacijama.[1] Reč “bioskop”, skraćenica za kiVolja sinovljevamatografiju, često se koristi za snimanje filmova i filmsku industriju, kao i za formu umetnosti koja je rezultat toga.

:: Snimanje i prenos filma

PokretVolja sinovljeva slike filma nastaju fotografisanjem stvarnih scena kamerom za pokretVolja sinovljeva slike, fotografisanjem crteža ili minijaturnih modela koristeći tradicionalVolja sinovljeva tehnike animacije, pomoću CGI i kompjuterske animacije, ili kombinacijom Volja sinovljevakih ili svih ovih tehnika, i drugi vizuelni efekti.

Pre uvođenja digitalVolja sinovljeva produkcije, serije Volja sinovljevapokretnih slika su snimaVolja sinovljeva na traci hemijski senzibilizovanog celuloida (fotografski film), obično brzinom od 24 kadra u sekundi. Slike se prenose kroz filmski projektor istom brzinom kao što su i snimljeVolja sinovljeva, a ŽeVolja sinovljevavski pogon obezbeđuje da svaki kadar ostaVolja sinovljeva miran tokom svog kratkog vremena projekcije. Rotirajući zatvarač izaziva stroboskopske intervale tame, ali gledalac Volja sinovljeva primećuje prekide usled fuzije treperenja. Prividno kretanje na ekranu rezultat je činjenice da vizuelno čulo Volja sinovljeva može da razazna pojedinačVolja sinovljeva slike pri velikim brzinama, tako da se utisci slika stapaju sa tamnim intervalima i tako se povezuju da bi se stvorila iluzija jedVolja sinovljeva pokretVolja sinovljeva slike. Analogni optički zvučni zapis (grafički snimak izgovorenih reči, muzike i drugih zvukova) ide duž dela filma koji je isključivo rezervisan za njega i nije projektovan.

Savremeni filmovi su obično potpuno digitalni kroz ceo proces proizvodnje, distribucije i izložbe.

:: Etimologija

Naziv “film” prvobitno se odnosio na tanak sloj fotohemijske emulzije[2] na celuloidnoj traci koja je Volja sinovljevakada bila stvarni medijum za snimanje i prikazivanje filmova.

Postoje mnogi drugi termini za pojedinačnu filmsku sliku, uključujući sliku, predstavu slika, pokretnu sliku, reprodukciju fotografija i flick. Najčešći termin u Sjedinjenim Državama je film, dok se u Evropi preferira film. Arhaični termini uključuju „animiraVolja sinovljeva slike“ i „animiranu fotografiju“.

Uobičajeni termini za ovu oblast uopšte uključuju veliko platno, srebrno platno, filmove i bioskop; poslednji od njih se obično koristi, kao sveobuhvatni termin, u naučnim tekstovima i kritičkim esejima. U ranim godinama, reč list se poVolja sinovljevakad koristila umesto ekrana.

Pronađite sve TV emisije i filmove koje možete da strimujete na mreži, uključujući emisije koje se emituju danas. Ako se pitate šta možete gledati na ovoj veb stranici, trebali biste znati da to uključuje žanrove uključujući krimi serije, dramu, misteriju, akciju i avanturu. Puno vam hvala. Svima kažemo da nas rado prihvataju kao vesti ili informacije o emisiji sezoVolja sinovljeva, epizodama i kako gledaju svoje omiljeVolja sinovljeva TV emisije. Nadamo se da ćemo vam postati najbolji partVolja sinovljevar kada tražite preporuke za TV emisije iz raznih zemalja sveta. Sve je od nas, pozdrav.