tragikomedija

[tragikomedija]

provela sam godine

misleći da

nitko nije kao on.

trebale su proći godine

da shvatim da je

on isti kao i svi.

[tragikomedija]

teško nam je i jednom i drugom.

ali nijedna krajnost nebi bila dobra za nas.

niti da smo ostali zajedno

pravili se da je sve okej,

niti da smo prekinuli skroz

da se ne vidamo uopće.

jer to je jedino što znamo zasigurno;

želimo ostati jedno drugom u životima,

na koji god način,

zauvijek

- da sam barem tad znala da je i to bila laž.

[tragikomedija]

oboje smo znali da više ne ide.

da ne funkcioniramo.

da je negdje pošlo po zlu.

oduvijek smo bili isti.

isto smo razmišljali.

isto se ponašali.

bio si veći dio mene nego ja sama.

dapače,

toliko sam se trudila promijeniti tebe na bolje i graditi tvoju ličnost

da sam u cjelokupnom procesu izgubila sebe.

tog dana smo satima razgovarali o svemu, o nama.

plakali smo

smijali se

prisjećali se.

"što ćemo sad?"

pitao si me.

nisam znala što da ti kažem.

nismo više mogli nastaviti ovako, jednostavno nije išlo.

nismo ni mogli nastaviti svojim putem, teško je zaboraviti.

[tragikomedija]

ono što ti zamjeram najviše na svijetu

nije prevara

ni izdaja

ni laži.

zamjeram ti na onome

što si napravio od mene.

zbog tebe mrzim ljubav.

zbog tebe sam izgubila

sposobnost vezanja

povjerenja

zaljubljivanja.

zbog tebe guram od sebe svakoga

kome se zapravo sviđam ja

onakva kakva jesam.

zbog tebe se prepuštam

samo onima kojima se sviđa moje tijelo.

za njih se bar neću vezati.

lakše je.

lakše je podnijeti da me netko iskoristi

nego da me netko opet povrijedi.

vidiš li što si mi napravio?

[tragikomedija]

plašiš me.

kao i svi oni

poput tebe.

ne mogu si pojmiti

da možeš promatrati

kako ti osoba daje

apsolutno svaki

djelić sebe.

i svejedno ju

sravnati sa zemljom

pretvoriti ju u prašinu.

ljutiš me.

izvrćeš moje riječi.

stvaraš iskrivljenu sliku mene.

preuveličavaš moja djela.

kako me možeš predstavljati

ljubomornom

opsesivnom

ludom

kada si ti taj

koji me doveo do stanja ludosti?

[tragikomedija]

nikad nisi bio onaj pravi.

nisi ni trebao biti.

nikad nam nije bilo suđeno.

nije ni trebalo biti.

ono što je trebalo biti

se i desilo.

trebao si me povrijediti

kako bih mogla spoznati samu sebe.

krpala sam tvoja platna problema

koristeći svoje životne niti.

misleći da ako zakrpam tebe,

da ću pomoći i sebi.

nisam shvaćala da u meni ostavljaš

zamršeno klupko boli.

razočaranja.

sjećanja.

mislila sam da sada trebam

nekoga tko će mene zakrpati.

ali vuna i poliester

nikada neće uspjeti ponovno spojiti

strune čistog zlata.

zato sam te trebala.

da shvatim da čovjek

sam kroji svoju sreću.

da svoje zakrpe šijem sama.

sada je vrijeme

raspetljat ću nered

kojeg si ti ostavio.

popunit ću sve rupe

koje su nastale

dok sam gradila tebe.

[tragikomedija]

nema ljepšeg osjećaja

od procvata nove ljubavi:

skrivenih pogleda

potisnutih razmišljanja

dugonoćnih razgovora

prvih priznanja.

ušao su u moj život

potpuno nenadano

odjednom.

ni otkud.

a tom istom brzinom

si i izašao iz njega.

zašto ja onda

još uvijek

3 mjeseca poslije

razmišljam o tebi?

da smo imali samo još

trunkicu vremena

uspjeli bi.

znam to.

u trenutcima

gdje sam na samom dnu

još uvijek pronađem snage

nasmijati se

kad vidim tvoje lice

na ekranu.

mislim da to znači nešto.

vjeruj mi;

biti nekome

jedina zraka sunca

na kišnom oblačnom nebu

nije malena stvar.

[tragikomedija]

obećala sam si da ću se promijeniti.

uvjerila sam se da sam naučila lekciju

i da drugi put neću biti toliko naivna.

čovjek bi rekao da nakon izdaje nešto i naučiš

ali moj djetinjasti um je mislio da si drukčiji od njega.

dugo mi je trebalo da prestanem lagati sama sebe;

da se ne crvenim kad te pogledam u oči,

da se ne naježim na tvoj najmanji dodir,

da ne provodim sate na istom plišanom kauču,

samo kako bih osjećala tvoju prisutnost.

[tragikomedija]

udaljenost i vrijeme.

dva pojma

sa tisuću značenja.

najčešće izlike

prije završetka.

razmislite

koliko ste puta čuli

kriva je udaljenost.

krivo je vrijeme.

fascinantno je

koliko isti pojmovi

mogu biti drugačiji

u različitim perspektivama.

nekome nedostaje

to vrijeme

nekome nedostaje

vremena.

udaljenost

je podjednak razlog kraju

kao što je i

udaljavanje.

[tragikomedija]

mi ljudi ponekad zaboravimo

koliko su riječi bitne.

kako je lako

s jednom riječju

potpuno promijeniti

pogled na ljubav.

jednostavno je.

znam da su naši osjećaji

bili obostrani

jer kad pomislim na tebe

razmišljam o onome što se

skoro dogodilo među nama.

da nisu,

razmišljala bih

o onome što je

možda moglo biti.

dvije vrlo različite situacije.

dvije vrlo različite riječi.

skoro.

možda.

[tragikomedija]

uporno se tjeraš

smijati se,

šutjeti,

nastaviti,

zaboraviti.

stani.

udahni.

prihvati svoje osjećaje.

suoči se s njima

i dopusti vremenu

da odradi svoje.

ne možeš staviti flaster

na otvorenu ranu

jer će ona svejedno

krvariti

dok potpuno

ne zacijeli.

[tragikomedija]

za tobom noćas plaču mandoline najlipša ružo ikad procvitala

[tragikomedija]

ponekad imam osjećaj da su svi moji problemi toliko nebitni i maleni naspram tuđima. koliko god utjehe mi netko pruži, uvijek će mi se činiti da pretjerujem i dramim. ako me poznajete, sad se vjerojatno čudite ovoj prethodnoj rečenici. ako me poznajete, prva stvar koja vam je pala napamet je: „pa ****, ti uvijek pretjeruješ i dramiš!“ . tu ste apsolutno u pravu. radim to već godinama. mislim da je nekakva vrsta obrambenog mehanizma. možda su i traume. sasvim nebitno. poanta je,  kada konstantno prigovarate, čak i za najmanje sitnice, ljudi će vas većinom prestati shvaćati ozbiljno čak i ako vas nešto stvarno smeta. to vam se možda čini kao suluda self-sabotaža koja samo može rezultirati sranjem. moguće je da ste u pravu. jedino što ja znam jest da me tako manje ljudi može povrijediti. da razjasnim, stvaranjem persone malog derišta mi je lakše odgurnuti potencijalne ljubavi dalje od sebe. za moje dobro, a bogami i njihovo. okej lažem. ne mogu baš reći da sam stvorila tu personu, više da je produkt stanja ludosti do kojeg me doveo moj bivši dečko. ipak, ja sam ta koja ju je odlučila zadržati. prošlo je više od godinu dana, a posljedice te specifične odluke me još uvijek stižu.

[tragikomedija]

utorak

23:32 je. sjedim u sobi, za stolom, nad laptopom i pijem jebeni čaj od kamilice. osjećam se ko jebena mama. specifično, lynette iz serije kućanice, ako ste ikad gledali. jako se poistovjećujem s njenim likom zasad. iscrpljena je i osjeća se nedovoljnom te kao da ništa u njenom životu ne ide po planu. samo postoji jedna majušna sitnica koja nas razlikuje. naime, ona odgaja 4 DJECE. praktički sama samcata. a što ja radim? 23:32 je, a ja sjedim u sobi, za stolom, nad laptopom i pijem jebeni čaj od kamilice.