#Žarko Puhovski

[balkanin]

Žarko Puhovski: Broj ljudi koji su pripravni biti na nacionalističkoj strani se povećava

Žarko Puhovski: Broj ljudi koji su pripravni biti na nacionalističkoj strani se povećava

S umirovljenim sveučilišnim profesorom, filozofom i aktivistom za ljudska prava Žarkom Puhovskim razgovarali smo u Zagrebu krajem veljače ove godine. Zbog napada Rusije na Ukrajinu, odlučili smo malo odgoditi objavljivanje razgovara. S obzirom da je profesor Puhovski osoba koja dobro poznaje termine o kojima se govori i inzistira na preciznosti govora, iskoristili smo priliku da s njim raspravimo…

[hriminal]

“Što bi značilo otpustiti pola sudaca u zemlji koja ima ovolika zakašnjenja u pravosuđu? Kakve bi društvene sukobe izazvalo da 100.000 ljudi ostane bez prihoda kao branitelji i još 100.000 kao zaposlenici u društvenom sektoru?”.

Dobar početak.

[zoranphoto]

DOSTA JE ‘ČETNIČKE PROPAGANDE’ O OLUJI! Pravnik iznio sve detalje: Sustavno se stvara stigma da je Hrvatska stvorena na zločinu

”Sustavno se već duže vrijeme uoči obilježavanja Oluje javljaju Aleksandar Vučić, razne pročetničke srbijanske vođe, Milorad Pupovac, predstavnici SNV-a, pojedini mediji i razne udruge civilnog ‘društva sa istim ciljem: prikazati ‘Oluju’ i ‘Domovinski rat’ kao ‘udruženi zločinački pothvat’. Sustavno i koordinirano nastoje baciti ljagu i stigmu da je Hrvatska stvorena na zločinu, da su Hrvati genocidni i ustašoidni, da je Domovinski rat bio građanski rat”, upozorava na to pravnik i bivši saborski zastupnik Pero Kovačević referirajući se na još jednu obljetnicu ove vojno-redarstvene akcije čije obilježavanje protječe u zategnutim odnosima ponajviše radi poruka SDSS-ova šefa Milorada Pupovca koji je otkrio da nitko iz njegove stranke, pa ni potpredsjednica Vlade Anja Šimpraga ove godine neće gostovati u Kninu. Prema Kovačeviću, loše namjere imao je i srpski predsjednik Aleksandar Vučić kada je namjeravao protivno diplomatskim pravilima i uzancama posjetiti Jasenovac. ‘‘Za njih rat nije gotov. Naravno da koriste poziciju da su u koaliciji te čine većinu Plenkovićevoj Vladi i znaju da će Plenković mlako reagirati.” Rat nije gotov i to najbolje znaju djeca srpske nacionalnosti koja u svojim školama moraju trpjeti stigmu zločinaca i osjećati krivnju za njegove razorne posljedice”, izjavio je prije nekoliko godina Boris Milošević. Vrijeme je da im kažemo dosta je toga, izgubili ste rat”, kaže Kovačević te podsjeća na niz značajnih činjenica. ”Oslobađajuća presude Haaškog suda generalima Gotovini, Markaču, Čermaku i svim drugim ‘znanim i neznanim’ sudionicima fantomskog ‘udruženog zločinačkog pothvata’ na čelu kojeg su prema optužnici bili predsjednik Republike i vrhovni zapovjedni dr. Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i načelnik Glavnog stožera Zvonimir Červenko skinula je zastrašujući teret optužbe da je naša domovina Hrvatska stvorena i oslobođena ‘udruženim zločinačkim pothvatom’.

Haška presuda skinula stigmu da su Hrvati genocidni

Skinula je ljagu i stigmu da je Hrvatska stvorena na zločinu, da su Hrvati genocidni i ustašoidni, da je Domovinski rat bio građanski rat. Nakon odbacivanja tog, za svaku zemlju, teškog povijesnog, pravnog, psihološkog i ljudskog tereta, neizdržljivog tereta otvorena je nova svijetla stranica hrvatske prošlosti i budućnosti”, podsjeća pravnik koji se dotakao činjenica o broju ubijenih u Oluji. ”Netočna i zlonamjerna hajka u hrvatskim medijima udruga civilnog društva, Aleksandra Vučića, Milorada Pupovca, SNV-a i mnogih političara koji već duže vrijeme uoči obilježavanja Oluje sugeriraju javnosti i čitateljima da je knjiga HHO ‘Vojna operacija Oluja i poslije’ relevantan izvor i dokaz o 667 počinjenih ubojstava u akciji Oluja i poslije. U cilju objektivnog izvješćivanja javnosti treba znati sljedeće: – knjiga Hrvatskog helsinškog odbora ‘Vojna operacija Oluja i poslije’ koju je uredio Žarko Puhovski Raspravno vijeće Haaškog suda u predmetu Gotovina, Čermak i Markač nije prihvaćena kao dokaz i relevantan izvor o broju ubojstava počinjenih u akciji Oluja i poslije. Naime, tužiteljstvo je nastojalo uvesti ovu knjigu kao dokaz preko svog svjedoka Žarka Puhovskog što Raspravno vijeće nije prihvatilo”, kaže Kovačević i podsjeća na zaključak Raspravnog vijeća u presudi vezanoj za knjigu i svjedočenje Žarka Puhovskog u paragrafu 50: “Dokazni predmet P2402 je izvješće pod naslovom ‘Vojna operacija Oluja i poslije”, koje je objavio Hrvatski helsinški odbor i uredio Žarko Puhovski. Izvješće sadrži izjave koje nisu potkrijepljene izvorima i dvostruke unose.    

DORH: Za vrijeme i nakon Oluje evidentirano je 47 ubojstava

Nadalje, tijekom ispitivanja Puhovskog u sudnici postalo je jasno da u knjizi ima grešaka. Iz tih razloga, Raspravno vijeće je odlučilo da se ne osloni na dokazni predmet P2402 u pogledu u njemu opisanih informacija kad nisu bile potkrijepljene drugim dokazima.” Na tome se pravnik ne zaustavlja već iznosi cjelovitu analizu. ”U unakrsnom ispitivanju Žarka Puhovskog obrane su dokazale da se u popisu ubijenih navode pripadnici tzv.’RSK’, osobe koje su umrle u bolnicama, osobe koje žive itd…. Prema podacima DORH-a, za vrijeme i nakon Oluje evidentirano je 47 ubojstava, od kojih je 21 procesuirano (33 počinitelja). Obrane generala i tužiteljstvo su se usuglasile za 44 ubojstva. Hrvatska treba inzistirati na plaćanju ratne štete Hrvatskoj. Srbija je bila agresor na Hrvatsku i neće vam proći politika pretvaranja žrtve u agresora i agresora u žrtvu. Podsjećam hrvatsku javnost da su izbjegli Srbi imali pripremljene tužbe protiv Hrvatske, računajući da će Haaški sud Oluju proglasiti kao ‘udruženi zločinački pothvat’. Presuda Hrvatskoj za ‘udruženi zločinački pothvat’ koštala bi nas najmanje 9 milijardi eura. Ne zaboravite da je Europski sud presudio Sloveniji da je svakom od svojih ‘izbrisani’ građana dužna isplatiti naknadu od 20.000 eura na ime nematerijalne štete i da se s njima mora nagoditi oko iznosa materijalne štete. Prema tome, Hrvatska je presudom izbjegla financijski bankrot jer bi svaki na bijeg natjeran i odbjegli Srbin od strane režima Slobodana Miloševića i njegovih prečanskih zločinaca koštao državu najmanje 45.000 eura. Hrvatska javnost treba biti svjesna činjenice da je Haag drukčije presudio te osudio Hrvatsku za ‘udruženi zločinački pothvat’ to bi državu koštalo najmanje 9 milijardi eura. Takva presuda protiv Hrvatske omogućila bi svakom od 221.000 hrvatskih Srba koji su zapravo – kako je to i presudom potvrđeno – natjerani u egzodus od strane režima Slobodana Miloševića i njegovih prečanskih zločinaca da građanskom tužbom pred Europskim sudom za ljudska prava od Hrvatske traže i dobiju nadoknadu nematerijalne i materijalne štete za zločin etničkog čišćenja i prisilne deportacije. Posebno je licemjerno kad se Milorad Pupovac, SNV-e, Aleksandar Vučić i ostali gubitnici u Domovinskom ratu predstavljaju ‘antifašistima’. Naravno da se ne mogu i neće pomiriti sa činjenicom da su antifašisti u Domovinskom ratu bili hrvatski branitelji, a fašisti tzv. JNA, četničke horde i raznorazne paravojne postrojbe tzv ‘RSK-a’. Dosta je četničke propagande o „Oluji“ i Domovinskom ratu”, zaključuje Kovačević. Dnevno.hr / Iva Međugorac Read the full article

[balkantimes]

Dejtonski sporazum 25 godina kasnije: Učvrstila se samo podjela na entitete

Kad je prije 25 godina bio sklopljen Dejtonski sporazum sve je izgledalo optimističnije i jednostavnije nego što je danas.

Davor Gjenero 

  Istina, Dayton je na neki način priznao rezultate rata i uspostavljena je dioba Bosne i Hercegovine na dva entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine, koju su sačinjavali branitelji Bosne i Hercegovine pred agresijom režima Slobodana Miloševića (koji su, doduše, iza sebe imali i nesretnu epizodu hrvatske agresije na Bosnu i Hercegovinu i krvavi sukob, koji je, srećom, zaustavljen Washingtonskim sporazumom i temeljnim definiranjem odnosa dvaju partnera) i Republiku Srpsku, koja je tvorba nastala etničkim čišćenjem, pa i genocidom.

U međunarodnoj je zajednici bilo posve jasno tko je tko: Federacija je imala partnere i u Europskoj uniji i u Sjedinjenim Američkim Državama, u Rusiji je tada predsjednik bio Boris Jelcin, koji je azijsku despociju nastojao pretvoriti u demokratsku državu i slobodno društvo, pa utjecaj Rusije na Balkanu tada nije bio niti opasan, niti patogen. Euroatlantsko savezništvo bilo je čvrsto i administracija Billa Clintona sjajno se razumjela s Europskom unijom, snažnom ekonomskom zajednicom koja se upravo uspostavljala i kao politička unija.

Pljačkaška zločinačka horda

Podjela Bosne i Hercegovine na dva dijela bila je gorka pilula, ali činilo se da ona ne mora biti niti trajna, niti vrlo bitna. U to je vrijeme, uostalom, u Europi postojala još jedna podijeljena država, razdijeljena na sličan način kao i Bosna i Hercegovina, a tada se činilo da toj podjeli dolazi kraj, zahvaljujući procesu europske integracije. Naravno, riječ je o Cipru, koji je ostao podijeljen i nakon “big banga”, proširenja Unije 2004. godine, jer građani grčkoga integriranog dijela otočke države nisu pristali na integraciju izoliranoga turskog dijela. Optimisti su bili uvjereni da će se Zapad pobrinuti za brzu integraciju, oporavak i društveni razvoj Federacije, a Republika Srpska, koju su tada vodili dokazani ratni zločinci, organizatori industrijaliziranog visoko organiziranog pokolja, koji definiramo kao genocid, što je proveden u Srebrenici, a bio je pripreman i u Bihaću.

Tada je svima bilo jasno i to da u zapuštenom dijelu Bosne i Hercegovine, koji je Petar Luković duhovito nazivao “Republikom Šumskom”, vladaju ratni kriminalci, a da njihova soldateska nije bila nikakva oružana formacija osposobljena ratnim vještinama, nego pljačkaška zločinačka horda, koja je jedino u činjenju ratnog zločina uspostavila “sjajnu” organiziranost, a izrastala je od pokolja, koji su započeli u Bijeljini i nastavili se diljem Bosne i Hercegovine, pa do složene organizacije genocida u Srebrenici, koji je, uz egzekutore, obuhvaćao ogroman broj sudionika u pripremi, provođenju, prikrivanju zločina, premještanju masovnih grobnica…

Ta tvorevina nije mogla računati ni na čiju pomoć, dakle, bila je u gorem položaju nego osiromašeni dio Cipra pod turskom kontrolom. Srbija je bila izolirana i srljala je prema pokušaju genocida na Kosovu, da bi 1999. godine konačno bila suočena s međunarodnom intervencijom, kojom je zaustavljen taj pokušaj genocida.

Rusija, Srbija i RS

Korak po korak, okolnosti su se mijenjale. Iako je bilo humanitarne pomoći međunarodne zajednice Bosni i Hercegovini, nakon zaustavljanja rata drastično je padao interes te zajednice za procese u Bosni i Hercegovini, izostajala je vizija potpore, a Federacija se ni izbliza nije razvijala i konsolidirala u demokratsku državu, onako kako se to očekivalo. Presudan limes je 2000. godina, kad u Rusiji odlazi modernizator Jelcin i na vlast dolazi Vladimir Putin, s misijom povrata “stare slave”, utemeljenoj na vojnoj moći i represivnom potencijalu, a ne na modernizaciji, demokraciji i kompetitivnoj privredi.

U Srbiji pada izolirani Miloševićev režim i na vlast dolazi demokratska koalicija, koju predvodi Zoran Đinđić, a jedna od važnih njegovih politika bila je stvaranje “posebnih odnosa” Srbije s Republikom Srpskom. Usto, generacija ratnih zločinaca na vlasti u Republici Srpskoj zamijenjena je skupinom “ratnih profitera”, predvođenih Miloradom Dodikom. Niti Dodikovo vrijeme na vlasti nije jednoznačno. Kad je ta skupina ratnih profitera preuzela vlast u tada izoliranom entitetu, činilo se da oni donose ipak nekakve promjene, da zastupaju drukčije vrijednosti nego ortodoksna skupina organizatora etničkog čišćenja i genocida iz Srpske demokratske stranke.

Dodik je čak na početku svog mandata “inventarizirao” sudionike organizacije genocida u Srebrenici, da bi vrlo brzo nakon toga počeo tvrditi da nikakvog genocida nije niti bilo. U početku je “svoj” entitet ekonomski, pa i politički, otvarao prema Zapadu, a Žarko Puhovski je cinično konstatirao kako preko tjedna, kao nosilac izvršne vlasti u entitetu, Dodik radi za interes zapadnih država, a da onda vikendom obilazi svoj entitet i galami protiv Zapada, pa da mu se zato tolerira takvo ponašanje. Ovaj obrazac trajao je, međutim, samo tako dugo dok se Dodik u Beogradu oslanjao na pogodbenu administraciju Borisa Tadića, koji je obuhvaćala meko krilo demokratskog pokreta u Srbiji i malo umjerenije krilo Miloševićeva režima.

Dolazak postradikala, na čelu s Tomislavom Nikolićem i Aleksandom Vučićem, ali i sve veća prisutnost Rusije na Balkanu, koja je ovdje našla prostor za izazivanje kaosa, radi destabilizacije EU-a i euroatlantskog savezništva, promijenili su i Dodikovu paradigmu, a Republika Srpska se, korak po korak, izvukla iz duboke međunarodne izolacije u kojoj je bila u vrijeme stupanja na snagu Dejtonskog sporazuma.

Napetosti između Bošnjaka i Hrvata

Dayton je osmišljen kao provizorij, kao “work in progress”, barem ga je takvim doživljavao njegov tvorac Richard Holbrooke. Kad je formiran Washingtonski sporazum između Bošnjaka i Hrvata i kad je Federacija bila podijeljena na kantone, ideja je bila da se tom sporazumu dugoročno mogu pridružiti i bosanski Srbi. Okvir jedinstvene, a visoko decentralizirane države triju ravnopravnih naroda, čija su prava na cijelom teritoriju jednako zaštićena, bio bi idealan za Bosnu i Hercegovinu. Umjesto toga, jedini element Daytona koji se danas uspostavio kao neupitan podjela je Bosne i Hercegovine na dva entiteta.

Napetosti između Bošnjaka i Hrvata i nespremnost da se unutar Federacije riješe međusobni odnosi Federaciju su na koncu doveli u podređeni položaj u odnosu na entitet pod srpskom kontrolom, a avanturistički pokušaji dijela hrvatske političke elite da, umjesto u savezništvu s Bošnjacima u Sarajevu, svoje probleme nastoje riješiti u savezništvu s Dodikom, pod pokroviteljstvom Srbije i Rusije, dodatno zaoštravaju tu destabilizaciju i “asimetriju” u odnosima unutar Bosne i Hercegovine.

Ključna pitanja, pitanja otklanjanja posljedica rata, etničkog čišćenja i genocida, danas kao da više nisu na dnevnom redu. Hrvati i Bošnjaci se međusobno sukobljavaju, pa im niti ne pada na pamet da zajedno postave pitanje povratka bošnjačkih i hrvatskih izbjeglica, odnosno prognanih, s teritorija koje danas kontrolira Republika Srpska. Kad govori o Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine za izbor članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, hrvatska politička elita postavlja samo pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva u Federaciji, a pravo glasa ono malo preostalih Hrvata u Republici Srpskoj nitko niti ne spominje, a kamoli da bi spominjao politička prava protjeranih iz Bosanske posavine, Banja Luke…

Evropska unija nije lijek za sve

Post festum je lako vidjeti što je otišlo krivo, koji su procesi doveli do razočaranja, pa i svojevrsne rezignacije u Bosni i Hercegovini. Uočljivo je i to da danas više nema tako jednostavnih rješenja, kao što se 1995. godine činilo da su na dohvat ruke. Europska integracija više nije nešto što je sigurno, a jasno je da ona nije “panaceja” lijek za sve probleme. Nakon što smo na Cipru 2004. godine vidjeli da pretpristupne reforme i usvajanje zajedničke pravne baštine Europske unije sami po sebi ne vode integraciji države, jasno je da treba temeljitije razmisliti o tome kako Bosnu i Hercegovinu preurediti da bi ona postala funkcionalna integrirana država, koja na cijelom svom teritoriju svim svojim građanima osigurava sva temeljna ljudska prava, a da pritom i stvara pretpostavke za razvoj kompetitivne ekonomije i otvorenog društva.

Od 2014. godine, kad se pojavila njemačko-britanska inicijativa za Bosnu i Hercegovinu, koja je imala iskrenu ambiciju pokrenuti europsku integraciju ove države i koja je ciljala na takvu transformaciju političkih elita u Bosni i Hercegovini, koja bi osigurala kompetentnu izvršnu vlast, sposobnu voditi europeizacijske procese, nije bilo nove smislene inicijative, a ciljevi ove su zaboravljeni (dapače, jedni od pokretača inicijative više niti nisu dio Europske unije). Unija se posljednjih godina bavila unutarnjim problemima, koji su tek djelomice prevladani, pri čemu je Brexit bio možda i najmanji izazov, jer je reakcija na nj bila uspješna, primjerena i jedinstvena.

Isprazno očajavanje i rezignacija

Nova američka administracija, koja će nastupiti početkom iduće godine i koja će vjerojatno obnoviti euroatlantsko savezništvo, što je u protekle četiri godine bilo zapušteno, pa i razarano, budi nade i za Bosnu i Hercegovinu, ali niti izbliza onako velike i sjajne kao što se nakon Daytona činilo da postoje. Integracija u NATO i uspostavljanje kontrole središnje države nad vanjskim granicama Bosne i Hercegovine bili bi izuzetno korisni koraci, osobito radi rasterećenja Bosne i Hercegovine, odnosno, prije svega, Federacije, od pritiska izazvanog izbjegličkom krizom.

Definiranje granice na Drini kao vanjske granice bio bi važan iskorak u konsolidiranju jedinstvene i suverene Bosne i Hercegovine. Istovremeno, s tim nužno je urediti odnose Bošnjaka i Hrvata unutar Federacije, ograničiti utjecaj Rusije na Bosnu i Hercegovinu, potisnuti svaki oblik obavještajnog i paravojnog prisustva Rusije u Republici Srpskoj, a dugoročno otvoriti mogućnost da se o srpskom entitetu, nastalom etničkim čišćenjem i genocidom, ponovno počne govoriti kao o provizoriju, a da se otvori mogućnost pristupanja bosanskih Srba Federaciji. Govor o tome kako se Bosna i Hercegovina udaljava od Daytona, pri čemu se učvrstio samo jedan njegov element – podjela na dva entiteta, a kako to udaljavanje od Daytona nije dovelo i do približavanja Bruxellesu, isprazno je očajavanje i samo povećava političku rezignaciju.

Iako su se međunarodne okolnosti promijenile i premda je utjecaj onih koji podupiru razaranje Bosne i Hercegovine ojačao, krug prijatelja jedinstvene, suverene i održive države triju konstitutivnih naroda i svih njenih građana i danas je daleko veći i snažniji od skupine protivnika takve Bosne i Hercegovine. Prijatelje, pak, treba motivirati na djelovanje, a to je moguće samo racionalnom politikom i ostvarivanjem onoga što je ostvarivo – za početak dogovorom Bošnjaka i Hrvata. Uostalom, upravo je njihov Washingtonski dogovor vodio prema miru i podjeli karata u Daytonu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Balkantimes.

Izvor

[ghost1991cro]

Puni popis tajnih svjedoka Haškog suda iz Hrvatske politike!

Puni popis tajnih svjedoka Haškog suda iz Hrvatske politike!

Kopirajte i širite dalje neka se istina zna !

1.Stipe Mesić 2.Mate Granić 3.Pavle Miljavac 4.Petar Stipetić 5.Nikica Valentić 6.Josip Manolić 7.Martin Špegelj 8.Ante Karić 9.Ranko Ostojić 10.Mladen Bajić 11.Slavko Degoricija 12.Franjo Gregurić 13.Josip Boljkovac 14.Josip Lucić 15.Antun Tus 16.Ivica Račan 17.Hrvoje Šarinić 18.Ivan Zvonimir Čičak 19.Žarko Puhovski

Ime dvadesetog svjedoka nisam uspio…

[saznajemozavas]

Pozadine velike afere: „Skidaju li glave“ u Hrvatskoj zbog straha od Rusa

Da li će mejlovi potpredsednice Vlade Hrvatske, kao i u slučaju Hilari Klinton, koštati ne samo Martinu Dalić funkcije, nego i njenu stranku vlasti? Njena ostavka je izašla iz okvira „Agrokora“ koliko god to bio povod, pa su sve češća razmišljanja o tome hoće li ona biti dovoljna žrtva za opstanak Plenkovića na čelu Vlade. Ostavka potpredsednice Vlade Hrvatske i ministarke privrede Martine Dalić zbog skandala sa mejlovima u vezi sa pripremama „Leks Agrokora“, umesto da primiri i inače tešku situaciju, sudeći po prvim reagovanjima, najavila je buru. I to nedelju dana uoči predstavljanja nacrta nagodbe poveriocima „Agrokora“, a nepuna dva meseca pred postizanje konačne nagodbe, koja bi trebalo da bude 10. jula. Formalni vlasnik „Agrokora“ Ivica Todorić, u egzilu u Londonu, nije jedini koji danas komentariše da je i hrvatski premijer Andrej Plenković bio upoznat sa sadržajem mejlova i da je imao punu kontrolu nad otimanjem „Agrokora“, zbog čega ga i poziva da podnese ostavku. Danas se već cela priča prelila na politički teren pa se mediji u Hrvatskoj pitaju da li su ostavke bivšeg vanrednog upravnika „Agrokora“ Anta Ramljaka i ministarke Dalić dovoljne za spas Plenkovićeve Vlade. Opoziciona stranka Živi zid je odmah podnela krivične prijave protiv premijera Plenković, sada već bivše ministarke i potpredsednice Vlade Martine Dalić, bivšeg Vladinog poverenika u „Agrokoru“ Anta Ramljaka i ministra finansija Zdravka Marića. Ipak, Plenković je ključna osoba u ovom trenutku oko koje se sad sve vrti, smatra Živi zid. Zato je već sada jasno da je ostavka Dalićeve otvorila više pitanja nego dala odgovora. Pitanje je hoće li obelodanjivanje prepiske o „Leks Agrokoru“ uticati na osporavanje nagodbe sa poveriocima čiji nacrt treba uskoro da im bude predstavljen. Upravo ta nagodba se smatra ključnom za opstanak prezaduženog koncerna, od čije sudbine zavise porodice oko 60.000 radnika, koje on upošljava u četiri države sa prostora bivše Jugoslavije. Samo u Srbiji u „Agrokorovim“ firmama radi oko 11.000 ljudi. Plenković je na konferenciji za novinare potpuno ignorisao otkriće „Indeksa“ o prepisci o „Leks Agrokoru“ i da su u nekim mejlovima učestvovali i ljudi iz njegovog kabineta. Politički analitičar Žarko Puhovski je za „Indeks“ ocenio da je Plenković sve morao znati i da je ostavka Martine Dalić bila način da spasava sebe. Plenkovićeva re��enica: „Potpredsednica i ja smo se dogovorili da ona podnese ostavku“, za Puhovskog je indikativna i znači da je Plenković u teškoj situaciji. Njenim odlaskom je, smatra on, ojačana frakcija u HDZ-u, koja je protiv aktuelnog premijera. Za finansijskog savetnika Andreja Grubišića sada je obelodanjeno da je „Leks Agrokora“ bio „gruba državna intervencija zarad ogromnog interesa određene grupe ljudi, a ne nužno nacionalnog interesa, koja ukazuje na sukob interesa neverovatnog nivoa“. Ima i onih ekonomista koji ne isključuju mogućnost da je cilj svih napada na Vladu i rušenje nagodbe sa poveriocima „Agrokora“. Ima dosta nezadovoljnika jer su neki poverioci protežirani, pa bi novi ministar privrede mogao da ospori dosadašnji tok nagodbe. Neimenovani sagovornik riječkog „Novog lista“ kaže da nije siguran hoće li sve biti završeno smenom Dalićeve. „Sve to liči na širenje teške bolesti. U početku je meta bio Ante Ramljak i premijer je odrezao palac. On mora sebe spašavati, pa je juče otišao korak dalje i odrezao stopalo. Međutim, sve je više ugrožen sam Plenković, ne samo kao predsednik Vlade nego i HDZ-a“, rekao je on. Drugi sagovornik, koji je takođe hteo da ostane anoniman, kaže da bi se lakše donosili zaključci kad bi se znalo ko je pokretač afere sa mejlovima, ocenivši da njen cilj može biti i rušenje Plenkovićeve Vlade. Pokretači afere mogu biti oni nezadovoljni nagodbom, ili krugovi iz „duboke države“ u Hrvatskoj, a mogu to biti i krugovi iz inostranstva, među zapadnim saveznicima Zagreba koji žele da smanje uticaj Rusije u Hrvatskoj. Moskva dobija rastući ekonomski i politički uticaj u Hrvatskoj upravo povodom krize u „Agrokoru“, ocenio je anonimni izvor „Novog lista“. Strah od povratka Rusa, odnosno najvećeg „Agrokorovog“ poverioca „Zberbanke“, kojoj koncern duguje 1,1 milijardu dolara, iskazan je odmah pošto ih je pre mesec i po dana novi vanredni upravnik „Agrokora“ Fabris Peruško vratio za pregovarački sto o nagodbi. Procene su bile da bi, pretvaranjem potraživanja u deonice, „Zberbanka“ sa takođe ruskom VTB bankom mogla da ima oko 45 odsto vlasništva nad „Agrokorom“, što bi „Zberbanci“ donelo značajnu pregovaračku polugu za kompletno vlasničko preuzimanje „Agrokora“. Otuda je tada još potpredsednica Vlade i ministarka privrede Dalić morala da odgovara na novinarska pitanja o tome da li će Rusi preuzetu glavnu reč, kao i pre donošenja „Leks Agrokora“. I pored svih spekulacija posle nove ostavke na temu kuda plovi „Agrokorov“ brod, ali i Plenkovićeva Vlada, Peruško je upravo najavio da će nacrt nagodbe poveriocima „Agrokora“ biti predstavljen tokom sledeće nedelje. „Celom procesu ne pomaže psihoza koja se stvara u javnosti i ona svakako usporava njegov tok. Trenutni veliki problem su osporavanja potraživanja koja su odrađena iz taktičkih razloga. U svakom slučaju to onemogućava privođenje procesa kraju. Privremeno Veće poverilaca predstavlja reprezentativnu većinu svih poverilaca i od toga ne bi trebalo praviti slučaj“, poručio je Peruško. A „Indeks“ i dalje nastavlja sa objavljivanjem dokumenata. izvor(sputnik.rs) Read the full article

[superbmakerzombie]

ŽARKO PUHOVSKI 'Nakon što je u haškoj sudnici popio otrov, Praljak će pučkom pobožnošću u Hrvatskoj biti prihvaćen kao svetac' Politički analitičar Žarko Puhovski izjavio je u srijedu, nakon što je Slobodan Praljak u haškoj sudnici popio otrov, da će Hrvatska imati novog sveca jer će Praljak biti prihvaćen kao svetac pučkom pobožnošću.

[jedimolivolicom]

Kako u Makedoniji trenutno vlada haos zbog novoizabranog predsjednika parlamenta Sobranja, Talata Džaferija, kada su nasilni demonstranti upali u makedonski parlament, pri čemu je povrijeđeno najmanje 11 poslanika i desetak policajaca, tim povodom ekipa Avaz.ba kontaktirala je političkog analitičara i profesora Žarka Puhovskog. Naime, ovu eskalirajuću situaciju Puhovski je prokomentirautf8

[balkanin]

Puhovski: Izborni zakon BiH je drugorazredni problem za Hrvatsku

Puhovski: Izborni zakon BiH je drugorazredni problem za Hrvatsku

Politički analitičar Žarko Puhovski u Novom danu na N1 televiziji govorio je o aktualnim političkim zbivanjima. Osvrćući se na izjavu predsjednika RH Zorana Milanovića, koji je rekao da će se boriti do kraja, Puhovski je kazao: “On hoće reći ‘ja se borim za razliku od njih’. ‘Oni su briselske ulizice, ja sam energičniji.’ Čović je jučer rekao ‘mi bismo bili uz HDZ, ali sada u Hrvatskom narodnom…

[balkanin]

Puhovski: Milanović je nezakoniti sin Franje Tuđmana

Puhovski: Milanović je nezakoniti sin Franje Tuđmana

Žarko Puhovski “On je nekoliko puta pokazao čisti prijezir prema Bosni i Hercegovini.” Politike Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini danas i za vrijeme Miloševića i Tuđmana bile su tema današnjeg izdanja Specijala O kanala. Među gostima je bio i politički analitičar iz Zagreba Žarko Puhovski koji je komentarisao politiku i odnos predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića prema BiH. –…

[balkanin]

Žarko Puhovski: O naravi nasilja

Žarko Puhovski: O naravi nasilja

Žarko Puhovski Svagda prisutno u svakidašnjem životu (već i zbog neizbježnosti društvenih sukoba), primjetno u pozadini rutinske medijske slike svijeta (uglavnom unutar tzv. crne kronike), nasilje se posljednjih tjedana nameće kao bitna, nezaobilazna tema. Ne samo zbog agresije na Ukrajinu, nego, štoviše, i zbog nedavne globalno prokazane oskarovske dogodovštine. Obje su rečene prigode izazvale…

[balkanin]

Analitičar Puhovski: Nevjerovatno je da su ljudi iz HDZ-a češće umjereniji od Milanovića kada je riječ o BiH

Analitičar Puhovski: Nevjerovatno je da su ljudi iz HDZ-a češće umjereniji od Milanovića kada je riječ o BiH

O odnosima Hrvatske prema Bosni i Hercegovini na N1 govorio je politički analitičar Žarko Puhovski. Kako je kazao, ljudi iz HDZ-a Hrvatske su češće umjereniji od predsjednika Zorana Milanovića kada je riječ o Bosni i Hercegovini. “Odnosi su jako loši, ali ono što je još gore da je sa stajališta Bosne i Hercegovine svejedno ko pobjeđuje u Hrvatskoj kad uzmete u obzir što govori navodno…

[radiogornjigrad]

Nostalgija umjesto demokracije

Jugoslavenski odbor

Piše: Žarko Puhovski (Ideje)

Dugo stoljeće (pretežito nenarodnih) nacionalnih država

Zbog ne posve nerazumljivih razloga historiografija odvajkada teži urediti povijest po razdobljima koja počinju s godinama s dvije nule na kraju, po „okruglim“ stoljećima, naime. Vjerojatno u nakani postizanja jednostavnosti (kao važnoga uvjeta široke prihvaćenosti) historiografijskih…

[radiogornjigrad]

Vladavina prava nasuprot pravu na vladavinu

Vladavina prava nasuprot pravu na vladavinu

Fotografija: Jovica Drobnjak

Piše: Žarko Puhovski (Ideje)

Vladavina prava je, u osnovi, oznaka sofisticiranoga falsifikata realnosti društva – u nakani očuvanja te realnosti. Drukčije rečeno, radi se o poopćivome (proceduralno prihvatljivom) izvanjskom nametanju vrijednosti društvu – kako bi se ono uopće održalo. Za društvo je, naime, konstitutivan sukob zbog svagda zadane oskudice, nikako samo,…

[radiogornjigrad]

Romano Bolković: VREĆA SMEĆA

Romano Bolković: VREĆA SMEĆA

Ima jedan problem koji u cijeloj ovoj gigantomahiji uokolo smeća & vreća nitko nije ni dotakao, nekmoli elaborirao. To je ona vreća smeća koji vaši susjedi znaju iznijeti pred vrata stana. Motiv je nepoznat: je li to stoga jer im se još ne odlazi do kontejnera, je li to stoga jer im vlastito smeće u vlastitom stanu bazdi, nije važno. Kako je govorio studentima Žarko Puhovski, u politici se ne…

[balkanin]

Puhovski otkrio ključnu zemlju: Ako krene dalje, Putin neće prvo u Poljsku

Puhovski otkrio ključnu zemlju: Ako krene dalje, Putin neće prvo u Poljsku

Puhovski smatra da se svi mediji ponašaju štreberski. Politički analitičar i umirovljeni profesor Žarko Puhovski komentirao je goruća pitanja na domaćoj i globalnoj sceni. Obnovu Zagreba, koja niti dvije godine od potresa nema nikakvih opipljivih rezultata, Puhovski je nazvao porazom Vlade i svih koji nešto znače u lokalnoj upravi. “Ono što se dogodilo danas skandalozno, a prošlo je u tišini,…