#Vaskrsenje

[instantmakermuffincop]

Vaskrsenje , 100 x 70 , laneno platno . Via....

" Ustani ti koji spavaš..." .

[jaysheartbreakdiary]

13.06.2024

Verujem u jednoga Boga, Oca, Svedržitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog.

I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sina Božjeg, Jedinorodnog, od Oca rođenog pre svih vekova; Svetlost od Svetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog, ne stvorenog, jednosuštnog Ocu, kroz koga je sve postalo;

Koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa, i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve i postao čovek;

I Koji je raspet za nas u vreme Pontija Pilata, i stradao i bio pogreben;

I Koji je vaskrsao u treći dan, po Pismu;

I Koji se vazneo na nebesa i sedi sa desne strane Oca;

I Koji će opet doći sa slavom, da sudi živima i mrtvima, Njegovom Carstvu neće biti kraja.

I u Duha Svetoga, Gospoda, Životvornoga, Koji od Oca ishodi, Koji se sa Ocem i Sinom zajedno poštuje i zajedno slavi, Koji je govorio kroz proroke.

U jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu.

Ispovedam jedno krštenje za oproštenje grehova.

Čekam vaskrsenje mrtvih.

I život budućeg veka.

Amin.

[washwashgalaxy]

Vaskrsenje By Stefica Karasevac

Vaskrsenje U noci tamnoj, tek blijede zvijezde trakSto dotice lice blijedo, napaceno, milo,Razapeto tjelo, samo, na oluju mirise zrakNa ponos onima zbog koji to se zbilo. Do nogu sina slomljena bolom majka leziNa koljenima ranjavim kleci i za milost moli,Ubodi od cavala i trnja krvare jos kao svjezi,Ruke pruza nebu, vapi u sebi-Dopusti samo da ga manje boli…- Cudo se zbilo u mrkloj nociSa…

[dailyclassical]

Stevan Hristić - Resurrection (Vaskrsenje), oratorio for choir and orchestra (1912)

Performed by: the Radio Television Belgrade (RTS) Choir, RTS Symphony Orchestra, and the following soloists: Nikola Mitić (baritone) as Christ; Radmila Smiljanić (soprano) as Mary Magdalene; Živan Saramandić (bass) as St. Peter; Karolj Kolar (tenor) as St. Thomas; Blagoje Angelovski on trumpet;

conducted by Bojan Suđić

[zanimljivaekonomija]

Drugi deo trilogije “Solunska 28” dr Neleta Karajlića u prodaji!

Znate ga. Uz njega ste se smejali, radovali, plakali… Dr Nele Karajlić sada ide već dobro utabanom stazom pisca. Nakon autobiografije „Fajront u Sarajevu“, usledio je roman „Solunska 28 – O novcu i strastima“, prvi deo trilogije koji je i ovenčan nagradom „Momo Kapor“, u kojem nam pripoveda istoriju jedne kuće izgrađene s kraja 19. veka u dorćolskoj ulici i vodi nas u prostor sa druge strane ogledala, na samoj tromeđi života, smrti i večnosti.

Sada je Nele čitaoce obradovao drugim delom trilogije „Solunska 28“ posvećene ljudima i događajima koji su prolazili kroz dorćolsku kuću na samoj obali Dunava.

Pripovedajući o svemu onome što je snašlo stanare Solunske 28 tokom nemačke okupacije Beograda u Drugom svetskom ratu, Dr Karajlić nudi podjednaki čitalački užitak i onima koji su čitali prvi deo trilogije, ali i onima koji se tek sada pridružuju armiji njegovih vernih čitalaca. Nastavak monumentalne sage o jednoj kući, jednom gradu i dva sveta još jednom potvrđuje da je naša književnost u Dr Karajliću dobila jedan nov, drugačiji i hrabar glas kojim ovaj svestrani umetnik ume i ima mnogo toga važnog da nam kaže.

Pitali smo Neleta o čemu nam pripoveda u novom romanu „Solunska 28 – O prijateljstvu i izdaji“. Ovo je njegov odgovor:

„Ovo je priča o jednoj ženi. Ženi koju je sudbina kaznila ostavivši je u životu. Ona je pobedila – Ljubavlju.

Ovo je priča o jednome jutru... koje je promenilo sve....

Ovo je priča o jednome gradu. Ranjenom, osakaćenom i poniženom gradu, koji se podiže iz pepela, verom u sebe.

Ovo je priča o jednome muškarcu, prevarenom, izdanom, ostavljenom od prijatelja, slepom od želje za osvetom, muškarcu koji spasava dušu... praštanjem.

Ovo je priča o jednoj ljubavi, zabranjenoj, neizrecivoj i otrovnoj ljubavi, što se na kraju, kao i svaka ljubav, pretvori u plamen.

Ovo je priča o jednoj golgoti posle koje, kao i posle svake golgote, dođe vaskrsenje.

Ovo je priča o muzici, o njenoj tajanstvenoj moći, o tome kako slepima daje vid, onima u raju spokoj, a onima u paklu utehu.

Ovo je priča o jednome dečaku. Bolesnom dečaku koji će da ozdravi, verujući u nemoguće.“

Drugi deo trilogije Dr Neleta Karajlića, „Solunska 28 – O prijateljstvu i izdaji“, možete pronaći u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari www.delfi.rs, na sajtu www.laguna.rs kao i na kioscima

[mentalnahigijena]

U ime Bratstva Bajica, Niko Martinović je uz poruke mira, okupljenima poručio da posebno pozdravlja nepokolebljivo i junačko Cetinje, koje je kako je rekao, zvijezda vodilja svih napora u Borbi Za Pravo i Čast Slobodne Crne Gore. - Veče je Hristovog rođenja i one vatre na kojoj su se ogledale nade ljudi u spas, vaskrsenje i vječni život. Uz Badnjak vam donosimo i poruke koje je još nama Hristos prenio u Amanet; ljubavi, mira, sloge, bratskog pomirenja i bratskog praštanja - rekao je Martinović. Martinović je poručio da ne smiju zaboraviti kako su neki umovi željeli da im nametnu miris suzavca umjesto mirisa tamjana.

[awesomepythagoras]

Vaskrsenje zeca Mićka

U delu grada gde sam jedno vreme stanovao dvojica komšija, inače prijatelja od malih nogu i vrlo zanimljivih likova, čuvali svak ono što voli: Mita zečeve (od kojih je posebno mesto u njegovom srcu zauzimao orijaš Mićko) a Gaga pitbulove koje je uzgajao za prodaju. Ovde napominjem da je Mićko imao svoju posebnu kućicu pa i mogućnost da se šeta po dvorištu i kući. Dugo i često se Mita i Gaga u…

[crnagorakraljevina]

Uzalud srpski mitropolit tvrdi da ga je "Bog poslao na Cetinje" zbog pomirenja "svih Crnogoraca". Umjesto pomirenja, on godinama uz blagoslov vlasti, po Crnoj Gori sije vjerske i nacionalne podjele i mržnju.

Povodom najnovijih događanja u Crnoj Gori, evo članka o tome kako je mitropolit kadio, iz 2000.godine:

Prvo su došli Amfilohijevi popovi, pa Miloševićevi topovi, a sada, evo uz njih i lopovi (reformistički) -komerntariše stari Cetinjanin zdušnu saradnju svjetovnih i duhovnih vlasti na reformističkom putu u Evropu, ogorčen najnovijim božićnim duhovnim terorom i represijom vlasti.

"Secite vi meni obe noge ako taj Amfilohije veruje u Boga", kazao je čuveni arhitekta i humanista Bogdan Bogdanović, žrtva Miloševićevog režima, zgranut nad činjenicom da se Amfilohije (kao i mnogi iz Srpske crkve) ne bavi crkvom već politikom. To je, za lijepo čudo uočio i bivši crnogorski predsjednik Momir Bulatović. On je u ljeto 1995.godine SPC u Crnoj Gori nazvao "političkim diletantom", a mitropolita Amfilohija okarakterisao kao uzurpatora trona svetog Petra, koji "umjesto da miri - svađa, mjesto da vjernike uvede u crkvu, vjernike je od crkve odbacio".

Ali,ne bavi se samo crkva politikom, već i politika crkvom. Uostalom, vidjeli smo kako taj svjetovno-duhovni savez djeluje u predizbornoj kampanji. Jedinstvo: kao u najljepšim vremenima ratnog huškanja. otuda je sasvim na mjestu ono što je konstatovao ideolog vlasti Svetozar Marović: "Dugujemo veliku zahvalnost mitropolitu Amfilohiju i ljudima oko njega, jer su oni pomogli da se pokaže koliko gospodin Milo Đukanović nije antisrbin, već ponosni Crnogorac koji zna svoju vjeru i svoje porijeklo"(Intervju "Pobjedi", aprila 1998).

Kolika je cijena za to plaćena, Marović ne spominje. Da bi Amfilohije potvrdio da Đukanović nije - antisrbin, trebalo je žrtvovati kao antisrbe, sve one koje Amfilohije godinama kune i anatemiše kao "crnolatinaše", "bezbožnike" i "izrode". Kad Amfilohije prokune sve sljedbenike Crnogorske pravoslavne crkve i sve one koji se zalažu za suverenu Crnu Goru (što je ustavna mogućnost), a njih je po posljednjim anketama polovina u Crnoj Gori, onda je jasno kakvom se duhovnošću bavi. I za čiji račun.

Otuda pitanje: ko je ovlastio srpskog popa na Cetinju da govori "iz glave cijelog naroda"? Ko je ovlastio Svetozara Marovića, predsjednika parlamenta, da arbitrira što je po crkvenim kanonima a što nije, kad je crkva odvojena od države (mada vidimo da država od crkve nije)? Ko je ovlastio ministra vjera Slobodana Tomovića da učestvuje na skupovima samo jedne crkve i da tvrdi da su višenacionalna i višekonfesionalna Vlada, Skupština i Amfilohijeva Crkva - jedno? Ko je ovlastio crnogorskog premijera Filipa Vujanovića da gura sve Crnogorce pod jednu - Amfilohijevu kapu i čitav državni mehanizam stavlja u službu velikosrpske svetosavske misije Srpske crkve?

Ko je, napokon, ovlastio predsjednika Đukanovića da božićnu čestitku upućuje isključivo Amfilohiju Radoviću? To što ove godine nije nalagao balvane sa Amfilohijem, mala je utjeha. Nadmeni i puni sebe, kao da neće da vide da time sami sebe poništavaju i brišu, ugrožavajući svojom kratkovidošću dostojanstvo Crnogoraca.

Amfilohije pripada "tvrdoj struji SPC", onoj koja crkvu vidi u politici "kad god su u pitanju vitalni interesi naroda". A ti, po Amfilohiju, vitalni interesi naroda su:"Bog, kome pripadamo, ponovo je dao srpskom narodu istorijsku šansu, koju je narod prokockao 1918, da ogradi svoju kuću, svoj dom i da ispuni vjekovni zavjet o ujedinjenju svih srpskih zemalja", kako je poručivao 1990.

A onda je 1991, planirano, poslije AB revolucije, preuzeo Njegošev prijesto na Cetinju i odatle svim silama radio na posrbljavanju Crnogoraca. Toliko uspješno da je u manastir svetog Petra Cetinjskog uveo naoružane "arkanovce" da ga brane od srdžbe Crnogoraca. Godinama je duvao u jedra Miloševićevog režima u pokušaju da, teritorijalno i duhovno, nasilno, objedini i ogradi vaskoliki srpski narod.

Amfilohije je na tom putu učestvovao na svim srpskim savezima i posijelima, od Frankfurta do Zete. U društvu sa Karadžićem, Bećkovićem, Kilibardom i drugima, slao je blagoslove onima koji su pljačkali i palili Konavle, ubijali Sarajevo, sprovodili etničko čišćenje.

Veličao je Miloševića dok ovaj nije potpisao mir u Bosni. Onda je osuđivao mirovni plan i sokolio Karadžića i Mladića da izdrže. Pisao je "otvoreno pismo" američkom predsjedniku Bilu Klintonu. A povodom "genocida nad srpskim narodom" pisao je i crnogorskom parlamentu:"Prokleta je ruka koja podiže zidove između sebe i brata u nevolji, triput prokleta i prokažena!...Ko je boga iznevjerio i braću iznevjerio, prije ili kasnije iznevjeriće i nas, i dušu će svoju na smrt iznevjeriti, i dok se pred Bogom i ljudima ne pokaje, spasa mu nema".(Poslanica Skupštini Crne gore, avgusta 1994).

"Ja želim da objedinim nebo i zemlju, a nekmoli svoj narod", govorio je prije devet godina kada je započeo svoju misliju na Cetinju. Posljedice su očigledne:Crnogorci su prestali da dolaze u Cetinjski manastir, a na fasadama zgrada osvanuo je grafit "Risto sotono!". Amfilohije je podsticao vandalske postupke svojih sveštenika po Crnoj Gori, čak i onaj, kada su uklonili oltar iz zajedničke crkve sv.Petke u Sutomoru. Ovdje je došao sa ciljem da rehabilituje četnički pokret i ideolgiju. Pokrštavao je Crnogorce iz Albanije u Srbe, iako je njih 400, kada su prebjegli u Crnu Goru, klicalo:"Mi smo Crnogorci!" Uostalom, pokušao je da posrbi i sve ovdašnje Crnogorce. Kada mu to nije uspjelo, onda je prionuo na proklinjanje. Bacio je anatemu na čitav narod.

Pošto je Miloševićeva policijsko-vojna armada napustila Kosovo i sve prepustila KFOR-u, Amfilohije je postao kritičniji prema srpskom režimu: "Nije se dogodilo sa jednom državom da sama sebe ukine i pojede samu sebe. I, da, u isto vrijeme, posljednje ostatke svog naroda prepusti na milost i nemislost razjarenoj rulji. Ona sigurno da milosti neće imati, s obzirom da je onakva kakva jeste i s obzirom da nalazi -sve svoje spaljeno i uništeno , da poštedi ono malo kuća što je ostalo sačuvano, što nije uništeno prilikom povlačenja vojske i policije i što nijesu spalili razni probisvijeti koji su ovdje harali ili palili ne samo šiptarske kuće nego i kuće srpske".Amfilohije je "posljednjim ostacima" Srba na Kosovu ponudio jedino nadu - na vaskrsenje i život vječni. I vjeru u Boga, koju je on davno pogazio.

Ipak, Amfilohije je u jednom u pravu: "Najbolniji i najteži udarci su oni koji dolaze od zla domaćega!".

(Monitor, januara 2000)

[skcbeograd]

MIROSLAV STAKIĆ: ANATOMIJA MISLI UTORAK, 14. MAJ U 19.00 GALERIJA SKC NOVI BEOGRAD

izložba crteža

Miroslav Stakić (1983. Sisak, Hrvatska) živi i radi u Prijedoru, Republika Srpska. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, u klasi prof. Vese Sovilja. Izlaže od 2004. godine, a ovo je njegovo prvo predstavljanje u Srbiji. Dobitnik je nagrade 2007. za instalacije „Tragovi“, na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, i treće nagrade festivala kratkog filma „3-3000“ Prijedor, 2011, za kratki film. Pored slikarstva, bavi se konceptualnim, intermedijalnim i video istraživanjem.

„Hvatanje u koštac sa životom neminovno tera čoveka na konstantno preispitivanje. Posao rudara koji obavljam već osam godina dodatno usložnjava moju životnu situaciju. Direktna povezanost koju imam sa „radničkom klasom“ unutar firme u kojoj radim, uslovljava u meni niz unutrašnjih reakcija na nepravde koje ljudsko biće svode na puki broj.“

Miroslav se obračunava sa ovim vremenom na njemu jedini način: kroz umetnički iskaz. Ovo je lična pobuna, njegov pokušaj suprotstavljanja i kritike aktuelnih problema u društvu („Vaskrsenje verbalnog delikta“)*. Likovni stav je metaforičan, a tumačenje koje sledi je da je nemoguće odreći se svoje prošlosti. Izabrao je crtež tušem kao glavno umetničko sredstvo gde je plastičnost zamenio plošnim slikanjem. /Ljiljana Subotić/

[vlada019]

Vaskršnje jutrenje u Crkvi Svetog Đorđa u Knjaževcu - snimak (Video)

Vaskršnje jutrenje u Crkvi Svetog Đorđa u Knjaževcu – snimak (Video)

Pravoslavni hrišćani danas obeležavaju Vaskrsenje Isusa Hrista, praznik koji simbolizuje pobedu života nad smrću. Protojerej Perica Božunović danas je u Crkvi Svetog Đorđa u Knjaževcu sa protojerejem Sinišom Đorđević održao Vaskršnje jutrenje, ali bez prisustva vernika.

Uz apel da slušamo savete stručnjaka, poštujemo mere Vlade preduzete u borbi protiv virusa korona i da ostanemo u svojim…

[prijedor24]

Katolički vjernici danas proslavljaju Uskrs

Hrišćanski vjernici koji vrijeme računaju po Gregorijanskom kalendaru proslaviće danas Uskrs, najveći i najstariji hrišćanski praznik koji se slavi u spomen na Hristovo uskrsnuće, njegovu pobjedu nad smrću i nad grijehom.

  Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista, kako se taj praznik označava u kalendaru pravoslavne crkve, odnosno Uskrs – Vazam u rimokatoličkom kalendaru, ili samo Uskrs, kako ga imenuju…

[dijalogin-blog]

Pravoslavci u BiH danas proslavljaju Vaskrs

Pravoslavci u BiH danas proslavljaju Vaskrs

Pravoslavni hrišćani u cijeloj BiH danas slave jedan od najznačajnijih praznika – vaskrsenje Isusa Hrista – Vaskrs, kojim se simbolično obilježava pobjeda života nad smrću te vjera u preporod i spasenje.

Vjernici Vaskrs počnu obilježavati na Veliki petak, kada se tradicionalno farbaju jaja, a slavi se i u subotu i nedelju, kada se pozdravljaju riječima “Hristos vaskrse – vaistinu vaskrse” i…

[dzentlmenbgd]

Zelimo vam srecan najradosniji hriscanski praznik Vaskrsenje Hristovo. Da vam svetlost i radost ovog blagog dana bude podstrek za dalji rad i uspeh.  Puno poljubaca od dzentlmena (у месту Belgrade, Serbia)

[dsjanta]

Proleće je definitivno stiglo. I ovo naše drvo, koje je izgledalo kao da se osušilo je ispupilo. Volim proleće upravo zbog te slike novog života kojeg donosi sa sobom. Uskrs nam daje istu takvu sliku. Isusova smrt je izgledala kao kraj svega, ali to ni izdaleka nije bio kraj. Isusovo vaskrsenje je donelo novi život svakome ko u Njega veruje! Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrse! Spring has definitely arrived. And this tree of ours, which seemed dry and dead has budded. I love spring for this exact image of new life which it brings. Easter gives us a similar image. Jesus' death looked like the end, but that was not the end. His resurrection brought new life to everyone who trusts and believes in Him! Christ is risen! He is risen indeed! [day 97/365] (у месту Kovacica)

[vaseljenska]

Свештеномученик Данил Сисојев: Беседа на Васкрсење Христово

Свештеномученик Данил Сисојев: Беседа на Васкрсење Христово http://www.vaseljenska.com/misljenja/svestenomucenik-danil-sisojev-beseda-na-vaskrsenje-hristovo/