#građevinski radovi

[narkonianews]

Humanitarna akcija za najugroženijeg mladića iz Srbije

Humanitarna akcija za najugroženijeg mladića iz Srbije traje i dalje. Nakon meseci napora i nesebične podrške, Vlada Timotijević, mladić iz sela Zahumsko, konačno je dočekao početak izgradnje svog novog doma. Temelji su postavljeni, a građevinski materijal je obezbeđen. Ipak, kako se zima brzo približava, još uvek je potrebno obezbediti dodatni materijal, kao i osnovni nameštaj, sanitarije, i…

[hriminal]

Odlično, barem netko prosvjeduje protiv nepotrebnog trošenja novca iz hrvatskog proračuna.

Šteta što cijela hrvatska šuti.

[prijedor24]

Veća vrijednost građevinskih radova firmi iz FBiH u inostranstvu

Vrijednost ugovorenih građevinskih radova kompanija iz Federacije BiH u inostranstvu u prvih šest mjeseci 2017. godine veća je za 35,7 posto u odnosu na isti period 2016. godine, dok je vrijednost izvršenih gađevinskih radova manja za 5,8 posto.

Od ukupne vrijednosti izvršenih radova u inozemstvu u prvih šest mjeseci 2017. godine, najveći dio odnosi se na zemlje Evrope i to 82,1 posto.

Udio…

[zoranphoto]

Beč testira novu zelenu prugu

Bečka tramvajska mreža šesta je po veličini na svijetu. Kako bi tramvaji na vrijeme stizali na stanice, mrežu je potrebno kontrolirati i održavati. Stoga Grad Beč i bečko poduzeće za javni prijevoz Wiener Linien godišnje ulažu i po nekoliko milijuna eura u modernizaciju tramvajske infrastrukture.   Diljem Beča ove se godine provodi 30 projekata modernizacije tramvajskih pruga za što će biti utrošeno više od 37 milijuna era. Ukupno će se modernizirati 9.000 metara tramvajske mreže. Najveći projekt je onaj u glavnoj ulici u okrugu Simmering u kojoj će se modernizirati ukupno 1.400 metara pruge, a posebno je zanimljiva činjenica da će se ondje testirati nova takozvana „zelena“ pruga. Umjesto trave sadit će se žednjak koji je jednostavniji za održavanje i cjenovno povoljniji. Osim toga je otporniji na vanjske utjecaje, a ne mora se često ni zalijevati. Dijelovi pruge s tom biljkom testirat će se i evaluirati do kraja 2023. Ako rezultati budu zadovoljavajući, pruge će se od 2024. ozelenjivati žednjakom.   Bečka tramvajska mreža zasad raspolaže s više od osam kilometara „zelenih“ pruga. Kako je potvrdio direktor poduzeća Wiener Linien Günter Steinbauer, neprestano se radi na povećanju udjela ozelenjenih pruga. „Takve pruge ne obogaćuju samo optički sliku grada, nego djeluju i pozitivno na mikroklimu snižavajući temperaturu okoline.“   Bečko poduzeće za javni prijevoz osim toga u fokus stavlja i održivost te razmatra sve mogućnosti za minimiziranje štetnih emisija CO2. Pri širenju i modernizaciji tramvajskih pruga koriste se električni građevinski strojevi te reciklirani beton.   Radovi na održavanju i modernizaciji tramvajskih pruga održavaju se tijekom ljetnih mjeseci odnosno školskih praznika kada je manje putnika. Prošle su godine tramvaji u Beču prešli ukupno 23,3 milijuna kilometara. Oko 172 kilometra duga tramvajska mreža jako je opterećena što iziskuje neprestanu modernizaciju. Eurocomm PR Read the full article

[cgvijesti]

UN upozorava: Sjeverna Koreja se priprema za nuklearni test

UN upozorava: Sjeverna Koreja se priprema za nuklearni test

Foto: Profimedia Ujedinjene nacije upozorile su da se Sjeverna Koreja trenutno priprema za svoj prvi nuklearni test od 2017. godine. Građevinski radovi na podzemnom testnom postrojenju na sjeveru zemlje primijećeni su posljednjih mjeseci.  “Radovi na poligonu za nuklearna testiranja Punggye-ri utiru put dodatnim nuklearnim testovima za razvoj nuklearnog oružja”, navodi se u povjerljivom…

[zanimljivaekonomija]

Početak radova na najvećem parku u Beču od 1974.

Na nekadašnjem području železničke stanice Nordbanhof nastaće najveći park u Beču od Međunarodne izložbe vrtova 1974. godine. Park Fraje Mite će se prostirati na 93.000 kvadratnih  metara, a radovi će biti okončani 2025. godine.

U okviru parka će biti uređeno stanište za mnoge vrste životinja i biljaka. „Fokus projekta će biti na očuvanju biodiverziteta, jer jer područje budućeg parka već sada stanište za mnoge zaštićene vrste kao što su zelene krastave žabe i livadski gušteri, a to tako treba i da ostane“, izjavio je Jirgen Černohorski, član gradskog veća zadužen za klimu. Topografija područja sa visinskim razlikama će biti očuvana, kao i delovi starog železničkog pogona.

Izgradnja parka će se odvijati u fazama. Prva faza obuhvata delove parka pod nazivom „gradska divljina“ i „park 1“ na površini od 21.000 kvadratnih metara. Završetak radova u prvoj fazi je planiran u jesen 2021. godine. „Gradska divljina“ će biti adaptirana, ali će ostati stanište za zaštićene vrste. Kako bi se one sačuvale tokom izgradnje parka radove će sve vreme pratiti ekološki građevinski nadzor. U ovom delu će posetioci moći da posmatraju divlju floru i faunu. „Park 1“ će imati dečje igralište, ograđen prostor za pse, mobilijar i fontanu. 

Narednih godina je planirana izgradnja parka za skejtere, biciklističkog parka, sportskih terena, pet manjih igrališta za decu, terena za fudbal, košarku i odbojku i uređenje livada, još jedne zone za pse i zajedničkih bašti. Takođe će biti posađeno 300 stabala koji će pozitivno uticati na mikroklimu u novoj četvrti.

Fotografije:

© David Bohmann / PID

[moteltrogir]

Hotel Plitvice, terasa, arh. Marijan Haberle, foto: Saša Šimpraga  

Arhitektura je važan segment baštine parka

Saša Šimpraga, 2021.

Teško pristupačan i nesiguran pogranični prostor Plitvičkih jezera u prvim zapisima, „zahvaljujući zastrašujućem dojmu prirode, nazivan je Hortus diaboli tj. Vražji vrt. Putnik namjernik nosio je glavu u torbi zbog brojnih razbojnika“. Jedan od kroničara 1835. opisuje ga i kao austrijski Sibir. Ljepota prirode ipak nije mogla ostati netaknuta pa već krajem 19. stoljeća započinje turistički razvoj onoga što će 1949. godine postati i prvi formalni Nacionalni park u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji, vrijeme koje će označiti znatnije pretvaranje prirodnog okoliša u kultivirani krajolik obilježen i - arhitekturom. 

„Plitvička jezera – Stoljeće izgradnje“ (izdavač je UPI2M) knjiga je dr.sc. Martine Ivanuš koja donosi iscrpan i pionirski pregled izgradnje od kraja 19. do kraja 20. stoljeća na prostoru današnjeg Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Intervju je dio serije u suradnji Vizkulture i projekta Motel Trogir.

Prije koju godinu pojavila se na prvu nekome možda simpatična, no u osnovi suluda ideja da se plitvički slapovi noću osvijetle. Srećom, takva devastacija prirode nije prošla. U stoljetnoj praksi turizmom motivirane izgradnje na Plitvičkim jezerima, koji i što su bili najveći promašaji?

Martina Ivanuš: Čini se da su predlagači ostali dosljedni inicijativama Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera s prijelaza 19. u 20. stoljeće. Tada je gradska gospoda uživala u noćnim vožnjama s bakljama osvijetljenim slapovima. Što se tiče mogućeg svjetlosnog onečišćenja, baklje su bile prihvatljivije rješenje osvjetljenja. Upravo je pregled povijesti direktnog i indirektnog utjecaja čovjeka na okoliš i tema knjige. Među najveće promašaje svakako spada apartmanizacija potaknuta odredbama Prostornog plana Nacionalnog parka Plitvička jezera iz 1986. godine. Kandidat za najveći promašaj sasvim sigurno je i neadekvatna komunalna infrastruktura. Je li promašaj korištenje betona i dinamita za uređenje parka u međuratnom razdoblju, iako zbog tih materijala i metoda danas imamo šetnice i pristupe špiljama Parka, je već tema za diskusiju.

Svaki doživljaj parka danas, dakle, uključuje i ono što je izgradio čovjek, sve ono čime je oblikovan krajolik. Kada na Plitvicama okoliš postaje krajolik, odnosno kada bi sažeto definirali neka osnovna razdoblja planerskog i arhitektonskog pristupa prostoru Plitvica, od početaka turizma do sveobuhvatnih planova, koja bi to bila razdoblja?

Martina Ivanuš: Glavna razdoblja razvoja prostora korespondiraju s razdobljima mira, a ključni povijesni događaji koji određuju faze izgradnje  svakako su Prvi i Drugi svjetski rat, ali i Domovinski rat. Prvi posjetitelji su istraživači koji obilaze Vojno krajiški prostor u čijem su sklopu i Plitvice. Turisti dolaze s razvojačenjem Vojne krajine. Tada je u Zagrebu osnovano Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera i njihove okolice, čiji su članovi doživljavali i željeli prezentirati Plitvice kao ekskluzivnu turističku destinaciju pa grade prvi hotel Plitvice. Druga faza je nakon Prvog svjetskog rata kada u Park dolazi šumar Ante Premužić i koristi spomenute beton - dinamit metode, već tada kritizirane u periodici. Turizam je dobro razvijen što uzrokuje građevinski boom ali i bespravnu gradnju. To je vrijeme i megalomanskih planova izgradnje. Arhitekt Vlatko Vidmar i Ante Premužić izrađuju gotovo ekspresionističke prijedloge prostornih planova.  Nakon Drugog svjetskog rata kreće ponovna izgradnja, odnosno izgradnja u novoosnovanom Nacionalnom parku. To je današnja turistička infrastruktura - hoteli, restorani, ulazni prostor, upravni objekti, odmorišta i vidikovci. Druga polovica 20. stoljeća svakako je obilježena i planerskim intervencijama.

Plitvička jezera, detalj, foto: Ante Bionda

U kontekstu izgradnje, postoji li neke korelacije sa stranim nacionalnim parkovima?  

Martina Ivanuš: U pokušaju shvaćanja lokalnih procesa u knjizi koristim komparativne primjere modela izgradnje i planiranja razvoja nacionalnih parkova u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. Naglasak je na planinskim područjima, budući da su Plitvička jezera geografski i klimatološki planinski kraj, a turizam razvijan u parku, svojom infrastrukturom i aktivnostima podudara se s razvojem i tipologijom turizma u Alpama. Zanimljivo je pratiti razvoj parkovne infrastrukture pa je primjerice na Plitvicama objekt centra za posjetitelje/visitor centra arhitekt Zdenko Strižić zamislio deset godina prije nego je „stvoren“ u Americi. Nažalost, na Plitvicama tada nije realiziran. Možemo pratiti i paralele u oblikovanju arhitekture, odnosno kako graditi u prirodi. Tako u Americi suvremena arhitektura dolazi u parkove tek 1960-ih godina što je puno kasnije nego u Europi i na Plitvicama, gdje je prisutna još od međuratnog razdoblja.

Restoran hotela Plitvice možda je najmarkatniji element arhitekture u okviru parka. Sadašnji hotel i nije prvi na tome mjestu, a ovaj postojeći je nakon rata 1990-ih obnovljen i radi, no terasa s restoranom nije u funkciji još od rata. U čemu je sve osobitost te arhitekture? Hoće li biti obnovljena?

Hotel Plitvice, terasa, arh. Marijan Haberle, foto: Saša Šimpraga  

Martina Ivanuš: Prvi hotel Plitvice je izgrađen 1896. prema projektu arhitekta Josipa Dryaka, nadograđen je 1922. prema projektu Vjekoslava Bastla, no izgorio je 1939. godine. Sadašnji hotel, kojega je projektirao Marijan Haberle, izgrađen je 1958. godine. Izgrađen je u sklopu velikog zamaha poslijeratne obnove u Parku. Haberle je projektirao i realizirao više objekata pa je i u hotelu Plitvice vješto spojio lokalne danosti konfiguracije terena i prirodnog okruženja, s tradicijskim materijalima, ali uz korištenje suvremenog arhitektonskog vokabulara. Hotel je integriran u pejzaž, meko položen na livadu i poduprt kamenom stijenom. Unatoč veličini i naglašenim horizontalama, a zahvaljujući razbijenoj masi volumena i lebdećoj terasi restorana, hotel se ne nameće prirodi nego se s njome diskretno prožima. Haberleov organski pristup, mekoća oblikovanja i integracija prirodnih elemenata u strukturu objekta, konceptom i senzibilitetom približavaju ga majstorima gradnje u prirodi, Alavaru Aaltu i Carlu Mollinu. Nakon Domovinskog rata hotel je obnovljen, no bio je problem s radovima na velikoj terasi koji su imali dugogodišnji sudski epilog. Za vrijeme trajanja sudskog procesa radovi su obustavljeni, ali biti će obnovljena budući da je u planu kompletna obnova hotela.

Hotel Plitvice, terasa, arh. Marijan Haberle, foto: Saša Šimpraga  

Tko su još neki od istaknutijih arhitekata i arhitektica koji imaju realizacije na prostoru Nacionalnog parka Plitvička jezera?

Martina Ivanuš: U sklopu spomenutog zamaha poslijeratne obnove Parka uključeni su bili i Zdenko Strižić, Aleksandar Freudenreich, Stjepan Planić, Mladen Kauzlarić, Kazimir Ostrogović, Ivan Vitić, Zoja Dumjengić, Rikard Marasović, Marijan Haberle i Vladimir Antolić uz stručnjake iz drugih sektora. Svi su radili na projektima i većina ima realizacije u Parku.  Freudenreich je radio istraživanja tradicijske arhitekture, a Planić je savjetodavno sudjelovao u stručnoj komisiji za gradnju. Rikard Marasović je sa Zvonimorm Marohnićem projektirao vilu Izvor, rezidencijalni objekt predsjednika Tita. Ivan Vitić je projektirao lugarnicu u Čorkovoj Uvali. Svi su radili na studijama turističkih objekata. Bila je to svojevrsna arhitektonska radionica u organizaciji Zdenka Strižića. Na primjer, nakon što su izradili prijedloge za veliki hotel, došli su do zaključka da na Velikoj Poljani nikako ne bi trebalo graditi velike hotele. Ubrzo je ipak izgrađen hotel Plitvice, što je uzrokovalo velike kontroverze. Haberle je imao dosta realizacija, adaptaciju malog restorana, objekte u kampu, smještajni paviljon i na koncu hotel Plitvice. Drugu fazu poslijeratne izgradnje obilježio je arhitekt Zdravko Bregovac koji je po broju očuvanih objekata koji su i danas u funkciji, najprisutniji arhitekt od svih koji su bili angažirani na izgradnji kapitalnih turističkih objekata nacionalnog parka.

Interijer hotela Jezero imao je radove Borisa Dogana i Aleksandra Srneca, u vili Izvor bili su radovi umjetnika kao što su Hegedušić, Detoni itd. Područje nacionalnog parka bilo je poprište ratnih zbivanja 1990-ih, a dio objekata uništen je tada, ali i nebrigom godinama nakon rata. Što je od opreme ovoga tipa, umjetničkih djela, sačuvano, a što je od najvrijednih djela nestalo?

Martina Ivanuš: U ratu su teško stradali stambeni objekti stanovništva, a zbog neodržavanja stradali su i drveni mostići, staze i ostala infrastruktura namijenjena posjetiteljima. Kao posljedica neodržavanja oštećeni su i upravni, gospodarski i ugostiteljski objekti parka, a lugarnica u Poljanku je srušena. Hoteli nisu pretrpjeli veća oštećenja, o čemu svjedoče godišnji izvještaji UNESCO-a, čiji su predstavnici imali pristup Parku u vrijeme okupacije. Zanimljivo je da izvještaj UNESCO-a iz 1996. navodi zaključak misije da se priroda dobro oporavila od posljedica razvoja turizma u zadnjih 20-ak godina i njegovog utjecaja na okoliš. Premda hoteli nisu stradali, zbog višegodišnjeg neodržavanja morali su biti obnovljeni, modernizirani i pripremljeni za ponovni prihvat gostiju. Obnova je bila kontroverzna jer su planirane adaptacije svih hotela i nadogradnja hotela Plitvice – tada već upisanog u Registar kulturnih dobara RH. Konzervatori su uspjeli obraniti volumen i gabarite hotela Plitvice, ali je izgubljen vrijedan interijer. Sličan postupak adaptacije interijera zadesio je i hotele Bellevue i Jezero. Nije mi poznato gdje su završile umjetnine iz hotela Jezero. Iz vile Izvor su neke slike završile kod privatnih kolekcionara, a dio opreme je pospremljen u Parku. Propast, pljačka i devastacija vile Izvor je uznapredovala kada je Sabor Republike Hrvatske prepustio vilu Republici Hrvatskoj, to je bilo u razdoblju između 2000. i 2004. godine.

Plitvice karakterizira i arhitektura malog mjerila, od drvenih staza do manjih objekta. Što bi od toga izdvojili?  

Restoran Kozjak, arh. Zdenko Strižić, 1949. Na fotografiji je navodno arhitekt Zdenko Strižić.    

Martina Ivanuš: Arhitektura malog mjerila, paviljonskog tipa je bila Strižićeva vizija za gradnju u Parku. U poslijeratnoj obnovi su i građeni upravo takvi objekti - stambeni paviljoni arhitekata Zdenka Strižića, bračnog para Ostrogović i Marijana Haberlea. Po dimenzijama, koncepciji, upotrijebljenom materijalu i oblikovanju, restoran Kozjak je manifestacija Strižićeve misli o gradnji u Parku. Bio je prizemni longitudinalni objekt s dubokim jednostrešnim krovom, gotovo utopljen u pejzaž. Strižić je stvorio objekt skulpturalne kvalitete. No, izdvojila bi i objekte koje je izgradio Projektni biro Nacionalnog parka u kojem je zaposlen ženski arhitektonski dvojac Ilona Böhm i Milena Drpić, a one su zaslužne za današnju vizuru i oblikovanje ulaznih punktova u park. To su ugostiteljski, servisni i pomoćni objekti, te stambeno naselje Jezerce. I tu je riječ o arhitekturi malog mjerila, ali za razliku od prethodnog razdoblja, u kojem su arhitekti demonstrirali regionalizam putem suvremenih tendencija, Böhm i Drpić se opredjeljuju za izravnu interpretaciju tradicijske arhitekture plitvičkog kraja. Iz njihovih projekata razabire se razumijevanje i utjecaj studijâ Aleksandra Freudenreicha.

Arhitekturu na Plitvicama osobito je obilježilo razdoblje modernizma. Značajni segment pritom je nastajao za potrebe turizma koji je i glavni poticaj izgradnje. No, kakva je moderna arhitektura koja nastaje za lokalno stanovništvo?

Martina Ivanuš: Prioritet uprave parka bilo je stambeno zbrinjavanje zaposlenika, ali i lokalnog stanovništva. Veća naselja izgrađena su na padini brda Mukinje i u selu Jezerce. Lavoslav Horvat 1954. planira osnovu naselja Mukinje i prema njegovom su nacrtu izgrađene 4 višestambene kuće za zaposlenike parka, mjesni ured, zgrada s trgovinom i restoranom, te prateći gospodarski i tehnički objekti Parka. Horvat koristi moderne materijale ali kombinacijom malog mjerila i tradicijskih elementa izgradio je skladan urbanistički sklop, prilagođen ambijentu, jedini realiziran u njegovu opusu. Naselje je i danas u funkciji, a 1970-ih je prema projektima APZ-a izgrađeno više višestambenih zgrada. Projektni biro Parka projektira i gradi naselje Jezerce u 1980-ima ali oni imaju mekši pristup, grade kuće u nizu i obiteljske kuće. U početku su građeni drveni objekti, no pokazalo se da to nije najbolje rješenje za hladno i vlažno plitvičko podneblje, pa su kasnije izgrađeni objekti od čvrstih materijala.

Mukinje, foto: Saša Šimpraga

Radili ste u Konzervatorskom odjelu u Gospiću, što je i potaknulo vaše istraživanje ali i konkretne  inicijative da se pojedini objekti i formalo zaštite, a knjiga je temeljena na vašoj doktorskoj disertaciji. Koliko je ono najbolje od arhitektonske baštine na Plitivicama prepoznato i danas ima status kulturnoga dobra?

Martina Ivanuš: Posao me i odveo na Plitvička jezera u namjeri pregleda terena, odnosno evidencije kulturne baštine kao pripreme za upis u Registar kulturnih dobara. Hotel Plitvice je već imao preventivnu zaštitu, pa je trebalo odlučiti što dalje činiti. Tada sam “otkrila” naselje i objekte Lavoslava Horvata u Mukinju, ostala očarana Strižićevim restoranom Kozjak, hotelom Plitvice, Vitićevom lugarnicom, Bregovčevim hotelima. Imala sam dojam da šetam kroz muzej arhitekture in situ. Ubrzo sam pripremila svu dokumentaciju za upis u Registar kulturnih dobara za navedene objekte. U toj fazi nisu zaštićeni Bregovčevi hoteli Jezero i Bellevue, a potonji je 1963. godine nagrađen Saveznom Nagradom za arhitekturu. U međuvremenu sam i otišla iz Konzervatorskog odjela. Nažalost, sam status kulturnog dobra ne garantira očuvanje i brigu o kulturnim dobrima.

Obilazak za studente uz stručno vodstvo Martine Ivanuš u sklopu projekta Motel Trogir, foto: Saša Šimpraga

Što je od važnih realizacija, s potencijalnim statusom kulturnog dobra, izgubljeno? Što je od toga uputno vratiti?

Martina Ivanuš: Tragedija je da je srušen restoran Kozjak koji je imao status kulturnog dobra. To je bio posljednji objekt javne namjene Zdenka Strižića u Hrvatskoj, a 2016. je potpuno uklonjen jer je zbog loše obnovljenog krovišta i sustavnog neodržavanja postao ruševan i opasan za prolaznike. Da je izveden manji popravak na krovištu, na što su konzervatori upozoravali, i danas bi krasio Veliku Poljanu. Za restoran je izrađena snimka postojećeg stanja i konzervatorski elaborat pa bi ga se moglo rekonstruirati. Međutim, skeptična sam jer je za izvedbu stropnih greda, streha i potpornih stupova, Strižić koristio crnogorična debla s očuvanim prirodnim izbojcima grana ii pitanje je kako bi to bilo izvedeno. Takvu organsku gradnju je bilo i teško uklopiti u točnu arhitektonsku snimku, npr. izračun promjera debla. Korištena debla su bila iz Parka i svako je bilo obrađeno na licu mjesta. Danas je vrlo teško za očekivati da bi građa mogla biti iz Parka. Kada bi i krenula rekonstrukcija trebali bi se okupiti senzibilizirani i vješti arhitekti za izradu projekta, a jednako tako i izvođači. A pitanje je i namjene objekta.

Restoran Kozjak, arh. Zdenko Strižić, 2007. foto: Martina Ivanuš    

Najveća prijetnja čovječanstvu i planeti danas su klimatske promjene. Kada to svedemo na jednostoljetnu praksu podvođenja prirode čovjeku kroz definiranje krajolika na Plitvicama, koje razdoblje ili imena, timovi, su pokazali najveću osviještenost, najveći stupanj poštovanja prema prirodi, pa i najveću viziju održive budućnosti?

Martina Ivanuš: Na primjeru arhitekture i prostornih planova Plitvica, što realiziranih, što nerealiziranih, lijepo možemo pratiti promjene odnosa struke ali i društva prema percepciji prirode te definiciji i zadaći nacionalnih parkova.  To je konstantna težnja pripitomljavanja prirode i prilagođavanja prirode potrebama čovjeka. Najnižu amplitudu te borbe predstavljaju ideje Zdenka Strižića i arhitekata okupljenih u komisijama za prvu poslijeratnu obnovu te prijedlog prostornog plana Ante Marinović-Uzelca. Oboje imaju suptilan pristup prostoru, tada progresivan, te pomno analiziraju stvarne potrebe i programe za pojedine objekte, što je karakteristika modela održivog razvoja i sustava planiranja i gradnje današnjice. Međutim, ondašnja politika nije prihvatila predloženi diskurs, za koji društvo još nije dovoljno sazrelo, a tendencije brzog razvoja turizma i težnja za profitom zaustavile su vizionarsku sliku izgradnje, odnosno upravljanja Parkom.

Koji su izazovi kada govorimo o upravljanju prostorom parka, pa i njegove arhitekture danas?

Martina Ivanuš: Danas je područje parka preopterećen individualnom gradnjom koja je eskalirala zahvaljujući odredbama Prostornog plana Nacionalnog parka Plitvička jezera iz 1986. godine. Najveći pritisak je na Plitvica Selo koje je locirano neposredno uz Veliki slap, glavnu atrakciju u parku, ugrožavajući je zbog povećane potrošnje i zagađenja vode. Nevjerojatno je da govorimo o prostoru na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Nadalje, problematično je i oblikovanje objekata koji su zbog odredbi prostornog plana, ali i ne/inventivnosti projektanata, preplavili park pseudotradicijskom arhitekturom neorustikalnog stila, sada već raširenog i domicilnog hibrida. Što se tiče objekata Nacionalnog paraka, hoteli, restorani, lugarnice, one najvrjednije objekte, uz adekvatnu obnovu i prezentaciju, moguće je predstaviti posjetiteljima i kao dodatnu ponudu i atrakciju, odnosno kao muzej arhitekture na otvorenom. Park je u tom smjeru i krenuo, na mrežnim stranicama su objavili informacije o tim objektima i arhitektura je prepoznata kao važan segment kulturne baštine Nacionalnog parka.  

Hotel Plitvice, terasa, arh. Marijan Haberle, foto: Saša Šimpraga  

Vaša knjiga do sada je najopsežniji pregled izgradnje na Plitvicama. Možete li navesti neki od istraživačkih izazova s kojima ste se suočavali u nastanku?

Martina Ivanuš: Veliki izazov je bio doći do dokumentacije o objektima. Riječ je o prvoj faza istraživanja još u sklopu pisanja doktorata. Istraživački rad je i općenito bio pun izazova, ali bila sam uporna i uspjela sam. U vrijeme pisanja knjige promijenili su se neki rukovodeći ljudi po institucijama pa je i oprema knjige bogatija za scanove dokumentacije koja mi u toj kvaliteti nije bila dostupna za doktorat.

Recentno su dijelovi RH pogođeni potresima sa znatnim posljedicama po arhitektonski baštinu i graditeljski fond općenito. Plitvice su prije koje desetljeće prošle rat i obnovu. Mogu li se povući neke paralele s obnovom onda i onom koja će tek uslijediti nakon potresa?

Martina Ivanuš: Djelomično se mogu povući paralele. Kao i na Baniji poslijeratnu obnovu vodilo je Ministarstvo razvitka i obnove, na temelju Zakona o obnovi. Zahvaljujući upozorenju i inzistiranju konzervatora, obiteljske kuće u Nacionalnom parku nisu obnavljane po generalnim odredbama nego prema posebnim kriterijima i individualnom pristupu projektiranju svake kuće. Strogi konzervatorski pristup bio je moguć jer se radilo o obnovi objekata u zoni zaštite UNESCO-a, te zbog inzistiranja na očuvanju krajolika, što je uvelike odredilo smjer daljnje izgradnje obiteljskih kuća u parku. Ključnu ulogu imale su konzervatorice Ksenija Petrić i Ana Mlinar, koje su odredile smjernice izgradnje, kako bi očuvale tipologiju i oblik naselja te u arhitektonsko oblikovnom smislu osigurale prijenos graditeljske tradicije. Ovaj pristup svakako može biti putokaz za obnovu Banije.

Koje arhitektonsko rješenje smatrate najuspješnijim u stoljetnoj povijesti izgradnje na Plitvicama? Postoje li, po vašoj ocjeni, neka ostvarenja koja u povijesti arhitekture nadilaze lokalno i nacionalno značenje?

Martina Ivanuš: Svakako bi izdvojila doprinose odnosno, vizije razvoja Nacionalnog parka Zdenka Strižića i Ante Marinović-Uzelca. Od izgrađenih objekata mislim da hotel Plitvice nadilazi lokalno i nacionalno značenje, a u tu kategoriju je spadao i Strižićev restoran Kozjak.

_

Intervju je obajvaljen na portalu Vizkultura, 8. veljače 2021.

Intervju je nastao u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir / Mediteranske mreže modernizma.

Motel Trogir je projekt Udruge za suvremene umjetničke prakse – Slobodne veze iz Zagreba.

 Ostale intervjue nastale u sklopu suradnje projekta Motel Trogir i Vizkulture pročitajte ovdje: vizkultura.hr/pravo-na-stan-kao-glavni-izazov/ vizkultura.hr/moderna-arhitektura-maroka/ vizkultura.hr/africki-i-azijski-opusi-hrvatskih-arhitekata/ vizkultura.hr/intervju-ivan-prtenjak/ vizkultura.hr/intervju-emin-turki/ vizkultura.hr/hrvatski-arhitekt-u-juznoafrickoj-republici/ vizkultura.hr/stanje-je-alarmantno/ vizkultura.hr/arhitektura-u-skromnim-uvjetima/ https://vizkultura.hr/urbanizam-susreta-slobostina/ https://vizkultura.hr/intervju-borislav-doklestic/

https://vizkultura.hr/politika-je-omogucila-projekte/

_

Projekt Motel Trogir u 2021. godini podržan je od Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Zaklade Kultura nova.

[boriskuzmanovic]

TABLA III :  Srednji vek 1405-1427

(uključuje okvirno početak petnaestog veka kada Beograd prvi put postaje zvanična prestonica Srbije pod despotom Stefanom Lazarevićem) ________________________________________

Despot Stefan je našao Beograd, po rečima njegovog biografa „razrušen i zapušten“, verovatno još od borbi koje su oko njega vođene osamdesetih godina XIV veka. Pošto ga je preuzeo od Ugarske, on ga je obnovio, preuredio i proširio. Građevinski radovi su bili toliko obimni da se moglo reći da je stvoren nov grad. Pristupilo se prvo izgradnji tvrđave (Gornji grad), gradskih zidova i kula, koje su imale da ga štite“. Sa srednjovekovnim Beogradom za sigurno možemo da tvrdimo da je začeta kosmopolitska crta grada čiji kontinuitet mi i danas nasleđujemo uz sve preostale artefakte koje prate razdoblje ranog i zrelog srednjeg veka. Slike tog vremena obogaćuju raskošne gravire i drvorezi u kojima se prepoznaje kontura grebena tvrđave sa mnogobrojnim kulama, kućama u podnožju i obodima grada ali i floralnim ambijenom koji ga je okruživao.

Treću tablu (Period srednjeg veka) sa komponovanom panoramom čini vizura Beograda obostrano postavljena u zadati format 540mmX320mm. Vizura grada prikazana je kroz ptičiju perspektivu iz smera jugo-zapada, kako bi se obuhvatio širok kadar/prikaz prostora, u prvom planu (dole i desno) južnu-šumadijsku stranu, sremsku stranu (dole i levo) i banatsku stranu (gore). Postavka kadra obuhvata oko 20 kilometra prečnika, u blago zakošenoj perspektivi. Podelu na šumadijsko-sremsko- banatsku stranu presecaju reke Sava i Dunav koje takođe čine sastavni deo komponovane slike. U donjem levom uglu kompozicije nalazi se polje legende sa upisanim najbitnijim referencama epohe.

                  Despot Stefan je našao Beograd, po rečima njegovog biografa „razrušen i zapušten“, verovatno još od borbi koje su oko njega vođene osamdesetih godina XIV veka. Pošto ga je preuzeo od Ugarske, on ga je obnovio, preuredio i proširio. Građevinski radovi su bili toliko obimni da se moglo reći da je stvoren nov grad. Pristupilo se prvo izgradnji tvrđave (Gornji grad), gradskih zidova i kula, koje su imale da ga štite Istorija Beograda 1, Prosveta, Područje Beograda u praistorisjko doba str.159

...Period srpske vlasti u Beogradu vezan ke za ličnost kralja Dragutina. Prvi put u svojoj istoriji grad je ušao u okvir srpske države (1284. godine) , prvi put je dobio srpsku uprvu...dobio je od ugarskog kralja Mačvu sa Beogradom. Kralj Dragutin je bio veoma blizak srodnik ugarskog dvora pošto je bio oženjen Katarinom, ćerkom kralja Stefana V... Istorija Beograda 1, Prosveta, Područje Beograda u praistorisjko doba str.147

...Beograd je bio izrazito podeljen na dva dela: na Gornji grad, koji se nalazio na brežuljku, i Donji grad, koji je obuhvatao padine brežuljaka i deo ravnice ispod njega prema rečnim obalama. Prostiranje gradskog naselja van dvostrukih zidina, u pravcu današnjeg grada, nije zabeleženo u ovom periodu. Postojalo je jedno selo van grada, koje je putopisac Brokijer video 1433. godine na strelomet od utvrđenja...

...Dvorski kompleks u zamku sačinjavale su dve protorne celine. Prednji deo zamka zauzimale su pomoćne zgrade dvora. Drugi, stanbeni deo bio je odvojen pregradnim bedemom i velikom glavnom kulom, zvanom Nebojša, koja je dominirala celim prostorom...“Sa prednje strane zamka, odvojen je velikim rovovima iteško pristupačnim bedemima i kulama, a u njega se može ući samo kroz jednu kapiju i preko pokretnog mosta...Ovde su prema Donjem gradu vidoki prozorim tu je zadnja kapija kojom se može sići u grad i stići do Dunava“... Marko Popović, Vladrarski i vlasteoski dvor u srednjem veku, k.c. Beograd, 2010. str.16

...Antun Vrančić polovinom 16.veka piše da na bežuljku Gornjeg grada on jasno razlikue dva dela: na zapadu se nalazi „arx“ trouglog oblika, a na istoku četvorougaona „urbs“. Kula Nebojša, koja je ponjemu bila jača od ostalih, nalazila se na zidu koji je odvajao taj utvrđeni deo Gornjeg grada (arx) od ostalog dela Gornjeg grada (urbs)...taj naurvrđeniji deo grada treba tražiti prema Savi...

Istorija Beograda 1, Prosveta, Područje Beograda u praistorisjko doba str.167

...U Donjem gradu se nalazilo gradsko naselje, kuće trgovaca, zanatlija, stanovnika Beograda. Bilo je tu i više crkava. Najveća je bila mitropolijska crkva Uspenija Bogorodice, oko koje se nalazilo „opštežiće ukrašeno svakim nasadima“...nalazila se „sa istoka grada gde se silazi“...najveća gradska crkva je predstavljena u Donjem gradum u blizini kapije koja spaja Gornji i Donji grad... Istorija Beograda 1, Prosveta, Područje Beograda u praistorisjko doba str.168

...Pored ovih građevina za koje se zna, Beograd je imao i svoje pristanište. Ono je  bilo na Dunavu, sa severne strane grada, utvrđeno kulama koje su branile pristup neprijatelju u njega. Dve kule koje su ga štitile bile su povezane lancima...iz dunava do tog pristaništa vodio je kanal, koji je zatvaran u slučaju potrebe... Istorija Beograda 1, Prosveta, Područje Beograda u praistorisjko doba str.168

...Zidanje grada na Avali počelo je u leto 1442.godine...To je bilo Beogradu najbliže tursko utvrđenje ipolazna tačka za sve buduće napade... Istorija Beograda 1, Prosveta, Područje Beograda u praistorisjko doba str.182

[senatme]

Kuća maslina Stari Bar - napreduje izgradnja

Kuća #maslina #StariBar - napreduje izgradnja #Bar #CrnaGora

Kuća maslina Stari Bar – napreduje izgradnja Izgradnja objekta nacionalne Kuće maslina u Starom Baru, uprkos poteškoćama izazvanim pandemijom koronavirisa, napreduje iz dana u dan. Na gradilištu su u toku grubi građevinski radovi, armiranje i betoniranje ploča i zidova, tako da objekat sve više poprima konture predviđene projektnim rješenjem. Izvođač na ovom projektu je cetinjsko preduzeće…

[mndzdr]

PRVI U SRBIJI: U Vršcu se otvara centar za demenciju

Objekat će biti u okviru Specijalne bolnice za psihijatrijske bolesti "Dr Slavoljub Bakalović", površine 1.000 metara kvadratnih, a kapacitet će biti 30 ležajeva. Centar se gradi kroz prekogranični IPA projekat Evropske unije koji Srbija realizuje sa Rumunijom, odnosno Specijalna bolnice za psihijatrijske bolesti u Vršcu sa Opštom bolnicom u Rešici. Direktorka Specijalne bolnice Tatjana Voskresenski kaže za Tanjug da su već dobili građevinsku dozvolu i da je raspisan tender za izvođača radova koji traje dva meseca i da očekuje da će građevinski radovi početi do kraja godine.  "Novi objekat biće u krugu bolnice, birali smo lokaciju koja je više u zelenilu. Objekat će imati oko 1.000 kvadrata i biće prilagođen za smeštaj i lečenje 30 pačijenata obolelih od demencije", naglasila je Voskresenska. Ukupna vrednost projekta prekogranične saradnje je 1,1 milion evra, a bolnica u Vršcu dobiće za izgradnju centra oko 680.000 evra.  Prekogranična saradnja ogleda se u istraživanju faktora rizika za nastanak demencije.  Voskresenska naglašava da je u poslednjih nekoliko godina povećan broj pacijenata koji su na lečenju, a koji pate od demencije. Od 900 postelja, koliko ima Specijalna bolnica, na tri odeljenja oko 200 postelja namenjeno je za lečenje demencija, njihovih komplikacija i svih organskih simptoma - gerontopsihijatriju. Dodaje da je stalno na čekanju desetak pacijenata. "Stalno imamo zahteve rodbine za smeštaj takvih pacijenata. Nismo u mogućnosti da primimo sve i uvek imamo više od deset pacijenata koji čekaju", pojasnila je ona i dodala da je cilj da se tim ljudima omogući human i adekvatan način lečenja i poboljša kvalitet života.  Ministarstvu zdravlja već su prosledili zahtev za prijem novih kadrova - lekara i medicinskih sestara. "Ministarstvo zdravlja vodi kadrovsku politiku. Podnet je zahtev, ali to ne zavisi od nas. Potrudićemo se i da preraspodelom naših kadrova omogućimo adekvatano lečenje tim pacijentima", naglasila je ona. Let's block ads! (Why?)

[mndptv]

Šut bacali u more: Kupači, pazite na ovoj plaži

U plićaku jedne od najpopularnijih barskih plaža prosuti ostaci građevinskog materijala u kojem ima i zarđalog oštrog gvožđa! Foto: Mondo/ Stefan Stojanović ilustracija Sve inteziviniji građevinski radovi ispod Jadranske magistrale, uz samu plažu počeli su da ostavljaju negativne posledice na neka od najlepših kupališta. Jedno od takvih je Crvena plaža, do ne tako davno u Baru jednog od najomiljenijih kupališta meštana i turista.   Zabrinuti čitalac MONDA poslao je fotografije i snimak koje je pre tri dana napravio u plićaku plaže, na kojima se vidi velika količina građevinskog šuta sa opasnim zarđalim šipkama koje mogu da nanesu ozbiljne povrede.  Problem je u tome što plaža nema zakupca, pa nije jasno ko je nadležan da obezbedi sigurnost kupača na njoj, odnosno da očisti plićak od građevinskog materijala (a neko bi trebalo i da odgovara što je našao za shodno da to pobaca u more!). Video pogledajte OVDE Nezvanično, lokalna Komunalna policija će danas o ovoj situaciji obavestiti Morsko dobro koje daje plažu u zakup. Preporuka svima je da, dok ovaj problem ne bude rešen, budu vrlo obazrivi kada ulaze u more. Fotografije pogledajte na našem crnogorskom delu sajta www.mondo.me Let's block ads! (Why?)

[nogometnidresdjecu-blog]

Ronaldo dres za djecu  Rad na Engenhão-u

Ronaldo dres za djecu  Rad na Engenhão-u će početi u ponedjeljak, ali će u međuvremenu Botafogo potražiti negdje drugdje kako bi odigrao svoje nadolazeće igre u Brazilu.

Predsjednik Botafogoa Mauricio Assumpção izjavio je kako će se u ponedjeljak započeti radovi na stadionu, a osim popravka stadiona, građevinski radnici će također istražiti što je uzrokovalo trenutne nedostatke.

U međuvremenu će Botafogo vjerojatno igrati neke utakmice u Brasiliji na Estádio Nacional Mané Garrincha, ali će 7. srpnja igrati u derbiju s Fluminenseom u Areni Dječji nogometni dresovi  Pernambuco u Recifeu.

[prijedor24]

Kako napreduju radovi na autoputu Prijedor – Banjaluka

Nepovoljni vremenski uslovi su kratkotrajno usporili zemljane radove, ali se u narednom periodu očekuje nastavak aktivnosti, nakon što se podtlo isuši i ponovo ispita Ministar saobraćaja i veza Republike Srpske Nedeljko Ćorić posjetio je danas gradilište autoputa Prijedor – Banjaluka. On je naveo da su u toku građevinski radovi na glavnoj trasi autoputa i dijelom na lokaciji petlje Prijedor, te…

[zoranphoto]

Na Plitvička jezera dnevno dolazi 10.000 turista, najavljene investicije više od pola milijarde kuna

Dnevno se za razgledavanje Plitvičkih jezera proda po 10.000 ulaznica, a preko SkyLine platforme uživo prirodnu ljepotu Plitvica, koje su na UNESCO-vom Popisu svjetske baštine, prati svakodnevno tisuće ljudi, doznaje Hina u ponedjeljak Upravi Nacionalnog parka. Također sve je spremno za obnovu tri hotela i druge 550 milijuna kuna vrijedne investicije.     Od kada su 15. srpnja Plitvice uvrštene na SkyLine platformu, prizore u živo s web kamera postavljenih na Plitvicama popratilo je više od 52.000 ljudi, rekao je ravnatelj Plitvičkih jezera Tomislav Kovačević. Dobro je da se ta ljepota predstavlja svijetu i za one koji ne mogu doći, obići jezera i vidjeti i doživjeti tu jedinstvenu ljepotu, dodao je. Istaknuo je da se na panoramskom pogledu uživo (livestream) vide nevjerojatne boje jezera, ujutro drugačije nego popodne ili navečer, a Uprava NP-a izuzetno je zadovoljna ovom turističkom atrakcijom, ali i ovogodišnjom turističkom sezonom u cjelini. "Dnevno se proda oko deset tisuća ulaznica, a to znači da nema gužvi, sve zahvaljujući provedbi Plana upravljanja posjetiteeljima NP" rekao je Kovačević. Napominje kako oni izuzetno, u slučaju potrebe, mogu broj posjetitelja malo podignuti, ali da im je u pravilu granicu postavljena na deset tisuća ljudi.

  Uvedene su neke nove staze i kružno kretanje, pa više nema sudaranja ljudi na stazama, a takav je kontakt još jedino dolje prema Velikom slapu. No Građevinski je fakultet napravio projekt za dodatnu stazu i u tom dijelu, pa kada ona bude postavljena, uz veliku stijenu, bit će vrlo atraktivna i kretanje prema Velikom slapu ići će jednom stazom, a od njega zasebnom stazom. To bi rješenje trebalo zaživjeti do idućeg ljeta. Financijski Javna ustanova NP Plitvička jezera jako dobro stoje, te planirane investicije idu svojim tokom, kaže Kovačević i nada se skorim i uspješnim pregovorima s HBOR-om, uz dozvolu Vlade RH, da bi oko nove godine krenuli radovi na rekonstrukciji hotela Bellevue i Plitvice, te rušenje hotela Grabovac u Grabovcum, koji će se graditi nanovo i umjesto dosadašnje 32 sobe imati 130 soba. Kovačević se nada da će uz te radove krenuti i gradnja zgrade modernog Prezentacijskog centra Medveđak, uz Ličku kuću. Za hotele se nada da će biti gotovi do iduće ljetne seezone, a za Prezentacijski centar kaže da bi za gradnju tako modernog i visoko tehnološki opremljenog edukativnog centra bilo preoprimistično očekivati da i on bude gotov do sljedećeg ljeta. Sve te investicije zajedno vrijede oko 550 milijuna kuna. Zbog jedinstvene ljepote i svjetske vrijednosti Plitvička jezera su na UNESCO-vom Popisu svjetske baštine od 1979. godine. Tportal.hr Foto : Zoran / TV Wien Read the full article