#apstrakt | Explore Tumblr posts and blogs

my-hecatomb-for-strength · 2 years ago

Text

TESAVVUF (SUFIZAM; DERVIŠLUK) - SRCE ISLAMA JE NEPRAVAZIĐENA METODA ODGOJA KOJA VODI INTEGRACIJI LIČNOSTI

Kelmu'l Šifa'-Historijsko naslijeđe, tesavvuf i kultura "Eseji o tesvvufu" 1438/2017; 45-47, God. XIII:32-39 TESAVVUF (SUFIZAM; DERVIŠLUK)-SRCE ISLAMA JE NEPRAVAZIĐENA METODA ODGOJA KOJA VODI INTEGRACIJI LIČNOSTI Mevludin HASANOVIĆ Od svoga postanka vjera u Allaha je opsjednuta neprijateljima iznutra i izvana, koji su nastojali da razore njene same temelje. U neka vremena oni su u tome uspjeli kroz potpuni ateizam (bezbožništvo), ali mnogo češće slobodnim mišljenjem i korupcijom. Uopšteno, duhovno-umni ljudi današnjice imaju nekolicinu savjetnika i učitelja koji posjeduju sposobnost da ih nasavjetuju i da ih treniraju u učenjima Božijih poslanika i evlijullaha (visoko pobožnih ljudi). Na nesreću, oni rijetko nalaze vodiče sposobne da ih vode u učenjima islama na tako visokim stazama morala i etičnosti koji čine religijski suštinski karakter. Sufizam je srce islama a to srce je puno ljubavi. Sufija se naziva fakir-om-neko ko ne posjeduje ništa, čak niti sebe samoga. Međutim u stvarnosti, on posjeduje sve i ništa, a niko na ovom svijetu ne posjeduje njega. Put počinje znanjem. Pod zaštitom znanja pojedinac raste da postane nježno, ljubazno, i divno biće, kao što je sve stvoreno da bude. Tada Gospodar zavoli čovjeka a čovjek zavolji Njega. "A ko god voli svoga Gospodara, svi i sve voli njega." (Kabbani 1999). Situacija nije uvijek bila poput ove. Tome suprotno, ovu svetu misiju, ovaj veliki hizmet pozivanja Ummeta na podsjećanje na njegovo ispravno nasljeđe uokvireno Kur'anom i uspostavljeno Sunnetom poslanika Muhammeda, salallahu alejhi ve selem, nekada su obavljali pobožni, posvećeni, Bogu odani i iskreni učenjaci duhovnosti. Ovi pojedinci, u vremenu, poznati su pod imenom Sufije, od riječi izvedene od Arapskog izraza Safa'a što znači "očistiti", zbog marljivosti sa kojom su se usredsredili da se čvrsto drže Sunneta kojeg su uposlili da očisti njihove karaktere od svih nedostataka u ponašanju i moralnosti (Kabbani, 1999). Sufije smatraju da je iluzija vidjeti ljude drugačijim i odvojenim od prirode i Univerzuma. Krivi sistem vrijednosti i veća zaokupljenost imetkom i posjedovanjem nego življenjem i bivstvovanjem, također je iluzija. Gomilanje imetka, posjedovanje, podjela, fragmentiranje i uništavanje, povezani su s ovim iluzornim shvatanjima. Sve dok smo zaslijepljeni iluzijama, doživljavamo samo dio, ali ne i cjelokupnu realnost. Jedan od najvažnijih sufijskih zadataka je oslobađanje sebstva od iluzija. U tom smislu, psihoanaliza, dinamska psihoterapija i sufizam opet su na istom putu. U psihoterapiji, procesom slobodnih asocijacija i ponovnim proživljavanjem ranijih trauma, bilo stvarnih ili izmišljenih, osoba postepeno oslobađa self/sebstvo od ranijih iluzija i distorzija. Tada se događaji prošlosti, iskustvo sadašnjosti i buduće mogućnosti mogu shvatiti u svjetlu realnosti. Sufije slijede isti put, sa u osnovi istom svrhom. Oni pomoću meditacije pristupaju problemu, a akcenat ne stavljaju na riječi nego na unutrašnja iskustva /proživljavanja/ i djela. Procesom meditacije i prekidom racionalnog mišljenja, uz osvještavanje unutrašnjih senzacija, sufije su razvili tehniku osluškivanja neograničenih snaga nesvjesnog. Ono što fascinira u sufijskoj psihologiji jeste da nesvjesno u sufizmu nije psihološki apstrakt nego konkretna realnost. Potiče iz stomaka, organa, i srca, i ima psihološku osnovu. Vegetativne i autonomne funkcije nervnog sistema dio su nesvjesnog. Koncept nesvjesnog u psihoanalizi.

Mevludin HASANOVIĆ

Od svoga postanka vjera u Allaha je opsjednuta neprijateljima iznutra i izvana, koji su nastojali da razore njene same temelje. U neka vremena oni su u tome uspjeli kroz potpuni ateizam (bezbožništvo), ali mnogo češće slobodnim mišljenjem i korupcijom.Uopšteno, duhovno-umni ljudi današnjice imaju nekolicinu savjetnika i učitelja koji posjeduju sposobnost da ih nasavjetuju i da ih treniraju u učenjima Božijih poslanika i evlijullaha (visoko pobožnih ljudi). Na nesreću, oni rijetko nalaze vodiče sposobne da ih vode u učenjima islama na tako visokim stazama morala i etičnosti koji čine religijski suštinski karakter.Sufizam je srce islama a to srce je puno ljubavi. Sufija se naziva fakir-om-neko ko ne posjeduje ništa, čak niti sebe samoga. Međutim u stvarnosti, on posjeduje sve i ništa, a niko na ovom svijetu ne posjeduje njega.Put počinje znanjem. Pod zaštitom znanja pojedinac raste da postane nježno, ljubazno, i divno biće, kao što je sve stvoreno da bude. Tada Gospodar zavoli čovjeka a čovjek zavolji Njega. "A ko god voli svoga Gospodara, svi i sve voli njega." (Kabbani 1999).

Situacija nije uvijek bila poput ove. Tome suprotno, ovu svetu misiju, ovaj veliki hizmet pozivanja Ummeta na podsjećanje na njegovo ispravno nasljeđe uokvireno Kur'anom i uspostavljeno Sunnetom poslanika Muhammeda, salallahu alejhi ve selem, nekada su obavljali pobožni, posvećeni, Bogu odani i iskreni učenjaci duhovnosti. Ovi pojedinci, u vremenu, poznati su pod imenom Sufije, od riječi izvedene od Arapskog izraza Safa'a što znači "očistiti", zbog marljivosti sa kojom su se usredsredili da se čvrsto drže Sunneta kojeg su uposlili da očisti njihove karaktere od svih nedostataka u ponašanju i moralnosti (Kabbani, 1999).

Sufije smatraju da je iluzija vidjeti ljude drugačijim i odvojenim od prirode i Univerzuma. Krivi sistem vrijednosti i veća zaokupljenost imetkom i posjedovanjem nego življenjem i bivstvovanjem, također je iluzija. Gomilanje imetka, posjedovanje, podjela, fragmentiranje i uništavanje, povezani su s ovim iluzornim shvatanjima. Sve dok smo zaslijepljeni iluzijama, doživljavamo samo dio, ali ne i cjelokupnu realnost.Jedan od najvažnijih sufijskih zadataka je oslobađanje sebstva od iluzija. U tom smislu, psihoanaliza, dinamska psihoterapija i sufizam opet su na istom putu. U psihoterapiji, procesom slobodnih asocijacija i ponovnim proživljavanjem ranijih trauma, bilo stvarnih ili izmišljenih, osoba postepeno oslobađa self/sebstvo od ranijih iluzija i distorzija. Tada se događaji prošlosti, iskustvo sadašnjosti i buduće mogućnosti mogu shvatiti u svjetlu realnosti. Sufije slijede isti put, sa u osnovi istom svrhom. Oni pomoću meditacije pristupaju problemu, a akcenat ne stavljaju na riječi nego na unutrašnja iskustva /proživljavanja/ i djela. Procesom meditacije i prekidom racionalnog mišljenja, uz osvještavanje unutrašnjih senzacija, sufije su razvili tehniku osluškivanja neograničenih snaga nesvjesnog. Ono što fascinira u sufijskoj psihologiji jeste da nesvjesno u sufizmu nije psihološki apstrakt nego konkretna realnost. Potiče iz stomaka, organa, i srca, i ima psihološku osnovu. Vegetativne i autonomne funkcije nervnog sistema dio su nesvjesnog.

Koncept nesvjesnog u psihoanalizi bio je ometen ograničenjima topografske teorije. Psihoanalitička teorija je zanemarila ulogu visceralnih, autonomnih i vegetativnih aspekata centralnog nervnog sistema, kao građevinskog materijala potrebnog za razvoj nesvjesnih fantazija, percepcija i misaonih procesa.Koncept nesvjesnih sila u sufizmu obuhvata nesvjesno u psihoanalizi, ali uključuje i Jungov koncept kolektivnog nesvjesnog. U isto vrijeme, to nadilazi čovjekovo iskustvo – sadašnjost, prošlost ili budućnost.

Nesvjesne sile u sufizmu obuhvataju animalno, vegetativno i neorgansko stanje našeg bića, kao i naša ljudska, duhovna i univerzalna stanja.Sufije smatraju da je svjesno poput čaše, a nesvjesno poput okeana. Svaka individua je poput čaše, a mi svi zajedno s prirodom činimo okean, Realnost koje nismo svjesni. Individua, gubeći ograničenost čaše i oslobađajući sebstvo, može biti ponovo ujedinjena s okeanom bitka. Tada ljudi postaju jedno sa svim drugim aspektima života, a tjeskoba odvojenosti /separacijska anksioznost/, usamljenost i izolacija nestaju. Sufije smatraju da kad se kap vode vrati u okean, iako izvana gubi identitet svoje kapljičnosti, tj. prestaje biti kapljica, ona dobija trajnost vječnog okeana. Nesvjesne sile u sufizmu imaju sličnosti s konceptom nesvjesnog u psihoanalizi. I jedno i drugo sastoje se od prošlih asocijacija, fantazija, imaginacija, iluzija, inspiracija i pamćenja. Nesvjesne sile dio su animalnog nefsa i dobijaju energiju iz senzualnog i nagona srdžbe. Sufijska ideja nesvjesnog inkluzivnija je od Freud-ovog koncepta nesvjesnog. Sufije smatraju da se nesvjesno sastoji ne samo od fantazija, snova, iluzija i ranijih oblika misaonih procesa, nego i od organske i psiho-spiritualne veze između ljudi, prirode i Univerzalne Realnosti (Hakk).

Razvoj različitih psihoterapijskih pravaca na Zapadu tokom XX stoljeća omogućio je novi pristup u pružanju pomoći osobama s emocionalnim smetnjama. Psihoanaliza i kulturalna /socijalna/ antropologija dale su korisne instrumente za proučavanje drugih kultura, različitih načina za ublažavanje emocionalne patnje i različitih metoda za dalji razvoj i integraciju ličnosti u pojedinim kulturama.

Zapad je postepeno shvatao da se na Istoku, već hiljadama godina, koriste efikasne psihoterapijske tehnike u radu s ljudima koji pate. Komparativno izučavanje zapadnih psihoterapijskih tehnika i istočnjačkih „psihomističnih“ praksi proširuje i usavršava naše znanje o razvoju čovjeka, zdravlju i integraciji.

Šafi govori o sufijskom konceptu emocionalne i duhovne patnje i sufijskim metodama za ublažavanje ovih patnji i za postizanje integracije ličnosti, te sufijske koncepte i metode poredi s konceptima psihopatologije i metodama tretmana u psihoanalizi i dinamskoj psihoterapiji.

Sufije smatraju da se jedinstvo postiže intenzivnim emocionalnim angažmanom i posebnim odnosom tragaoca sa sufijskim vodičem ili „duhovnim liječnikom“. Učenik/tragalac (ašik) se potpuno posvećuje i predaje vodiču/piru/učitelju. Intenzivna, duhovna ljubav, išk, esencija je ovog odnosa i njegova integrativna snaga (Šaffi 2014).

Vodeća snaga lične reintegracije je uslov stabilnog muslimanskog Ummeta

U današnjim nemirnim, složenim i konfuznim smjenjivanjima mnoštva događanja u svijetu, a posebno u svijetu muslimana, konfrontirani sa ovakvom situacijom, pitamo se: "Kojim pravcom je vođena naša zajednica (Ummet)? Istina je da bi se tokom vremena mogle poduzeti mjere u zajednici da pripreme dobre i mudre učenjake, čiji bi im neumrljani životi mogli dozvoliti da funkcionišu kao modeli te da poduzmu misiju podsjećanja Ummeta Poslanika Muhammeda, salallahu alejhi ve selem, na poruku iznesenu u Kur'anu i Sunnetu (životni primjer Muhammeda salallahu alejhi ve selem). Allah traži: ".. slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na pravom su putu!". (Ja-sin; 21) (Korkut, 1989)Potom, naša situacija bi bila popravljena a mi bi smo bili nagrađeni i podignuti u one položaje koje nam je Allah dž.š. dosudio u ovom životu kao i na Ahiretu.

Ljudi koji teže visokoj duhovnosti mogu doći i biti prijatelji pročišćenih učitelja - sufijskih učitelja - onoliko dugo koliko to žele. Ali ako žele biti jedan od ove skupine Bogu predanih, onda trebaju biti u stanju reći:"Ja sam rob Kur'anaSve dok sam živ.Ja sam prašina na putu Muhammeda,Odabranog."(Mevlana Dželaluddin Rumi)"Oni koji su se zakleli na vjernost - zakleli su se, doista, na vjernost samom Allahu - Allahova ruka je iznad ruku njihovih! Onaj ko prekrši zakletvu krši je na svoju štetu, a ko ispuni ono na što se obavezao Allahu, On će mu dati veliku nagradu" (Al-Fath; 10)

Škole pročišćenja (at-turuq as-sufijja)

Poznato nam je da je u prvom stoljeću nakon Hidžre, odricanje od ovog svijeta (zuhd) naraslo kao reakcija protiv odavanja ovozemaljskim užicima u društvu. Izvedeno iz principa koji slijedi iz Allahove naredbe Njegovom Pravednom Miljeniku da očisti ljude, praktičari ovog puta su prionuli čvrsto na Poslanikon način života kao što je to bilo reflektovano u životima njegovih ashaba i njihovih nasljednika tabijina, ovim načinima oni su se uposlili da očiste svoja srca i karakter od loših manira te da uliju u svoja sopstvena jastva kao i u ona okolo njih određena ponašanja (držanja).

"Dođi, izmeti sobu svoga srca,učini je spremnom da bude dom Voljenom.Tek kada tvoje samoljublje napusti ti srce, u njega će ući Voljeni.U tebi, bez tebe, On će pokazati Njegove ljepote svima da ih vide."(Mahmud Šabistari)

Za ideal su imali ispravan moralni ugled Najboljeg u čovječanstvu, Poslanika Muhammeda s.a.v.s.

"Gospodaru naš, pošalji nam poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!" (Al Baqara; 129)

"Mi smo vam jednog od vas kao poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči." (Al-Baqara; 151)

"Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi." (Ali Imran; 164)

"Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih zaista smiriti. - A Allah sve čuje i sve zna." (At-Tawba; 103)

"On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi,.." (Al-Džumu'a; 2) (Korkut, 1989)

Sporom evolucijom, ovako upravljanje je završeno kao škola praktičnog mišljenja i moralne akcije obdareno sopstvenom strukturom pravila i principa. Ovo je postala osnova koju koriste Sufijski učenjaci da uprave ljude Pravim Putem. Kao rezultat, uskoro je svijet svjedočio razvoj varijanti škola pročišćenja Ego-a (Tezkijet an-nefs). Sufijska misao, pošto se svuda rasprostrla, servirana kao dinamična snaga iza rasta i fabrikovanja islamskog obrazovanja.

Ovaj ogromni napredak se pojavio od prvog stoljeća po Hidžri do sedmog stoljeća paralelno sa sljedećim razvojima:

- Osnova Božijeg Zakona i Zakonodavstva (fiqh), kroz njegove Imame r.a.

- Osnova sistema Vjerovanja (aqiidah) kroz al-Aš'ari-ja i druge;

- Nauke hadisa (Tradicija Poslanika s.a.v-s.), rezultirajući u šest autentičnih zbirki i bezbroj drugih;

- Umijeće govora i pisanja arapskog (nehdžu-l-belaga)

Tarikat ili "put" je termin izveden iz tradicija Poslanika s.a.v.s. koji je naredio svojim sljedbenicima da slijede njegov sunnet i sunnet njegovih nasljednika. Značenje "sunnet-a" je "put" ili "način", pored toga značenje tarikata se nalazi u Kur'anskom ajetu: "A da se pravog puta (tarikat) drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili,…"(Al-Džinn; 16) Tarikat je dakle došao da bude termin primijenjen na grupe i pojedince koji pripadaju školi mišljenja koju provodi u praksu poseban učenjak ili "šejh", kako se često uobičava nazivati (Kabbani 1999).

Sufije smatraju da se jedinstvo postiže intenzivnim emocionalnim angažmanom i posebnim odnosom tragaoca sa sufijskim pirom ili „duhovnim liječnikom“. Učenik/Tragalac se potpuno posvećuje i predaje vodiču/učitelju. Intenzivna, duhovna ljubav, išk, esencija je ovog odnosa i njegova integrativna snaga.Sufije i neki psihoanalitičari, kao što je Erich Fromm (1956), slažu se i u ovome:“Čovjek – svakog vremena i kulture – suočen je s rješavanjem uvijek jednog te istog pitanja: kako da prevlada odvojenost, kako da postigne jedinstvo, kako da nadiđe svoj vlastiti život i nađe sklad. Pitanje je isto, jer potiče iz istog izvora: ljudske situacije, uvjeta ljudske egzistencije. Odgovor je različit. Na pitanje se može odgovoriti obožavanjem životinje, ljudskom požrtvovanošću ili vojnim osvajanjem, predavanjem užicima, asketskim odricanjem, opsesivnim radom, umjetničkim stvaralaštvom, ljubavlju prema Bogu i ljubavlju prema čovjeku.“

Fromm je smatrao da postoji više načina pomoću kojih ljudi pokušavaju prevazići odvojenost i iskusiti jedinstvo:

1. „Orgijastička“ stanja, izazvana jednom vrstom transa ili uz pomoć droge ili alkohola;

2. „Konformizam“ u civiliziranom društvu, bilo ono demokratsko ili totalitarno;

3. „Stvaralačka aktivnost“, u kojoj se ličnost sjedinjuje s materijalom i izrađenim predmetom;

4. „Ljubav“ – interpersonalno sjedinjenje i stapanje jedne osobe s drugom, ili mističko sjedinjenje čovjeka s Bogom

Sufije smatraju da se intenzivna ljubav skriva u svakome od nas. Kad se psihički osvijesti i aktivira, počinje da raste i da se razvija. Srce i nesvjesno predstavljaju plodno tle za intenzivnu ljubav. Životinjski nagoni, kao što su srdžba i strast, postepeno se preobražavaju pomoću alhemije intenzivne ljubavi u integrativnu snagu egzistencijalnog jedinstva (Šafi 2014).

Jezgrovna učenja na "putu"

Pir je perzijska riječ i znači ostario, star ili starija osoba, starac što na arapskom znači riječ šejh. U sufizmu, pir znači duhovni vođa ili liječnik za dušu. Pir igra značajnu ulogu u psihičkom i duhovnom razvoju učenika, tragaoca ili murida. Neka od svojstava pira su: zrelost, strpljivost, pouzdanje u Boga, oslobođenost od iluzija, oslobođenost od sebstva, i biti u svijetu a ne biti od njega (Šafi 2014).

Mada su pirovi/šejhovi primjenjivali različite metode u treniranju svojih sljedbenika, jezgra programa svakog od njih je bila identična. Situacija nije bila ništa drugačija od one koju nalazimo na fakultetima medicine ili prava danas. Pristup na različitim fakultetima može biti drugačiji, ali suština zakona, kao i vještina liječenja u medicini ostaju suštinski isto bilo gdje. Kada studenti diplomirajiu na ovim fakultetima, svaki student nosi biljegu tačno određenog karaktera datog fakulteta. Advokat, kao i doktor su uzeti podjednako u obzir, jer su njivove respektivne sklonosti različite.

Na sličan način, učenik koji je produkt posebnog pira/šejha će nositi biljegu pirovog/šejhovog učenja i karaktera. Posljedično tome imena koja su data različitim školama sufijske misli se razlikuju prema imenima i perspektivama njihovih osnivača. Ova varijacija se manifestuje u konkretnij metodi, u različitim izvanrednim, izvan očekivanja, duhovnim praksama, (poznatim kao evrad, ahzab ili azkar), korištenih kao praktična metodologija duhovne transformacije. Međutim takve različitosti nemaju ništa da rade sa religijskim principima. U bazičnom principu, sufijske škole su iste (Kabbani 1999)

Pir/šejh se smatra liječnikom za dušu, u pravom smislu te riječi, koji je i sam patio od bolesti odvojenosti /separacijske anksioznosti/, i koji je prošao intenzivna i teška terapijska i psihomistična iskušenja. Poslušnost i potpuno povjerenje u pira su vrlo važni koraci za početnika. Međutim, kako je to Hudžviri naglasio još prije više od 900 godina, liječnik mora biti vrijedan tog povjerenja.

Sufije smatraju da zrelost ne mogu postići sami. Oni osjećaju veliku potrebu za vođstvom i disciplinom. Staza je nepoznata, noć je mračna, a put prepun opasnosti: opasnost od zaokupljenosti sebičnošću, od lažnih vizija, pogrešnog tumačenja mističnih stanja, zastoja u razvoju, fiksacije u određenom stanju, od potrebe za uzimanjem različitih droga da bi se izazvala lažna mistična iskustva i nerijetko izrazita anksioznost i ludilo.

Tokom intervjua, pir/šejh procjenjuje reakciju tragaoca na nepoznata, paradoksalna ili iracionalna iskustva. Fleksibilnost, otvorenost i žeđ za znanjem važne su osobine za onoga koji traži. Svadljivost, rigidnost, a posebno sklonost ka racionalizaciji znaci su potencijalnih ograničenja.

Sufije smatraju da je neophodno da osoba ima sposobnost tolerancije iracionalnih i paradoksalnih situacija. Također su mišljenja da je neophodno da se tragalac odrekne “evidentne racionalnosti” i da postane “rastrojen/poremećen i iracionalan” prije nego dođe do pravog znanja.

Tokom inicijalne procjene tragaoca, manji akcenat se stavlja na ozdravljenje, liječenje i smanjenje simptoma, a veći na iskustvo spoznaje Univerzalne Realnosti. U tome je razlika između sufija i psihoterapeuta (Šafi 2014).

Sufijsko upravljanje pod kojim su pojedinci krenuli na put Allahu je bila fino-izbrušena maršruta koja je ucrtala na mapi kurs unutarnjeg i vanjskog napredovanja u religijskom vjerovanju i praksi (ad-Din). Slijedeći tradiciju ashaba Božijeg Poslanika Muhammeda salallahu alejhi ve selem, koji su često bili u njegovom društvu pod nazivom Ehl as-Sofa ("ljudi sa klupe"), praktikanti ovakvog opredjeljenja su živjeli u zajednici. Njihova mjesta stanovanja su bile džamije-škole (zavije), ograđena utvrđenja (ribat) i gostinjske kuće (hanikat), gdje su se skupljali u posebnim prilikama posvećenim tradicionalnim praznicima i proslavama prema islamskom kalendaru (id ili bajram). Oni su se također okupljali i na regularnoj bazi u udruženja za prenošenje znanja (suhba), skupove da zazivaju lijepa Allahova imena (Esma ul-husna) i da uče azkar (množina od zikir, "podsjećanje") naslijeđeno iz tradicije Muhammeda alejhi selam, kao i halke (krugovi, kružoci) za proučavanje islamskog prava. Još jedan razlog za njihovo okuplanje je bio da čuju nadahnuto predavanje i moralno podsticanje (waz en-nasihatu; vi'az)(Kabbani, 1999).

Psihoterapijski procesi, sažimanje aktivizma u zajednici i društvena reforma

U psihoterapiji prioritet se daje tretmanu. Pretpostavka je da će sa sticanjem uvida, putem vlastitog preispitivanja ranijih traumatskih iskustava, kod osobe doći do smanjenja simptoma koji joj stvaraju probleme, a time i do poboljšanja. Sufije smatraju da su patnja i bol neophodni u životu. Ciljevi sufija su vizija Realnosti, nestajanje u odnosu na Voljenog i integracija ličnosti. To zahtijeva bol, patnju i požrtvovanje. Smanjenje simptoma, ozdravljenje i blagostanje nisu ciljevi nego propratne, nus-pojave (Šafi 2014).Šejhovi podstiču svoje učenike da se aktivno odazovu Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.v.s., da očiste svoja srca i da pročiste svoje duše od niskih želja, podsticanih i izazvanih od Ego-a, te da se prevaziđu pogrešna vjerovanja. Sve je ovo postizano vjernim prijanjanjem za sunnet. Muhammeda salallahu alejhi ve selem. Metode sjećanja na Allaha, koje su oni ulili svojim studentima, su iste one metode koje je uspostavio Muhammed salallahu alejhi ve selem. Na ovaj način oni su širili ispravno ponašanje riječju i djelom, ohrabrujući vjernike da se posvete Svemogućem Allahu sa potpunim srcima. Cilj njihovog truda nije bio ništa manje nego zasluženje Allahovog zadovoljstva i nadahnute ljubavi za Njegovog Poslanika Muhammeda salallahu alejhi ve selem. Ukratko, ono što su oni ciljali je bio položaj na kojem bi Allah bio zadovoljan sa njima jednako onako kao što su i oni zadovoljni Allahom (Kabbani 1999).

Recimo, naprimjer, da tragalac pati od nesanice. Ako se smatra da je uzrok nesanice psihički ili spiritualni, pir može reći: “Ova nesanica je znak tvoje psihičke patnje. Sate budnosti koristi za meditaciju, čitaj sufijsku poeziju i, ako ti se plače, pusti suze da teku. Taj nemir će ti pomoći da očeličiš u vatri agonije i očajanja.” Sufije ne izbjegavaju tugu, depresiju, prolaznu iracionalnost ili doživljaj intenzivnih osjećanja. Oni to smatraju sastavnim dijelom pročišćenja. Međutim, ako tragalac postane isuviše anksiozan, tjeskoban, izbezumljen ili rascijepljen, podvojen, onda će mu senzibilan i iskusan pir savjetovati da smanji intenzitet i učestalost meditacije i propisat će mu konkretne i specifične zadatke u vidu služenja drugima, kako bi se modificirao intenzitet onoga što bi danas nazvali “regresijom”.

Terapijski učinci psihoterapije ili psihoanalize su ograničeni. Veliki broj studija pokazuje da bez obzira na vrstu terapije koja se primjenjuje, bilo da se radi o psihoanalizi, eksplorativnoj psihoterapiji, bihevioralnoj terapiji ili liječenju vjerom, ishod je isti. Oko dvije trećine pacijenata osjećaju olakšanje i smanjenje simptoma.

U psihoanalizi i psihoterapiji orijentiranoj na uvid, sada se manji akcenat stavlja na “tretman”, a veći značaj pridaje se upoznavanju samoga sebe i sticanju uvida u vlastitu ličnost, te u vlastiti odnos sa drugima.Sufizam i psihoterapija slažu se i u tome. Jedina razlika je što u sufizmu, na početku prakticiranja, “tretman” nije cilj. Sufije smatraju da je upoznavanje samoga sebe tek prvi stupanj iskustva Istinskog Znanja ili Univerzalne Realnosti.Separacijska anksioznost /tjeskoba odvojenosti/Jedna od pretpostavki u psihoterapiji jeste da pacijent najprije treba da osjeti tjeskobu, anksioznost, a onda koristi od terapije. Psihoterapija se fokusira na reduciranje simptoma i promjenu ličnosti koji se nalaze u osnovi poremećaja, a u svrhu boljeg prilagođavanja na svakodnevni život. U sufizmu, od suštinskog su značaja i patnja tragaoca i njegova svijest o prisustvu te patnje.Sufije i psihoterapeuti razlikuju se po tome što drugačije gledaju na uzrok patnje/boli i anksioznosti. U drugoj polovini XX stoljeća, zahvaljujući razvoju dječije psihijatrije, dječije analize i razvojne psihologije, postali smo svjesni da ponašanje privrženosti /engl. “attachment”/ i odnos između majke i djeteta u trudnoći, kao i u prve dvije-tri godine života igraju značajnu ulogu u formiranju ličnosti i razvoju psihopatoloških fenomena. Izgleda da ponašanje privrženosti i njegovo ispoljavanje u vidu separacijske anksioznosti imaju sada mnogo veći utjecaj na razvoj selfa nego edipalni konflikt.Sufije smatraju da “separacija” /odvojenost/ čini osnovu za razvoj anksioznosti /tjeskobe/ i psihičkih poremaćaja. Oni pri tome ne misle samo na odvojenost djeteta od majke, nego i na odvojenost čovjeka od čovjeka, odvojenost, tj. otuđenost čovjeka od prirode i od Univerzalne Realnosti. Prema sufijama, što je veća odvojenost, to je veći osjećaj fragmentacije /dezintegracije/ i stresa(Šafii 2014).Sufije su bili veoma svjesni čovjekove sklonosti ka samogratifikaciji, umišljenosti, samoprecjenjivanju ili samopotcjenjivanju. Oni ne koriste termine neuroza ili narcistički poremećaj ličnosti, ali u osnovi sufijskog razumijevanja psihičkih poremećaja jeste odnos individue prema samome sebi, prema drugima, prirodi i prema Bogu. Odvojenost od prirode i od Boga, kao i dualističko mišljenje, sufije smatraju uzrocima sebičnosti, umišljenosti i fragmentacije. Stalno suočavanje s narcističkim tendencama i njihovo postepeno reduciranje osnova su terapijskih metoda u sufizmu (Šafii 2014).

Cilj psihoterapije je da se ranije potisnuta osjećanja ispolje u otvorenoj terapijskoj atmosferi povjerenja i sigurnosti. Ponovnim proživljavanjem ovih osjećanja, pacijent uz pomoć terapeuta postepeno stiče uvid u uzroke svojih osjećanja, u nadi da će se osloboditi njihovih destruktivnih, problematičnih i razornih utjecaja. Neke od energija koje su bile investirane u intrapsihičke konflikte se neutraliziraju ili oslobađaju u svrhu zdrave prilagodbe.Odnos između tragaoca i pira/šejha ima snažnu transfernu komponentu, naročito u ranim stupnjevima psihospiritualnog razvoja. Pir je najvažnija i najznačajnija osoba u životu onoga koji traži znanje. Svoje unutrašnje misli, ideje, osjećanja, želje i nade tragalac izražava i projicira na pira, a često ga i idealizira kao dobrodušnog oca ili majku. Pir je u svakom trenutku svjestan fizičkog, emocionalnog i duhovnog stanja svoga učenika. Ponekad tragalac projicira magijske ideje i omnipotentne fantazije na pira/šejha.Obično se ljutnja, negativna i neprijateljska osjećanja prema piru ne ispoljavaju direktno, za razliku od psihoterapije gdje se to podstiče. Međutim, često se ta neprijateljska i agresivna osjećanja ispoljavaju kroz snove, te vidna ili slušna proživljavanja u toku meditacije. Tragalac otvoreno prenosi piru svoje snove, misli i vizije. Pir ih zatim komentira i interpretira kako bi pomogao tragaocu da modificira tjeskobu, osjećanje krivnje, seksualne ili agresivne nagone animalnog nefsa. Glavni akcenat se stavlja na konfrontaciju i modifikaciju narcističkih aspekata ličnosti (Šafi 2014). Prema tome ovi su pirovi/šejhovi bili svjetionici koji su otklanjali tamu osvjetljavanjem vjernikovog puta, kao što su čvrsti temeljni kameni na kojma bi zajednica mogla izgraditi temelje idealnog društva. Ovdje je ideal bio duh požrtvovnosti i nesebičnosti, koji su karakterisali svaki njihov napor. Ove vrijednosti u vremenu su prožimale cijelu društvenu izgradnju i čuvanje Islama. Gostinske kuće (hanikati), na primjer su bile vrlo često osnivane u susjedstvu siromašnih i ekonomski nenaprednih. Nepotrebno je isticati da su iz ovih razloga postajale ljekoviti pripravak za mnoge socijalne bolesti (Kabbani 1999).

U sufizmu se “prorada” različitih vrsta narcističkih otpora i sklonosti često odvija procesom premještanja. Sufijske priče, metafore, simbolična poezija, anegdote i kratke izreke starih pirova mnogo se koriste u svrhu klarifikacije, konfrontacije i interpretacije. Više od transfera.U sufizmu se od tragaoca očekuje da se, pomoću intenzivne ljubavi i potpunog povjerenja, odrekne vlastite volje i vlastitih želja, kako bi potpuno slijedio volju svoga pira. To se naziva iradah. U bukvalnom značenju riječ iradah odnosi se na “volju”, dok se u sufizmu posebno odnosi na entuzijastično, dobrovoljno i bezuvjetno odricanje od vlastite volje, u korist volje pira i Božije volje. Potpuno odricanje od vlastite volje, bez ikakvih dilema i ambivalentnosti, pomaže tragaocu na Putu oslobađanja i slobode od samoga sebe. Sufije su mišljenja da se osoba ne može osloboditi uvjetujućeg sebstva i animalnog nefsa sve dok se potpuno ne odrekne vlastite volje i dok ne počne potpuno vjerovati piru kao vodiču na Putu Realnosti. Iradah nadilazi koncept transfera u psihoterapiji. Transfer se bazira na infantilnim željama i htjenjima Ida, dok se iradah zasniva na najvišem stupnju čovjekove ljubavi prema psihospiritualnoj integraciji i Egzistencijalnom jedinstvu (Šafii 2014).Kao rezultat takvog učenja i treniranja nalazimo da su mnogi studenti koji su diplomirali na kursevima sufijskih šejhova, bili osnaženi da nose terete ostalih ljudi, jednako kao što su težili da rasvijetle put Istine. Još dalje, kroz svoje treniranje i samodisciplinu oni su razvili manifestnu i odlučujuću volju da tako čine. Iskreni, istinski učenjaci i učitelji tarikata nisu ostavili niti jedan kamen neprevrnut u vođenju svoga džihada, riječ koja znači podjednako: fizičku borbu protiv protiv ugnjetavanja i nepravde, kao i duhovnu borbu protiv nevidljivog primamljivanja draži koje su zamka za dušu (Kabbani, 1999).

Sufizam - put istrajavanja na Allahovom putuHistorijske knjige su ispunjene imenima Sufija koji su hrabro i požrtvovano istrajavali na Allahovom putu. Neki od njih su šehidi, koji su posvetili svoje živote konfrontaciji neprijateljima vjere i pozivanju čovječanstva Allahovoj prisutnosti, kao što su pozivali nazad one koji su skrenuli sa pravog puta i sunneta Muhammeda salallahu alejhi ve selem.

"Dođi, dođi, ma ko da si.Nevjernik, poklonik vatre, dođi.Naš put nije put očajanja.Čak i da si i sto puta obećanje prekršio,Dođi. Opet dođi."

(Mevlana Dželaluddin Rumi)

Oni su ovo usavršili mudrošću i bili su efikasni. Njihova imena i priče su brojne da se ne mogu smjestiti u jednu knjigu, koja bi imala stotine volumena.Suvišno je reći da su životi ovih sufijskih šejhova preplavljeni dokazima da je Sufizam - daleko od ohrabrivanja bjekstva od stvarnosti i povlačenja od svijeta, što smeta društveni napredak - podržao najviše vrijednosti socijalne svjesnosti onako dobro kako to zahtijeva religija i nauka. U stvari, oni su obezbijedili odgovarajuće svjedočenje jedne neprestane borbe (džihad) protiv socijalne nepravde i socijalne neaktivnosti koja je zauzela i čuva mjesto već vjekovima (Kabbani, 1999).

Reference:

Kabbani MH (1999) Tasawwuf: The Heart of Islam. The Muslim Magazine, II(4):32-34

Korkut B (1989) Prevod Kur'ana. Sarajevo: El Kalem.

Rumi MDž (1998) Come back, come back. U: Rumi, The hidden Treasure of

Shems Friedlander. Cairo: Safina Books by Max Group.

Šafii M (2014) Oslobađanje od sebe – Sufizam, meditacija i psihoterapija. Tuzla: Klinika za psihijatriju, Univerzitetski klinički centar Tuzla; Udruženje psihijatara Tuzlanskog kantona

1 note · View note

ada-otvoreno-u-prostoru-slobode · 6 years ago

Photo

aktivizam | istraživanje | intervencija

Bob i sankaška staza, Trebević, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

6 - 8. april / 24. maj 2018.

Dani arhitekture Sarajevo

KONKURS

VIII

...Eksplozijom crne kutije, nastaje zatišje. Umesto da oslobađanje 12 ljuljaški donese nove akcije i intervencije u javnom prostoru, intezitet kreativnog poleta grupe AΔA doživljava svoju "recipročnu vrednost". Iscrpljenost ideja, nestajanje i neizvesnost opstanka dosadašnjih ostvarenih dela nikako nisu posledica ove situacije, naprotiv, ideja je sve više ali je potrebno odrediti prioritete u donušenju odluka: U kom smeru idemo dalje? Kome šaljemo poruku? Kojoj novoj akciji se treba posvetiti i sa kojim sredstvima, u vremenu teškom za samoinicijativni altruizam i aktivizam u javnom prostoru, u okruženju u kome se to teško prepoznaje, pritisnuti osnovnim egsistencijalnim obavezama? Drevni čovek, današnji Homo Sapiens, teško da je uspevao da svoje vreme posveti isključivo oprostoravanju, oslikavanju i organizovanju pećine - proto-arhitekture...

...Umeđuvremenu, na svom putovanju Mali Princ se približavao planeti tri baobaba, želeći da njeni stanovnici ljuljaškama nadomeste nedostatke u međusobnoj povezanosti izgrađenih staza. Na Zemlji, u februaru 2018. Stefan je na televiziji gledao takmičenje u bobu na Zimskim Olimpijskim Igrama i prisećao se fotografija zapuštenog "postapokaliptičnog" prostora bob-staze u Sarajevu, izgrađene za ZOI 1984. koje je jednom pronašao na internetu, maštajući o mogućim intervencijama u prostoru baš na tom mestu...

...Kada se Mali Princ spustio na planetu baobaba, na Zemlji, u martu iste godine, Dani arhitekture Sarajevo i LIFT - prostorne inicijative su raspisali anketni arhitektonski konkurs: PROSTOR SLOBODE, Bob i sankaška staza na Trebeviću. Ova objava je prouzrokovala novu iskru potrebe za povratkom slobode delovanja grupe, vrativši joj njen suštinski smisao. Nakon nepunih godinu dana, AΔA se okuplja i O:TVORENO nastavlja svoju borbu za javni, a i sopstveni PROSTOR SLOBODE...

"Bob i sankaška staza na Trebeviću izgrađeni su u okviru priprema za Zimske olimpijske igre koje su se 1984. godine održale u Sarajevu, nakon kojih je staza podijeljena na tri upotrebno neovisna dijela, u pokušaju prilagodbe svakodnevnim potrebama korištenja. Međutim, staza je u toku rata 90.-tih godina znatno oštećena i od nje je ostalo samo betonsko korito. Gotovo dvije decenije ovo područje imalo je reputaciju ničije zemlje, ekscesnog prostora izvan nadležnosti. Upravo u ovom kontekstu nastaju alternativni načini korištenja bob staze – najprije iscrtavanje grafita. Danas je ona popularno mjesto šetanja, trčanja, fotografisanja, ekstremnih sportova kao down-hill biciklizma. Sve ovo stazu je učinilo neformalnim simbolom postapokaliptičnog stanja i popularnom slikom na društvenim mrežama, a isto tako i inspiracija za nove scenarije korištenja i zamišljanje alternativne sadašnjosti i budućnosti". *

* Dani arhitekture Sarajevo, LIFT - prostorne inicijative

"Sarajevo, na mostu ili nad provalijom između zapada i istoka, zanimljivo je mjesto za prepoznavanje sve zatvorenije logike oba svijeta. Mjesto koje još nije do kraja iskontrolirano, u kojem su mogući i drugačiji scenariji. Prostor u kojem možemo zamisliti neke druge budućnosti. Grad koji čeka da iz prave potrebe izraste nova autentična kultura.

Ove godine u maju, na Danima arhitektata u Sarajevu, zanimaju nas napredna istraživanja u arhitekturi, izmaknute pozicije, prihvaćanja neuljepšane stvarnosti, otpori pretjeranoj kontroli, igre s uobičajenim praksama, arhitektura koja ne čuva svoju ekspertnu poziciju, već je zaprljana drugim procesima. Privlači nas otvorena logika prostora, njegova nepredvidiva budućnost, mjesta koja se mijenjaju s životom u njima, koji stalno reagiraju na svoj kontekst, strukture koje nastaju i rastu zajedno s ljudima. Tražimo artikulirane stavove koji se ne osjećaju udobno u poznatom. Zamišljamo pukotine u rutini, iskopavamo Prostor slobode".**

** Dani arhitekture 2018: "Prostor Slobode", Sarajevo, apstrakt teme

Još od antičkih vremena stare Grčke, Olimpijada je predstavljala period mira i slobode među narodima, kada su, umesto sukoba, nastupale igre i/ili igranje. "Važno je učestvovati, ne pobediti" kao moto Olimpijskih Igara je polazna osnova koncepta za pristup projektnom zadatku na konkursnu temu "Prostor Slobode".

S obzirom na tematski širok i programski nedefinisan projektni zadatak, gde je sam “okvir prostora slobode" upitan, projekat, kao otvoreni proces, istražuje temu kroz koncept igre i igranja, kreirajući slojevitu mešavinu novih semantičko-društveno-prostorno-programskih učitavanja u postojeći kontekst bob i sankaške staze.

Sledeći svoj karakteristični aktivistički metod, grupa AΔA postavlja projekat sintezom indirektnog i direktnog uključivanja trećih lica (sadašnjih i potencijalnih korisnika), ličnih analitičkih predloga i empirijskom akcijom na samoj lokaciji u obliku intervencije u prostoru:

O:TVORENO U PROSTORU SLOBODE

Prostor i slobodu ne možemo definisati. Oni su veliki, široki, višeznačni. Prostor Slobode je najmanje tri puta veći, širi, višeznačniji. Ne možemo ga kontrolisati, s njim se možemo igrati, (ne)predvidivo. Ono što predstavlja za mene, nas, podjednako je za tebe, vas. Važno je učestvovati, u igrama. Projekat postavlja i preispituje temu kroz tri pristupa na tri dela staze.

1.0 Akcija i participacija građana svih starosnih struktura koji imaju pravu potrebu i pravo na Prostor Slobode, (a koji možda nisu upućni na konkurs); koji reaguju i istražuju njegov potencijal kroz spontano korišcenje staze i kroz sopstvene ideje i predloge intervencije, pomoću kognitivno - interaktivne mape zadatog prostora.

Oni učestvuju sa nama, igraju (se), za nas (ne)predvidivo.

> Komplet se sastoji iz tri parcijalne i jedne sveobuhvatne podloge/mape koje se mogu preuzeti na ovom linku. <

2.0 Reakcija i projektovanje multifunkcionalnih "plug-in" segmenata koji, na osnovu participacije građana i analize prostorno-upotrebnih svojstava postojeće staze, tu infrastrukturu sukcesivno dopunjuju sadržajima pretvarajući je u arhitekturu, povećavajući "zapreminu" Prostora Slobode.

Mi učestvujemo sa vama, igramo (se), za nas (ne)predvidivo.

3.0 Interakcija i prisustvo u Prostoru Slobode, 1 na 1. Postavljamo ljuljaške, (ne)predvidivo, jer su poletne; univerzalno prihvaćeni element igre u funkciji slavljenja igre same; i klupe, kao odmorišta. Mi smo na stazi, otvaramo Prostor Slobode, tvorimo mesto igre i igara.

Svi su pozvani da učestvuju; čovek je najbliži sam sebi kada dosegne ozbiljnost deteta u igri.

...Slobodne dane za vreme Uskršnjih praznika, ali i dan grada Sarajeva i otvaranje žičare koja vodi na Trebević, grupa AΔA: Stefan Radošević, Luka Višnjić, Lazar Stanojčić i Majda Ranitović koriste da posete Prostor Slobode - bob i sankašku stazu i postave intervenciju u prostoru, anticipirajući neke od mogućih scenarija koji će se pojaviti prvom, odnosno drugom segmentu projekta. Intervencija je zamišljena u obliku prostorne kompozicije od pet ljuljaški, zakačenih na betonske nosače, kao aluzije na pet Olimpijskih krugova, i klupa - odmorišta postavljenih duž pešačkog korita staze...

...Tokom trodnevne posete Sarajevu, prvog dana tim istražuje stazu, njeno korišćenje i pogodne ambijente za nesmetano postavljanje i buduće korišćenje arhitektonske intervencije. S obzirom na same uslove i mogućnosti za postavljanje prostorne kompozicije, kao i ograničeno vreme kojim raspolaže tokom drugog dana, tim redukuje prvobitnu zamisao, postavljajući dve ljuljaške kao interaktivni par i jednu klupu za odmor, na raskrsnici staza. Trećeg dana, prilikom povratka za Čačak, grupa obilazi mesto jučerašnje akcije, zadovoljno posmatrajući prve korisnike novog Prostora Slobode...

...Dolaskom iz Sarajeva, pristupa se iscrtavanju aksonometrija bob i sankaške staze i pripremi kognitivno-interakrivnih podloga/mapa, nakon čega Stefan i Luka angažuju Stefana Marjanovića, nastavnika likovnog vaspitanja u OŠ Ratko Mitrović, da proširi edukativni pristup koncepta-projekta O:TVORENO na školski čas. Ovim metodom, učenici razreda VI/1 i VIII/2, svojim idejama slobodno utiču na projekat i sam Prostor Slobode...

...Stvaranjem slojevite istraživačke baze na osnovu promatranja situacije i akcije na Trebeviću, učitavanja dečije imaginacije i analize potencijala, pristupa se dizajnu novih elemenata staze - kičme prostora, kao niza mikro-ambijenata, odnosno mesta-događaja u prostoru...

...Konvencionalni pristup arhitektonskom konkursu, praćen uključivanjem i saradnjom postojećih i potencijalnih aktera, kao i nekonvencijalnim aktivnim delovanjem kao konkursnim materijalom, donelo je nagradu ovom predlogu. Projekat O:TVORENO U PROSTORU SLOBODE je uvršten u sedam najboljih radova konkursa, čime je obezbeđeno učešće na Danima arhitekture u Sarajevu, praćeno pecha kucha prezentacijom pobedničkih radova...

"Na internacionalni konkurs Dana arhitekture stiglo je 35 radova iz 11 zemalja (BiH, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Slovenija, Makedonija, Austrija, Nizozemska, Italija, Španija, UK). Ovaj podatak govori da su značaj ovog prostora prepoznali student mladi profesionalci, ne samo iz regije, već i daleko dalje.

Stručni žiri, u čijem sastavu su Dinko Peračić – kurator Dana arhitekture, Katarina Bošnjak ispred organizacije Lift – prostorne inicijative, Kenan Vatrenjak iz Filter arhitektura i Marija Simović iz Studio Simović, je odabrao 7 radova za prezentaciju u okviru programa Dana arhitekture u maju. Autori i autorke radova su pozvani da se pridruže na Danima arhitekture u maju, te da kroz Pecha Kucha format prezentacija predstave i obrazlože svoja promišljanja i učestvuju u diskusiji.

U nastavku je komentar žirija na radove koji su prošli selekciju:

Autori su se dobro snašli oko definisanja projektnog zadatka u smislu sadržaja služeći se participativnom metodom. Učitavanje dječijih želja u projekat je dovelo da infaltilnog i nevinog narativa koji prostor definiše kroz igru, rekreaciju i zabavu, zaobilazeći narativ prošlosti koji je postao opterećenje samo po sebi. Igra kao legitiman pristup da se prostor staze posmatra kao prostor koji je okrenut ka budućnosti, gdje bi trebalo da se nađe ta sloboda. U radu je primijetan odličan odnos procesa i rezultata, koji je rezultirao vrlo preciznim i promišljenim prijedlozima. Projekat pokazuje da vrlo senzibilne intervencije također mogu biti i otvoreni proces, da se mogu razvijati, mijenjati. Ovo nije samo prijedlog, ovo je već djelovanje". *

* LIFT - prostorne inicijative, AABH HUB

youtube

> pecha kucha prezentacija, 20x20 <

> Mapa intervencije u prostoru za posetioce pecha kucha prezentacije se nalazi na ovom linku. <

Drevni čovek, današnji Homo Sapiens-Faber-Ludens, je neprolazni plamen prve vatre nosio kroz Prostor i Vreme, Ognjišta i Olimpijade, otvarajući portale novih mesta i događaja i okupljajući ljude i ideje, veštine i dela.

...Otvaranjem prostora i tvorenjem mesta slobode na stazi slojevitog kulturno-istorijskog i društveno-političkog konteksta, AΔA je proširila svoju igru i njen uticaj pred regionalnim i internacionalnim auditorijumom, o:tvorivši OKO nad Sarajevom i OKO Sarajeva...

***

kontakt & konekcija

AΔA

I II III IV V VI VII VIII IX X

0 notes