#dvotrećinska većina

[radiogornjigrad]

JE LI ZASLUŽIO KRALJEVSKI ISPRAĆAJ?

„Braćo i sestre, odlučio sam da se proglasim za kralja moje republike, o čemu će odluku donijeti dvotrećinska većina mojih podanika, to jest poslanika u Narodnoj skupštini RS! Oni će najprije donijeti odluku o promjeni Ustava RS, po kojoj će predsjednik ubuduće biti kralj-predsjednik, sa istim ovlašćenjima koje imam i sada, a sve ostalo će biti isto. Znači, ostaje moja republika, nećemo…

[zoranphoto]

Predsjedništvo BiH upozorava da je mir ugrožen, Srbija i Hrvatska dobile upozorenje

DODIK GLAVNI KRIVAC   Predsjedništvo BiH u utorak je na izvanrednoj sjednici usvojilo zaključke kojima je konstatiralo kako vlasti Republike Srpske ugrožavaju temelje Daytonskog sporazuma a time i mir u zemlji i regiji zatraživši pri tom od međunarodne zajednice da na to reagira i poduzme mjere kojima bi se spriječila eskalacija krize.     Predsjedništvo BiH zasijedalo je na zahtjev bošnjačkog člana Denisa Bećirovića koji je i predložio zaključke a podržao ih je Željko Komšić, sadašnji predsjedatelj državnog vrha, dok ih je srpska članica Željka Cvijanović osporila.   Bećirović i Komšić procijenili su kako nastojanja vlasti RS predvođenih Miloradom Dodikom da potkopaju Ustavni sud BiH predstavljaju jasno kršenje ustava na što se mora reagirati kao što mora reagirati i pravosuđe jer su počinjena teška kaznena djela za koje zakon predviđa ozbiljne sankcije. "Zbog očevidnog ugrožavanja Daytonskog sporazumna nužno je snažno i pravodobno djelovanje Ureda visokog predstavnika (OHR) s ciljem zaštite mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Predstavnici međunarodne zajednice, primarno države svjedoci Mirovnog sporazuma, a posebno predstavnici Europske unije, trebaju prestati tolerirati antidejtonsku i protuustavnu politiku tijela vlasti entiteta RS", stoji u zaključcima uz upozorenje kako pasivnost međunarodne zajednice samo potiče nastavak separatističkog djelovanja vlasti u Banjoj Luci. Pozvali su stoga na hitno uvođenje sankcija onima koji ruše ustavni poredak a Srbiju i Hrvatsku kao potpisnice Daytonskog sporazuma "da poštuju princip suverene jednakosti država i princip neintervencije u unutarnja i vanjska pitanja drugih država te da preuzete međunarodne obveze izvršavaju u dobroj vjeri". Cvijanović koja je glasala protiv zaključaka najavila je kako će pred parlamentom RS pokrenuti mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa da bi se spriječilo njihovo stupanje na snagu. To će se dogoditi ukoliko dvotrećinska većina zastupnika u entitetskom parlamentu podupre njeno protivljenje zaključcima Predsjedništva. Cvijanović smatra da parlament RS donošenjem zakona kojim je zabranio provedbu presuda Ustavnog suda BiH i kojega je poništio visoki predstavnik Christian Schmidt nije narušio ustav "nego je ukazao na devijacije u njegovoj provedbi". Tportal.hr Foto : Predsjedništvo BIH Read the full article

[cgvijesti]

Bulatović: Bilo bi logično da DPS i DF naprave dvotrećinsku većinu

Poslanik Demokratskog fronta (DF) Predrag Bulatović kazao je da DPS u manjinskoj vladi ne žele zato što je dugo godina vladala Crnom Gori, te zato što je odgovorna za loše stanje u državi. “DF ne žele jer da je bila u Vladi od početka, ova koja je pala ne bi bila takva. Bili bi riješeni mnogi problemi… Da smo u normalnom stanju kao država onda bi bilo logično da DPS sa 29 poslanika i koalicija…

[mentalnahigijena]

'NEPRIJATELJSKI GEST' Rusija je dobila još jednu sankciju, zbog invazije na Ukrajinu suspendovana je iz Vijeća UN-a za ljudska prava. I Srbija glasala protiv Putina!

Generalna skupština Ujedinjenih nacija suspendovala je u četvrtak Rusiju iz Vijeća UN-a za ljudska prava zbog izvještaja o "grubim i sistematskim kršenjima i zloupotrebama ljudskih prava" invazijom na Ukrajinu.

Taj potez, predvođen Sjedinjenim Državama, dobio je podršku 93 zemlje, 24 zemlje su glasale protiv, a 58 je bilo suzdržano. Za rusku suspenziju 47-članog Vijeća UN-a za ljudska prava bila je potrebna dvotrećinska većina, a oni koji nisu htjeli glasati ne računaju se pod dvotrećinsku većinu.

Suspenzije su rijetke. Libija je suspendovana 2011. jer su snage lojalne tadašnjem vođi Moameru Gadafiju koristile nasilje protiv demonstranata.

U rezoluciji koju je usvojila 193-člana Generalna skupština UN-a izražava se "ozbiljna zabrinutost zbog trenutne krize ljudskih prava i humanitarne krize u Ukrajini", posebno zbog izvještaja da je Rusija prekršila ljudska prava.

Rusija je upozorila zemlje da bi se glasanje za suspenziju i uzdržavanje smatralo "neprijateljskim gestom" koji bi imao posljedice po bilateralne odnose, navodi se u bilješci koju je objavio Reuters.

Rusija je prešla polovinu svog trogodišnjeg mandata u Vijeću sa sjedištem u Ženevi, koje ne može donositi pravno obavezujuće odluke, ali njene odluke šalju važne političke poruke i mogu odobriti istrage.

Moskva je jedna od najglasnijih članica Vijeća, a suspenzija joj onemogućava da govori i glasa, kažu zvaničnici, iako bi njene diplomate i dalje mogle da učestvuju u raspravama. "Oni bi vjerovatno i dalje pokušavali da utiču na Vijeće preko svojih punomoćnika", rekao je ženevski diplomata.

Vijeće je u martu otvorilo istragu o navodima o kršenju ljudskih prava, uključujući moguće ratne zločine u Ukrajini nakon ruskog napada.

Od početka ruske invazije na Ukrajinu 24. februara, Generalna skupština UN usvojila je dvije rezolucije sa 141 i 140 glasova koje osuđuju Rusiju.

Moskva tvrdi da provodi "specijalnu operaciju" demilitarizacije i "denacifikacije" Ukrajine.

Sjedinjene Američke Države najavile su da će zatražiti suspenziju Rusije nakon što je Ukrajina optužila ruske vojnike da su ubili stotine civila u gradu Buča.

Rusija poriče da je napala civile u Ukrajini. Ruski ambasador pri UN-u Vasilij Nebenzia rekao je u utorak da "nijedan civil nije pretrpio bilo kakvu vrstu nasilja" dok je Buča bila pod ruskom kontrolom.

HITNO🚨

Generalna skupština UN glasa za suspenziju članstva Rusije u Vijeću za ljudska prava UN @UN_HRC

Za: 93

uzdržanih: 58

Protiv: 24 pic.twitter.com/6EavdZJspc

- UN Vijesti (@UN_News_Centre) 7. aprila 2022 Za prijedlog koji predvode Sjedinjene Američke Države glasale su 93 zemlje, dok su 24 glasale protiv, a 58 zemalja je bilo suzdržano, prenosi The Guardian. U nacrtu rezolucije, Generalna skupština 193 države članice izrazila je "ozbiljnu zabrinutost zbog tekuće krize ljudskih prava i humanitarne krize u Ukrajini", posebno zbog izvještaja o kršenju prava od strane Rusije.

Protiv suspenzije Rusije bili su Alžir, Bjelorusija, Bolivija, Burundi, Eritreja, Etiopija, Gabon, Iran, Kina, Kongo, Kuba, Kazahstan, Kirgistan, Laos, Mali, Nikaragva, Rusija, Sirija, Centralnoafrička Republika, Sjeverna Koreja, Tadžikistan , Uzbekistan, Vijetnam i Zimbabve.

Zemlje poput Indije, Egipta i Južne Afrike su među nacijama koje su bile uzdržane.

UKRAJINA JE ZAHVALNA VEĆINI ČLANICA Kada su u pitanju zemlje iz našeg regiona, za suspenziju Rusije glasale su Hrvatska, Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija.

Prije glasanja, ukrajinski ambasador pri UN-u Serhiy Kislitsya optužio je Rusiju za "užasne" zloupotrebe - pokrenuvši pitanje navodnih civilnih ubistava u gradu Bucha. Ruski predstavnik Genady Kuzmin osudio je glasanje, a neke druge zemlje, uključujući Sjevernu Koreju i Siriju, podržale su ga. (JL)

[hriminal]

Naime, i ustavni suci su birani također u jednoj vrsti iluzorne operacije u kojoj, jednom kada uđu u sud, žele vjerovati da su po nekom duhu svetom ili kvaliteti ušli u taj sud. Ne, oni su dogovoreni u prethodnom postupku, a naročito nakon 2010. kada sam samo ja pisao taj članak Ustava i od kada se traži dvotrećinska većina za ulazak i za izbor ustavnih sudaca čime sam omogućio, odnosno osujetio da bar uđe bilo tko, odnosno da jedna strana nametne sve. To je maksimum koji sam mogao. Nažalost, štetu koja je rađena na razbojnički način godinama nisam uspio osujetiti i to je sada jedna kumska radna zadruga i vertikala HDZ-a. I to tako treba shvatiti kao dio političke borbe – rekao je Milanović.

– Predsjednik Sabora jedan je saborski zastupnik koji je na kradljivi način sakrio dokument koji sam poslao, a sad sam poslao cijelom Saboru. To je krađa za koju neće biti sankcioniran. On je sam sebi, dakle uz podršku dijela ljudi koji su dio te stranke i dijela ljudi koji su korumpirani, odlučio da je to što je napravio ispravno – rekao je Milanović. 

– To je vrlo opasan presedan – kazao je i dodao da je to ''uvođenje diktature jedne stranke u parlamentu''.

Nered koji si kreirao, nepovjerenje u sustav saniraš tako da donosiš neustavan zakon i onda četiri godine kasnije vrebaš priliku kako da zadržiš zatečeno stanje. To radi Ustavni sud, to radi HDZ koji se nasmrt prepao. A reći ću vam i zašto. Na Vrhovnom sudu njihov je predmet za zločinačko udruživanje – kazao je.

[balkantimes]

Intervjui  - Samardžić: Vučić je ovakvim izborima izopšten iz civilizacije

Nikola Samardžić, redovni profesor na odsjeku Istorije Filozofskog fakulteta u Beogradu, kazao je u intervjuu za Vijesti.ba kako parlamentarni izbori u Srbiji predstavljaju debakl demokratije.

Profesor Samardžić je govorio o rastu populizma u regionu i Evropi, slabosti opozicije u Srbiji, problemima s kojima se region suočava i drugim stvarima.

Bio je član Demokratske stranke od 1995. do 2004. godine. Jedan je od osnivača Liberalno-demokratske partije 2005. godine. Na 19. godišnjicu 5. oktobra zvanično je predstavio novu političku organizaciju Glas!/ The Voice.

Tom prilikom je kazao je „da se Srbija nalazi u dubokom društvenom sukobu zbog odsustva snage, hrabrosti, intelektualnog i moralnog kapaciteta da riješi najvažnija pitanja: status Kosova i pomirenje, integracija sa susjedima, Evropom i SAD. Zalaže se za ulazak Srbije u NATO.

Razgovarao: Haris Ljevo

Kako ocjenjujete parlamentarne izbore održane prije nekoliko dana u Srbiji?

SAMARDŽIĆ: Izbori u Srbiji su dio jednoga šireg procesa: rasta populizma, i razarajućih uticaja Rusije i Kine. Cijela politička klasa u EU i u državama koje su na putu pridruživanja zaražena je tim virusom, korupcijom i koruptivnim očekivanjima, da će izdajom evropske ideje, novim povlačenjem granica, povratkom ekonomije u sivu zonu i političkom saradnjom s Rusijom i Kinom postati nesmjenjiva i udaljena iz domena svake odgovornosti. Debakl demokratije u Srbiji samo je jedan u nizu poraza EU: Ukrajina, Krim, Bregzit, pa ova kriza u kojoj se šef evropske diplomatije tako sramno, gotovo podanički odnosi prema Pekingu koji je jesenas krenuo u agresiju na Hong Kong, zarazio cio svijet, prijeti Tajvanu, zaratio sa Indijom. Izbori u Srbiji su domino efekat poremećaja u istočnoj Evropi, Srbija je možda samo jedna drastična verzija populističkih režima u Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj.

Većina opozicionih stranaka je bojkotovala izbore. Da li je po vašem mišljenju opozicija trebala naći neki drugi način da se suprostavi Aleksandru Vučiću?

SAMARDŽIĆ: Većina tih stranaka s Vučićem dijeli istovjetne stavove o svim važnim pitanjima. Oni bi i dalje da dijele Bosnu, mlate po Kosovu, da likvidiraju Đukanovića kao onomad Đinđića, da silom vrate Crnu Goru, zagovornici su državnog, lopovskog kapitalizma, preziru i odbacuju političke i ekonomske slobode, izuzev sopstvenih. Samo zato je bojkot bio dobra ideja: takva opozicija nije ušla u skupštinu, a Vučić je, ovakvim izborima, izopšten iz civilizacije, ako jeste, a nadam se da jeste.

Vučić je dobio oko dvije trećine glasova i sada je u poziciji da sam odlučuje o svemu. Kakva će Srbija biti u budućem periodu s takvom političkom moći u rukama jednog čovjeka?

SAMARDŽIĆ: Ta dvotrećinska većina odnosi se na dva miliona glasova od šest i po miliona upisanih birača. Od šest i po miliona manje od milion, a sve ih je manje, spremno je da podrži neku od savremenih demokratskih platformi koje su u opštoj evropskoj ponudi. Ali u Srbiji tvrde diktature nisu popularne, ako već za liberalnu demokratiju nema političkih, ekonomskih ili intelektualnih potencijala. U trenutku u kojem Vučić bude precijenio svoju stvarnu moć, a naročito popularnost koja nestaje zbog njegovog ličnog nevaspitanja, toga bahatog, prijetećeg stava, suočiće se upravo sa istom onom radikalsko-komunističkom Srbijom na kojoj je on zasnovao svoju ogromnu moć.

On ne smije više lagati oko Kosova, a očigledno je dao različita obećanja, jedna za SAD, druga za Rusiju, treća za EU, četvrta za domaću upotrebu. I tu vidim početak njegovog kraja. EU u ovom trenutku ima ogromnu šansu, da mu prepusti trajno rješenje kosovskog pitanja, koje je ugovorio sa američkom diplomatijom, a već pokušava da se izvuče. Ali nisam siguran da su u Briselu, Berlinu,Parizu dovoljno svjesni kakve su alternative neuspjehu da se kosovsko pitanje zatvori u toku ove godine koja je ionako propala u planetarnim okvirima.

Socijaldemokrate, Zeleni i još neke grupacije iz EU parlamenta odmah su poručile kako ovakva Srbija ne može u EU. Šta će to značiti za budući evropski put u Srbiji?

SAMARDŽIĆ: Nisam siguran da je više demokratije u Mađarskoj, koja je članica EU, nego u Srbiji. Takav stav gotovo da podrazumijeva da bi Srbiju trebalo predati Rusiji. Tu je suviše histerije, a malo pameti. Već smo godinama u drugom Hladnom ratu. Bivša Jugoslavija je teritorija bez koje EU kao cjelina neće opstati. Amputacija neće izliječiti organizam koji suviše dugo krvari.

Da li ovi izbori mogu biti prekretnica za opoziciju da se ujedini, jer, očito je, razjedinjeni kakvi su sada ne mogu ništa protiv Vučića?

SAMARDŽIĆ: Da li ćemo Vučića, Putinovog klijenta, izraska najmračnije narodnjačke Srbije, zamijeniti istovjetnom opozicijom, istovjetna je dilema s kojom ste suočeni u Republici Srpskoj, ali i u hrvatskom i bošnjačkom narodu u Bosni i Hercegovini. Pokušavam da dočaram odnose u najgrubljim crtama. U Srbiji je izbor između Putina i Putina, u BiH između Putina i Erdogana. Vaše pitanje je precizno, da, samo ujedinjena opozicija biće u stanju da porazi Vučića na predsjedničkim i, eventualno, prijevremenim parlamentarnim izborima. Ali je Srbija u cijelini, kao i BiH, za jedno duboko političko prevaspitavanje koje iziskuje vrijeme, a za koje naši EU partneri očigledno nemaju vizije ni snage.

Hoće li se i na koji način promijeniti odnos Vučića i Srbije prema susjedima, prije svega BiH, sada kada ima apsolutnu vlast u svoji rukama?

SAMARDŽIĆ: Nedavno je Stjepan Mesić pozvao Srbe i Hrvate u BiH da svoj glavni grad vide u Sarajevu, i da je njihova država BiH. Ja bih taj poziv nekako proširio. Sarajevo bi moralo da postane tačka okupljanja, da i Zagreb i Beograd na Sarajevo prenesu nadležnosti koje će obezbjediti ono udruživanje snaga koje nam je neophodno u novom globalnom svijetu. Mislim na konfederaciju, bez granica, u EU ili bez obzira na EU, svejedno. Ponovo smo u recesiji, napuštaju nas najmlađi, najvitalniji, i neprestano u sporovima koji su besmisleni i zbog tako dugog trajanja. Dejton je u BiH obustavio rat, ali je obustavio i život. Četvrt vijeka traje agonija u kojoj BiH čerupaju svi, Srbija, Hrvatska, Rusija, Turska. I u BiH i u Srbiji snažan je taj diskurs, o Evropi koja nas kolonizira, guta, kupuje, prodaje, a mi, sve smo dalje od evropskog civilizovanog sveta.

Taj svijet je u stanju političke slabosti godinama, ali smo i mi jedan od činilaca te slabosti. Da li će Vučić, dok bude pregovarao o Kosovu, tražiti kompenzacije u BiH i Crnoj Gori, vjerovatno hoće. Ne odbacujem ideju svakog od jugoslovenskih naroda da ostvari svoje nacionalno ujedinjenje, ali ta ideja ne mora da podrazumijeva čerupanje teritorija, kopanje rovova, sijanje novih mržnji i podjela. Ahtisarijev plan za Kosovo iz 2007. nudio je jednu suprotnu logiku relaksacije granica i susjedskih odnosa, i zato je bio odbačen, taj plan je upravo obesmišljavao koncept klasičnog suvereniteta koji je i dalje platforma i Beograda i Prištine.

Da zaključim, pregovori o trajnom statusu Kosova biće osnova trajnog mira ukoliko budu okončani rješenjem koje bi bilo prihvatljivo i za buduće odnose svih bivših jugoslovenskih republika. Podijelio bih i bojazan, da će Vučić pokušati da gubitke, kako on to vidi, na kosovskoj strani, nadoknadi pritiscima na BiH i Crnu Goru. Njegovim namjerama, međutim, doprinosi svaka izjava EU i SAD zvaničnika koja relativizuje agresiju protiv crnogorske vlade u koju su uključeni Beograd, SPC i ruska agentura.

Izvor

[gtaradi]

Potvrđena optužnica protiv Donalda Trumpa

Potvrđena optužnica protiv Donalda Trumpa

Odbor za pravosuđe američkog Donjeg doma Kongresa potvrdio je optužbe protiv predsjednika Donalda Trumpa. Terete ga za zlouporabu položaja i ometanje rada kongresa, a zastupnički dom će o optužbama glasati sljedeći tjedan. Digne li dovoljno zastupnika ruku, stvar ide pred Gornji dom Senat gdje je potrebna dvotrećinska većina da Trumpa izbace iz Bijele kuće.

[dijalogin-blog]

Mickovski odbacio Mičelov zahtjev - Makedonija pred vanrednim izborima

Mickovski odbacio Mičelov zahtjev – Makedonija pred vanrednim izborima

Nakon trećeg dana debate u makedonskom parlamentu sve su manji izgledi da bi vlast i opozicija mogli da postignu bilo kakav dogovor o ustavnim promjenama u skladu sa Prespanskim sporazumom o promjeni imena te bivše jugoslovenske republike u Republika Sjeverna Makedonija.

Za usvajanje ustavnih amandmana potrebna je dvotrećinska većina od ukupno 120 poslanika, a nakon što su iz najuticajnije…

[mentalnahigijena]

Aleksandar Vučić - novi Slobodan Milošević ALEKSANDAR VUČIĆ, predsjednik Republike Srbije, otkrio je prije par dana na omiljenoj Televiziji Pink da je BIA cijelu noć, uoči vojno-policijskog ustoličenja Joanikija Mićovića na Cetinju, obavještavala srpsko rukovodstvo o događanjima u Crnoj Gori. BIA je, ako niste upoznati, srpska SOA, tajna agencija, a ustoličenje Joanikijevo je, ako ni s tim niste upoznati, bio vojno-policijski spektakl s helikopterima, suzavcima, gumenim mecima i ostalim svjedočanstvima evanđeoske ljubavi kojim je crnogorska država odvratila svoje državljane od nakane da neposredno, ispred Cetinskog manastira, izraze stav o Joanikijevu preuzimanju Mitropolije crnogorsko-primorske. Vučić nije odgovorio što je srpska tajna policija radila u Crnoj Gori Dakle, BIA. Špijunski svijet i polusvijet - razlike često nema - rado vršlja kojekuda, pa i po tuđim državama, no ne događa se baš prečesto da predsjednici suverenih država javno priznaju da njihovi agenti noći provode špijunirajući po inozemstvu i prava je šteta što s druge strane nije bio samosvjesniji novinar ili novinarka da Vučića zaustavi s vrlo jednostavnim i kratkim - zašto? Ako je Srbija sekularna država, ako između nje i Srpske pravoslavne crkve ipak postoje stanovite razlike, onda ustoličenje istaknutih crkvenih ličnosti ne bi trebao biti posao koji mobilizira državne resurse i šalje ih u druge zemlje po obavještajne informacije. Ako je, pak, Srbija crkvena država ili ako je Srpska pravoslavna crkva njezina duhovna štaka, onda je Joanikijevo ustoličenje nekovrsna vojno-redarstvena operacija - da se poslužimo pripadajućom hrvatskom terminologijom. Vučićev odgovor na prostodušno "zašto?" bio bi utoliko interesantniji što je aktualna crnogorska vlast kadrovski i sadržajno prosrpska. Vladajuća koalicija sastavljena je na poticaj Srpske pravoslavne crkve, ogorčene nakanom partije vječnog crnogorskog vladara Mila Đukanovića da donese zakon koji se konfrontirao s njezinim imovinskim pretenzijama. O mjeri crkvene involviranosti u sastavljanje aktualne crnogorske vlasti svjedoči podatak da se pokojni mitropolit Amfilohije, ratni huškač i Joanikijev prethodnik, u rujnu prošle godine osobno angažirao u poticanju pregovora među članicama aktualne vladajuće koalicije. BIA, dakle, nije išla na teritorij gdje su Srbi na bilo kakav način ozbiljno ugroženi, nego u državu s izabranom prosrpskom vlašću. Njezina se akcija mogla opravdati nekakvim nacionalnim interesima. Crna Gora i Republika Srpska kao satisfakcija za Kosovo Racionalnih razloga nema. No, tamo gdje prestaje racionalno, počinje nacionalno. Vučiću, a i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Crna Gora i Republika Srpska u Bosni i Hercegovini dođu kao neka vrsta satisfakcije za Kosovo izgubljeno u eri Slobodana Miloševića. Mimo iluzija o Kosovu kao "zavjetu Srbije", kako je to formulirao patrijarh Porfirije, prvi čovjek SPC-a, ostaje sasvim hladna i racionalna činjenica da je to druga država, NATO-ova baza, ali i da u Srbiji nema dovoljno topovskog mesa spremnog napustiti ovozemaljski život da bi se kod Prizrena podigao nacionalni barjak. No, Republika Srpska u nestabilnoj Bosni i Hercegovini, s neurotičnim Miloradom Dodikom, i Crna Gora s crkvenom koalicijom predstavljaju utješni plijen u mjeri u kojoj to budu dopuštale međunarodne okolnosti. Formalno pripajanje zasad nije moguće, Crna Gora je i članica NATO-a, no od takozvanih međunarodnih faktora ne treba očekivati previše. Postoji detalj zgodan za ilustraciju ovog što tvrdimo. Porfirije, inače gorljivi verbalni borac za Kosovo, naumio je i u svibnju svečano se ustoličiti u Peći, "u drevnom sjedištu Srpske pravoslavne crkve", ali je krotko odustao zbog epidemioloških mjera "u južnoj srpskoj pokrajini", izvijestili su srpski mediji. U Crnoj Gori nije bilo odustajanja, tamo je vlast bila spremna gumenim mecima i suzavcima tjerati okupljene protivnike Joanikijina ustoličenja. Iz svega navedenog isijava sličnost između Vučića i Miloševića. Vučić je blizak SPC-u čak i više nego Milošević na početku vladarske karijere - SPC je kasnije nervirala Miloševićeva spremnost da potpiše i poneki mirovni sporazum, ali to je danas gotovo nevažno. Aktualni predsjednik Srbije u Porfiriju je našao srodnu dušu, navodno su povezani obiteljski, ali i duhovno: Vladar je, priča se, još u doba dok je bio potrčko ratnog zločinca Vojislava Šešelja u Srpskoj radikalnoj stranci, odlazio kod Porfirija liječiti dušu ispovijedanjem. Porfirije je Vučićev intimus Porfirije, pritom, kako se čini, nije čovjek sklon biranju stranaka, svojedobno je na prijedlog Demokratske stranke postao član, a kasnije i predsjednik Regulatornog tijela za elektroničke medije. Na tom je mjestu preživio i dolazak Vučićeve vlasti, otišao je tek kad je postao mitropolit zagrebačko-ljubljanski, negdje u svibnju 2014. godine. Vođenje SPC-a preuzeo je ove godine u veljači, nakon što se njegov prethodnik Irinej preselio kod poslodavca. Od posljedica covida-19. Kao što svojedobni srpski mitinzi po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nisu bili zamislivi bez Miloševićeve režije, tako ni cetinjski spektakl nije bio moguć bez Vučića. Pritom on neumorno manipulira, preuzima ulogu žrtve. Pokojni Srđa Popović, jedna od najumnijih i najčasnijih srpskih glava u novijoj povijesti, svojedobno je zapazio da je Milošević faktički istjerao Sloveniju iz Jugoslavije, koristeći takozvani dvostruki govor, odnosno optužujući je za separatizam. E to, samo u promijenjenim okolnosti, čini i Vučić. U Crnoj Gori su, dakle, bili njegovi tajni policajci, spominje se i prisustvo vojske. Sarajevski advokat i novinar Senad Pećanin upozorio je da je na službenoj stranici MUP-a Republike Srpske stajala obavijest da su i njihovi pripadnici na Cetinju. Svejedno, Vučić je problem uočio među Crnogorcima: "Oni su željeli mitropoliju odvojiti od majke SPC i prvo je proglasiti pravoslavnom crkvom u CG, a ne odmah crnogorskom, a koja bi bila i za Crnogorce i Srbe. Željeli su da se s vremenom Srbi asimiliraju i da nastane jasna dvotrećinska većina crnogorskog pravoslavnog naroda. To je bio politički plan koji su pokušali izgurati, a onda sam im kriv ja. Kriva im je Srbija jer smo prepoznali njihov plan i njihovu ideju i počeli o tome javno govoriti", izjavio je na Pinku srpski predsjednik. Dokazi? Što će vam, zar sumnjate u Njega? Vučić kaže da njegovu državu neće ponižavati država koju ponižava Srpski je predsjednik zatim dodao nekoliko kapi klasičnog samosažaljenja: "Zamislite da se to desilo kod nas i da sam ja to predvodio, pa bio bih obješen. Ne bi me objesio naš narod, nego Bruxelles, Washington... Jer je sve dozvoljeno protiv Srbije... Otud kampanja protiv SPC-a, kojoj se čak pridružio i Bakir Izetbegović, za kojega sam mislio da se razumije u šerijatsko pravo, ali nisam znao da se razumije i u pravoslavlje." Na koncu, Vučić je odlučno poručio: "I uvijek su iz Crne Gore dolazili napadi na Srbiju. I u vrijeme agresije NATO-a na našu zemlju Crna Gora je korištena kao politički poligon za napad na Srbiju, i svaki put se to dešavalo. I oni su navikli upravljati Srbijom, ne samo tržištem narkotika i ubijanjima po Beogradu, navikli su upravljati Srbijom. Ja vam sad kažem - mi nećemo upravljati Crnom Gorom, mi hoćemo bratske odnose s Crnom Gorom. Ali vam garantiram, dok sam živ, neću vam dati da Srbiju pokorite onako kako ste je pokoravali gotovo 30 godina! Dok sam živ, a vi znate što to znači i što trebate poduzeti." Vučić se, baš kao i Milošević, povremeno čini potpuno odvojen od stvarnosti Bilo bi vjerojatno previše pitati ga kako je Crna Gora, s manje stanovnika od Zagreba, od kojih se mnogi izjašnjavaju kao Srbi, pokorila državu koja je pokrenula ratove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Kako je to izvela taktički i logički? Jedino suvislo objašnjenje je u nesuvislosti - Vučić se, poput Miloševića, u javnim nastupima povremeno čini odvojenim od zbilje. Negdje na početku jugoslavenskih ratova po Miloševićevu su nalogu iz Beograda u kninski kraj stizali tipovi poput Franka Simatovića, aktualnog haškog osuđenika. Službeno, njihova je misija bila obavještajna, a u naravi se svodila na pripremanje Srba za rat. Simatović je radio za tadašnji Resor državne sigurnosti, prethodnicu Vučićeve BIA-e. Trideset godina kasnije Milošević leži u dvorištu obiteljske kuće u Požarevcu, Simatović sjedi u Haagu, a BIA, po Vučićevu nalogu, vršlja po Crnoj Gori. Službeno, bave se obavještajnim poslovima. Vučić se, kao i Milošević, poziva na zaštitu Srba Sve što je Milošević radio, a nije uradio ništa dobro, formalno je bilo nadahnuto zaštitom Srba. Po tom obrascu se ponaša i Vučić - kao što Plenković i Milanović u odnosu prema BiH oponašaju Tuđmana, čini se da Srbiju i Hrvatsku vode aveti zločinaca - s tim da on u sve ubaci i malo osobne patnje, spremnosti na stradanje. Eno ga gore poručuje Crnogorcima da mu preko njega živog neće ponižavati državu, i to nakon što je u njihovu državu istovario svoje špijune, možda i vojnike, pa to još i priznao. Glupo, zar ne? Ali pali. Prije malo više od godinu dana tjednik Vreme usporedio je Vučića i Miloševića. Njihov tekst bio je baziran na unutarnjopolitičkim sličnostima: Milošević je, primjerice, 1997. godine najavljivao "dvostruko veću stopu rasta od najviših stopa rasta u Europi" i govorio o negativnim pritiscima vanjskih faktora. Vučić se prošle godine podičio najvećim privrednim rastom u Europi, Milošević je najavljivao brze pruge, a Vučić obećavao da će se vlakom iz Beograda do Niša stizati za sat i 20 minuta. Povezuje ih i odnos prema medijima, opoziciji, tek što se Milošević rijetko pojavljivao u medijima. Neke razlike su u finesama. Miloševićeva je politika nominalno branila Jugoslaviju, a zapravo je pokušala skrojiti nove srpske granice, Vučićeva se, pak, bavi "srpskim svijetom", ravnom plohom položenom na četiri ocila, o čijem postojanju naročito rado svjedoči Aleksandar Vulin, Vučićev ministar za dizanje tenzija u susjednim državama. Nacionalni dernek u Beogradu s Vučićem, Dodikom i Porfirijem Imaju, konačno, sličan odnos prema slobodama. Od ove školske godine u srpskim je školama obavezno intoniranje državne himne. Učiteljicu iz Sandžaka, dijela Srbije s bošnjačkom većinom, koja je to odbila, privela je policija. A 15. rujna srpska Skupština trebala bi izglasati Zakon o zaštiti ćirilice. Tko je ugrožava, do trenutka objave ovog teksta nije utvrđeno, no to ionako spada u suvišna pitanja. Voljom Vladara, isti taj 15. rujna bit će proglašen Danom srpskog jedinstva. "Glavni cilj u pokušaju da utemeljimo ovaj praznik jest da motiviramo sve naše građane, gdje god živjeli, Srbe iz svih krajeva, da tog dana tamo gdje žive, na kuću ili zgradu, istaknu našu trobojku, zastavu koja je jedan od simbola Srba, gdje god živjeli", izjavio je Nikola Selaković, ministar vanjskih poslova. Predviđena je i proslava u Beogradu, dakako pored spomenika Stefanu Nemanji, a okupljenima će se obratiti Vučić, Dodik i Porfirije. Srpski predsjednik u društvu destabilizatora BiH i Crne Gore. U jedno možemo biti sigurni: neće im uputiti ni riječ prijekora. Nema zašto, na istoj su liniji. (INDEX)