#DF u Vladi

[mentalnahigijena]

Pamtimo! I učimo!

Niko kome je suverena Crna Gora na srcu nikada ne bi smio da zaboravi koliko su Bošnjaci doprinijeli obnovi crnogorske državnosti.

Uvijek bi morao imati na umu da je procenat Bošnjaka, kao i Albanaca i Hrvata, koji su 21. maja 2006. zaokružili "DA" bio značajno veći od procenta Crnogoraca koji su glasali za nezavisnost Crne Gore.

Ulazak Bošnjačke stranke u Vladu ne bi smio da utiče na poštovanje tih činjenica istorijske važnosti.

Nije ni pametno, ni pošteno odluku Bošnjačke stranke pripisivati jednom čovjeku - Ervinu Ibrahimoviću. Uz dužno poštovanje značaja što ga uvijek ima stav predsjednika, odluku je gotovo jednoglasno donio Glavni odbor Bošnjačke stranke. Odsutni u ovakvim prilikama nijesu bitni.

Odluka o ulasku u vladu sa Demokratskim frontom pokazuje razliku između rahmetli Rafeta Husovića i Ervina Ibrahimovića, ali i činjenicu da je aktuelni GO BS skrojen po političkom i ljudskom profilu sadašnjeg, a ne bivšeg predsjednika.

Predsjednik i članovi GO BS najbolje znaju da li je njihov motiv za ulazak u ovakvu Vladu merhamet, pomirenje ili trgovina.

Ja znam da nikad ne bih glasao za stranku koja će svoj koalicioni potencijal proširiti prema negatorima genocida u Srebrenici i obožavaocima Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Iako u Srebrenici nije ubijen nijedan Crnogorac, niti iko koga sam poznavao. Prosto, to je za mene pitanje ljudskosti. Širenje koalicionog kapaciteta na račun gubljenja kapaciteta za stid nije izbor za koji bih i pokušao da nađem razumijevanje. Pa makar to zahtijevala Kvinta konsenzusom.

Imam mrvicu ljudskog razumijevanja za moje prijatelje iz BS koji mi ulazak u Vladu opravdavaju rezonom da se za interese Crne Gore lakše boriti iz vlasti. Samoobmani se, znamo toliko psihologiju, često pribjegava u situacijama kad se želi ugušiti sopstvena nelagoda i prigovor savjesti. Nemam suštinskog opravdanja za takav izbor, ne želim čak da ispoljim ni kurtoaznu uviđavnost prema unutrašnjim lomovima tih dobrih ljudi, jer njihovu odluku smatram istorijski dramatično pogrešnom.

Ni u mnogo boljim okolnostima 43. Vlade, na koju je uticaj suverenista barem zakratko postojao, Bošnjačka stranka nije uspjela svojim glasanjem protiv da spriječi Dritana Abazovića da sakralno blago Crne Gore, njenu kulturnu baštinu, crnogorski državni i nacionalni DNK prepiše Srbiji. Ne sporim, dakle, iskrenost dobre želje BS, sporim mogućnost da bude korisna po Crnu Goru na vrijednostima koje i ta stranka promoviše. A štetu, ogromnu štetu Državi, Crnogorcima i, ne sumnjam u to, samim Bošnjacima čini već samim ulaskom u ovakvu vladu.

U vladama nakon 30. avgusta Crnogoraca nije bilo ili su bili incident. Niti je logično niti može biti dobro da u izvršnoj vlasti najbrojniji narod bude margina. A takav status Crnogoraca nije slučaj, nego scenario. Lideri BS, izgleda, ne prepoznaju da je kreatorima toga plana uspješan obračun sa Crnogorcima uslov za uspješan obračun sa Bošnjacima. Da prepoznaju, ne bi igrali po notama skladanim u Beogradu. Velikodržavna neman nikad ne utoli glad, stalno ište nove žrtve. Bošnjaci, bilo da su iz Crne Gore ili BiH, jednako su na "meniju" Srpskog sveta kao što su bili na "jelovniku" Velike Srbije.

Ulaskom BS u Vladu sa strankama bivšeg DF, Marko Kovačević i Dario Vraneš neće postati manje fašisti nego što jesu. Muzika za njihove uši jeste i ostaće "leleču Turci, kukaju bule". Ako se Andrija Mandić potrudio, makar i farsično, da promijeni dlaku, njegovi pobočnici i sljedbenici nijesu učinili ni taj napor. Njihovo biće nije programirano da funkcioniše sa bilo kojim oblikom različitosti u blizini.

Karakter te ideologije jednostavno je takav. Pred njom su u Crnu Goru, spasavajući gole živote, dobježale stotine hiljada Albanaca sa Kosova. U rekonstruisanoj vladi albanske partije sarađivaće sa eksponentima politike od kojih su njihovi sunarodnici bježali. A da NSD i DNP ni za promil nijesu odustali od stava o Kosovu kao lažnoj državi, UÇK kao terorističkoj organizaciji, Prizrenu kao mjestu na kojem će se sastati "dogodine" i "kad se vojska na Kosovo vrati", svjedočimo svakodnevno u iskazima lidera i poslanika tih stranaka.

Politika je u Crnoj Gori konačno lišena rezona i principa. Ali pristajanje na političku utakmicu agendi bez vrijednosti značilo bi brz i sramotan nestanak države koja svojom istorijom barem nije zaslužila da tako skonča.

Zato je došao trenutak da nacionalni Crnogorci sjednu i pokušaju da nađu odgovor. Da iz svega što se dešavalo nakon 2020. ali i nakon 2006. i 1945. i 1918. izvuku prave lekcije. Šta bi trebalo da sadrži strategija otpora obesmišljavanju postojanja Crne Gore kroz asimilaciju i marginalizaciju Crnogoraca, to nije za jedan tekst i za jednu glavu.

Jednu grešku Crnogorci sebi ne mogu da dozvole: gard prema Bošnjacima i Albancima kao izraz revolta zbog odluke BS i albanskih stranaka da uđu u vladu sa DF bio bi poguban i nemoralan. Umjesto da se ljutimo, mi Crnogorci moramo naći način da podsjetimo naše Bošnjake i Albance na najvažniju činjenicu, važniju i od procenta podrške obnovi državnosti: u Crnoj Gori smo decenijama živjeli složno jer je to izvorno stanje našega društva. Nijesmo na to bili primorani nikakvim dejtonima ili rezolucijama 1244.

Multikulturalnost je u Crnoj Gori, naprosto, prirodno stanje a na posljedica prinude ili trpljenje. Ne moramo niijednom Albancu nabijati na nos da je danas sa onima koji su jurišali na Tuzi, a protiv onih koji su branili tu varošicu; nijednom Bošnjaku da je sa onima koji slijede politiku Milorada Dodika, a protiv onih kojima se zahvaljuju Majke Srebrenice. Pustimo da ljudi sami vide razliku i izaberu sa kim i kako će da žive. I koga će da glasaju.

[zoranphoto]

POKUŠAVAJU ‘ZAPALITI’ BOSNU KAKO BI IZBJEGLI ZATVOR! Dinastija je u ogromnim problemima: ‘Riskirali su, ali ulog je bio prevelik’

Gotovo osam mjeseci nakon izbora Federacija Bosne i Hercegovine napokon je dobila Vladu. Bila je potrebna još jedna odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta da bi se to dogodilo. Dok se izglasavala nova vlada, ispred Parlamenta Federacije održavali su se prosvjedi u organizaciji SDA i DF-a. Nekoliko stotina najljućih pripadnika tih stranaka sinkronizirano je napadalo zastupnike iz reda bošnjačkog naroda koji su dali potporu novoj vladi. Pod salvom psovki, ali i fizičkih udaraca, našlo se nekoliko zastupnika manjih stranaka koji su se priklonili Vladi koju čine tzv. Trojka i HDZ/HNS. Bila je to kulminacija višemjesečnih političkih igrica koje su počele neposredno nakon održavanja općih parlamentarnih izbora prošle godine. Podsjetimo, u izbornoj noći visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je amandmane na izborni zakon Federacije BiH. Prema nametnutim odredbama, broj predstavnika u klubovima naroda, Hrvata, Srba i Bošnjaka, povećan je sa 17 na 23, a u klubu ostalih sa 7 na 11. Ovim izmjenama Dom naroda dobio je 80 umjesto dosadašnjih 56 zastupnika. Ono što je najbitnije u ovoj Schmidtovoj odredbi je da 13 izaslanika u svakom od klubova naroda može predložiti predsjednika ili potpredsjednika Federacije BiH.

Podmićivanje i prijetnje

Na ovaj način Schmidt je otklonio mogućnost preglasavanja od bošnjačkih stranaka unutar hrvatskog kluba Doma naroda Federacije BiH. Naime, preglasavanje hrvatskih stranaka u Domu naroda bio je plan koji su bošnjačke stranke, ponajprije SDA i DF, već godinama najavljivale u sklopu plana tzv. deblokiranja Federacije BiH. Prvim Schmidtovim nametanjem amandmana spriječen je takav razvoj situacije u hrvatskom klubu, ali je zakomplicirana situacija u bošnjačkom klubu. Odmah nakon izbora SDA je krenuo u opsežnu i dobro pripremljenu operaciju kupovanja izaslanika u Domu naroda. Raznim smicalicama, koje bi tek trebale dobiti sudski epilog, ova stranka uspjela je pridobiti čak četiri izaslanika u Domu naroda. Na taj način onemogućili su parlamentarnoj većini iz reda bošnjačkog naroda da većinu iz parlamenta projicira i u Dom naroda te na taj način predloži predsjednika ili potpredsjednika Federacije koji su nužni za potvrđivanje Vlade. Plan SDA i DF-a bio je kupovanjem glasova u Domu naroda izabrati svog potpredsjednika Federacije, koji bi potom odbio potvrditi Vladu Federacije sve dok Trojka i HDZ/HNS u Vladu ne bi primili SDA i DF. Kupovanje je bilo toliko uspješno da su unutar kluba Bošnjaka uspjeli izabrati Refika Lendu, koji je potom izabran za potpredsjednika Federacije. Odmah nakon izbora on je vrlo jasno rekao kako neće potvrditi ni jednu vladu u kojoj nema SDA, pravdajući takav stav izbornom voljom u klubu Bošnjaka Doma naroda Federacije BiH. SDA i DF su u operaciji kupovanja većine u bošnjačkom klubu Doma naroda Federacije koristili ogromne fondove koje su, kako se počinje otkrivati, izvlačili iz velikih javnih sustava poput telekom-operatora i Autocesta Federacije BiH. Prema izjavi Kenana Uzunovića, člana male stranke Bosanskohercegovačke inicijative, iz SDA su mu nudili milijunske iznose kako bi glasao protiv formiranje Vlade Federacije. Najprije su mu ponudili dva milijuna maraka, a potom čak tri milijuna. U samu operaciju bili su uključeni čelnici velikih sustava koji su po naputku stranačkih prvaka vodili operacije kupovanja izaslanika i parlamentarnih zastupnika.

Naprasna promjena

Stoga nije čudno što je Schmidt nametnuo izmjene kaznenog zakona kojima je predvidio drakonske kazne za kupovanje izaslanika i zastupnika nakon izbora. Nove izmjene kaznenog zakona predviđaju čak deset godina zatvora za takve pokušaje. Međutim, u prvi mah SDA je uspio preoteti bošnjački klub Doma naroda, imenovati svog potpredsjednika Federacije i blokirati sve procese u Federaciji. Stoga je Schmidt morao ponovno intervenirati kako bi odblokirao Federaciju.     Glavna poruka Christiana Schmidta nakon nametanja amandmana na izborni zakon u listopadu prošle godine bila je kako će na taj način spriječiti blokiranje formiranja vlasti u Federaciji. Schmidt tada nije predvidio mogućnost da jedna stranka ili koalicija ima većinu u Parlamentu, a druga u Domu naroda. SDA je do većine u Domu naroda došao kupovanjem te je na taj način anulirao volju većine iz Parlamenta. SDA je ovim akcijama riskirao opću osudu međunarodne zajednice, ali je jednostavno morao pokušati jer je ulog bio prevelik. Ova stranka već ranije je izbačena iz vlasti na razini BiH, a gubitak vlasti i na entitetskoj razini značio je gotovo sigurne kaznene procese za brojne političare iz stranke – od bivšeg šefa obavještajne službe Osmana Mehmedagića Osmice preko federalnog premijera Fadila Novalića do šefice KBC-a Sarajevo Sebije Izetbegović. Stoga nije čudo što mediji bliski stranci SDA već danima pozivaju na prosvjede ispred OHR-a, Predsjedništva i Parlamenta. Na posljednjim prosvjedima okupilo se tek nekoliko stotina ljudi, ali svi su primijetili kako su prosvjednici bili izuzetno agresivni. Stoga mnogi na domaćoj političkoj sceni, ali i u međunarodnoj zajednici, strahuju kako će SDA i DF maksimalno zaoštriti retoriku nakon što su izbačeni iz kombinacija za sastav vlasti na razini Federacije.

Radikalizacija politike

Posljednje izjave koje uključuju prozivanja za izdaju, marginalizaciju i palestinizaciju Bošnjaka idu upravo u pravcu maksimalne radikalizacije političke scene. Idući period za BiH će biti izuzetno bitan jer će se pokazati je li nova vlada sposobna provesti krupne reforme ili će postati talac radikalizacije političke scene od SDA i DF-a. Christian Schmidt je drugim nametanjem amandmana na izborni zakon Federacije napokon odblokirao uspostavu vlasti u Federaciji. Tzv. privremenim rješenjem omogućio je potvrdu Vlade bez potpisa predsjednika i dvaju potpredsjednika Federacije. Za potvrdu Vlade Nermina Nikšića bio je dovoljan potpis predsjednice Federacije iz reda hrvatskog naroda Lidije Bradare i potpredsjednika iz reda srpskog naroda Igora Stojanovića. Potpis drugog potpredsjednika, iz reda Bošnjaka, Refika Lende, nije bio potreban. Na ovaj način Schmidt je kaznio SDA zbog kupovanja izaslanika u Domu naroda i onemogućio njihovo blokiranje Federacije. Sam Schmidt je rekao kako je ovo jednokratna odluka. U pripremi je novi paket izmjena izbornog zakona koji će stupiti na snagu za godinu dana ako se stranke u međuvremenu ne dogovore o kompletnom paketu izmjena izbornog zakonodavstva. Prema predloženim rješenjima, koja bi na snagu stupila za godinu dana, potpredsjednik ili predsjednik Federacije, koji želi blokirati izbor Vlade Federacije, morao bi u svom klubu Doma naroda Federacije dobiti podršku 3/5 izaslanika ili 14 potpisa. Hrvatski narodni sabor oštro je istupao protiv rješenja iz OHR-a kojim bi se poništila odredba kako je za izbor Vlade potrebna suglasnost predsjednika i obaju potpredsjednika Federacije. Predstavnici Hrvata vrlo dobro znaju kako je navedena odredba jedina prepreka koja ih štiti od potpune marginalizacije političkog Sarajeva.

Briga Hrvata

Stoga nije čudno što su SDA i DF tražili od visokog predstavnika da se odredba kako je za izbor Vlade Federacije potrebna suglasnost tek dva od tri člana vodstva Federacije ugradi trajno u izborni zakon. Dakle, bili su spremni žrtvovati ovaj mandat ako bi u idućem izbornom ciklusu imali priliku trajno odstraniti Hrvate iz vlasti u Federaciji BiH. Hrvatski predstavnici u idućem razdoblju moraju biti svjesni kako je trenutno jedina važeća odredba u izbornom zakonu ona koja kaže kako za izbor Vlade Federacije nisu potrebna sva tri potpisa vodstva Federacije. Za godinu dana bi trebali stupiti na snagu novi Schmidtovi amandmani koji će regulirati pravo veta. Međutim, godinu dana je mnogo vremena. Pogotovo u BiH, u kojoj se politički događaji odvijaju dramatičnom brzinom. Stoga će u idućem periodu trebati biti iznimno budan kako netko drugi ne bi izlobirao da Schmidtova privremena odluka postane trajna na štetu Hrvata. Također, još nitko nije otvorio pitanje izbora člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Prema nekim najavama, ovo pitanje moglo bi se u idućem periodu riješiti između stranaka nove parlamentarne većine, a jedan od modela o kojem se raspravlja jest da se članovi Predsjedništva biraju u parlamentu na prijedlog klubova naroda. Nema sumnje da će pitanje izbora člana Predsjedništva dodatno zapaliti političku scenu u BiH. Dnevno.hr Read the full article

[maricivana]

Za N1 Hrvatske sam pričala o procesu formiranja i imenovanja Vlade Federacije BiH. Budući da je prethodnu Vladu predvodio Novalić, koji je osuđen za zloupotrebu te funkcije i budući da ta Vlada već godinama nema tri ministra, novoj Vladi ne bi trebalo biti teško da budu bolji od svojih prethodnika. Pričali smo i o SDA i DF neuspješnim protestima, kojima su pokušali spriječiti formiranje Vlade FBiH.

Čović i Dodik su u prethodnom periodu blokirali brojne pozitivne procese u BiH i s pravom se smatralo da oni rade protiv BiH, a da se SDA i DF bore za BiH. Svojom radikalnom i retrogradnom politikom SDA i DF su u vrlo kratkom vremenu uspjeli nanijeti štete BiH, kao Čović i Dodik za sve ove godine. Potpuno su preuzeli retoriku HDZ-a i SNSD-a, pa su odjenom počeli pričati o legitimnom predstavljanju naroda i preglasavanju jednog naroda drugim, a zapadne sile su im postale neprijatelji, na čelu sa Visokim predstavnikom za BiH. Srećom je taj trend zaustavljen njihovim smaknućem sa vlasti.

SDA i DF su se toliko približili da se potpuno izgubila razlika među njima, DF je od SDA u potpunosti prigrlila nacionalnu retoriku, a SDA je od DF-a prepisala građansku retoriku, mada ni jedni ni drugi ne znaju šta to znači. To nesnalaženje i licemjerstvo se onda na protestima ogledavalo u tome da se borci za građansku BiH bore za legitimno predstavljanje naroda. Protesti su završeni verbalnim i fizičkim napadima na zastupnike koji su glasali za novu Vladu FBIH.

SBIH i NES još uvijek ne mogu da vjeruju da su ispali iz takmičenja u zadnjoj minuti sudijske nadoknade. NES-u je ostala utješna nagrada u vidu vlasti u USK, dok je Semir Efendić apsolutno najveći gubitnik pregovora. Ne da je ostao bez vlasti u Vladi FBiH gdje je trebao dobiti najjače minsitarstvo i najjaču javnu kompaniju, već je upitan i ostanak njegove stranke u Valdi Kantona Sarajevo, a posebno podrška Trojke njegovoj kandidaturi za načelnika općine Novi Grad Sarajevo, što je također bilo dogovoreno.

Njihovom diskvalifikacijom iz nove vladajuće većine otvorio se prostor za ulazak druge dvije hrvatske stranke u Vladu FBiH, HDZ 1990 i HNP. To bi moglo biti pozitivno za jačanje opozicije u hrvatskom biračkom tijelu jer kad ste u vlasti imate mnogo više prostora da dođete do birača. To bi moglo dovesti do slabljenja HDZ-a BiH i njihove eventualne smjene već na narednim izborima.

[cgvijesti]

Knežević: Povući ćemo priznanje Kosova

Predsjednik DNP i jedan od lidera DF-a Milan Knežević kazao je za Adria TV da će, ukoliko budu imali većinu u vladi, povući priznanje Kosova. Kako je kazao, svjestan je da to ne može napraviti u Vladi sa Dritanom Abazovićem. “Ali sad da znate ako budemo imali mi većinu u toj Vladi bez Dritana Abazovića i onih ostalih koji nas budu uslovljavali mi ćemo da povučemo odluku o priznanju Kosova, pa…

[crnagora]

Pala Vlada Crne Gore

Pala Vlada Crne Gore

Poslanici u Skupštini Crne Gore večeras su izglasali nepovjerenje 42. Vladi Crne Gore na čijem čelu je bio Zdravko Krivokapić. Ukupno je glasalo 54 poslanika, od kojih je 43 bilo za, a 11 protiv. Prethodno su poslanici Demokratskog fronta (DF), Socijalističke narodne partije (SNP) i Pokreta za promjene (PzP) napiustili salu.

[crnagorakraljevina]

Saslušanje novinara TVCG Nevenke Ćirović i Zorana Lekovića u disciplinskom postupku koji je protiv njih inicirala autorka filma „Svjedok božje ljubavi“ Tanja Šuković, uz saglasnost koautorke Snežane Rakonjac, koja je u vrijeme podnošenja inicijative bila u inostranstu, odgođeno je za 11. odnosno 12. maj. Advokati Ćirovićke i Lekovića odbili su prijedlog da se u dokaznom postupku prikaže dokumentarni film "Svjedok božje ljubavi". Uz to, predstavnik Unije sindikata Srđa Keković morao je da napusti ročište zbog ranije preuzetih obaveza, a Ćirovićka je insistirala na njegoom prisustvu. Dokumentarni film „Svjedok božje ljubavi“ emitovan je 18. februara na Prvom kanalu TVCG, a Ćirovićka i Leković na svojim su fejsbuk stranicama, odmah nakon emitovanja filma, objavili niz uvreda na račun autorki. Jedna od njih, Tanja Šuković inicirala je disciplinski postupak protiv Ćirovićke i Lekovića, a njenom zahtjevu pridružila se koautorka Snežana Rakonjac, koja se u vrijeme pokretanja disciplinske procedure nalazila u inostranstvu. Ćirović: Sram i stid, Leković: Novinarska pornografija Nevenka Ćirović je, uz ostalo, napisala i sljedeće: „Vi koji ste stali iza ovog srama i neodgovornosti - vi ste saučesnici srama i stida i najnižeg pada novinarske profesije! Jednom, kada dođu časna vremena, moraćete da objasnite ko, zašto i za čiji interes? Jednom ćete časti gledati u oči i pogled izdržati nećete od sramote! Bestijalnost uvijek završi u sramoti! Znamo se, bestijalci!” Fejsbuk objavu Nevenke Ćirović narednih dana prenio je “Sputnjik”, “Alo”, “In4S” i niz glasila slične uređivačke politike. Vukoman (Zoran) Leković okarakterisao je emisiju kao „nedjelo“, „zastiđe i profesionalnu sramotu“, „nevješto sakrivenu naručenu kreaturu od nazovi emisije“, „novinarsku pornografiju bez presedana“... Autorke dokumentarnog filma su, na osnovu pravnih akata RTCG, odlučile da u regularnoj proceduri zaštite svoj ljudski i profesionalni integritet. U kampanju protiv autorki filma uključile su se i političke stranke (DF, SNP, DCG), kao i Mitropolija crnogorsko-primorska SPC. Mitropolija se obratila Savjetu RTCG pismom u kojem je iznijet niz diskvalifikacija na račun dokumentarnog filma i autora, uz zahtjev da se na Javnom servisu prikaže emisiju „Dostojan“ koja, takođe, govori o mitropolitu Amfilohiju. Autorke: Film jeste pun mržnje, ali ne naše -Uvažavajući procedure propisane Statutom RTCG, odgovaramo na Prigovor MCP, iako bismo, da nije obaveze prema kući u kojoj radimo, ignorisale papir koji gotovo da ne nudi ništa više od etiketa i diskvalifikacija. No, taj dio sadržaja Prigovora MCP biće predmet naše privatne tužbe protiv potpisnika, pošto vjerska zajednica u ime koje je podnesen nema status pravnog lica u Crnoj Gori. Kao što ćemo zadovoljenje pred sudom potražiti i zbog primitivnih, klevetničkih ataka dvoje kolega zaposlenih u RTCG, na naš ljudski i profesionalni integritet. Autor Prigovora problematizuje naslov dokumentarnog filma i spočitava njegov manipulativan karakter. Ta zamjerka je bez ikakvoga utemeljenja. Prije svega, izbor naslova je neprikosnoveno pravo autora. Za naslov smo uzele citat kojim Mitropolit definiše svoju pastirsku misiju u Crnoj Gori. A, to što je sadržaj njegovih izjava apsolutna suprotnost naslovnoj samodefiniciji mitropolita crnogorsko primorskog, nije naša krivica. Iako ga jevanđelje obavezuje na ljubav i prema, eventualno, zabludjelima, prvosveštenik sps u Crnoj Gori koristi brutalni, nehrišćanski, starozavjetni narativ: kune, vrijeđa, anatemiše, ne poštuje ljudsko dostojanstvo, diskvalifikuje cijele kolektivitete, ponižava državu u kojoj je rođen i prema kojoj ogromna većina građana, a njihovim interesima služi Javni servis, osjeća duboku i suštinsku pripadnost, ljubav, poštovanje i ponos. Nije istina, kako piše u Prigovoru, da je emisija najavljena kao ‘dokumentarac o jednoj od "najznačajnijih ličnosti" novije crnogorske istorije’. Potpisnik Prigovora ima pravo na takav doživljaj Amfilohija, ali nijedna riječ iz toga opisa nije upotrijebljena u najavi emisije. Nije istina ni da je emisija urađena s ciljem diskreditacije dr Amfilohija, kako piše u Prigovoru. Istina je da je naš cilj bio podsjećanje na tridesetogodišnje djelovanje mitropolita Amfilohija (Radovića) u Crnoj Gori, a motiv – organizovana kampanja zatiranja sjećanja na emitovani sadržaj. I cilj i motiv apsolutno su novinarski legitimni, a, na našu žalost, nijesu stvar prošlosti – pokazuje to mitropolitova izjava u Pljevljima, u četvrtak 20. februara, u kojoj je Crnogorsku pravoslavnu crkvu opet nazvao ‘autofekalna’.

Besmislena je primjedba da su izjave emitovane u dokumentarnom filmu ‘izvlačene iz konteksta’. Bićemo ljudski i profesionalno zahvalne potpisniku Prigovora, ako pokaže barem jednu rečenicu koja u bilo kom kontekstu šalje drugačiju poruku, nego u emisiji ‘Svjedok božje ljubavi’. Zaista, u kom to kontekstu izjava da su ‘Crnogorci komunistička kopilad’, da se ‘ne pravi pita od onoga što se ne jede’, da je Crna Gora ‘fildžan država nastala u Brozovom jajcu’… da ne citiramo više besprizornosti kojih je emisija prepuna, ima sadržaj ljubavi, pomirenja, poštovanja prema državi u kojoj crkva obavlja svoju vjersku djelatnost?

Šta tek reći o konstatovanoj ‘nemogućnosti da se čuje druga strana’? Koja druga strana?! Moramo priznati da je to jedina primjedba povodom koje nijesmo uspjeli ni da naslutimo šta je pisac Prigovora htio da kaže? Koga bi nam preporučio kao ‘drugu stranu’ a da u njegovim očima emisija ne izgleda tako strašno, kao što izgleda? Nekoga iz MCP/SPC? Ali, zar bi njegov kolega sveštenik bio ta ‘druga strana’? Nekoga iz CPC? Teško da je na to mislio pisac Prigovora. Nekoga od naših kolega? Zar bi oni pristali da budu druga strana u odnosu na svoga mitropolita…

Svako sa minimalnim znanjem o televizijskoj montaži primijetio bi da su izjave cjelovite i vjerodostojne, bez izuzetka. Ako nam se prigovara što nijesmo emitovale integralne izjave, govore, besjede ili političke tirade mitropolita Amfilohija, ponekad duže od sat, onda iza Prigovora stoji beznadežni amater, što obesmišljava naš napor objašnjenja.

Drska je zamjena teza, jeftin pokušaj vrijeđanja inteligencije svake adrese kojoj je Prigovor upućen, tvrdnja da je emisija ‘izraz mržnje i netrpeljivosti prema mitropolitu Amfilohiju na nacionalnoj i vjerskoj osnovi’. Istina, emisija jeste gotovo nepodnošljivo puna mržnje i netrpeljivosti svake vrste, pa i one na vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Ali, ta mržnja i ta netrpeljivost nije naša, nego mitropolita Amfilohija! Takav transfer mržnje pokušate da podvalite samo onome u čiju inteligenciju nimalo ne vjerujete.

Potpisnik Prigovora, zacijelo, zna da bi još jedna emisija bila nedovoljna da u nju stanu svi izlivi mržnje, anatema i uvreda, što ih je Mitropolit izgovorio u tri decenije, koliko sjedi u stolici Svetog Petra Cetinjskog. Treba li da podsjećamo na riječi kojima je opisao LGBT populaciju, povodom organizovanja ‘parade ponosa’, na govor nad odrom Zorana Đinđića, na opijelo živim ljudima u Vladi Srbije, na stav o abortusu, muslimanima kao ‘lažnim ljudima, lažne vjere’…

Jesu li, ako smo u sferi razumnoga, mržnja te Amfilohijeve riječi ili novinarsko podsjećanje na njih? Ili ćemo, kao onomad, javnom linču izložiti one koji su objavili snimke ubistva civila u BiH, a prećutati ‘Škorpione’ i svještenika koji je te zvjerske ubice blagosiljao? Šta ako u nekom od narednih termina repriziramo naš dokumentarni film ‘Sveci i zločinci’? Hoće li i to biti neprofesionalno, tendenciozno, mrziteljsko podsjećanje na odluku Svetog arhijerejskog sabora SPC da za svece proglasi koljače i ubice, popa Macu i popa Šiljka?

O čemu se, ovdje, zapravo, radi?

Bojimo se, o pokušaju da se strahom i medijsko-političkom torturom spriječi pravo novinara da slobodno rade svoj posao. Da se organizovanom kampanjom crkve, političkih partija, medija i ‘snajperista’ na društvenim mrežama obeshrabri svako ko bi i pomislio da problematizuje našminkanu sliku o, kako pisac Prigovora napisa – ‘jednoj od najznačajnijih ličnosti novije crnogorske istorije’!

TVCG, dakle, nije prekršila ni jedno slovo iz Čl. 9 Zakona o javnim radio-difuznim servisima Crne Gore, nego ih je, u emisiji ‘Svjedok božje ljubavi’ poštovala do tačke.

Šokantno je da podnosilac Prigovora ne razlikuje dokumentarni žanr, od faktografskog, pa iznosi tvrdnju da je prekršen Čl. 10 istoga zakona!!! U emisiji ‘Svjedok božje ljubavi’ nema izvještavanja, pa je citiranje toga člana apsolutna besmislica.

A, umjesto što, u nastavku, podnosilac Prigovora navodna ‘kršenja profesionalnog, objektivnog i istraživačkog novinarstva’ opisuje količinski – ‘mnogo’ – trebalo je da bude konkretan i navede primjere naših ogrješenja o te standarde. Nije to uradio, jer ih, jednostavno, nema.

Ostatak Prigovora adresiran je Savjetu i menadžmentu RTCG, ali se i taj dio suštinski tiče nas kao autora dokumentarnog filma ‘Svjedok božije ljubavi’. Zbog toga smatramo neophodnim da dodamo i sljedeće…

Ukoliko Komisija i Savjet prihvate, formalno zahtjev a stvarno ucjenu, da emituju dokumentarni film ‘Dostojan’ i upute izvinjenje javnosti zbog emisije ‘Svjedok božje ljubavi’, te tako legitimišu klevetnički sadržaj podnosioca Prigovora, kojim pokušava da nas diskredituje kao autore, smatraćemo to grubim kršenjem naših novinarskih prava i sloboda, povredom našeg profesionalnog kredibiliteta i nasrtajem na naš decenijama stican novinarski ugled i ljudsko dostojanstvo. U tom slučaju, bićemo prinuđene da u sudskom postupku protiv ta dva organa zaštitimo simbolički kapital naših imena, koja se nalaze na odjavnim špicama brojnih nagrađivanih emisija i na kojima je TVCG u protekle skoro tri decenije gradila svoj ugled .- zaključuju svoj odgovor Savjetu RTCG na Prigovor MCP Tanja Šuković i Snežana Rakonjac.

Sindikat medija uz Ćirovićku i Lekovića Zanimljivo je da se pravom medijskom linču autorki dokumentarnog filma „Svjedok božje ljubavi“ pridružio i Sindikat medija, koji je disciplinski postupak okarakterisao kao „i formalno uvođenje jednoumlja“ i od generalnog direktora Božidara Šundića zatražio da obustavi disciplinski postupak protiv Nevenke Ćirović i Zorana Lekovića. Za Sindikat medija, u kojem je Nevenka Ćirović potpredsjednica, citirane uvrede nijesu ništa drugo do „govor o profesionalnim i drugim nepravilnostima koje se dešavaju u RTCG“.

[balkantimes]

intervjui - Mahmutbegović: Nemoralno je da parlamentarci ili direktori javnih preduzeća imaju plaće od pet ili šest hiljada KM

Potpredsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Melika Mahmutbegović u intervjuu za Faktor je govorila o pritiscima kojima je izložena nakon što je predložila smanjenje naknada parlamentarcima, uposlenicima u Vladi FBiH, članovima upravnih i nadzornih odbora, kako bi se solidarisali sa ljudima pogođenim krizom.

Elma Duvnjak-Šalaka

Kaže kako je na indirektan način dobila poruku kako se ne smije dirati u takva primanja. Naglašava da u Bosni i Hercegovini sve dok je politika unosan biznis, nećemo imati realniju sliku u društvu, pravičnost i poštenje. Na početku, kako je prošla Vaša inicijativa za smanjenje naknada, paušala, troškova za odvojeni život u Parlamentu FBiH, institucijama Vlade FBiH...?

- Kada je nastala ova situacija sa koronavirusom, predsjednik stranke Bakir Izetbegović je rekao da se mi kao stranka, kao odgovorni ljudi, nosioci izvršnih funkcija, koji su u javnom sektoru, moramo prvi odreći svojih primanja na način da pokažemo da i mi dijelimo sudbinu onih koji su ostali bez posla. Prvi se predsjednik odrekao svoje dvije trećine plaće, zatim gospodin Šefik Džaferović i ostali članovi. I onda je bila jedna sugestija da vidimo šta možemo učiniti na polju da pokažemo jednu osjetljivost.

Šta ste Vi učinili?

- Kao potpredsjednica FBiH uputila sam jednu inicijativu u vezi s Domom naroda i Zastupničkim domom FBiH, kao i Vladu FBiH na način da sam sugerisala smanjenje primanja koja nemaju karakter plaće. Tu ne treba zakon mijenjati, procedura nije složena. To je jedna odluka da kažemo: "Ovaj mjesec ne radimo, ne dolazimo u Sarajevo, nema Parlamenta, sjedi se kod kuće, online su sjednice, paušali koji su 660 KM će biti jedan KM, troškovi za odvojeni život koji su oko 300 KM će biti jedna KM. I to sam uputila u oba doma, ali i Vladi FBiH. Jer i u institucijama kojima je osnivač Vlada FBiH, javnim preduzećima i ustanovama, postoje ljudi koji imaju te naknade. Imate državne rukovodeće službenike... Masa ljudi u javnom sektoru ostvaruje te naknade, dakle nije to samo Parlament FBiH. Pokušali smo dati jedan amandman na ograničavanje najviših plaća.

Možete li nam reći nešto više o toj inicijativi?

- Smatrali smo da nikome ne može biti plaća viša od tri prosječne plaće u FBiH, da se ograničimo. Vi sada imate situaciju, evo prošao je period kada ljudi nisu radili. Oni koji su u nadzornim odborima, oni će primati naknade kao da su radili, upravni odbori također... Ta inicijativa koju sam ja poslala je prepoznata, ali nije realizirana. Realizirano je samo ono što se tiče Zastupničkog doma FBiH, ali i to što sam ja predsjednica Administrativne komisije, pa sam to iznijela na komisiji, kao nacrt da se raspravlja i kolege su prihvatile. Tu se zahvaljujem kolegi Dževadu Adžemu koji je zaista to podržao i na komisiji imao jednu presudnu ulogu da se to odmah mora prihvatiti. Da idu paušali marka i ove naknade koje nemaju karakter plaća.

Ali paušali ipak nisu smanjeni.

- Paušali moraju proći Administrativnu komisiju Doma naroda FBiH. Bez te njihove potvrde nisu mogli biti realizirani, ali je mogao odvojeni život. Mislim da je to jedina stvar u državi da se realiziralo.

Kako komentirate takav odnos Doma naroda FBiH, odnosno, Administrativne komisije?

- Smatram da to nije korektno. Trebala je prihvatiti inicijativu sa Zastupničkog doma i to nisu neka značajna sredstva, ali bi se pokazala osjetljivost prema građanima jer ipak u parlamentima sjede ljudi koje su građani birali. Ako neko ostane bez posla i birao je nekoga da sjedi u parlamentu, da ga predstavlja, a taj isti nije spreman odreći se ne plaće, nego ni paušala, to je pomalo deprimirajuće.

Kako to promijeniti i kako komentirate da svako ko predloži smanjenje naknada političarima, bude izložen linču od kolega?

- I ja imam takvo negativno iskustvo koje sam doživjela na Parlamentu FBiH kod usvajanja rebalansa budžeta FBiH. I prije nego je rebalans proslijeđen Parlamentu, svi smo mi smanjili budžete. Međutim, meni se dogodilo na Parlamentu FBiH da Irfan Čengić, zastupnik SDP-a, uloži amandman da se budžet mog kabineta umanji za 200.000 KM. Forma amandmana je bila potcjenjivačka. I prije rebalansa mi je nedostajalo sredstava za uposlenike. I taj amandman je prošao, rukama nažalost i iz SDA. Ne bi to bilo sporno da su oni išli amandmanom da se umanji budžet i predsjednika FBiH Marinka Čavare. Amandman DF-a se ticao umanjenja budžeta za predsjednika FBiH, ali to nije podržano. To je ustvari poruka i način kako se obračunavaju sa svima onima koji i pokušaju dirnuti u novac koji na kraju krajeva nije ni zarađen.

Da li Vas je takav odnos parlamentaraca obeshrabrio?

- Ja bih opet uradila isto jer smatram da nezarađeno naplaćivati u ovakvoj situaciji je neprimjereno i ne mislim samo na parlamentarce, već i one koji su primali naknade u upravnim i nadzornim odborima, a nisu radili. Smatram da i dalje treba istrajavati i da u ovakvoj državi, u ovakvom sistemu je nezamislivo da neko ima 5.000 ili 6.000 KM plaću kao parlamentarac ili kao direktor javnog preduzeća kome je Vlada FBiH osnivač. To je po meni nemoralno u ovakvim okolnostima koristiti, da ne govorim o svim ostalim benefitima koji idu uz te pozicije.

Kako ta primanja smanjiti, kako natjerati one koji donose zakone da to promijene?

- Vrlo teško. Put postoji, ekonomska sitiuacija će ih natjerati i vlade da ograniče primanja, odnosno, plaće u javnom sektoru, u preduzećma gdje je osnivač Vlada FBiH, gdje imate portira kome je plaća nekog visoko obrazovanog u prosvjeti, zdravstvu. Moraju se plaće korigirati shodno situaciji u kojoj živi.

Kako gledate na činjenicu da se prstom nije mrdnulo na izmjenama Zakona o plaćama u organima vlasti u Federaciji BiH, uz opravdanja da se zakon odnosi i na službenike sudske policije...

- Zakon mora ići u izmjenu, ali mora se odvojiti policija, ona ne može biti u istom tretmanu s onima koji sjede u parlamentu. Dakle, zdravstvo, obrazovanje, policija, pravosuđe, moraju biti nezavisni, a da bi takvi bili, moraju biti adekvatno plaćeni jer to su stubovi našeg društva. Ostali bi trebalo da da budu servisi građanima i javnom sektoru.

Prema Vašem mišljenju, još nije kasno da se donesu izmjene Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti u FBiH?

- Naravno da nije kasno.

Da se na trenutak vratimo na amandman Irfana Čengića koji je podržan u Zastupničkom domu FBiH. Da li ćete nešto poduzeti?

- U Federalnom parlamentu nisu spremni odreći se 300 KM, ali su spremni umanjiti budžet mog kabineta da pet ljudi ostane bez posla. Time su ugrozili ljude koji ovdje rade, umanjili su budžet u toj mjeri da ja raspolažem sredstvima do septembra. Poslije toga svi mogu ići kućama. Oni su to uradili protivno zakonu, Ustavu, nisu mogli dirati u taj segment uposlenika i plaća. Narušena je funkcionalnost institucije. Nije to moj novac, već novac institucije potpredsjednice FBiH. I postigli su nejednakost. Nisu tražili da se umanji budžet predsjednika FBiH, već samo meni.

Da li Vi koristite benefite u Parlamentu FBiH?

- Cijeli život sam radila u realnom sektoru. Onog momenta kada sam dobila poziciju zastupnika, poslala sam da ne želim konzumirati niti jedan dio iz Parlamenta jer primam ovdje plaću. Do sada sam bila više puta birana u Parlament, ali tu nikada nisam primila plaću. Nikada nisam bila profesionalno. Znam kako je zaraditi plaću. Ja bih broj profesionalnih političara smanjila na minimum. Profesionalizacija u politici je dobrim dijelom i doprinijela ovoj situaciji. Da novac u politici nije ovakav kakav jeste, da nije u parlamentima, broj onih koji bi došli da se bave politikom bi bio reduciran. Tu bi sjedili ljudi koji imaju i ideju. Onog momenta kada je politika postala plaćen biznis na ovako dobar način, onda je i nastala pometnja. Kada je nekome profesionalni zastupnik prvo radno mjesto, kada dobije plaću 2.500 KM i sve benefite, on će se grčevito boriti da ostane drugi, treći, peti mandat. Mislim da onog momenta kada se ukine politika kao dobro plaćen biznis, da ćemo imati realniju sliku u društvu i pravičnosti i poštenja.

Koliko smo daleko od ukidanja politike kao dobro plaćenog biznisa?

- A vrlo daleko.

Izvor

[cgvijesti]

DF samouvjeren: Bez nas nema normalnog života ni evropskih integracija

DF samouvjeren: Bez nas nema normalnog života ni evropskih integracija

Foto: Vijesti/Luka Zeković Hapšenje bivše direktorice “Plantaža” i istaknute funkcionerke Demokratske partije socijalista Verice Maraš, najbolje svjedoči o kakvim se “evropejcima” radi u toj stranci, saopšteno je iz Demokratskog fronta. Oni ocjenjuju da “takvi ljudi” skrivajući se iza evropskih vrijednosti, “predstavljaju najveće uzurpatore Crne Gore i nosioce antievropskog kriminogenog…

[cgvijesti]

Jelena Borovinić-Bojović nosilac liste DF-a u Podgorici

Jelena Borovinić-Bojović nosilac liste DF-a u Podgorici

Nosilac liste Demokratskog fronta na predstojećim lokalnim izborima u Podgorici biće Jelena Borovinić-Bojović, bivša ministarka zdravlja u Vladi Zdravka Krivokapića, piše Dan. Milan Knežević, jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik Demokratske narodne partije potvrdio je ovu informaciju u svojoj grupi na Telegramu gdje je napisao “Pravo lice za budućnost Podgorice”.  Ovaj politički…

[cgvijesti]

Bulatović: Bilo bi logično da DPS i DF naprave dvotrećinsku većinu

Poslanik Demokratskog fronta (DF) Predrag Bulatović kazao je da DPS u manjinskoj vladi ne žele zato što je dugo godina vladala Crnom Gori, te zato što je odgovorna za loše stanje u državi. “DF ne žele jer da je bila u Vladi od početka, ova koja je pala ne bi bila takva. Bili bi riješeni mnogi problemi… Da smo u normalnom stanju kao država onda bi bilo logično da DPS sa 29 poslanika i koalicija…

[cgvijesti]

Pala 42. Vlada Crne Gore

Pala 42. Vlada Crne Gore

Večeras je u Skupštini Crne Gore izglasano nepovjerenje 42. Vladi Crne Gore. Za nepovjerenje je glasalo 43 poslanika, a protiv 11 poslanika. Poslanici Demokratskog fronta (DF), Socijalističke narodne partije (SNP) i Pokreta za promjene (PzP) su napustili salu prije glasanja.

[mentalnahigijena]

PADAJU I POSLJEDNJE MASKE: Novi pokušaj stavljanja Crne Gore na Vučićev meni Pojedine partije i njihove frakcije su sklone izdaji državnih interesa, makar jednom, URA se sprema da to učini drugi put. Prvi put je kompletno crnogorsko kulturološko i istorijsko nasljeđe ustupila političkim i geopolitičkim interesima svetosavlja. Druga izdaja, koja samo što nije otpočela, odnosi se na stvaranje manjinske vlade i na novu saradnju sa svetosavskim pionima

Nije bilo to tako davno kad su se Dritan Abazović i Zdravko Krivokapić jedan drugome, pred svjedocima, zakleli na vjernost. Pod velom naivnosti rasplamsala se i njihova sreća, jer napokon – plan “Srpskog sveta”, dobio je vjetar u leđa. Ta politička simbioza, za kratko vrijeme, uspjela je da nanese više štete nego što su mogle doseći granice naše pretpostavke, a pretpostavljali smo, i te kako.

U tom (ne)skladu počeo je da se javlja i takmičarski duh, ko će više, brže i bolje (a sve stazom koju prti Crkva Srbije) Crnu Goru servirati Vučiću koji plan za reorganizaciju i preimenovanje crnogorskog identiteta vadi iz svetosavskog rukava. Međutim, đe ima političkog takmičarskog duha, ima i netrpeljivosti kojoj smo se od epizode do epizode svi nadali – i dočekali je.

ŠTA JE DRITANU ABAZOVIĆ

Dritan Abazović samo naizgled polako izdaje srpske interese u Crnoj Gori, i to tako što predlaže manjinsku vladu, navodno zbog zastoja na evropskom putu, no opet, ta manjinska vlada, prema Dritanovom viđenju, ne bi smjela da u svojim redovima drži procrnogorsku struju, što direktno narušava procrnogorski evropski kurs. Što se zapravo događa? Zdravko Krivokapić još ranije gubi parlamentarnu podršku, što ujedno i označava pad vlade.

Za to vrijeme, Zdravkova apostolsko-ministarska garnitura građanima bača zlatnu udicu u vidu povećanja minimalnih zarada, a sve u cilju promjene izborne volje građana, ne bi li na taj način sebi obezbijedila potrebno vrijeme za asimilaciju Crnogoraca. Sve vrijeme Demokrate drže Zdravkovu stranu, a tako im nalaže njihova procjena i vjera u fotelje, koje žele sačuvati i kojih se ne žele odreći ni pod cijenu skretanja Crne Gore s građanskog kursa, na koji oni, zapravo, nikad nijesu ni bili – o čemu svjedoči njihovo sadašnje, huškačko ponašanje.

Dalje, Demokratski front nije morao da mrdne prstom, gledali su predstavu koja skoro pa da je po njihovoj režiji. Vučićevi pioni mirno čekaju sljedeći zadatak, no kako i sami najavljuju – neće podržati manjinsku vladu koju predlaže URA, što opet govori da ostaju vjerni svom prosrpskom beskompromisniom nacionalizmu. Riječ je o partijskoj organizaciji koja je za kratko vrijeme uspjela da uhljebi veliki broj svojih simpatizera, i koju Zapad prepoznaje kao prepreku na evropskom putu, te kao produženu ruku Rusije, koja se direktno miješa u crnogorske političke procese.

Naravno, pojedine partije i njihove frakcije su sklone izdaji državnih interesa, makar jednom, URA se sprema da to učini po drugi put. Prvi put je kompletno crnogorsko kulturološko i istorijsko nasljeđe ustupila političkim i geopolitičkim interesima svetosavlja. Druga izdaja, koja samo što nije otpočela, odnosi se na stvaranje manjinske vlade i na novu saradnju sa svetosavskim pionima, kao i na podržavanje Temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije.

Naravno, tu je i Otvoreni Balkan, i drugi modeli pomoću kojih će pokušati da demoliraju zdravo crnogorsko tkivo.

Ako se uopšte mogu sagledati interesi spomenutih partija, teško se čovjek može razabrati i razumjeti njihove težnje. Važno je razumjeti samo jedno – svi su naklonjeni srpskom svetu i kao takvi predstavljaju malignu mrlju regiona. Nakon višemjesečnih varijacija, previranja, koketiranja i zamajavanja građana, zavrzlama tek slijedi: URA predlaže koncept manjinske vlade kao, navodno, jedino rješenje za izlaz iz krize, očekujući da takav koncept podrži minimum 49 poslanika, s tim što za DPS i DF ne bi bilo mjesta u manjinskoj vladi, ali očekuju njihovu podršku.

KALKULACIJE IZBORIMA

Nakon što je Skupštini podnijeta inicijativa za glasanje o nepovjerenju Vladi Crne Gore, premijer Krivokapić Skupštini podnosi inicijativu za smjenu potpredśednika Vlade, Dritana Abazovića. Poslanik Liberalne partije Andrija Popović najavljuje inicijativu za smjenu predśednika Skupštine Alekse Bečića (što je jedino zdravorazumno rješenje kako bi se odmrznuli pregovori sa EU) koju je potpisalo 38 poslanika opozicionih partija DPS, SDP, SD, LP, BS… Da bi nakon toga Vlada Crne Gore podnijela zahtjev za smanjenje mandata Skupštini.

Kao što se može zaključiti, stanje u Crnoj Gori je prilično konfuzno, što ne znači da je tu kraj.

Gospodi iz vlasti do juče nijesu odgovarali izbori, a danas im i te kako odgovaraju, razlog je jasan – žele pripremiti izbore dok su još na vlasti ne bi li sačuvali fotelje od kojih pojedini, poput Bečića, misle da su pupčanom vrpcom vezani za njih, i da bi mirno i spokojno ispunjavali želje vjersko-militarističkoj organizaciji kakva je Crkva Srbije.

Sa istom namjerom, pod maskom građanskog koncepta nastupa i URA, koja modelom manjnske Vlade spašava svoje fotelje jer zna da je za njih cenzus na izborima bajka. Cio ovaj zaplet izazvao je lavinu bljuvotina koje skoro uvijek čujemo nakon prećeranog ljubavnog sklada. Svjedočimo pećinskom spinovanju sa svih strana, zatim, tu su i razna targetiranja, puna usta demokratije, izdaje, nepoštovanje izborne volje (koja ovakvom vladom nikad nije ni bila zadovoljena) naprosto, tužna ljubavna drama.

S jedne strane, premijer Krivokapić novonastalu situaciju karakteriše kao državni udar, pritom zanemarujući činjenicu da je on sam iznikao iz najotrovnije političke svetosavske struje koja je 2016. godine otvoreno pozivala na krv.

Takođe, sa iste strane dolaze i Demokrate, otvoreni zastupnici Crkve Srbije u Crnoj Gori, ponikli iz SNP-a (koji podržava manjinsku Vladu) da bi tu, takođe prosrpsku partiju, danas nazivali izdajničkom. S druge strane imamo Dritana Abazovića, čija se politika zasniva na istim prosrpskim vrijednostima koje želi realizovati u okviru manjinske vlade, te na taj način sačuvati poziciju URA-e i zadovoljiti tuđe interese.

Jedan od takvih ciljeva jeste i Otvoreni Balkan, a prethodnih mjeseci se to ogledalo i u bezrezervnom pružanju logistike Crkvi Srbije.

NOVO “DOGAĐANJE NARODA”

Omiljena riječ spomenutih aktera je narod. Narod se desio, narod vidi, narod sudi, narod se okupio, i simptomatično je, svi oni kojima je milije tuđe dvorište – pozivaju se na narod, niko na građane. Razlike su značajne. No, taj isti narod je ponovo na ulicama, dozvali su ga uigrani spin majstori iz redova vlasti, dozvali su ga ne bi li sebi produžili politički život, pritom se pozivajući na izbornu volju koja zapravo nikad nije bila utemeljena. Odjednom, imamo razne prosrpske frakcije obojene četničkom ideologijom koje najavljuju blokadu puteva, a tome isprva stidljivu, a sad i otvorenu podršku, daju apostoli iz tabora Zdravka Krivokapića.

Čini se da je Krivokapić zapao pod totalnu kontrolu struktura iz Srbije, pa je tako i dozvolio da određena lica budu tajno sprovedena do njegovog kabineta i da mu diktiraju zadatke. Za to vrijeme – narod na ulicama. Ističu se simboli Crkve Srbije i države Srbije, šalju se kleronacionalistički impulsi, koriste se kojekakve ekstremizmom obojene poruke. Veći dio Zdravkovih apostola pokazuje podršku i divljenje narodu, koji će tek početi da trpi ekonomske samoubilačke poteze vlasti.

Ono što je interesantno, među narodom, pored pojedinih ministara, našao se poslanik iz bh. entiteta Republika Srpska, Nebojša Vukanović, čija nam je retorika odavno poznata, a zasniva se na ogrezlim nacionalističkim stavovima, no, dobra strana te nesreće je u tome što ga niko ne uzima za ozbiljno, iako on i njemu bliska struktura iz Republike Srpske konstantno odašilje riječi podrške velikosrpskoj šapi nacionalizma koja se sprema da poklopi Crnu Goru.

No, u tome nijesu sami, srpska čorba nije srpska ako nije začinjena ruskim agenturama koje su imale svoju otvorenu ulogu za vrijeme posljednjih izbora, kao i za vrijeme odbrane crnogorskih svetinja od Crnogoraca.

Braniti crnogorske svetinje od Crnogoraca, zar tu nije nešto čudno? Pametnom dovoljno.

Kako u narednim danima bude slabio Vučićev uticaj na crnogorske prilike, i kako se početkom februara bliži siguran pad Vlade Crne Gore, tako će se povećavati kolektivni izlivi neobuzdanog šenlučenja, te će mnogim simpatizerima ovih nakaradnih ideologija iz usta cureti riječi poput: Kosovo, izdaja, kapela na Lovćenu, narod, jedinstvo, Srpski svet, bog… i ostali srpski nedosanjani snovi.

Nama preostaje da sačekamo februar i konačno skončanje ove (ne)vlade, pa da vidimo da li će novi list nositi tehničku vladu, pa izbore, ili će Dritan Abazović iz jednog vrzinog kola – uskočiti u drugo.

[mentalnahigijena]

"Sjedinjene Države sarađivaće sa bilo kojom demokratski formiranom vladom koja osigurava napredak Crne Gore na evroatlantskom putu, što obuhvata sprovođenje reformi neophodnih da se ubrza pristupanje Evropskoj uniji, jačanje članstva Crne Gore u NATO-u i zastupanje zajedničkih vrijednosti, kao što je borba protiv korupcije", saopšteno je iz američke ambasade u Podgorici. Na pitanje Glasa Amerike da prokomentariše inicijativu poslanika Građanskog pokreta URA, koji je u vladajućoj koaliciji, i opozicije da se aktuelnoj vladi u Skupštini izglasa nepoverenje, te da li će SAD podržati prijedlog o formiranju manjinske vlade, iz ambasade je ponovljeno da "nije na Sjedinjenim Državama da utvrđuju sastav Vlade Crne Gore. "Put napred moraju da pronađu crnogorski izabrani lideri", poručuje se u reakciji američke ambasade. Američka ambasadorka Džudi Rajzing Rajnke kazala je u srijedu da nije na Sjedinjenim Američkim Državama da odluče da li su manjinska vlada, rekonstrukcija postojeće ili vanredni izbori put da se dođe do parlamentarne stabilnosti u Crnoj Gori. Ona je, u emisiji Fokus na Televiziji Crne Gore, saopštila da bi to trebalo da bude odluka građana Crne Gore i navela da SAD teže "stabilnoj Crnoj Gori, koja služi svom narodi i pruža im mogućnost za vladavinu prava i prosperitet". Na pitanje ko bi bili mogući partneri SAD-a u manjinskoj vladi, ona je, kako prenosi RTCG, saopštila da “ne bi spekulisala na tu temu”. "To je pitanje koje se razmatra u parlamentu. Na parlamentarcima je da odluče šta se dešava unutar tog važnog demokratskog tijela. Narod računa na sve parlamentarce, u smislu da oni prave najbolje moguće izbore i molim se za njihov uspjeh u tom smislu”, kazala je ambasadorka Rajnke. Ona je, takođe, kazala da se nada da će “poslanici u crnogorskom parlamentu donijeti mudre odluke koje će služiti u interesu naroda, a ne ličnim i partijskim interesma”, i dodaka da sa Vladom Crne Gore i članovima parlamenta ima veoma dobre odnose. "Ja sam svakako upoznata sa ovom diskusijom koja se vodi. Mi ćemo podržati Crnu Goru kao državu, odnosno njene građane. To je ono što je bitno, a Vlada je odraz demokratske volje naroda. Dok god se te vrijednosti poštuju, mi možemo snažno podržati sve ono što su odluke Vlade", navela je Rajnke, a prenosi Portal RTCG. Sličan stav je u nedavnom intervjuu za Glas Amerike iznio i zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara i specijalni izaslanik za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar koji je naglasio da je na crnogorskim liderima da donesu odluku o tome li će biti manjinske vlade." "Nije na Sjedinjenim Državama da rešavaju tenzije i probleme vladajuće koalicije unutar jedne članice NATO-a. Međutim, jasno smo stavili do znanja šta očekujemo, da se nadamo se da će Crna Gora ostati zapadno orijentisana zemlja, čvrsta članica NATO-a i da će nastaviti da napreduje na putu ka članstvu u Evropskoj uniji. Jasno smo stavili do znanja da ne smatramo da sve stranke u političkom spektru ispunjavaju te kriterijume. Ali u međuvremenu, željeli bismo da nastave u tom pravcu. Još jedna komplikacija je što takođe smatramo da oni treba da rade veoma naporno u borbi protiv korupcije. To su naša očekivanja. A kako će riješiti tekuću krizu, zaista zavisi i od lidera zemlje i od glasača", rekao je Eskobar. Najmanja crnogorska vladajuća koalicija "Crno na bijelo", koju čine Ujedinjena reformska akcija i Savez građana Civis, predložili su u ponedjeljak formiranje manjinske vlade koja bi okupila političke grupacije centra, a u njoj ne bi bilo DPS-a i DF-a. "Mi nudimo da mi stvorimo manjinsku vladu, da je podrže svi, ponuđena ce biti 81 poslaniku u Skupstini CG, sa željom da odblokiramo put ka EU", saopštio je u ponedeljak lider URA i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović. Inicijativu o izglasavanju nepoverenja vladi i formiranju manjinske između ostalog su kritikovali aktuelni premijer Zdravko Krivokapić, dio ministara i vladajuće Demokrate. Danas sam Skupštini Crne Gore podnio inicijativu za smjenu Dritana Abazovića, i predložio ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića za novog potpredsjednika Vlade Crne Gore. Evropa sad! Za zdravu Crnu Goru! 🇲🇪🇪🇺 pic.twitter.com/9vRU3dolrZ — Zdravko Krivokapić (@profKrivokapic) January 19, 2022 Krivokapić u srijedu na Tviteru saopštio da je Skupštini podnio zahtjev za smjenu Abazovića i da je za novog potpredsjednika Vlade predložio ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića.

[cgvijesti]

Vučurović: Sumnja se da je Božena Jelušić džoker DPS-a

Poslanik Demokratskog fronta Jovan Vučurović kazao je da postoje sumnje da je poslanica URA-e Božena Jelušić džoker u koji se uzda Demokratska partija socijalista prilikom izglasavanja nepovjerenja vladi. “Nadamo se da te informacije nijesu tačne i da je Uri bliža platforma DF, koja nudi korektan dogovor i jedini logičan put za izlazak iz krize, od prelaska u tabor Mila Đukanovića. Složićemo se…

[cgvijesti]

Bajčetić: DPS je neprijatelj Crne Gore, a sa neprijateljima nema saradnje

Poslanik Demokratskog fronta (DF) i Pokreta za promjene (PzP) Nikola Bajčetić rekao je da DF neće glasati za inicijativu opozicije o nepovjerenju Vladi Zdravka Krivokapića, bez obzira što o radu te Vlade ne misli ništa dobro. Kako je poručio Bajčetić,  glasanje za inicijativu opozicije o nepovjerenju ovoj Vladi, ne dolazi u obzir.  “Što god mi iz DF-a mislili o aktuelnoj Vladi i zloupotrebi…

[mentalnahigijena]

Prioritet Ccrnogorske vlasti, ko god je činio, treba da bude bespogovorno ispunjavanje zahtjeva i članstvo u EU, u što kraćem roku. Crnoj Gori treba vlast koja to može da joj pruži jer je to njen nacionalni interes, kazao je izvršni direktor CEMI-ja Zlatko Vujović, u jutarnjem programu Gradske televizije. “Ako bi narednih, četiri do osam godina, u Crnoj Gori ostala ova parlamentarna većina jasno je što Nas čeka. Čeka nas izgradnja jedne nove srpske nacionalne države – Republika Srpska, odnosno jedna radikalizovana državna tvorevina koja će se sve državne resurse upregnuti na urušavanje onog vrijednosnog sklopa koji nas vodi u EU”, upozorio je Vujović. Ukoliko bi se dogodila promjena, odnosno rekonstrukcija parlamentarne većine onda bi se, kaže, Crna Gora mogla vratiti na ono što je bilo ranije. Korupcija je bila i ostala veliki problem koji, kako je rekao, ne vidi da se značajno rješava sa aktuelnom vlašću. “Dobro je da je došlo do promjene vlasti, dobro je da se vlast redovno mijenja, ali ne mogu se strateški pravci razvoja i usmjerenja Crne Gore ka članstvu u EU dovoditi u pitanje. Sporazum koji je potpisan između tri aktera jednostavno nije preživio provjeru vremena. Crna Gora ide u suprotnom smjeru od onog koji je bio obećan, što je i prirodno sa DF-om”, ocijenio je Vujović. U Crnoj Gori, smatra, potrebno je što prije formirati proeuropsku, manjinsku ili većinsku, Vladu koja bi bila sastavljen od stručnjaka. “Umjesto jedne crkvene Vlade kakva je trenutno treba nam Vlada koja će ispuniti očekivanja naših zapadnih partnera”, uvjeren je Vujović. Ukoliko većina u parlamentu izglasa Zakon o lokalnim izborima moguća je, ističe Vujović, nova duboka politička kriza jer, kako je rekao, “Ne znamo kako će se ponašati izborna administaracija”. “Zašto? Situacija je sa aspekta prava i izbornog procesa prilično jasna. Predsjednik je raspisao u skladu sa ustavom izbore i ti izbori teku. Ne postoji nijedan razlog da parlament usvajanjem ovog zakona pokušava da stavi van snage norme koje su jasne i propisane Zakonom o izboru odbornika i poslanika a kažu da mandat poslanika traje 4 godine”, objašnjava Vujović. Predlagač, dodaje, planira da u ove tri opštine produži mandat na 4 ipo godine što predstavlja kršenje Kopenhaških dokumenata “Skraćivanje mandata je ustavna kategorija koja je moguća. Slažemo se sa argumentacijom gospodina Alekse Bečića da bi se izborima u jednom danu relaksirali od svakodnevnih kampanja. Zalažemo se da se kroz parlamentarni dijalog, za šta se zalaže i Europska komisija i parlament postigne dogovor o objedinjavanju izbora. Želimo da izbori budu održani u svim Crnogorskim opštinama i to se može postići kroz skraćivanje mandata. Ali, produžavanjem mandata bi se kršilo osnovno načelo reprezentativne demokratije, a to je da se građani koji su nosioci suvereniteta na određeni rok od 4 godine odriču svog suvereniteta i prenose ga na poslanike”, pojansio je Vujović. Vladajuća većina, kaže, nije uspjela da se konsoliduje ni nakon godinu dana od izbora – većina i dalje insistira na novoj vladi a neće da je sruši. “Nalazimo se u periodu koji ne donosi ništa dobro. Što se duže bude nastavljala ova agonija vladajuće većine to znači da će oni imati lošiji rezultat na narednim izborima jer građani nisu glasali za ovo”, ocijenio je Vujović. Namjera uvođenja vjeronauke u Crnogorske škole za njega je očekivana jer je od formiranja vlade postalo jasno da je, kako je rekao, ključni akter odnosno onaj ko joj je dao uslovno rečeno posredno mandat crkve srbijanske u Crnoj Gori. “Sva ključna ministarstva kontrolišu oni sami, odnosno aktivisti crkva Srbije. Interes crkve su resori u kojima se izdaju građevinske dozvole, rješavaju finansije, uvodi vjeronauka u škole i obezbjeđuju dodatne donacije njihovoj vjerskoj "ustanovi". Oni tim resorima upravljaju po dubini”, kazao je Vujović. cCrkva Srbije u Crnoj Gori zastupa interese Srbije i najava uvođenja vjeronauke u škole predstavlja, ističe, više nego jasan pokušaj dijeljenja Crnogorskog društva. “Bez obzra što su nam puna usta vjerskih prava, ravnopravnost i slično svjedočimo drugom. Kako to izgleda ne moramo da nagađamo. Dovoljno je poći u republiku srpsku i srbiju pa da vidimo da su djeca primorana da prisustvuju tim časovima jer im je to obavezan predmet. Nisu to časovi istorije već je to praktikovanje vjerskih obreda u školi što će voditi neminovno podjeli djece prema "veri”, upozorio je Vujović. Vidjeli smo, naglašava, kakvi su sveštenici crkve Srbije. “Veoma su radikalni i da se više ponašaju kao politički aktivisti nego stvarno božji ljudi, a ima dosta i onih koji nisu prošli cijeli sistem teološkog obrazovanja. To znači da će djeca da se radikalizuju i da ćemo imati sve dublje podjele kao što su, moramo priznati prisutne u Bosni i Hercegovini”, kazao je Vujović. Bosna i Hercegovina je, pojašnjava, uvijek bila sastavljena od pripadnika tri ključna i ostalih naroda koji tamo žive, ali sada svjedočimo, kaže, produbljivanju i radikalizaciji tih podjela. Promjenom administracije u Washingtonu povećano je interesovanje SAD za region, a dolazak zamjenika pomoćnika državnog sekretara za Europu i Euroaziju SAD-a Gabriela Escobara koji je iskusan američki diplomata koji poznaje region ohrabruje. “Fokus će biti na odnosima Srbije i Kosova, tj. priznanju Kosova od strane Srbije i rješavanju toga pitanja, i Bosni i Hercegovini. Crna Gora se našla u tom trouglu. Iako je bilo za očekivati da zemlja koja je članica NATO-a nije više na agendi SAD kad govorimo o stabilizaciji regiona postali smo od jedne stabilne zemlje nešto drugo. Nismo riješili probleme iz prošlog perioda ali smo dobili neke nove mnogo veće a to je da više nismo stabilna zemlja niti doprinosimo stabilnosti na Balkanu, već naprotiv. Crna Gora je jedna žarišna tačka koja može, vidjeli smo kod dešavanja na Cetinju , veoma lako da preraste ne daj bože u nešto što može da bude praćeno i sukobima”, upozorava Vujović. Tenzije su svuda oko nas, a vidjeli smo i jučer dešavanja u Beogradu gdje, kako je kazao, policija čuva mural ratnom zločincu i obračunava se sa demonstrantima koji žele da ga uklone. “To znači da je zvanični stav Beograda podrška ratnim zločincima. To više nije ni tajna iako će se predsjednik Vučić vjerovatno pojaviti i pokušati da relativizuje ta dešavanja. Srbija ide u pravcu povratka u 90-te i bojim se da je veoma uspješna u tome da povuče i zemlje unutar regiona da i one nevoljno odu u tom smjeru. Crna Gora će se iz toga izvući formiranjem neke nove parlamentarne većine, jer sadašnja šalje poruku da se s njom ne može ići ka Europi, jer veliki dio unutar te parlamentarne većine nije za Evuropu, članstvo u EU, zapadne vrijednosti i demokratiju”, poručio je Vujović. Većina u koaliciji koja či ni vlast, dodaje, mnogo je bliža onome čemu danas naginje Beograd odnosno zvaničnoj politici predsjednika Putina i Moskve. “Sa takvom konstalacijom odnosa u vladajućoj većini nije moguće očekivati prodor ka europskim integracijama. Crnoj Gori nije potrebna većina od 41 poslanika već neki širi dogovor koji bi podrazumijevao dvotrećinsku većinu gdje bi se mogle teme kao što je imenovanje sudija Ustavnog suda, Vrhovnog državnog tužioca, članova Sudskog savjeta riješiti u redovnoj ustavnoj proceduri i da se bez zamrznutih institucija krene u ispunjavanje onoga što očekuje EU”, zaključio je Vujović.