#dinastija

[bulevar-revolucije]

Kakav deda takav unuk (1983) dir. Zoran Calic // Scarface (1983) dir. Brian de Palma

[dreamconsumer]

St. Casimir of Poland (1458-1484).

[roehenstart]

Władysław II Jagiełło. By Michał Godlewski.

[antheina]

i woke up in a new bugatti

credit yelemabelovaslovebot on tt

[karlacharliejebotekurac]

Probudili ste se u zlaćanim gaćama usred polja cikle

– Znate onu titravu treperavu žednu vrućinu dok Vam se istovremeno dižu dlačice zbog jezive hladnoće? – Pitala sam šta ćete u meniju. i mi tako krug ukrugukrugkrugu loop i looplji dok se u kotaČiĆ ne zaglavi kamenČiĆ (kojeg sam ja ispovratio, ali nemoj to govoriti naokolokolokokolo) NOS. NOS. NOS. ISKRIVLJEN KUKAST KRIŽAST SAVRŠEN DINASTIJA SE NA NJEMU RASTAPA KAO KARAMELA NA HRPETINI…

[dresovipomjeri]

Thompson je pred raskidom s Golden State Warriorsima

Sustav dinastije koji su uspostavili Golden State Warriorsi mogao bi se suočiti s kolapsom. To je rezultat koji mnogi navijači koji posjeduju nba dresovi ne žele vidjeti. Jer kombinacija koja je nekoć bila čvrsta poput stijene uskoro će se suočiti s mogućnošću raspada. Produljenje ugovora između Thompsona i Golden State Warriorsa još nije postignuto, a Thompson je pred raskidom s Golden State Warriorsima.

Thompson za Golden State Warriorse igra od drafta 2011. godine. Tijekom tog razdoblja pomogao je Golden State Warriorsima da osvoje 4 naslova prvaka. Slavna povijest Golden State Warriorsa ima snažan utjecaj Thompsona. No, od povratka nakon ozljede Thompsonovo stanje u Golden State Warriors dresovi je nezadovoljavajuće. Njegovo produženje ugovora također je odgođeno, a produženje ugovora koje su dali Golden State Warriorsi ne može zadovoljiti Thompsona. Tada Thompson može postati slobodan igrač. To znači da je dinastija Golden State Warriorsa pred raspadom, a sam Thompson već je prestao pratiti Golden State Warriorse.

Novinar tima Golden State Warriorsa otkrio je da su Golden State Warriorsi spremni Thompsonu samo produžiti ugovor na 2-3 godine uz godišnju plaću od oko 25 milijuna kuna.

[weekly-tea]

9.10. - 15.10.2023.

Streaming:

Sex Education

Četvrta sezona, završetak serije; koliko god ima zamjerki, toliko ima i neki mini sobičak u srcu.

Obitelj Murdaugh: Dinastija zločinaca (Murdaugh Murders: Deadly Dynasty)

Još jedan doku o ovoj familiji, drugi po redu fav, prvi mi je onaj na Netflixu.

Daleko od slučajnsti (No Accident)

Tipična Amerika. ''Sudska drama iz stvarnog života koja prati ključno suđenje protiv organizatora skupa "Ujedinimo desnicu" u Charlottesvilleu.

Pjesme:

Breskvica - Lutka

Senidah - Dva prsta

HTV dokus:

Feel good projekti, ajmo.

New York, grad koji nikada ne spava

Sretni gradovi

[putovanja-i-osecanja]

Oplenac – tamo gde kraljevi počivaju, a istorija živi

Pored toga što su se na ovim prostorima odigrali mnogi istorijski događaji, ovaj kraj Šumadije je posebno zanimljiv po tome što je jedna cela kraljevska dinastija našla spokoj u veličanstvenom hramu svetog Đorđa, na vrhu brda Oplenac. U srcu Šumadije, na Oplencu kraj Topole, veliki srpski vožd Karađorđe podigao je prve vinograde, a kralj Petar I Karađorđević spomen crkvu i mauzolej dinastije Karađorđević....#serbia #serbiaphoto #srbija #instaserbia #serbianature #obidjisrbiju #srbijauslikama #instagramsrbija #mojasrbija #serbiatravel #serbiatourism #myserbia #vidisrbiju #seeserbia #turistickaorganizacijasrbije #upoznajsrbiju #lepotesrbije #beautyserbia #discoverserbia #turizamsrbija #istrazisrbiju #exploreserbia #visitserbia #posetisrbiju  #dozivisrbiju #topola #oplenac

[knjigeobradovic]

KRALJEVSKA BRONZA DINASTIJA SJA, ŠANG I DŽOU

[zoranphoto]

POKUŠAVAJU ‘ZAPALITI’ BOSNU KAKO BI IZBJEGLI ZATVOR! Dinastija je u ogromnim problemima: ‘Riskirali su, ali ulog je bio prevelik’

Gotovo osam mjeseci nakon izbora Federacija Bosne i Hercegovine napokon je dobila Vladu. Bila je potrebna još jedna odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta da bi se to dogodilo. Dok se izglasavala nova vlada, ispred Parlamenta Federacije održavali su se prosvjedi u organizaciji SDA i DF-a. Nekoliko stotina najljućih pripadnika tih stranaka sinkronizirano je napadalo zastupnike iz reda bošnjačkog naroda koji su dali potporu novoj vladi. Pod salvom psovki, ali i fizičkih udaraca, našlo se nekoliko zastupnika manjih stranaka koji su se priklonili Vladi koju čine tzv. Trojka i HDZ/HNS. Bila je to kulminacija višemjesečnih političkih igrica koje su počele neposredno nakon održavanja općih parlamentarnih izbora prošle godine. Podsjetimo, u izbornoj noći visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je amandmane na izborni zakon Federacije BiH. Prema nametnutim odredbama, broj predstavnika u klubovima naroda, Hrvata, Srba i Bošnjaka, povećan je sa 17 na 23, a u klubu ostalih sa 7 na 11. Ovim izmjenama Dom naroda dobio je 80 umjesto dosadašnjih 56 zastupnika. Ono što je najbitnije u ovoj Schmidtovoj odredbi je da 13 izaslanika u svakom od klubova naroda može predložiti predsjednika ili potpredsjednika Federacije BiH.

Podmićivanje i prijetnje

Na ovaj način Schmidt je otklonio mogućnost preglasavanja od bošnjačkih stranaka unutar hrvatskog kluba Doma naroda Federacije BiH. Naime, preglasavanje hrvatskih stranaka u Domu naroda bio je plan koji su bošnjačke stranke, ponajprije SDA i DF, već godinama najavljivale u sklopu plana tzv. deblokiranja Federacije BiH. Prvim Schmidtovim nametanjem amandmana spriječen je takav razvoj situacije u hrvatskom klubu, ali je zakomplicirana situacija u bošnjačkom klubu. Odmah nakon izbora SDA je krenuo u opsežnu i dobro pripremljenu operaciju kupovanja izaslanika u Domu naroda. Raznim smicalicama, koje bi tek trebale dobiti sudski epilog, ova stranka uspjela je pridobiti čak četiri izaslanika u Domu naroda. Na taj način onemogućili su parlamentarnoj većini iz reda bošnjačkog naroda da većinu iz parlamenta projicira i u Dom naroda te na taj način predloži predsjednika ili potpredsjednika Federacije koji su nužni za potvrđivanje Vlade. Plan SDA i DF-a bio je kupovanjem glasova u Domu naroda izabrati svog potpredsjednika Federacije, koji bi potom odbio potvrditi Vladu Federacije sve dok Trojka i HDZ/HNS u Vladu ne bi primili SDA i DF. Kupovanje je bilo toliko uspješno da su unutar kluba Bošnjaka uspjeli izabrati Refika Lendu, koji je potom izabran za potpredsjednika Federacije. Odmah nakon izbora on je vrlo jasno rekao kako neće potvrditi ni jednu vladu u kojoj nema SDA, pravdajući takav stav izbornom voljom u klubu Bošnjaka Doma naroda Federacije BiH. SDA i DF su u operaciji kupovanja većine u bošnjačkom klubu Doma naroda Federacije koristili ogromne fondove koje su, kako se počinje otkrivati, izvlačili iz velikih javnih sustava poput telekom-operatora i Autocesta Federacije BiH. Prema izjavi Kenana Uzunovića, člana male stranke Bosanskohercegovačke inicijative, iz SDA su mu nudili milijunske iznose kako bi glasao protiv formiranje Vlade Federacije. Najprije su mu ponudili dva milijuna maraka, a potom čak tri milijuna. U samu operaciju bili su uključeni čelnici velikih sustava koji su po naputku stranačkih prvaka vodili operacije kupovanja izaslanika i parlamentarnih zastupnika.

Naprasna promjena

Stoga nije čudno što je Schmidt nametnuo izmjene kaznenog zakona kojima je predvidio drakonske kazne za kupovanje izaslanika i zastupnika nakon izbora. Nove izmjene kaznenog zakona predviđaju čak deset godina zatvora za takve pokušaje. Međutim, u prvi mah SDA je uspio preoteti bošnjački klub Doma naroda, imenovati svog potpredsjednika Federacije i blokirati sve procese u Federaciji. Stoga je Schmidt morao ponovno intervenirati kako bi odblokirao Federaciju.     Glavna poruka Christiana Schmidta nakon nametanja amandmana na izborni zakon u listopadu prošle godine bila je kako će na taj način spriječiti blokiranje formiranja vlasti u Federaciji. Schmidt tada nije predvidio mogućnost da jedna stranka ili koalicija ima većinu u Parlamentu, a druga u Domu naroda. SDA je do većine u Domu naroda došao kupovanjem te je na taj način anulirao volju većine iz Parlamenta. SDA je ovim akcijama riskirao opću osudu međunarodne zajednice, ali je jednostavno morao pokušati jer je ulog bio prevelik. Ova stranka već ranije je izbačena iz vlasti na razini BiH, a gubitak vlasti i na entitetskoj razini značio je gotovo sigurne kaznene procese za brojne političare iz stranke – od bivšeg šefa obavještajne službe Osmana Mehmedagića Osmice preko federalnog premijera Fadila Novalića do šefice KBC-a Sarajevo Sebije Izetbegović. Stoga nije čudo što mediji bliski stranci SDA već danima pozivaju na prosvjede ispred OHR-a, Predsjedništva i Parlamenta. Na posljednjim prosvjedima okupilo se tek nekoliko stotina ljudi, ali svi su primijetili kako su prosvjednici bili izuzetno agresivni. Stoga mnogi na domaćoj političkoj sceni, ali i u međunarodnoj zajednici, strahuju kako će SDA i DF maksimalno zaoštriti retoriku nakon što su izbačeni iz kombinacija za sastav vlasti na razini Federacije.

Radikalizacija politike

Posljednje izjave koje uključuju prozivanja za izdaju, marginalizaciju i palestinizaciju Bošnjaka idu upravo u pravcu maksimalne radikalizacije političke scene. Idući period za BiH će biti izuzetno bitan jer će se pokazati je li nova vlada sposobna provesti krupne reforme ili će postati talac radikalizacije političke scene od SDA i DF-a. Christian Schmidt je drugim nametanjem amandmana na izborni zakon Federacije napokon odblokirao uspostavu vlasti u Federaciji. Tzv. privremenim rješenjem omogućio je potvrdu Vlade bez potpisa predsjednika i dvaju potpredsjednika Federacije. Za potvrdu Vlade Nermina Nikšića bio je dovoljan potpis predsjednice Federacije iz reda hrvatskog naroda Lidije Bradare i potpredsjednika iz reda srpskog naroda Igora Stojanovića. Potpis drugog potpredsjednika, iz reda Bošnjaka, Refika Lende, nije bio potreban. Na ovaj način Schmidt je kaznio SDA zbog kupovanja izaslanika u Domu naroda i onemogućio njihovo blokiranje Federacije. Sam Schmidt je rekao kako je ovo jednokratna odluka. U pripremi je novi paket izmjena izbornog zakona koji će stupiti na snagu za godinu dana ako se stranke u međuvremenu ne dogovore o kompletnom paketu izmjena izbornog zakonodavstva. Prema predloženim rješenjima, koja bi na snagu stupila za godinu dana, potpredsjednik ili predsjednik Federacije, koji želi blokirati izbor Vlade Federacije, morao bi u svom klubu Doma naroda Federacije dobiti podršku 3/5 izaslanika ili 14 potpisa. Hrvatski narodni sabor oštro je istupao protiv rješenja iz OHR-a kojim bi se poništila odredba kako je za izbor Vlade potrebna suglasnost predsjednika i obaju potpredsjednika Federacije. Predstavnici Hrvata vrlo dobro znaju kako je navedena odredba jedina prepreka koja ih štiti od potpune marginalizacije političkog Sarajeva.

Briga Hrvata

Stoga nije čudno što su SDA i DF tražili od visokog predstavnika da se odredba kako je za izbor Vlade Federacije potrebna suglasnost tek dva od tri člana vodstva Federacije ugradi trajno u izborni zakon. Dakle, bili su spremni žrtvovati ovaj mandat ako bi u idućem izbornom ciklusu imali priliku trajno odstraniti Hrvate iz vlasti u Federaciji BiH. Hrvatski predstavnici u idućem razdoblju moraju biti svjesni kako je trenutno jedina važeća odredba u izbornom zakonu ona koja kaže kako za izbor Vlade Federacije nisu potrebna sva tri potpisa vodstva Federacije. Za godinu dana bi trebali stupiti na snagu novi Schmidtovi amandmani koji će regulirati pravo veta. Međutim, godinu dana je mnogo vremena. Pogotovo u BiH, u kojoj se politički događaji odvijaju dramatičnom brzinom. Stoga će u idućem periodu trebati biti iznimno budan kako netko drugi ne bi izlobirao da Schmidtova privremena odluka postane trajna na štetu Hrvata. Također, još nitko nije otvorio pitanje izbora člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Prema nekim najavama, ovo pitanje moglo bi se u idućem periodu riješiti između stranaka nove parlamentarne većine, a jedan od modela o kojem se raspravlja jest da se članovi Predsjedništva biraju u parlamentu na prijedlog klubova naroda. Nema sumnje da će pitanje izbora člana Predsjedništva dodatno zapaliti političku scenu u BiH. Dnevno.hr Read the full article

[tomasyono]

Rotšildų sėkmės principai

Schemų aiškumas ir paprastumas.  Moralinis elementas – esminis.  Norint sujungti suvienyti ir gauti palaikymą žmonių, laimėti pagarbą didelių ir mažų (win esteem of great and small) nepakanka tik materialių resursų, bet reikia ir dvasinių savybių. ——– TRUMPA ĮŽANGA Londone gyvenome netoli New Court jų – garsiojo centro, kur Nathan Mayer Rothschild pradėjo savo karjerą ir dinastija pasiekė savo…

[mentalnahigijena]

“Sveti” Stefan Nemanja Genocidni Stefan Nemanja je bio klasični srednjevjekovni vladar koji ničim nije zaslužio da bude proglašen za svetitelja. U njegovom životu nije bilo ničeg svetog. Cio život je ratovao, ubijao  ljude, borio se za vlast i za teritorije. Za svetitelja je proglašen jer je Srpska crkva osnovana kao privatna crkva Nemanjića i da bi se dinastija učvrstila, on je morao biti proglašen za svetitelja Veliki župan Raške Stefan Nemanja, rodonačelnik dinastije Nemanjića, rođen je 1113. ili 1114, a umro je 1199. godine. Navršava se 900 godina od njegovog rođenja i logično je bilo da tu godišnjicu Srpska crkva urnebesno slavi, kako ona i zna ­ sa stotinama predavanja, akademija, litija, priredbi... Međutim, nema ništa od toga, ovaj jubilej prolazi u tišini, niko u javnosti to i ne pominje, samo iz jednog razloga; Nemanja je kao beba kršten po obredu Rimske crkve, jer u Duklji nije bilo pravoslavnih svještenika. To SPC od njenog neukog stada mora da sakrije, stado u Crnoj Gori ne smije biti uzmemireno činjenicom da nam preci nijesu bili pravoslavci. Nemanja je oko 1185. godine osvojio katoličku Duklju/Zetu i pripojio je svojoj državi. Pravoslavlje u Duklji/Zeti počinje sa Nemanjićima, jer je poslije 1054. godine (kada su se odijelile Rimska i Carigradska crkva), Duklja potpala pod jurisdikciju Rimske crkve. Kao što sam već pokazao, Nemanja je rođen kao izbjeglica, najvjerovatnije na teritoriji današnje Podgorice. Mislim da će čitaocima u Crnoj Gori biti interesantno da predstavim jedno pismo u kojem se pominje Nemanja. Naime, barski nadbiskup Grgur Grizogono oko 1180. g. napisao je pismo Stefanu Nemanji. Eduard Peričić smatra da je baš Grgur Grizogono napisao "Ljetopis popa Dukljanina". Original pisma se nalazi u arhivu Kaptola u Splitu. Evo pisma: "Magistru Gvalteriju, glasovitom splitskom kanoniku i Svete Rimske Stolice legatu, Grgur, Dioklićanske i Barske crkve ponizni sluga, zdravlje i iskreni ljubavni savez. S najvećim poštovanjem primili smo pismo vaše dostojnosti koje ste nam uputili i razabravši njegov sadržaj zahvalni smo razmišljali o bezbrojnim dobročinstvima koje ste u svojoj dobrostivosti učinili vodeći brigu o našoj crkvi... razgovarajući s knezom i drugim splitskim odličnicima koji su nas uvijek običavali savjetovati svojom ljubavlju i razboritošću. Da je Salonitanska crkva imala primat u čitavoj Dalmaciji ­ to mi ne negiramo. I nama uopšte ne bi odgovaralo da se od nje dijelimo, već da od nje očekujemo savjet i ugodnu pomoć. No velika je razmirica izbila između našega grada i velikoga župana, o čemu sa vama nijesmo mogli razgovarati, zbog velikog meteža i pritisaka koji se dešavaju i bole nas. Osamsto perpera koje smo u prošloj godini očekivali da prihodujemo od svojih imanja on (veliki župan Nemanja) traži za sebe, a mi ne možemo da položimo traženu sumu, jer su polja opustošena, te je on ponovo zaprijetio gradu, o čemu bi prezviter Maraldus, očevidac svega ovoga, mogao da vam referiše. Tako, mnogim metežima i pritiscima izloženi, svi ljudi stenju i pate (gemunt et dolent). A od kneza Mihaila, čija briga za dioklićansku crkvu nije mala, ne može se u ovim okolnostima očekivati pomoć, pa ćemo se, postupajući po volji previšnje milosti, u korist naše crkve, i do postignuća nekoga rešenja, nadati bez sumnje u vašu nadu i pomoć." (Radoslav Rotković, Pismo nadbiskupa Grgura splitskom kanoniku Gvalteriju o nevoljama koje su i kler i kneza Mihaila snašle od Nemanjinih pritisaka, knjiga "Kraljevina Vojislavljevića XI ­ XII vijeka", Podgorica, 1999). Iz pisma provijava neraspoloženje prema Nemanji, a pohvalno se govori o dukljanskom knezu Mihailu. U borbi za prijesto Raške Nemanja je u bitki kod Pantina ubio i svog rođenog brata Tihomira. Povodom toga, Simo Živković u časopisu "Srpsko nasleđe" (broj 5, maj 1998), piše: "Čudna je politika naše crkve: Nemanja je svetac, iako je indirektno ubio svog brata Tihomira: porazio ga u jednom boju na Kosovu (1168). (Tihomir bežao, i onako težak u oklopu, udavio se u Sitnici.)" Simo Živković ovo "čudna je politika naše crkve", napisao je sa blagoslovom dvojice vladika te iste crkve, koji su bili članovi redakcijskog odbora, što sam već pokazao. Nemanja je bio vrlo krvoločan i svirep, za to imamo potvrdu, surovo je progonio jednu vjersku zajednicu, koju su i pravoslavna i rimokatolička crkva gledale kao jeretičku. Radi se o bogumilima. Evo jednog objašnjenja ko su bili bogumili: "BOGOMILI, pristalice verskog pokreta koji je verovatno nastao u X v. (kad se pominje pop Jeremija Bogomil u Bugarskoj) pod neposrednim uticajem ma nihejskih (dualističkih) učenja na Bliskom istoku. Socijalna osnova pokreta je nejednaka. Prezviter Kozma ih je u X v. optuživao kako 'uče svoje da se ne pokoravaju vlastima svojim, kore boljare, smatraju mrskim bogu onoga koji rabota za cara i svakome rabu govore da ne radi za svoga gospodara'. U Bosni je kasnije bogomilstvo odgovaralo plemstvu koje se borilo protiv Ugara kao osvajača i nosilaca katoličanstva. Ni bogomilsko učenje nije jedinstveno. Osnova mu je dualistička, u početku jako naglašena (pored boga dobra koji je stvorio duhovni svet, postoji i bog zla, koji je stvorio materijalni svet), da se kasnije svede na uopštenije učenje u borbi dobra i zla i čovekovom otpadništvu od svog prabića. Bogomili su odbacivali crkvenu hijerarhiju i posede, zatim crkvu, krst, ikone i sve molitve osim 'Oče naš' a delili su se na askete ('savršene') i obične vernike ('slušaoce' ili 'verne'), mada se i ovde javljaju odstupanja, sve do pojave djeda, crkvenog starešine u Bosni. Bogomilstvo se raširilo u Bugarskoj, Makedoniji, Raškoj (babuni), Bosni (crkva bosanska, dobri bošnjani, krstjani, patareni), a prodrlo je i na zapad (katari u Italiji, albižani u Francuskoj)." (Nova enciklopedija u boji Vuk Karadžić ­ Larousse, I, A ­ K, Beograd, 1977, str. 222) U Beogradu je 1935. objavljeno drugo izdanje udžbenika "Istorija opšte hrišćanske i srpske pravoslavne crkve (za više razrede srednjih škola)", autori su bili protoprezviter Živ. M. Marinković i Jevrem Igumanović a izdavač Izdanje knjižare Vlad. N. Rajković i komp. U knjizi, na stranama 56 i 57 postoji poglavlje "Bogomili". Evo ga: "Poreklo bogomilske jeresi. Ova jeres vodi svoje poreklo od starog persijskog manihejstva koje se u VII veku pojavilo u Jermeniji i pod imenom novo manihejstvo ili pavlovstvo, po apostolu Pavlu, čije su poslanice najviše čitali. Ova se jeres tako naglo širila po Jermenskoj, da su protiv njenih pristalica vizantinski carevi preduzimali krvava gonjenja, dok ih, najzad, nisu preselili u Plovdiv, u današnjoj Trakiji. Odavde su se brzo raširili po celom Balkanskom Poluostrvu pod imenom bogomili. Kod nas su, u Nemanjinoj Srbiji, bili poznatiji pod pogrdnim imenom babuni. U Bosni su poznati pod imenom kršćani. Iz Bosne su se širili sve dalje na zapad i dospeli čak do Francuske. Tamo su ih nazivali katarima, a u Italiji patarenima. Organizacija i učenje bogomila. Iako su bogomili učili o međusobnoj jednakosti, kao i da svaki od njih može biti propovednik ili učitelj, ipak su imali svoju organizaciju. Na čelu te organizacije bio je djed, a do njega dvanaest strojnika. Među strojnicima najugledniji zvao se gost, a drugi po redu starac. Svi pak oni, koji su svoje verske obaveze savesno i tačno ispunjavali, nazivali su se starešine. U osnovi njihovog verskog učenja bio je manihejski, upravo gnostički dualizam, tj. verovanje u jednoga dobroga Boga i zlog duha ­ đavola. Posljednji je, a ne Bog, tvorac vidljivog, materijalnog sveta, pa i čoveka. Zato čovek, kome je Bog dao dušu, ali koja se nalazi zarobljena u telu, treba da je oslobodi tog satanskog okova. A to može postići samo ugušivanjem svojih želja askezom. Otuda su veoma strogo postili. Preporučivali su i uzdržavanje od braka. Bogosluženja nisu imali, otuda im ni hramovi nisu bili potrebni. Na duge molitvene skupove okupljali su se po privatnim kućama, i to noću. Odbacivali su vaskrsenje (jer je telo đavolsko), svete tajne, obrede, krst, ikone. Naročito su bili protivnici ubijanja, makar i u ratu. Jer, učili su, ubijajući ljude, mi ih lišavamo svake mogućnosti da strogom askezom dušu svoju oslobode satanskog okova (tela). Zato su bili i protiv vojske. Ovakvim svojim unakaženim i razornim učenjem bogomili su bili veoma opasni po crkveni, društveni i državni poredak. I nije čudo što su u svima državama gonjeni i od crkve i od državne vlasti. Kod nas, u Srbiji, uništeni su za vreme Stevana Nemanje. Oni što ne htedoše da se odreknu ove jeresi, pobegnu u Bosnu Kulinu Banu. Tu su našli plodno zemljište za svoju jeres, jer je i sam Kulin bio bogomil." Danas je uobičajeno da se nazivaju bogumili, a ne bogomili. Sad da pogledamo prvoklasni izvor kako se Nemanja obračunao sa bogumilima u Raškoj/Srbiji. On ih je istrijebio, današnjim rječnikom rečeno ­izvršio je genocid nad njima. To nam predstavlja niko drugi  do njegov sin Stefan Prvovenčani: "Kao nekada prorok Ilija, koji je ustao na bestidne jereje, i on obliči njihovo bezboštvo; jedne spali, a druge različitim kaznama kazni, treće liši zemlje od države svoje a domove njihove i sva njihova imanja sakupivši, razdade ih leproznim i ubogim. A učitelju i načelniku njihovom odreza jezik u grlu  njegovom, koje ne ispoveda Hrista, sina Božjeg. I knjige njegove nečastive spali i ovoga izagna, zapretivši da se nikako ne ispoveda ni pominje trikleto ime. I sasvim iskoreni tu prokletu veru, da se ona ne pominje nikako u državi njegovoj, već da se slavi jedinosušna i nerazdeljiva i životvoreća Trojica: Otac i Sin i Sveti Duh, svagda i sada i u veke vekova, amin." (Stefan Prvovenčani, Sabrana dela, Srpska književna zadruga, Beograd, 1999, strana 37). Srpska crkva, danas zvana Svetosavska crkva, kako je nazivaju sami njeni najviši velikodostojnici, imala je predistoriju tako što je prvi svetac ove crkve ­ Nemanja, u monaštvu nazvani Simeon, bukvalno istrijebio u svojoj državi pripadnike jedne vjerske zajednice, to je bio prototip onoga što danas zovemo ­ genocid. I Rimska crkva je nad bogumilima ­ katarima, izvršila ono što danas zovemo genocid. U srednjevjekovnoj Francuskoj bogumili su zvani katarima. Katari (starogrčki: καθαροί ­ čist, povezano sa katarzom, što znači pročišćenje) ili Albižani (po gradu Albi u Langdoku, današnja Francuska) bili su pripadnici hrišćanskog pokreta koji se širio Evropom od 11. do 14. vijeka. Smatra se da je katarsko učenje nastalo pod uticajem bogumilskog učenja sa Balkana. Rimska crkva ih je zbog njihovih ubjeđenja proglasila za jeretike i surovo  progonila, krajem 12. i početkom 13. vijeka. Papa Inoćentije III je pozvao na krstaški rat protiv katara. Krstaški rat je poslije više godina završen tako što su ubijene desetine pa čak i stotine hiljada katara. Papu Inoćentija III, koji je pokrenuo genocid nad katarima, niko nije proglasio za svetitelja, niti to ikome pada na pamet. Milorad Tomanić piše o Nemanji: "Posle lekcije koju je dobio od cara Manojla, Stefan Nemanja se primirio i do kraja carevog života nije preduzeo ništa što bi ovog moćnika moglo da naljuti. Međutim, Nemanja je slabije od sebe imao na drugoj strani ­ u svojoj zemlji. Osim što je braću doveo u red, nateravši ih da priznaju njegovu vrhovnu vlast, odlučio je i da Rašku učini verski jednoobraznom zemljom, tj. isključivo pravoslavnom. Glavni problem na tom putu bili su mu bogumili. Zato je Stefan Nemanja krenuo u veliko istrebljenje (danas bi to nazvali genocid) svih onih bogumila koji nisu želeli da prihvate pravoslavlje i da se pokrste. Jedni su uspeli da izbegnu u Bosnu kod Kulina­bana. drugi su se pokrstili, a oni najprivrženiji svojoj veri masovno su ubijani, pa su čak i živi spaljivani u ime Hristove crkve i pravoslavlja. Na velikim lomačama spaljivane su i bogumilske knjige (prizori koji će se ponoviti i u vreme Trećeg rajha), tako da istrebljenje (genocid) nije bilo samo fizičko nego i duhovno." (Milorad Tomanić, Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Beograd, 2001). Tomanić priča da je Nemanja radio isto što i ustaše, ali nekih 750 godina prije ustaša. Komentariše Nemanjih genocid nad bogumilima: "Ne podseća li ovo na priču iz NDH. 'Jedna trećina mora se pokatoličiti, jedna trećina mora napustiti zemlju. jedna trećina mora umreti'!" (ista knjiga). Stefan Nemanja je bio klasični srednjevjekovni vladar koji ničim nije zaslužio da bude proglašen za svetitelja. U njegovom životu nije bilo ničeg svetog. Cio život je ratovao, ubijao ljude, borio se za vlast i za teritorije. Za svetitelja je proglašen jer je Srpska crkva osnovana kao privatna crkva Nemanjića i da bi se dinastija učvrstila, on je morao biti proglašen za svetitelja. Protojerej stavrofor prof. dr Radomir Popović, redovni profesor Bogoslovskog fakulteta u Beogradu održao je 2008. u Beogradu predavanje na temu "Sveti Simeon Mirotočivi i pravoslavlje u srpskim zemljama". U želji da uzdigne Nemanju trućao je neke besmislice, kako je Stefan Nemanja ravan Isusovim apostolima: "Naravno, životopisci vide prepodobnog kao ravnoapostolnog, kao onoga koji je primio angelski obraz. Kako je to prepodobni Simeon ­ ravnoapostolni? Upravo po tome što je učvršćivao pravoslavnu veru u Raškoj državi toga doba, pre svega građenjem zadužbina koje smo nabrojali, i mnogim drugim koje nisu možda evidentirane u žitijima koje imamo, a kojih je svakako bilo." (www.svetigora.com/node/3588). Ovaj argument kako je Nemanja krajem 12. vijeka učvršćivao pravoslavlje u Raškoj, jednako je jak kao kad bi neko dao pohvale sv. Franju Asiškom kako je učvršćivao rimokatoličku vjeru u Italiji. Ko je to Rašku htio da otrgne od pravoslavlja krajem 12. vijeka? Uistinu, Stefan Prvovenčani ­ sin Nemanjin, od rimskog je pape dobio kraljevsku krunu 1217. godine. Ili je Popović pod ovim "učvršćivao pravoslavnu veru" mislio na genocid koji je Nemanja izvršio nad bogumilima? Nemanja je proglašen za svetitelja svega godinu dana poslije smrti, nije bilo nikakvog provjeravanja njegovog života, nikakva čuda se nijesu desila u tih godinu dana, jednostavno, pao je dogovor unutar vladarske porodice da se svi vladari Nemanjića počnu proglašavati za svece, kako bi se tako učvrstio njihov kult među plemstvom, srbljima i drugim pravoslavcima njihove države. Željko Fajrić u knjizi "Sveta loza Stefana Nemanje" (www.rastko.rs), kaže u vezi toga: "Izgleda da je širenje Nemanjinog kulta ipak bilo više namera Savina i Stefanova nego što je to bilo stvarno spontano. Kao mudri državnici znali su da ovakav kult može da učvrsti dinastiju Nemanjića i da zahvaljujući tome doprinese unutrašnjoj stabilnosti u državi." Željko Fajfrić je pravnik ­ advokat, ali na vrlo pitak i razumljiv način piše istorijske knjige. Drži se izvora i izvan onoga što izvori kazuju ne postavlja teorije i ne daje fantastične zaključke, što inače rade mnogi profesionalni srpski istoričari. Nekoliko njegovih knjiga se nalazi na srpskom nacionalističkom naučnom portalu www.rastko.

[izgubljena007]

Žikina dinastija 😩💅✨

i feel like watching a 1970/80s movie

[tvinemania]

Serija DINASTIJA: Ko su srpski Karingtonovi? Plus - intervjui glumaca | ...

[zanimljivaekonomija]

Završena restauracija Spomenika knezu Mihailu na Trgu Republike

BEOGRAD - Restauracija Spomenika knezu Mihailu je završena i Beograđani i gosti glavnog grada ovaj spomenik, svojevrsni ukras Trga Republike, mogu da ponovo vide u njegovoj punoj lepoti. Zbog nepredviđenog pomeranja radova na restauraciji, izazvanog pandemijom, desilo se da se skidanje skela i otkrivanje spomenika desilo na ovaj dan, 10. jun, a to je datum kada je pre 152 godine ubijen knez Mihailo Obrenović u Košutnjaku. Tako su svi koji su danas bili kod spomenika u neku ruku i odali počast knezu Mihailu i svemu što je uradio za Srbiju. Spomenik na Trgu Republike je podignut 1882. godine, a za ovih 138 godina čišćen je svega dva puta, poslednji put 1986. godine. Ovo je, kako kažu u Skupštini grada, najtemeljitija rekonstrukcija do sada. Skinuta je patina koja je pokrivala reljefe koje je izradio naš čuveni arhitekta Konstantin Jovanović i koji prikazuju delove iz srpske istorije, a koje Beograđani i svi posetioci sada mogu mnogo bolje da vide. Sama skulptura Mihaila Obrenovića koju je izradio Enriko Paci, autor i čuvenog spomenika Danteu u Firenci, sada je vidljivija u svim svojim detaljima. Takođe je obavljena rekonstrukcija postamenta, obnovljeni su kandelabri, a obavljeno je i čišćenje od grafita. Spomenik knezu Mihailu je treći spomenik u glavnom gradu Srbije koji je rekonstruisan ili restauriran u kratkom vremenskom roku, posle „Pobednika“ i Spomenika zahvalnosti Francuskoj. U narednih godinu-godinu i po Beograd će dobiti i nekoliko novih spomenika. Na Savskom trgu biće spomenik Stefanu Nemanji, preko puta Univerzitetske biblioteke biće podignut spomenik Mihajlu Pupinu, potom spomenik Aleksandru Karađorđeviću između dva dvora i spomenik Diani Budisavljević u Savskom parku.

Foto: M.Karan/B.Tomović

[nociodvelura]