#Distrikt Brčko

[unspokenuniverse3]

Brčko distrikt, 2023.

[coffeenewstom]

Royush Projekt „Wöchentliche Fotochallenge“ #07 Kaffee

Royush Projekt „Wöchentliche Fotochallenge“ #07 Kaffee

Bisher habe ich an der Fotochallenge von ROYUSCH-UNTERWEGS noch nicht teilgenommen. Meine Bloggerkollegin von Wanderlustig hatte mich aber darauf aufmerksam gemacht. Schließlich berührte es genau mein Thema: Kaffee. Die Aufgabenstellung: “Bei diesem Projekt soll es darum gehen, dass ich einmal pro Woche (Sonntags) einen Begriff vorgebe und Ihr dann die Woche über Zeit habt für Euch einen Beitrag…

[preporodbn]

U Brčko distriktu prezentirani 'Principi za izmjene Ustava BiH'

U Brčko distriktu prezentirani ‘Principi za izmjene Ustava BiH’

U punoj sali Omladinskog centra u Brčko distriktu održana je Javna tribina na kojoj su prezentirani “Principi za izmjene Ustava BiH”.   Na tribini su govorili: prof.dr. Kasim Trnka, predsjedavajući Savjeta za ustavno-pravna i politička pitanja VKBI, Zoran Jovanović, predsjednik Srpskog građanskog vijeća – Pokret za ravnopravnost BiH, Stipe Prlić, predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća BiH, Miro…

[prijedor24]

Do kraja godine RS će napustiti 5.600, a FBiH 16.800 mladih ljudi!

Dobra je BiH, ali ja ne bih

“23 000 mladih ljudi u dobi od 19 do 29 godina će naputiti BiH. Njih 5.600 će napustiti RS, 16.800 FBiH, i oko 450 Brčko distrikt, pokazalo je  istraživanje UNFP-a rađeno prošle godine, a odlazak se odnosio na period od narednih 6 do 12 mjeseci. To je jako poražavajući podatak i država mora poduzeti korake kako bi odlazak mladih ublažio“, istakla je Ivona Čelebičić, generalna direktorica Promente…

[mentalnahigijena]

Četnici i proruski “humanitarci” sa kriminalnim dosjeima okupili se u Brčkom: “Dat ćemo krv za RS kakvu vidi naš Dodik”

Humanitarnu organizaciju Sveti Georgije iz Lončara direktno je finansirala Ambasada Ruske Federacije u BiH. Vođa ove organizacije Srđan Letić nekoliko je puta osuđivan. Od 6. januara do danas, organizacija je imala više aktivnosti na području Brčko distrikta, a fotografije dokazuju da su povezani i sa četničkim udruženjima. “Daćemo krv za Republiku Srpsku kakvu vidi naš Milorad Dodik, jer jedini on ima viziju kako sačuvati i odbraniti Republiku Srpsku i od stranih i od domaćih neprijatelja, tj. lažnih opozicionara koji su spremni na sve, samo da se dočepaju vlasti i prodaju i grobove naših predaka. Njima će suditi Bog, ali prije njega sudit će im narod na izborima”, napisali su povodom neustavnog dana Republike Srpske članovi Udruženja Sveti Georgije iz Lončara, sela koje pripada Brčko distriktu. Od borbe za Republiku Srpsku, tvrde, neće odustati.

No, ko su članovi ove navodno humanitarne organizacije Sveti Georgije koji na sebi nose odore na kojima piše – Rusija. Srđan Letica je vođa. Kolege sa BIRN-a su prošle godine pisale da se grupa muškaraca iz Lončara, u blizini Brčkog, uniformirano obučenih u crne dukserice s natpisom “Rusija”, duže od godinu dana predstavlja kao humanitarna organizacija spremna pomoći svima. Ali kriminalna prošlost vođe, odavanje počasti optuženom za ratne zločine i interesovanje policije otkrivaju drugo lice ove skupine. “Srđan Letić upućen u zatvor”, glasio je naslov teksta objavljenog u Nezavisnim novinama u junu 2012. godine. U tekstu se dalje navodi da je Letić bio osuđen zbog obljube maloljetnice na dvije i po godine zatvora.  BIRN je, pak, prošle godine objavio da im je dostavljeno nekoliko presuda protiv Letića koji je, ukupno, ali u odvojenim predmetima, osuđen na četiri godine i tri mjeseca zatvora. Ovaj osuđenik je vođa navodno humanitarne organizacije Sveti Georgije iz Lončara.

Fotografija koju vidite nastala je prije četiri dana, kada su se humanitarci spremali za proslavu Božića. Badnjak su zapalili ispred crkve u Lončarima. Tu su im se pridružili i četnici, također uniformisani sa kokardama na šubarama i kapama.

Prema informacijama Istrage, ista je grupa nastavila sa “prazničnim” aktivnostima i narednih dana. U subotu, 8. januara, grupa je obišla spomenike “palim borcima Vojske RS” na području Brčko distrikta. Postrojeni su pozirali za fotografisanje, onda su zapalili baklje i, prema našim informacijama, bili su u grupi navijača FK Ilićka 01 Brčko koji su te večeri provociralo lokalno bošnjačko stanovništvo. U nedjelju navečer, napisali su poruku na Facebooku u kojoj navode da su spremni dati krv za Republiku Srpsku kakvom je vidi Milorad Dodik.

U maju prošle godine članovi ove organizacije na Facebooku su se otvoreno zahvaljivali Ruskoj Federaciji za podršku. “Priča se, priča, da Rusi dolaze”, glasila je pjesma koju su 21. maja 2021. godine objavili na svojoj službenoj Facebook stranici. Posebnu zahvalnost tada su iskazali Ambasadi Ruske Federacije u Sarajevu i ambasadoru Igoru Kalabuhovu.

“Još jedan skromni poklon prema našoj organizaciji, kao znak odanog rada i truda da se društvo namazano raznim pekmezima učini boljim. Bićemo još jači, brži, stabilniji i istrajniji u svojim namjerama i djelima. HVALA RUSIJO”, napisali su na Facebook stranici udruženja, pohvalivši se novim automobilima. Podsjećamo, ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov u nedjelju je prisutan na obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske u Banja Luci. Nakon Banja Luke, proslava dana RS će biti nastavljena u Brčkom, a ceremoniji će priustvovati i Milorad Dodik. Brčko je, inače, strateški grad u BiH, jer, kao distrikt, presijeca Republiku Srpsku na dva dijela.

[balkantimes]

Niko ne dira spomenike đenerala Draže

Etničko čišćenje, zatiranje i progoni drugih naroda ne spadaju u dominaciju vlastite nacije i ne mogu se, ne daj bože, izjednačavati s tamo nekim rasizmom i fašizmom

Tokom ovog pandemijskog kišnog juna talas protesta po Americi protiv bjelačke supremacije i rušenja spomenika trgovcima robljem prešao je Atlantik i zahvatio Evropu. Antirasizam kao glavno obilježje američkih protesta zamijenjen je otporom protiv oživljavanja fašizma i kolonijalizma koji se, kao socijalni produkt neoliberalnog korporacijskog kapitalizma, javljaju u novim oblicima po Evropi i cijelom svijetu. Kad sam desetog juna posmatrao rušenje spomenika britanskom robovlasniku Edwardu Colstonu u bristolskoj luci, pomislio sam kako bi to izgledalo da je tih dana neko krenuo usred Zagreba da oskrnavi spomenike iz 19. vijeka banu Jelačiću, ili usred Beograda da naškodi Knezu Mihailu, ili u Skoplju da ruši još neosušeni gigantski spomenik Aleksandru Velikom. Neće, ne bojte se, jer se na Balkanu herojima borbi i ratova za velike Srbije, velike Hrvatske, velike Bugarske ili aleksandrijske Makedonije nacionalizam ne uzima za zlo. A etničko čišćenje, zatiranje i progoni drugih naroda ne spadaju u dominaciju vlastite nacije i ne mogu se, ne daj bože, izjednačavati s tamo nekim rasizmom i fašizmom.

Slobodarski koraci ‘Bilećanke’

A šta tek reći da se neko usudio da naškodi spomenicima Draže Mihailovića u Bileći i Višegradu? Posebno onom u Bileći, visokom tri i po metra, koji je otkriven i osveštan prvog juna 2019. Nisam vidio da je zbog toga zaboljela glava ikoga ko vodi politiku ili predstavlja narode koji su bili žrtva progona i pokolja vršenih 1940-ih godina po nalogu generala Draže Mihailovića. Izuzev nekih intelektualaca, antifašističkih udruženja i rijetkih komentatora poput Boška Jakšića, koji je pisao o “zlokobnom promovisanju četništva”. Tako je Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) izrazilo zabrinutost, ističući da su “pod simbolima četništva i Draže Mihailovića ubijani Bošnjaci i Hrvati u dva navrata širom Bosne i Hercegovine, u Drugom svjetskom ratu i posljednjem ratu protiv Bosne i Hercegovine, u kojem je on uzdignut u mitskog junaka za slobodu Srba”. U pismu Društva za istinu o NOB-u i Jugoslaviji članovima dejtonskog Predsjedništva BiH, na koje nije moglo ni dobiti odgovor, rečeno je da je javnost bivše Jugoslavije “šokirana saznanjem da su vlasti u Bileći srušile spomenik partizanu, oslobodiocu i na tom istom mjestu podigle i ‘osveštale’, spomenik osuđenom i pogubljenom ratnom zločincu, generalu Draži Mihailoviću, u Bileći iz koje trajno odjekuju slobodarski koraci ‘Bilećanke’ po ‘kamenju hercegovskom’...” A beogradski pisac i novinar Tomislav Marković je u Anteni M svoj protest izrazio stihovima u stilu “Bilećanke”: Sred borova, tuja, smreka, /kroz podnevni mrak, /tiho sleće čiča Draža /u četnički park.

Ne vidim da se diže prašina ni oko spomenika “đeneralu Draži” koji je iz Brčkog preselio u Dobrunsku Rijeku kod Višegrada i koji je mnogo manji od bilećanskog, po skulptorskim kriterijima gotovo komičan. Ni on, ako se pitaju oni koji su ga napravili, podigli, osveštali i premještali nema veze sa rasizmom i fašizmom, a njegovo svrstavanje uz okupatorsku nacističku Njemačku i fašističku Italiju pravdaju gotovo isključivo antikomunizmom zbog kojeg je vršio zločine čak i nad Srbima. Neslaganja i razmimoilaženja oko zasluga i krivice generala Draže Mihailovića nisu nikad prestajala u Srbiji, ali ni pokušaj njegovog guranja u prošlost. Iako naslovom “Draženje Srbije” priznaje da je on i tamo prisutan, beogradsko Vreme piše 2009: “Mada se poklonici Draže Mihailovića trude da ga današnjoj omladini predstave kao tragičnog heroja i veliku istorijsku ličnost, za većinu mladih Dražinih obožavalaca on je neka vrsta nacionalističke pop-ikone, starovremenska mešavina Arkana i Ramba.” U stvari, Srbija je Dražu gurnula nama u Bosnu i Hercegovinu, gdje je izvršio najveće zločine. Upravo sudbina njegove groteskne statue pokazuje kako se ona koristi kao kulturna potka nacionalističke i secesionističke politike vodećih u Srba preko Drine.

Spomenik četničkom vođi, napravljen i izliven u Beogradu 1991, postavljen je 1992. u okupirani Vukovar, odakle je, poslije reintegracije Hrvatske opet prebačen u Beograd. U distrikt Brčko je dopremljen i postavljen 1998, gdje je početkom 2000-ih oboren i oštećen, pa ponovo podignut. Nije se saznalo ko je to činio. Kad je usvojen Zakon o spomenicima i simbolima 2003. po kojem takvi spomenici ne mogu stajati na javnim prostorima, statua je prenesena u portu manastira Svetog Nikolaja u Dobrunskoj Rijeci kod Višegrada, gdje se i danas nalazi. A da distrikt Brčko, koji ne pripada nijednom entitetu, nego cijeloj Bosni i Hercegovini, ali se na mapama i meteoizvještajima iz Banjaluke boji istom bojom kao entitet Republika Srpska, ne bi ostao bez Draže, kopija njegovog spomenika izlivena je u bronzi i postavljena u dvorište crkve i pravoslavnog groblja Srpska Varoš. Tako ne samo lik nego i duh “đenerala Draže” kola od vrha do dna manjeg entiteta BiH i niko se ne usuđuje da ga dirne. Ima Bosna i Hercegovina još priča o spomenicima čuvenim ličnostima koje bi trebalo čuvati, obnavljati ili rušiti. I onih koji imaju lokalni i svjetski značaj, poput spomenika Ferdinandu i Sofiji u Sarajevu, čiji ostaci čekaju na vremena kada će se političari saglasiti kako treba posložiti istorijsku memoriju i činjenice. Ili kako treba izvršiti reevaluaciju prošlosti Bosne i Hercegovine. Podrazumijeva se da se radi o spomenicima ljudima koji su vladali i vodili politiku, a ne kulturu ili nauku. Istoričarka savremene Britanije na Univerzitetu Southampton Charlotte Lydia Riley je, povodom rušenja spomenika britanskom robovlasniku Colstonu, napisala 10. juna u londonskom The Guardianu: “Svako je postavljanje spomenika i politički čin, a kada je omjer komemoracije eksponenata trgovine robljem i imperijalizma naspram njihovih žrtava toliko jednostran, upravo se obaranje ovakvog spomenika ispostavlja kao predugo odgađani prilog historijskoj reevaluaciji. Ljudi su oduvijek reinterpretirali i reevaluirali prošlost. Svakim rušenjem spomenika možemo naučiti nešto novo.”

Rušenje idola

A kad će u nas, na Balkanu i u Bosni, doći vrijeme za tu reevaluaciju, ponovno vrednovanje? Zar nije dovoljno trideset godina ili treba čekati dva-tri vijeka, kao i za mnogo šta drugo u čemu zaostajemo za dostignućima savremene civilizacije i političke kulture? Ovog juna bih se rado, da sam neki mladi anarhista iz prošlog vijeka, pridružio onim momcima u luci Bristol koji su rušili jedan od idola britanske prošlosti. Ali još radije u Bileći. Profesorka Riley smatra da se ne radi “o zlokobnom brisanju povijesti”, nego da je “ovo reevaluacija naše povijesti temeljem novih dokaza i ideja”, pa na kraju kaže: “Ako kritika glasi da rušenje Colstona povlači za sobom i obaranje još ponekog spomenika, to je u redu: samo naprijed. Ova istoričarka to odobrava.”

Izvor

[univerzitet44-blog]

Evropski univerzitet osnovan je s misijom da doprinese kvalitativnom razvoju društva u BiH posredstvom afirmacije univerzalnih vrijednosti slobode....

[jedimolivolicom]

Mališani širom BiH trebali bi mjesečno primati dječiji dodatak, ali uprkos zakonu postoje brojne varijacije. Pet kantona nikako ne isplaćuje ovu zakonom definiranu novčanu obavezu, dok se u pojedinim kantonima dodatak ne isplaćuje onim roditeljima koji imaju automobil. U manjem bh. entitetu je slična situacija, a Brčko distrikt najviše izdvaja na djecu, godišnje blizu 10 miliona KM.

[znamobaportal]

http://www.znamo.ba/izetbegovic-je-bio-na-kazanima-red-bi-bio-da-dode-u-dobrovoljacku/

Izetbegović je bio na Kazanima, red bi bio da dođe i u Dobrovoljačku

Sa vojne tačke gledišta, tog 2. maja u jutarnjim časovima, od pet do osam sati izvršena je strategija napada. Najveći deo objekata je napadnut, pošta, železnička stanica, napad na objekte koji su proizvodili. Jedna artiljerijska priprema nagoveštavala je da će doći do napada, kazao je Divjak

Penzionisani general Armije BiH Jovan Divjak bio je gost emisije Dan uživo na N1. Govorio je o današnjem danu, 2. maju – za koji se smatra da je te 1992. godine bio presudan u odbrani Sarajeva i BiH.

“Odbrana Sarajeva značila je i da BiH ima šansu. Ovaj dan se mora pamtiti, ozbiljnije ceniti i gledati”, kazao je Divjak za N1.

Kako danas gleda na sve, 25 godina poslije?

“Sa vojne tačke gledišta, tog 2. maja u jutarnjim časovima, od pet do osam sati izvršena je strategija napada. Najveći deo objekata je napadnut, pošta, železnička stanica, napad na objekte koji su proizvodili. Jedna artiljerijska priprema nagoveštavala je da će doći do napada”, kazao je Divjak.

Kaže da su od 8. aprila 1992. godine funkcionisali Opštinski štabovi. Javljali su o pojavi oklopnih jedinica.

“Bili smo spremni da zaustavimo brzi prolaz. Bitan podatak je da su oni išli sa Pincgauerima. U to vreme, odred se zvao Vukovi sa Zlatišta. Javili su mi da su transporeteri u gradu. Oko 2-3 sata, dolazi komandant Talijan sa doktorom. Dolaze da kažu da su iz ovog našeg potoka uspeli da zautave dva transportera. Vojna situacija je stavljena pod kontrolu”, ispričao je Divjak o 2. maju 1992. godine – za kojeg se kaže da je trajao 48 sati.

Priča trećeg maja je dosta drugačija, tvrdi Divjak.

“Bilo je dosta mladih sa emocijama, međutim, onaj deo obrazovanih vojnih ljudi nametnuo je stanje koje je odvratilo taj napad”.

Tada se JNA više nije zvala tako, nego je preimenovana u Jugoslovensku vojsku.

Na današnji dan je zarobljen i prvi predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović.

“Bili smo u šoku. Imali smo podatak da je gospodinu Aliji Izetbegoviću govoreno da se ne spušta na aerodrom jer je pod kontrolom Jugoslovenske vojske. On je više verovao njima. Kod nas u štabu, prateći Hadžifejzovića, stvorila se nova odluka. Da se napadne. Ali čime? Nema oružja, tenkova. Nismo znali šta se dešava?”.

Živimo u torovima, Evropa izbjegava istinu na Balkanu

“Mnogo je pitanja još tu. Petog je napadnuta i policijska škola. Niko nije odgovarao za Suadu i Olgu. Kada se govori o Dobrovoljačkoj već, poslije dugo vremena je tužilaštvo donijelo svoju odluku. Nas 19 je oslobođeno odgovornosti. NI Predsjedništvo, ni štab nije organizovao napad. Izvršioci nisu pronađeni. Izetbegović je bio na Kazanima, red bi bio da dođe u Dobrovoljačku. Učinjen je zločin, a dogovoren je da se izvrši zamjena Kukanjca i Izetbegovića. Nabrojao je šest koji su ubijeni, a to u Beogradu ne priznaju”, ispričao je Divjak u programu N1.

Mladen Ivanić je danas rekao da je Dobrovoljačka najveći zločin, a Divjak mu je odgovorio kazavši da to nema nikakve veze. “Teritorijalna odbrana je pobijedila jake snage vojske”.

Dobrovoljačka se ove godine obilježava u Istočnom Sarajevu, a Divjakov komentar je sljedeći:

“Mi živimo po torovima. Oni hoće u toru da govore o neistini. Avdo Huseinović je to objasnio. Oni misle da su to Bošnjaci radili, da bi se zaustavio sukob. Oni u školama ne govore o genocidu, nego govore da su se Srbi branili od Hrvata i muslimana. Njihova politika je da se genocid ne priznaje”, ocijenio je Divjak.

“Nijedno tužilaštvo u svetu nije reklo da je izvršena agresija iz Beograda. Rekli su za Hrvatsku i onu šestorku iz Herceg-Bosne. Evropa izbegava da na Balkanu dođe do istine”, kazao je, dodavši:

“Kod aktuelnih politika nema volje za istinom. Država ne funkcioniše. Ne postoji. Postoje entiteti, distrikt Brčko. Optužujem one koji vode te stranke za situaciju sa borcima. SDA odgovara što nisu ispunjene silne one želje. Govorilo se da će dobiti šume, reke, pored onih zlatnih kašika. Za borce odgovaraju oni koji su vodili taj narod”, smatra Divjak.

A postoji li bojazan od novih sukoba, bilo je pitanje za kraj gostovanja?

“Ako budu poštovali ono što je komandant NATO-a rekao – neće, verujem u to. Mladi, onih srednjih godina ne žele. Ne osjećam bojazan. Pitat će me ljudi to, ali nema raspoloženja da se ratuje za ideje koje nisu naše. Ideja tada je bila BiH”, kazao je.

Još jednom je izjavio da je ponosan što je tih dana bio sa građanima, i kazao da smo dužni odati priznanje svima onima koji danas više nisu sa nama.

“Hvala svih 300.000 ljudi koji su izdržali 1.460 dana”, izjavio je Divjak na koncu gostovanja na N1.

[preporodbn]

Šta je nama Brčko?

Šta je nama Brčko?

Prof.dr. Asim Mujkić : Brčko Distrikt, 20 godina egzistiranja kao dokaza o mogućnosti građanske države Jedna od važnih obljetnica koja je nekako promakla ispod medijskog radara u sjeni, najprije korone, a potom i Dejtona, je 20. godina od uspostave Brčko Distrikta BiH. Piše : Asim Mujkić  Čak se možda ni ja ne bih posebno osvrnuo na tu činjenicu da nisam u već sada „legendarnoj“ raspravi…

[prijedor24]

BiH direktno nabavlja 458.000 vakcina

Bosna i Hercegovina je izrazila potrebu za nabavkom 458.000 vakcina protiv kovida-19 direktno od proizvođača, a Ministarstvo civilnih poslova BiH je ove zahtjeve proslijedilo predstavništvu “Fajzera”, te ambasadama Rusije i Kine u BiH. Potvrdili su ovo za “Nezavisne” u Ministarstvu civilnih poslova BiH, gdje su naveli da je FBiH zatražila dodatnih 300.000 vakcina, RS 130.000, a Brčko distrikt…

[balkantimes]

Schwarz-Schilling o 25 godina Dejtonskog sporazuma

Ove godine se navršava 25 godina od kako je američki gradić Dayton, Ohio, ušao u historiju. Tamo je 21. novembra 1995., nakon skoro četiri godine, okončan rat u BiH nakon pregovara o mirovnom sporazumu, koji su tri tadašnja predsjednika, Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, potpisali 14. decembra 1995. u Parizu, piše Christian Schwarz-Schilling, bivši visoki predstavnik za BiH .

Kako bismo razumjeli sadašnju situaciju u BiH, 25 godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, moramo baciti pogled na njegov nastanak, sadržaj i posljedice, piše ovaj njemački politčar u tekstu koji je objavio dw.com.

Američka administracija predsjednika Billa Clintona se početkom 1994. iz više razloga snažno angažovala u tada ratnoj BiH, i u martu 1994. posredovala između Bošnjaka-Muslimana i bosanskih Hrvata, da uspostave Federaciju BiH. Federalni model je poslužio "Kontaktnoj grupi", sastavljenoj od SAD, Velike Britanije, Francuske, Rusije i Njemačke, kao kamen temeljac za kasnije pregovore o mirovnom sporazumu.

Agresor je nagrađen, napadnuti su kažnjeni

Plan tadašnje "Kontakt grupe" zasnovan je na prijedlogu Rusije, Velike Britanije i Francuske da se progoni, tj. "etničko čišćenje" koje su počinili Srbi, prizna i da im se dodijeli 49% teritorije BiH, iako je prema popisu stanovništva iz 1991. godine u BiH živjelo samo 31% Srba.

Kasnije je prihvaćeno čak i preseljenje različitih etničkih grupa, samo da bi se bolje razgraničile "homogene"etničke grupe: Srbi s jedne strane i Federacija s Bošnjacima i Hrvatima s druge strane.

Sjedinjene Države, koje su se dugo protivile priznavanju rezultata rata, početkom 1995. godine su ipak napravile politički zaokret i priznale ratna osvajanja tj. "etnička čišćenja", a time i teritorijalnu podjelu u korist Srba. Njemačka je bila posljednja zemlja koja je pristala na takvu promjenu paradigme. Ovom teritorijalnom podjelom, zacrtanom Dejtonskim sporazumom, agresor je na kraju nagrađen, a napadnuti su kažnjeni.

Možemo li ovdje govoriti o pravednom mirovnom sporazumu?

Snažnim pritiskom američkih pregovarača, predvođenih Richardom Holbrookeom, rat u Bosni i Hercegovini završen je u Daytonu 21. novembra 1995. godine. Bosna i Hercegovina je opstala kao država, ali je podijeljena na dva entiteta: Federaciju BiH s hrvatskim i muslimanskim stanovništvom i Republiku Srpsku sa pretežno srpskim stanovništvom. Uspostavljeno je i posebno administrativno područje - Brčko Distrikt. Međunarodna zajednica predvidjela je i poziciju Visokog predstavnika koji nadgleda provođenje civilnog dijela Dejtonskog sporazuma.

Tri etničke grupe dobile su pravo veta da zaštite svoje "vitalne nacionalne interese" kako bi se izbjegle tenzije i mogući sporovi. Od tada to također znači da članovi Predsjedništva i Doma naroda Parlamenta BiH mogu blokirati bilo koju odluku ako dotični "konstitutivni narod" vidi prijetnju vlastitim vitalnim interesima.

Nakon gotovo četiri godine rata, s više od 100.000 žrtava, preko dva miliona izbjeglica, masovnih silovanja, logora za ratne zarobljenike i genocida u Srebrenici, bosanskim Srbima dodijeljena je polovina Bosne i Hercegovine. Suočavanje sa počinjenim ratnim zločinima odvijalo se kao i danas teško, s puno muke i uz velike napore. Dejtonski sporazum favorizirao je u ovom segmentu glavne aktere ratnih zločina. Uprkos svemu, svi su odahnuli kad je ugovor potpisan.

Nakon gotovo četiri duge godine, međunarodna zajednica je sakupila polupane krhotine vlastitih slabosti iz rata u BiH - nažalost za mnoge ljude prekasno.

Oduzeta prava manjinama

A Bosanci i Hercegovci su se morali iznova orjentisati. Prema Dejtonskom sporazumu, izbjeglice su imale pravo povratka svojim kućama, što je u novonastaloj situaciji značilo povratak u novostvorene, etnički podijeljene entitete. Međutim, u praksi je ovaj povratak na ognjišta u staru domovinu izgledao potpuno drugačije. Mnogi su odustali nakon godina neuspješnih pokušaja, prodali imovinu i odselili se. Zemlja se nastavila dijeliti i "čistiti".

Dejtonski sporazum je u osnovi oduzeo demokratska prava svim manjinama, one praktički ne postoje u Ustavu BiH, koji predviđa samo tri etničke grupe (Bošnjake-Muslimane, Hrvate i Srbe) kao konstitutivne narode. Osnovna prava mnogih Bosanaca i Hercegovaca izbrisana su Dejtonskim sporazumom i izopačena pravnim torzom.

Mora se reći da je Dejtonski sporazum učinio Bosnu i Hercegovinu nemogućom za upravljanje. Proveo sam godine proučavajući Dejtonski sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine, koji je dio Sporazuma, i bezuspješno pokušavao izmijeniti Ustav za vrijeme svog mandata na funkciji visokog predstavnika 2006. godine. Svi su dejtonski pregovarači u to vrijeme znali da su Mirovni sporazum i u njega ugrađeni Ustav faktički prekomplikovani, nesavršeni i da u njima na svakom koraku postoji kamen spoticanja. Nadali su se međutim, kao što mi je Richard Holbrooke rekao tada u Daytonu, da će s vremenom, po potrebi i uz pomoć visokog predstavnik korak po korak mijenjati Sporazum.

Međutim, u posljednjih 25 godina nikome nije uspjelo, niti međunarodnoj zajednici, niti Bosancima i Hercegovcima da promijene Ustav, a time i Dejtonski sporazum. Tadašnji šef njemačke delegacije u Daytonu Wolfgang Ischinger rekao da je u ugovor trebala biti ugrađena klauzula o obaveznoj reviziji, tako da su promjene Dejtonskog sporazuma trebale biti izvršene nakon otprilike tri godine.

Današnja BiH je nestabilna, pravna država teško da postoji, korupcija je na visokom nivou, siromaštvo i socijalna nesigurnost neprestano rastu, a opadanje broja stanovnika, jer mladi i kvalifikovani ljudi odlaze iz BiH, godinama i gotovo nezaustavljivo. Dejtonski sporazum i Ustav BiH, međutim, ostaju nepromijenjeni, podrivaju demokratska prava i tako vode zemlju sve dublje u besperspektivnost i sve dalje od EU.

BiH - najveći gubitnik ratova u bivšoj Jugoslaviji

Međunarodna zajednica još uvijek nema konstruktivnu ulogu, podijeljena je, nezainteresirana i već godinama pravi iste greške kao i 90-ih. Je li zaboravljen strašni rat tog vremena? Međunarodna zajednica toleriše agresivnu i nacionalističku retoriku mnogih bh. političara, kojom se godinama veliča osuđene ratne zločince.

Ona bi mogla pozvati u pomoć visokog predstavnika naoružanog bonskim ovlastima da to promijeni ali ona to ne radi. Danas se posebno mora apelirati na odgovornost međunarodne zajednice da se ozbiljnije pozabavi Bosnom i Hercegovinom kako bi pronašla rješenje da izvede zemlju iz statusa quo koji nameće Dejtonski sporazum. Ili treba da dopustimo da se BiH jednostavno i nakon svega raspadne?

Snažni igrač Rusija, koja ima sopstvene interese, već se dugo miješa u situaciju u regionu i uglavnom koristi Srbiju kao produženu ruku da unese nemir u politički pejzaž i da se suprotstavi EU i SAD. Nedavni primjer nacionalističkih izgreda nakon izbora u Crnoj Gori trebao bi biti crvena linija za sve.

Bosna i Hercegovina je najveći gubitnik u takozvanim jugoslovenskim ratovima. "Snaga činjenica" već 25 godina od uspostave Dejtona određuje političko djelovanje i suživot u svim segmentima života u BiH - a to nema nikakve veze s pomirenjem i pravdom nakon rata. Naprotiv, Dejtonski sporazum zacementirao je put nacionalističkim i secesionističkim snagama u Bosni i Hercegovini, koje desetljećima teže razbijanju države.

Prije 25 godina, tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović rekao je nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma: "I kažem svom narodu: Ovo možda nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji poput ove, a u svijetu kakav jest, bolji mir nije moguće postići. Bog nam je svjedok da smo učinili sve što je u našoj moći da smanjimo nivo nepravde za našu zemlju i naš narod."

Ali, svi znamo da bez pravde ne može biti trajnog mira. Vrijeme je da Bosna i Hercegovina iskusi pravdu.

Izvor: dw.com

[prijedor24]

Rekordna godina za većinu bh. šljivara: Slasno voće prvi put stiglo do Danske i Švedske

Berba šljive u Bosni i Hercegovini trenutno je na vrhuncu, a ovogodišnji urod šarolik je u zavisnosti od regije do regije. Kada se podvuče crta za dva entiteta i Brčko distrikt, naša zemlja je postigla dobar uspjeh po izvezenim količinama u zemlje Evropske unije, a ova slasna vrsta voća prvi put je stigla do Švedske i Danske. TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA Tuzlanski kanton, Brčko distrikt i…

[balkantimes]

Softić: Adresa za aktivaciju MMF-ovih sredstava je Vijeće ministara BiH

Guverner Centralne Banke Bosne i Hercegovine Senad Softić rekao je za Al Jazeeru da je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine prava adresa za raspodjelu kredita Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) odobren Bosni i Hercegovini.

Komentarišući najavu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda Milorada Dodika da će podnijeti tužbu protiv guvernera, jer Centralna Banka BiH nije rasporedila 330 miliona eura MMF-ovog kredita odobren Bosni i Hercegovini još prije mjesec dana, guverner Softić je rekao da se ta sredstva nalaze na depozitnom računu Ministarstva finansija i trezora BiH, i da se mogu raspodijeliti samo u skladu sa instrukcijama Ministarstva.

Iako je MMF Bosni i Hercegovini krajem aprila odobrio kredit od 330 miliona eura sa ciljem finansiranja povećanih potreba zdravstvenog sektora i mjera ekonomske stabilizacije tokom pandemije korona virus, Vijeće ministara BiH ne uspjeva postići politički konsenzus o raspodjeli tih sredstava.

Način raspodjele novca

Ranije je dogovoreno da će se raspodjela novca vršiti na način da će Federaciji BiH pripasti 62 posto ukupnog iznosa, entitetu Republika Srpska 38 posto, a da će oba entiteta izdvojiti po pola procenta za Distrikt Brčko. Bošnjački ministri u Vijeću ministara BiH sada ne žele dati saglasnost na povlačenja ovih sredstva sve dok se ne postigne dogovor i oko toga na koji način će novac biti raspodijeljen unutar Federacije BiH, jednog od dva bosanskohercegovačka entiteta.

"Želim da obavijestim javnost da je Republici Srpskoj već stigla na naplatu prva rata kamata na osnovu odobrenog kredita, a ta sredstva još nismo dobili. Zato će Vlada [Republike Srpske] već sutra donijeti odluku da tuži guvernera Centralne banke koji osporava realizaciju", ustvrdio je Dodik u izjavi novinarima u Foči, prenijela je Fena.

Iz Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini u utorak su također poruku adresirali na Vijeća ministara BiH napominjući da bi Vijeće ministara trebalo da preduzme još jedan korak koji bi omogućilo Centralnoj banci BiH da raspodijeli MMF-ov kredit.

Izvor: Al Jazeera i agencije

[balkantimes]

Bakir Izetbegović se obratio članovima i simpatizerima SDA: Idemo dovršiti posao koji je započela prva generacija stranke

Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović obratio se članovima i simpatizerima te stranke povodom 30 godina postojanja SDA.

Te tri decenije su, kako je kazao, period borbe za opstanak i ravnopravnost Bošnjaka, suverenitet Bosne i Hercegovine, te za slobodu, demokratiju i prosperitet bosanskohercegovačkog društva.

Izetbegovićevo obraćanje u nastavku prenosimo u cijelosti:

- Kada kažem naš narod, ne mislim samo na Bošnjake, mislim na sve one koji nemaju rezervnu domovinu, niti rezervnu politiku kada je u pitanju ravnopravnost građana i naroda Bosne i Hercegovine. Na sve one koji su, zajedno sa Bošnjacima branili, i spremni su da ponovo brane teritorijalni integritet i suverenitet naše zemlje, njenu čast i ugled, njenu bit koju je rahmetli Alija Izetbegović opisao kao "vjeru da različite vjere i kulture mogu živjeti zajedno".

Ovu značajnu godišnjicu nažalost dočekujemo u vanrednim prilikama koje nam je donijela pandemija COVID-19. Stoga ćemo svečani skup planiran za današnji dan održati kada se za to steknu prilike, vjerovatno u septembru ove godine.

Tada ćemo dodijeliti i zahvalnice zaslužnim članovima koji su svojim radom dali poseban doprinos istorijskoj ulozi SDA u proteklim decenijama.

A sve je počelo prije 30 godina kada je grupa od 40 hrabrih intelektualaca, umjetnika i poduzetnika odlučila rizikovati slobodu i osnovati prvu alternativnu političku stranku u BiH. Nukleus Inicijativnog odbora su činili intelektualci i aktivisti suđeni u "Sarajevskom procesu", većinom bivši članovi zabranjene organizacije "Mladi muslimani", borci za slobodu koji su bili spremni ponovo robijati u komunističkim kazamatima: Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Džemaludin Latić, Šaćir Ćerimagić, Sulejman Čamdžić, Tarik Muftić.

Snažnu potporu je dala grupa aktivista okupljenih kroz djelovanje pri Zagrebačkoj džamiji: Šefko Omerbašić, Salem Šabić, Mustafa Cerić, Šemso Tanković, Kemo i Faris Nanić. Zatim bardovi sevdalinke Safet Isović i Omer Pobrić. Poduzentici Muhamed Čengić, Abdulah Skaka, Fehim Nuhbegović. Većina članova Inicijativnog odbora nisu više među živima, preselili su na Bolji svijet. Neka je Božiji rahmet na njihove hrabre i plemenite duše. Prvoosnovanoj Stranci su snažnu podršku od samog osnutka dali Bakir Tanović, Sulejman Ugljanin, Ejup Ganić, Edhem Bičakčić, Irfan Ajanović, Adil Zulfikarpašić, Muhamed Filipović i drugi.

Zulfikarpašić i Filipović su pomogli da Stranka dobije početni zamah, ali su napravili i prvi raskol u SDA, pred same jesenje izbore 1990. Raskoli će nas zatim pratiti kao loš usud. Prvi sa Zulfikarpašićem je bio najbolniji.

Sljedeći sa Fikretom Abdićem - najtragičniji. A onaj sa Harisom Silajdžićem - najdublji.

A zatim smo izgleda stekli "imunitet". Jer sve što je slijedilo nije moglo bitnije poremetiti putanju SDA. Kada iz današnje perspektive analiziramo razloge za stare i nove raskole unutar SDA možemo konstatovati da to nisu bila različita politička gledanja, jer politike novosnovanih stranaka su redovito bile skoro pa identične sa politikom SDA. Bile su to, dakle, liderske ambicije, želja da se bude prvi, a ne drugi, treći, ili tridesetitreći u stranačkoj hijerarhiji.

U protekle tri decenije SDA su predvodila tri predsjednika. Prvi, i po hronologiji, a i po svemu bitnome, je Alija Izetebegović - utemeljitelj SDA, neosporni Bošnjački i bosanskohercegovački vođa i prvak.

Njegovo vrijeme je bilo najteže i najhitnije. U prvoj polovini njegovog jedanaestogodišnjeg mandata vraćene su vjerske i građanske slobode, uspostavljeno je višestranačje, organizovan referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, vraćen je suverenitet države, organizovana i naoružana Armija BiH, odbranjena zemlja od višestruko jačeg, udruženog agresora.   Bošnjaci su vratili svoje historijsko ime, ime bosanskog jezika, bili su osnovna snaga političke, vojne i diplomatske odbrane BiH. Postali su faktor bez kojeg nema nijedne ozbiljne računice na prostoru Balkana.

Od 1463. do 1992. godine Bosnom su vladali drugi. Njeni sinovi su ginuli diljem svijeta pod tuđim zastavama. NIKADA više neće biti tako, i to je zasluga prve generacije kadrova SDA čijoj su političkoj procjeni bosanskohercegovački patrioti vjerovali bez rezerve. U tom kratkom vremenu su položeni temelji neovisne Bosne i Hercegovine, i zaliveni najjačim vezivom - krvlju patriota i nevinih žrtava.

Da nije bilo Alije Izetbegovića, Patriotske lige koju je osnovala SDA, kadrova SDA koji su u uslovima totalne blokade uspjeli da naoružaju Armiju R BiH, da nije bilo 200.000 boraca, komandira i komandanata Armije Republike Bosne i Hercegovine spremnih da se suoče sa smrću - danas ne bi bilo Bosne i Hercegovine!

Nakon teškog Dejtonskog kompromisa, kojim je zaustavljeno rušenje zemlje i stradanje naroda, uspostavljen mir i sačuvana država Bosna i hercegovina, uslijedile su godine reintegracije i obnove države.

I u tim procesima su lidersku ulogu imali Alija Izetbegović i SDA.

Dezintegracijske sile će zadugo biti žive u BiH. Bit će novih napada na suverenitet države, pravice se namjerne krize i blokade, zagovarati podjele. Pokušavat će nas zamoriti. Ali nikada u tome neće uspjeti.

Zastava BiH koja se zavijorila pred zgradom Ujedinjenih nacija 22 maja 1992 nikada više neće biti skinuta. Jer to je volja bosanskohercegovačkih patriota, i to je volja i interes sila i velesila koje su u odbranu BiH uložile vlastiti ugled i autoritet.

Uvijek će onaj bolji, civilizirani, demokratski, slobodoumni dio svijeta biti uz multietničku Bosnu i Hercegovinu. Šovinističke snage koje bi da razdvoje ljude i narode u BiH će dobivati podršku šovinističkih, ultradesničarskih, ksenofobnih snaga koje razdvajaju i teroriziraju diljem svijeta. Takve snage ponekad ojačaju, buknu, ali nikada ne mogu odnijeti trajnu pobjedu. Jer ljudskom rodu donose zlo i nazadak. Dobro će uvijek, i nanovo, nadjačati zlo.

Alija Izetbegović je imao težak, ali lijep i smislom ispunjen život. Proveo ga je u borbi, sedamnaest godina je bio u zatvorima i ratovima. Njegova dženaza je bila nalik njegovom životu - teška i veličanstvena. Bosanski patrioti su dostojno ispratili svoga vođu.

Naslijedio ga je tihi i uporni radnik i borac Sulejman Tihić. Njegova politička filozofija - korak po korak - ali uvijek naprijed, davala je rezultat.

I Tihićeva prva polovina mandata je bila plodotvornija od druge polovine. Od 2001. do 2006. su postignute značajne reforme koje su osnažile državu i uklonile dio anomalija koje je sadržavao Dejtonski mirovni sporazum - suprotstavljene vojske, obavještajne i granične službe su ujedinjene u jedan sistem.

Uz podršku međunarodne zajednice, koju su u tom vremenu predvodili odlučni Paddy Ashdown i ambasadori SAD-a uvedena je jedinstvena valuta, usvojena himna BiH, formiran Brčko distrikt, formirana Centralna izborna komisija, uspostavljen Sud i tužilaštvo BiH, Državne sigurnosne agencije, Uprava za indirektno oporezivanje, Direkcija za evropske integracije itd.

Tihić je od Izetbegovića naslijedio dobar tim izraslih političara koji su na pozicijama premijera i predsjedavajućih parlamenata iznijeli obiman reformski paket. Halid Genjac, Šefik Džaferović, Adnan Terzić, Nedžad Branković, Mustafa Mujezinović, Adil Osmanović su bili glavni oslonac Sulejmana Tihića, ali i Bosne i Hercegovine u tom vremenu. Dio njih će postati konstanta i prepoznatljivo lice SDA. Nosiće okosnicu političkog života od vremena Alije Izetbegovića pa do današnjih dana.

Tihić je nastavio Alijinim putem i kada je u pitanju korištenje Ustavnog suda BiH u svrhu uklanjanje anomalija i relikta u državnom sistemu. Samo predsjednici SDA - Dva Izetbegovića i Tihić su znali iskoristiti ovu mogućnost. I rezultat je vidan: ustanovljena je konstitutivnost naroda na cijeloj teritoriji BiH, odbranjena je državna imovina, sačuvana su državljanstva stotina hiljada BH građana u dijaspori, ukinuti nacionalistički simboli i praznici.

Sulejman Tihić je bio uporan i sistematičan čovjek. Uporan je bio i u pokušajima da Bosna i Hercegovina napravi snažnije reformske iskorake. Podupirali su ga moćni prijatelji iz međunarodne zajednice.

A zaustavile su ga mane i slabosti koje, nažalost, dio našeg naroda posjeduje - naivnost, vjera u olako dana obećanja populista, borba za vlast i vlastitu poziciju po cijenu interesa države i naroda. Obaranjem Aprilskog paketa ustavnih reformi i Reforme policije, bošnjački političari su napravili nepravdu Tihiću, ali prije svega vlastitom narodu. Odbacili su dobra rješenja, zaustavili su reformski zamah i otvorili prostor za kontraofanzivu antibosanskih snaga koja traje do danas.

Posljednje dvije godine mandata Sulejman Tihić je bolovao i napustio nas je 25. septembra 2014, u jeku izborne kampanje. Neka mu je laka zemlja rodnog Bosanskog Šamca u koju se vratio.

Ja sam, zbog Sulejmanove bolesti, rukovođenje Strankom počeo preuzimati već te 2014. Za predsjednika sam izabran na Kongresu SDA 2015 godine. Manje-više isti sastav rukovodstva SDA je u sljedećih pet godina uložio napore u ostvarenje tri cilja:

- Zaustaviti negativne trendove i ponovo pokrenuti reformske procese sa ciljem postizanja članstva BiH u EU i NATO savezu.

- Ojačati privredu BiH i otvoriti minimalno 100.000 novih radnih mjesta.

- Vratiti snagu Stranci demokratske akcije i ponovo je pozicionirati kao najjaču BH političku partiju.

Vratili smo snagu i izborne pobjede SDA-u. Ponovo dobivamo podršku 300.000 glasača na izborima. SDA je okosnica skoro svih vlada O kojima odlučuju bošnjački glasači - u kantonima, Federaciji i državi BiH. Isto je sa pozicijama načelnika - više od polovine načelnika u opštinama sa bošnjačkom većinom su kadrovi SDA. Mi dajemo članove Predsjedništva BiH, predsjedavajuće skupština i parlamenata, premijere i većinu ministara.

Reformski procesi su nastavljeni. Uz ogromne otpore i opstrukcije krećemo se ka članstvu u globalnim asocijacijama - Evropskoj uniji i NATO savezu.

Najznačajniji uspjeh je postignut u obnovi ekonomije.

U proteklih pet godina smo kreirali više od 100.000 novih radnih mjesta, BDP je povećan sa 27 na 33 milijarde KM, prosječna plaća sa 830 na 930 KM, prihodi od indirektnih poreza sa 6 milijardi na skoro 8 milijardi KM. Prihodi od direktnih poreza su u RS stagnirali, ali su u Federaciji porasli sa 3 na 5 milijardi KM, izvoz sa 9 na skoro 12 milijardi KM.

Broj turističkih noćenja je u ovom periodu skoro udvostručen.

Ovo su ubjedljivo najbolji ekonomski pokazatelji u postdejtonskom periodu i rezultat su vlada predvođenih Novalićem i Zvizdićem.

Federacija BiH se postepeno pretvara u veliko gradilište. Trenutno se gradi 41 kilometar autoputa na Koridoru Vc, osigurana su sredstva i u pripremi je gradnja sljedećih 76 km, uključujući i tunel Prenj, najduži tunel u ovom dijelu Evrope.

Osigurana su sredstva za gradnju brzih cesta porema Goraždu, Neumu, Travniku i Bihaću. Realan je i projekat gradnje autoputa prema Beogradu kojim će biti riješena veza Sarajeva sa Tuzlom i distriktom Brčko.

Gradnja bloka 7. u Tuzli je krenula. U toku je i rekonstrukcija aerodroma u Sarajevu, u sljedeće dvije godine krenuće i rekonstrukcija mostarskog i tuzlanskog, kao i izgradnja bihaćkog aerodroma.

Pandemija Korona virusa i njene posljedice na BH ekonomiju su nas usporile. Ali usvojili smo potrebne zakone, mjere, rebalans budžeta koji je uvećan u odnosu na postojeći. Zaustavili smo negativne trendove i imamo šansu da ih preokrenemo u svoju korist. I da nastavimo sa razvojem.

Stranka demokratske akcije je dugo dio vlasti. Njeni kadrovi su uložili ogroman napor radeći vrijedno i pošteno za boljitak zemlje i naroda. Ali bilo je i grešaka pogrešnih izbora, loših ljudi. Nekom prilikom, govoreći o problemu korupcije koja neumitno prati vlast, rahmetli Alija je u svom stilu izrekao kratku i preciznu formulaciju - "vlast privlači loše ljude, a dobre kvari".

Bilo je u SDA loših ljudi, a neki dobri su se kvarili. I mi smo ih odstranjivali.

I nastavićemo da ih odstranjujemo, da branimo čast i poziciju stranke bez koje Bosna i Hercegovina nije sigurna, i bez koje ne može naprijed.

Korupcije ima u svim strankama koje su dio vlasti. Ali najveća povika i ljutnja naroda je uvijek išla prema SDA. Nama i mediji i narod "cjepaju dlaku na četvero". To nam treba biti upozorenje, ali i priznanje - narod želi zdravu i poštenu SDA, zdrav i čvrst oslonac. I mi ćemo mu takav oslonac uvijek i ponovo osigurati!

Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja. Ima sve što njenim narodima treba, što mnogi narodi mogu samo da priželjkuju. Ima izvanrednu geografsku poziciju, raznovrsnu klimu, rijeke i jezera, planine i ravnice, šume i rude, slojevito historijsko i kulturno nasljeđe. Tragove tri velike imperije.

Najhitniji resurs su njeni vitalni i kreativni ljudi koji redovito iskažu čudesan talenat i potencijal kada se nađu u uređenom sistemu, u organizovanom društvu koje pruža šansu. Krećemo se u smjeru stvaranja takvog društva i okruženja. Kada ga, s Božijom pomoći i ostvarimo - moći ćemo reći da je SDA dovršila historijsku misiju.

Politička utrka koju vodimo je maratonska. Prešli smo 3o kilometara. Dug put je iza nas.

Na tom putu su nas, naš narod i našu zemlju napadali - mi smo ih branili. Oni su rušili - mi smo popravljali i gradili. Oni su zavađali - mi smo mirili. Oni su vrijeđali - mi smo praštali. Oni su postavljali blokade - mi smo ih uklanjali Oni su proizvodili krize - mi smo ih rješavali.

I tako će se to nastaviti. I tako će to i završiti. Oni koji proizvode nered i konflikt će se umoriti - Mi se nećemo umoriti!

Dragi članovi i simpatizeri SDA,

Neke istine su neupitne, priznaju ih i oni koji nas vole i oni koji nas ne vole.

- Prva istina je: da je proteklih trideset godina najznačajniji historijski period za našu zemlju i naš narod još od vremena pada srednjevjekovne Bosne.

- Druga istina je: da je SDA bila nosilac historijskog tereta i kretanja u tom vremenu. I da je taj teret iznijela.

- Treća istina je: da posao na uspostavljanju sigurne, stabilne i prosperitetne Bosne i Hercegovine još nije završen. I da taj posao mogu dovršiti samo oni koji su ga i započeli.

Zato podmladimo i osnažimo redove Stranke demokratske akcije. I budimo svjesni historijskog vremena u kom smo djelovali, vlastite uloge u njemu, i značajnog posla koji je još uvijek pred nama.

Budimo ponosni što smo imali priliku biti dijelom SDA, a time i dijelom historije BiH!

Živi i zdravi bili - samo hrabro i uporno - idemo dovršiti posao koji je započela prva generacija SDA.

Generacija rahmetli Alije Izetbegovića!

Izvor: Faktor

[balkantimes]

Nezavisnost Bosne i Hercegovine i uloga Alije Izetbegovića

Osnovana je s ciljem da doprinosi napretku Bosne i Hercegovine i boljitku njenih naroda i građana na principima slobode, ravnopravnosti, pluralnosti i uvažavanja različitosti, povezivanju i promoviranju intelektualnih potencijala bosanskohercegovačkog društva, razvoju svijesti o važnosti mira, nenasilja i društvene solidarnosti.

Stranka demokratske akcije, na čelu za Alijom Izetbegovićem, od prvog dana se zalagala za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, građansku republiku unutar ili izvan Jugoslavije. Opstanak i demokratizaciju Jugoslavije Predsjednik Izetbegović je smatrao ključnim elementom za mirno razrješenje njene krize.

Stranka demokratske akcije, na čelu za Alijom Izetbegovićem, od prvog dana se zalagala za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, građansku republiku unutar ili izvan Jugoslavije. Opstanak i demokratizaciju Jugoslavije Predsjednik Izetbegović je smatrao ključnim elementom za mirno razrješenje njene krize. Zbog toga je aktivno učestvovao u radu Predsjedništva SFRJ. Na ovim sastancima se bezuspješno pokušavala riješiti sudbina Jugoslavije na miran način. Posljednji takav pokušaj bila je Platforma koju su sačinili predsjednik Izetbegović i predsjednik tadašnje Republike Makedonije Kiro Gligorov, a koja je predviđala «asimetričnu federaciju», odnosno da Jugoslavija, umjesto savezne države, bude savez država. Ovaj plan je ocijenjen veoma pozitivno, ali ga je srušila destruktivna politička osovina Beograd- Zagreb. U nastojanju da doprinese mirnom rješenju sukoba, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je, na čelu sa Izetbegovićem, donijelo odluku da se vojnici i rezervisti iz Bosne i Hercegovine ne šalju na ratište u Hrvatsku.

Na osnovu Briselske deklaracije Evropske zajednice od 17. decembra/prosinca 1991. god. Skupština Bosne i Hercegovine je 20. januara/siječnja 1992. god. usvojila Memorandum o suverenosti. Referendumsko pitanje je glasilo: « Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?»

Referendum je održan 29. februara i 1. marta 1992. god., odazvalo se 63,95 % građana, od čega je 99% glasalo za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Vođe bosanskih Srba osporavale su ovaj referendum.

U tom dramatičnom periodu predsjednik Izetbegović je ostvario svoje prve, ali veoma značajne međunarodne kontakte. Njegov prvi zvanični susret dogodio se u Beču prilikom posjete Austriji, kada se susreo sa Kurtom Valdheimom, nekadašnjim generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija, te sa Aloisom Mockom, ministrom vanjskih poslova Republike Austrije. Nakon toga je posjetio Iran, Tursku i Sjedinjene Američke Države. U Rimu je prisustvovao sjednici ministara Evropske zajednice, a nakon tog sastanka primio ga je papa Ivana Pavao II. Potom je u Beogradu posjetio poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijarha Pavla.

Fondacija “Alija Izetbegović”

Fondacija “Alija Izetbegović” koja će raditi na realiziranju društvenih inicijativa i kulturnih programa u skladu s pogledima i misaonom ostavštinom prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, počela je s radom.

U pitanju je neprofitna i nestranačka organizacija koja će djelovati samostalno i s drugim organizacijama, saopćeno je iz Fondacije.

Osnovana je s ciljem da doprinosi napretku Bosne i Hercegovine i boljitku njenih naroda i građana na principima slobode, ravnopravnosti, pluralnosti i uvažavanja različitosti, povezivanju i promoviranju intelektualnih potencijala bosanskohercegovačkog društva, razvoju svijesti o važnosti mira, nenasilja i društvene solidarnosti.

– Fondacija će podsticati lični razvoj, društveno poduzetništvo i naučno-istraživački pristup problemima u društvu, te unapređenje veza i odnosa sa bosanskohercegovačkom dijasporom – najavljeno je.

Posebno će nastojati da doprinosi bošnjačkoj samospoznaji i spoznaji drugih o Bošnjacima kao autohtonom evropskom muslimanskom narodu, oslanjajući se na objektivno vrednovanje i promociju intelektualne ostavštine Alije Izetbegovića kao evropskog muslimanskog mislioca i prvog predsjednika Predsjedništva nezavisne Republike Bosne i Hercegovine.

Zbog okolnosti koje je izazvala pandemija koronavirusa, za sada je neizvjesno realiziranje aktivnosti Fondacije koje su planirane za ovu godinu i koje uključuju radionicu i ljetnu školu, tribine i okrugle stolove kao i međunarodnu konferenciju.

Prve aktivnosti Fondacija je prilagodila krizi izazvanoj pandemijom i ublažavanju njenih posljedica.

Osnivači Fondacije su bliski saradnici, članovi porodice i poznavaoci djela Alije Izetbegovića.

Predsjednik Upravnog odbora Fondacije “Alija Izetbegović” je Hilmo Neimarlija, dok su članovi Sabina Berberović, Muzaffer Čilek, Fikret Karčić, Zijad Ljevaković, Fikret Muslimović i Faris Nanić.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu

Na temelju rezultata referenduma Evropska zajednica je 6.aprila/travnja 1992. god. priznala Bosnu i Hercegovinu, a Sjedinjene Američke Države su to učinile dan kasnije. Istog dana vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić i predsjednik Srbije Slobodan Milošević pokrenuli su vojni napad na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu, uključujući opsadu Sarajeva.

U teškim uvjetima agresije Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, na čelu sa Alijom Izetbegovićem, donosi Odluku o formiranju Armije Republike Bosne i Hercegovine i ratne vlade. Jedna od najvažnijih odluka bila je i da Predsjedništvo ostaje u opsjednutom Sarajevu. Alija Izetbegović se zalagao za jedinstvenu, građansku, multietničku državu Bosnu i Hercegovinu u njenim historijskim granicama, i u tom smislu je odredio politiku i borbu kao oslobodilački rat.

Pobjeda Istine i kontinuitet Bosne i Hercegovine

Upornost predsjednika Izetbegovića u dokazivanju istine o Bosni, napredovanje Armije Republike Bosne i Hercegovine na ratištu, slabljenje morala kod napadača kao i počinjeni genocid u Srebrenici, «zaštićenoj zoni» Ujedinjenih nacija, četnički zločin na trgu u Tuzli i na pijaci na sarajevskim Markalama te dolazak na vlast novih lidera vodećih zemalja Zapadne Evrope i SAD-a konačno su doveli do međunarodne reakcije i vojnih udara NATO saveza protiv srpskih položaja u sepembru 1995. god., čime je otpočela završna faza rata. Rat je okončan parafiranjem Mirovnog sporazuma u Deytonu 21. novembra 1995. god.

Mirovni pregovori u Daytonu za predsjednika Izetbegovića predstavljaju jedan od najtežih trenutaka u životu. U svom dnevniku je zapisao: «Pregovarati znači odlučivati, a donositi odluke je najteži posao koji je jednom ljudskom biću namijenjen. Moj problem je bio u tome što niti sam mogao dobiti dobar mir, niti voditi dobar rat.» Nakon dvadeset dana pregovora postignut je sporazum i uz prisustvo američkog predsjednika Billa Clintona svečano parafiran. Ovim sporazumom je potvrđena državnost Bosne i Hercegovine u njenim historijskim granicama. Mir je potpisan 14. decembra/prosinca 1995. god. u Parizu.

Političko ustrojstvo

Prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, od 1995. godine, Bosna i Hercegovina je podijeljena na administrativnom nivou, i to na dva entiteta – Federaciju Bosne i Hercegovine (51% cjelokupne teritorije Bosne i Hercegovine) i Republiku Srpsku (49% cjelokupne teritorije Bosne i Hercegovine) i na jedan distrikt – Brčko distrikt.

U okviru te podjele, Federacija Bosne i Hercegovine je (na osnovu Vašingtonskog sporazuma iz 1994. godine) administrativno podijeljena na deset kantona. Pored toga, u Bosni i Hercegovini (u oba etniteta i distriktu) egzistira i 147 općina (ovaj broj varira).

Svaka od ovih administrativnih jedinica, ne uzimajući u obzir općine, ima svoje zakonodavne, izvršne i sudske organe (parlament, vladu, sudove), svoje gradske centre i glavne gradove. Svaka od navedenih administrativnih jedinica donosi svoje strategije, zakone, politike i brine se za njihovu administraciju.Iznad administracije oba entitetska nivoa nalazi se državni administrativni nivo Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je vladavina parlamentarne demokratije sa dvodomnim sistemom (Zastupnički dom i Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine). Vladu Bosne i Hercegovine predstavlja Vijeće ministara sa Predsjednikom Vijeća ministara na čelu. Vijeće ministara sastoji se od devet ministarstava.

izvor: muzejalijaizetbegovic.ba