#volim hrvatsku

[ela-and]

Bila sam vani gledala utakmicu na prokurativama ❤️❤️❤️

[ynwa4eva]

Watching a croatian quiz show really is like peeking into a diff world because I recognise maybe one actor and every question about culture i simply dont get

[meowyoi]

vi dalmatinci budete kao. ajmeee

(ovo je kopliment) (volim dalmatince volim hrvatsku)

vi tamo gore budete kao. joooojjj (♡)

[zec-kosmajski]

Za tri meseca će 33 godine. Od kad sam je poslednji put video. Kao što se ploča na tiries'tri okreće. I mi oko sunca svake godine.

A upoznao sam je 3 godine pre toga.

Sajam ona velika betonska socijalistička mastodonska građevina Hale 1. Sa okruglim prozorima na kupoli od stakla. U to vreme jedino su Weather Report kad su svirali u novootvorenom Sava Centru imali tonca, oprostite, zvučnog inženjera, koji je učinio da zvuk bude kao u Carnegie Hall-u Naši tonci sa radio Beograda se krstili. Kako dobro zvuči. A na Sajmu raspad, Riblja Čorba sa našim kršom od ozvučenja i novim "hitovima" nekad nazovi 'oportunističko disidentskog benda' Ništa se ne čuje, a svi urlaju u pokliču. Budućeg rata. Za nazovi Anđela ,svirali su one pesme o skidanju aviona sa neba, malo pošto su Istinito podigli mač... A posle imali nervni slom.

I ja kao mladi, sweet sixteen, panker (da 16. jbg, slatko je i za male pankere u pubertetu) ugledao sam Nju, na samom kraju koncerta blizu onih stepenica što vode sa donjeg podesta na onaj kružni tok oko sajamskog prostora.

Duvao sam lepak tada. Ali to je druga priča, a i njena. Sećam se samo da mi je napisala broj telefona. Na nekom papiru. Ili možda na ruci nebitno je.

Ne znam ni zašto sam bio na tim, još tada ustajalim ostacima one sveže Riblje Čorbe, koju su slušali moji matorci, a ni ona. Ali u mesecima i naredne 3 godine se osmislilo.

Ona se zvala Danijela, a prezivala Tatić.

Da, evo daću vam kraj pre početka.

I neću sredinu da nikome dam. Šta smo ona i ja proživeli je naša privatnost. Može živeti u tuđoj mašti. Pokvarenoj, strast je naša.

Pred kraj te trogodišnje povezanosti.. U kojoj sam bio tu a i ona...u kojoj sam upoznao njenog oca vozeći se sa njime posle zajedničkih psihoterapijskih seansi. I obilazio je svakodnevno u lošim trenucima na rehabilitaciji od duvanja lepka u maloletničkom boravku za ovisnike 88'me u Dragiše Mišovića. Pandan Drajzerovoj al za malololetnike.

Bila je tamo i 20 godina kasnije Milica ako čita, pozz za Milicu...

Prošlo je sve to. Ona se skinula sa svega, ja se nisam navukao tako kao ona na lepak kao, ali posle jesam... Na kocku 1990. A ona je tada već bila prepička sa nekim starijim likom (Zec tišina), ali volela me i dalje.

Bila je tu na mom ispraćaju u vojsku kod mene kući u Resavskoj sve sa njim. Nismo znali da će rat da počne tridesetak dana kasnije. Ona je sa njim krenula u Nemačku da sebi sredi život i uspe u toj igri. Ja na Albansku granicu u Makedoniji da je čuvam kao graničar Jugoslovenske granice.

Pisao sam joj pisma i pre i pošto je počeo rat. Svaki dan. Ložio sam se i dalje. I voleo je. Sećam se jednom.. Sex posle KST neke svirke... Pre tog matorca, kod mene. Ona uzdiše da grešimo, ja da je volim.

Na pisma nije bilo odgovora, mesecima. Rat se zahuktavao sa Slovenije proširio se na Hrvatsku.

Ja,slomljenog srca ali sa nadom..pozovem iz pošte.

Njene roditelje na fiksni... Mobilni još nisu bili ni blizu svakodnevnice..1991.je. RAT.

Javi se njena mama. Čuje moj glas,zajeca.

Da nekom slušalicu,čujem šuškanje. Pošta,kasarna, red iza mene. U kantini sam popio par Bitolskih piva da se okuražim uopšte da pozovem njen br.

Glas u slušalici (kasnije saznajem da je tetkin) saopštava mi da je poginula. Sa Njim

On ih je slupao kolima na putu za Nemačku. Odmah posle mog ispraćaja. I kako ja to ne znam i zašto nisam bio na sahrani...

Neću pisati sada o svojim osećanjima. Tog trenutka. Samo objašnjenja, meni nedovoljna. Moja majka je zabranila svim mojim prijateljima koji nisu već bili u vojsci, sa kojima sam se mogao čuti, da mi ni slučajno to ne kažu jer se bojala da bih pobegao na sahranu pre polaganja (tadašnje zakletve državi da si veran vojnik, za koje vreme pre polaganja nisi pod pretnjom zatvora iz kasarne)

Onako pripit, emotivni klninac od 18 dina, posle 3 velika piva samo sam spustio slušalicu.

Od nje imam sliku, dve. Na papiru

Mnogo smo bili bliski. 33 godine kasnije,nisam nikad bio na grobu. Možda bih mogao da ga nađem.na Bežaniskom groblju. Ali, nepotrebno, nekako osećam, znam da mi se nasmeje kad mislim na nju...I znam da me voli kao i ja nju. Jer je čuvam u mislima, u postojanju.

Kad kažemo, nebo nema granice, ja mislim na nju.

[remenar]

3 godine kasnije

Razmještanje namještaja

Psiholozi kažu da je dobro svakih nekoliko godina razmjestiti namještaj u stanu. Navodno je osjećaj jednak preseljenju. Nešto se događa i nešto se promijenilo. Nova energija je unesena u prostor. Ovaj blog nije doživio osvježenje više od 5 godina a zadnji članak je napisan prije gotovo 3 godine. Puno previše. Dakle, vrijeme je za krečenje, pomicanje kauča i ormara. Možda i novi stolić za kavu. Metaforički naravno. Dizajn bloga mi je najveća zagonetka. Nikada nisam imao "oko" za dizajn. U biti očajan sam u dizajnu. Tako da će sigurno biti neka off-the-shelf tema za Wordpress. Nadam se da ću odabrati neku oku ugodnu temu. Ako ne, napišite u komentarima, lako je promijeniti temu i nisam se oženio njom :)

Svijet se okrenuo naglavačke

Puno toga se promijenilo od kada je napisan zadnji članak. Svijet se okrenuo naglavačke. COVID je poharao cijeli svijet. Sve grane industrije doživjele su "Black Swan" moment kada je jedan virus neke grane potpuno zaustavio a neke pogurno naprijed. Globalna ekonomija se još nije oporavila. Događaj koji je obilježio jednu generaciju a o kojem će se pisati doktorske disertacije, članci i knjige. Zatim su Hrvatsku zatresla dva potresa, najjača u posljednjih 140 godina. A zatim se dogodio ružan rat Rusije i Ukrajine, a s njim i nove krize. Energetske, prehrambene, financijske. Stope inflacije nikada nisu bile više. Udaljeni rad je postao "novo normalno".

A karijera?

A usred svega toga, moja karijera je otišla u novom smjeru. Banka u kojoj sam radio, Sberbank, više ne postoji kao entitet u Europi. Preko noči je nestala zbog rata Rusije te vezanih sankcija. DevOps rolu zamijenio sam menadžment rolom Direktora IT operativne podrške u Raiffeisenbank Austria. Usred pandemije i lockdowna preuzeo sam direkciju respektabilne veličine. Meni iznimno zahtjevan period povezati imena djelatnika s licem i općenito se on-boardati u Banku. Hands-on tehničkim radom zamijenio sam menadžmentom. SSH-ati na server sam gotovo i zaboravio kako se radi (srećom još se zabavljam s RPi-em kod kuće).

A teme na blogu?

Pisati o tehnologiji u obliku instalacije Kafke ili OpenShift klastera više i nema smisla iz moje perspektive. Ne radim to više. Dugo sam se mučio s idejom što pisati. A i vremenom potrebnim za pisanje. Edukacija na kojoj sam bio nedavno uzrokovala je promjenu u načinu razmišljanja i planiranja aktivnosti koje su mi nedostajale (čitanje i pisanje). Ključno je bilo uvesti vođenje bilješki i ideja te planiranje aktivnosti. Sve što sam mislio da ne stižem je bilo potpuno neutemeljeno. Vrijeme je tu, samo sam ga trošio na krive aktivnosti. Ideje su također tu, samo ih je trebalo verbalizirati tj. zapisati čim prije. Prvo naslov a onda razraditi. I to u bilježnicu. Olovkom. Old school. Pisanje na računalu ne bi funkcioniralo jer je zahtijevalo paljenje računala. A i kad bi upalio računalo uvijek bi neka distrakcija iskočila, a fokus i misao bi se pogubili. Tablet ne koristim, nikada se nisam navikao. Pažnju su mi privukli e-ink tableti poput Kindle Scribe. Tko zna možda zamijenim papir e-ink tabletom. Vidjeti ću. Ideje za teme se stvaraju gotovo svaki dan. Ako nemam nove teme, razrađujem postojeće. Pišem, i to mi je bitno. Neće sve teme otići dalje od bilježnice jer ono što mi je jutros izlegalo kao odlična tema, popodne kada kofein popusti možda će izgledati kao loša :) Za sad su teme iz područja upravljanja ljudima, produktima i projektima. Naći će se i tema IT infrastrukturne strategije, Clouda kao i agilnog načina rada. Kako volim čitati, gotovo sigurno će biti i članaka o knjigama koje su bliske području mog rada. Bez brige, neće biti recenzije knjiga niti ću pisati o beletristici. Ako imate knjigu za preporučiti, napišite u komentarima. Ako nisam pročitao dodati ću na Goodreads, Want to Read listu.  Read the full article

[tijanadmitrovifan]

♓🎏✨ Feb 23, 2023 Offical EU And CRO EU Eures Erasmus Plus Europass Sent To Ich ❤️ Dich Kroatien Country Living Show ♓🎏✨ 23 Velj, 2023 Službeni EU Te HRV EU Životopis Poslan Volim Hrvatsku Domovinsko Životnom Showu

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=134230182894850&id=100089236054064

[silverygoldery]

♓🎏✨ Feb 23, 2023 Offical EU And CRO EU Eures Erasmus Plus Europass Sent To Ich ❤️ Dich Kroatien Country Living Show ♓🎏✨ 23 Velj, 2023 Službeni EU Te HRV EU Životopis Poslan Volim Hrvatsku Domovinsko Životnom Showu

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=134230182894850&id=100089236054064

[dmitrovicz]

♓🎏✨ Feb 23, 2023 Offical EU And CRO EU Eures Erasmus Plus Europass Sent To Ich ❤️ Dich Kroatien Country Living Show ♓🎏✨ 23 Velj, 2023 Službeni EU Te HRV EU Životopis Poslan Volim Hrvatsku Domovinsko Životnom Showu

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=134230182894850&id=100089236054064

[freckles-arelife]

[da-nije-ljubav]

02:46

U ove kasne sate u misli mi dolaze jedne zelene oči. Misli mi bježe u taj zabranjeni grad prepun uspomena. I sada osjećam dodire tvojih ruku na obrazima, poljupce po vratu, onaj osjećaj koji samo ti znaš probuditi u meni.

Znaš, promijenila sam se. U posljednja tri mjeseca mi se svašta izdešavalo. Jednom si me pitao kako se osjećam poslije smrti oca, a ja sam ti počela pričati o mami i sjećam se tvojih riječi "zanima me kako si ti". Bože, koliko mi je to značilo.

Prije skoro tri godine si bio tu, držao si me u naručju, a sada ni ne pričamo kako treba. Tek koja riječ, onako radi reda.

Znaš, više ne želim upisati fakultet u Mostaru ili bilo gdje u Bosni (znam, znam tvoj Mostar je u Hercegovini). Želim u Hrvatsku. Prenio si tu ljubav prema Hrvatskoj na mene. Nadam se da ćemo se sresti tamo.

E da, počela sam piti kafu. Sad bih ti mogla praviti društvo, zavisniče od kafe. I sada bih imala razlog da ti kažem da mi kupiš čokoladu, jer ne može kafa bez slatka. Ali ti si i prije kupovao.

Ne slušam više McN-a. Previše me podjseća na tebe, nas. Sada sam opet u fazi kada sam zaluđena sa Merlinom. Čula sam da za novu godinu nastupa u Makedoniji, čula sam i da ti ideš.

Neki dan sam srela onog tvog druga, nesuđenog kuma. Kaže da si prilično dobro, uživaš u životu, uskaseš iz kreveta u krevet nepoznatim ženama, ne planiraš da se skrasiš. Kaže da su se tvoji počeli brinuti. Nikako da se smiriš. Doći će ti taj tvoj, slobodno mogu reći, buntovnički način života glave jednog dana.

Vidjela sam da si bio na svadbi neki dan. Sjetila sam se kada si me pitao da idemo zajedno. Kako kažeš, ne možeš se ti snaći sam tamo. A kako sam čula nije ti baš bilo dosadno, kuma je lijepa.

Za kraj da ti kažem da poslije tebe ne ide. Probala sam ja, znaš mene. Ne mogu da mirujem. Ali džaba, sve neki teški promašaji. Nedavno sam upoznala jednog hrvata, znaš ima onaj dalmatinski naglasak. Mogu ti reći da me tim osvojio. Razumije moj uvrnuti smisao za humor i voli sarkazam. Kaže da mu se sviđa to što nemam problem da kažem šta mislim i to što sam brutalno iskrena. Mama me često kritikuje zbog toga i kaže da ću izgubiti mnogo zbog svog dugog jezika, ali znaš da ne umijem da šutim. Reći ću, pa šta bude.

Nego, otišla sam predaleko. Dugo ti nisam pisala i večeras sam imala potrebu. Znaš kako kažu, navečer nas stigne sve ono od čega preko dana bježimo. Ja bježim od tebe. Evo već godinama. Dušu ostavljam na papiru, mislim bit će mi lakše. Dok se zapravo kidam, slamam na komade. Znaš da si ti jedini dovoljno spretan, ali i hrabar da se usudiš zaviriti u ovo moje ludilo i sastaviti me. Hvala ti na tome.

Fališ, ali sam naučila da živim bez tebe.

Volim te, ali te ne želim nazad.

Slađe je kada se krademo.

Mi ne možemo funkcionisati zajedno.

Budi sretan 🖤

[langscollector]

Small talk in Croatian

I was inspired by @frenchaise‘s post and and made a similar one :) 

GENERAL

I only speak a little Croatian. = Pričam samo malo hrvatski. / Pričam nešto sitno hrvatski. I am studying Croatian, but I am only a beginner. = Učim hrvatski, ali tek sam početnik (m.)/ početnica (f.) I have been studying Croatian for 2 days/ weeks/ months. Učim hrvatski 2 dana/ tjedna/ mjeseca. Will you please correct me? = Hoćeš li me, molim te, ispraviti? (informal) / Hoćete li me, molim vas, ispraviti? What does _ mean? = Što __ znači? What does that mean? = Što to znači? Can you explain that in English/ Croatian? = Možeš (inf.)/ možete (for.) li objasniti to na engleskom/ hrvatskom? What does that mean in this context? = Što to znači u ovom kontekstu? What is the Croatian word for _? = Koja je hrvatska riječ za _? Is this correct? = Je li ovo točno? Is that correct? = Je li to točno? Am I wrong? = Griješim li? Am I right? = Jesam li u pravu? Do you understand? = Razumiješ/ razumijete li me? I do not understand. = Ne razumijem. I want to improve my level in Croatian. = Želim poboljšati svoju razinu hrvatskog. Do you have time to talk to me? = Imaš/ imate li vremena razgovarati samnom? Can you help me learn Croatian? = Možeš/ možete li mi pomoći naučiti hrvatski? Do you mind if we speak in Croatian? = Smeta li ti ako pričamo na hrvatskom? (inf.)/ Smeta li vam ako pričamo na hrvatskom? (for.) Can you, please, speak in Croatian? = Možeš li, molim te, pričati na hrvatskom? (inf.)/ Možete li, molim vas, pričati na hrvatskom? How do you say _ in Croatian? = (not lit.) Kako se _ kaže na hrvatskom? I struggle with writing/ reading/ listening/ pronunciation. = Mučim se s pisanjem/ čitanjem/ slušanjem/ izgovorom. Can you, please, repeat? = Možeš li, molim te, ponoviti? (inf.)/ Možete li, molim vas, ponoviti? (for.) I don’t speak Croatian fluently. = Ne pričam hrvatski tečno. I am confused. = Zbunjen sam. (m.) / Zbunjena sam. (f.) I don’t know how to say it in Croatian. = Ne znam kako to reći na hrvatskom. Sorry, what did you say? = Oprosti, što si rekao? (inf., m.)/ Oprosti, što si rekla? (inf., f.)/ Oprostite, što ste rekli? (for.) I’ve never heard of that. = Nisam nikad čula za to. That makes sense. = To ima smisla. That does not make sense. = To nema smisla. What’s happening/ What’s going on? = Što se događa? What do you mean? = Na što mislite? or to simplify “Molim?” / “Što?” PERSONAL 

What is your name? = Kako se zoveš? (inf.) / Kako se zovete? (for.) My name is Ana. = Moje ime je Ana. How are you? = Kako si? I am alright, thanks. = Dobro sam, hvala. How old are you? = Koliko imaš godina? I’m # years old. = Imam # godina. I’m nineteen years old. = Imam devetnaest godina. Where do you come from? = Odakle si/ ste? I come from Italy. = Dolazim iz italije. I come from Australia. = Dolazim iz Australije. I’m German. = Nijemac (m.)/ Nijemica sam. Where do you live? = Gdje živiš/ živite? I live in Paris. = Živim u Parizu. What is your phone number? = Koji je tvoj broj telefona? My phone number is.. = Moj broj telefona je... Do you want to hang out? = Želiš li se družiti? Are you married? = Jesi li udana? (f.)/ Jesi li oženjen? (m.) Do you have any brothers or sisters? = Imaš li braće ili sestara? I’m the only child. = Jedinac sam.(m.)/ Jedinica sam.(f.) I have 2 brothers. = Imam 2 brata. I have 1 sister. = Imam jednu sestru. Do you have a job? = Imaš li posao? / Jesi li zaposlen? What is your profession? = (not lit.) Čime se baviš/ bavite? I’m a baker. = Ja sam pekar. I’m a teacher. = Učitelj sam (m.)/ Učiteljica sam. (f.) I don’t have a job yet. = Nemam posao još. I am a student. = Student sam. I came to Croatia for a week. = Došao (m.)/ Došla (f.) sam u Hrvatsku na tjedan dana. How long are you staying here? = Koliko dugo ostaješ ovdje? I came with my family/ friends. = Došao/ došla sam s obitelji/ prijateljima. I like it here. = Sviđa mi se ovdje. Are you in Croatia for the first time? = Jesi li u Hrvatskoj prvi put? Me too! = I ja isto! I have never been here before. = Nisam nikad prije bila ovdje. INTERESTS

What is your favourite sport? = Koji ti je najdraži sport? My favourite sport is... = Moj najdraži sport je... I like to do sports and be in shape. = Volim se baviti sportom i biti u formi. I don’t like doing sports. I am lazy. = Ne volim se baviti sportom. Lijena sam. (f.)/ Lijen sam. (m.) I only like watching sports. = Volim samo gledati sportove. What do you do in your spare time? = Što radiš u slobodno vrijeme? In my spare time, I read. = U slobodno vrijeme čitam. When I have free time, I watch TV series. = Kad imam slobodnog vremena, gledam TV serije. Which TV series do you love? = Koje TV serije voliš? Do you have a pet? = Imaš li kućnog ljubimca? Yes, I have a dog/ cat/ bird/ fish. = Da, imam psa/ mačku/ pticu/ ribicu. No, I don’t have a pet. = Ne, nemam kućnog ljubimca. What do you listen to? = Što slušaš? I listen to jazz/ pop/ rock. = Slušam jazz/ pop/ rock. I don’t listen to music very often. = Ne slušam glazbu tako često. let me know if you find a mistake and i’ll correct it asap!

[morska-vjestica]

Croatian song lessons

Hello people! Today's song of the day is Samo je jedno (Only one thing). It's one of the cheer songs we sing when the nt is playing to hype the atmospher up and get us into the game mood. Hope you will like it😊

Note: In the last lyric "Pjeva se sa Tvrđe, Trga i sa Rive", Tvrđa represents the city of Osijek cause that's how they call their castle, Trg refers to main Ban Jelačić square in Zagreb and Riva is refering to Split (or any other town by the sea, but mainly it's about splitska riva cause it's the biggest and most famous). This represents how all parts of Croatia unite when our NT is playing, no matter the differences and usual division between us. When Croatia is playing we are all one despite every day situation. It was brought to my attention that maybe this part was not clear enough and should be explained better cause it shows our unity really well. That's all.

Enjoy the song😄

Samo je jedno u mom životu vrijedno - Only one thing in my life is worth

Da pustim suzu s oka jer tebe volim ja - To shed a tear for cause I love you

Život mi dala, baš kao da je znala - She gave me life, just like she knew

Da nikad neće nestat' sa mojih usana - That she will never fade from my lips

Hrvatska - Croatia

S ponosom narodu svom - With the pride for your people

Ljubi grb na dresu tom - Kiss the crest on your jersey

Na Jadranu i Savi, na Dunavu i Dravi - On Adriatic and Sava, on Dunav and Drava

Nek se slavi cijeli dan i noć - Lets celebrate the whole day and night

Svi skupa nek vide da nas ima - All together, lets show them what we got

Ruke na srce kada krene himna - Hands on heart when you hear the anthem

I onda se pjeva u istom trenu - And everyone sings at the same time

Dok naši lete po terenu - While our team runs on the field

Imamo ponos, srce i inat - We have pride, heart and spite

Podršku uvijek punih tribina - Support always from the full stadium

Iz Zagreba gledam najljepšu sliku - I see the most beautiful image from Zagreb

Slavoniju, Istru, Dalmaciju, Liku - Slavonia, Istria, Dalmatia and Lika

Kad se igra, neka nas zaustave - When we play, let them try to stop us

Crven, bijeli, plavi boje zastave - Red, white and blue, colours of our flag

Neka cijeli svijet čuje našu pjesmu - Let the whole world hear our song

I vide sav taj naš sjaj na dresu - And see how we shine in those jerseys

Ovdje kod nas je ponos repka - Here our national team is our pride

Željno se čeka svaka tekma - We are anxiously waiting for every game

Nek se ori pjesma, neka zvono zvoni - Hear the song, hear the bells ring

Znamo da bit ćemo šampioni - We know we are gonna be the champions

Svi jedni uz druge - All together as one

Kad se igra, nema tuge - When we play the sadness is gone

Sad smo u rodu i pjevamo odu - We are all family singing the ode

Za svoje ljude, ej - For our team, hey

Jer opet tradicija se nastavlja - Cause some traditions need to be preserved

S rukama u zraku Hrvatsku pozdravljam - With hands in the air I greet Croatia

Bili zadnji ili prvi - First or last, it doesn't matter

Samo neka naš glas grmi - Just let our voice be heard

Mi, Hrvati - We, Croats

Još jednom, al' ovaj puta jače - One more time, but now louder

Cijeli svijet zna naše navijače - The whole world knows our fans

Cijeli svijet sad gleda i prati - The whole world is now watching

Da vidi kako igraju Hrvati - To see how Croats are playing

A sve zbog vatrenog srca - And all that because of our firey heart

Koje ispod svetog dresa kuca - That beats under the holy jersey

Nek svi čuju kako slavimo - Let everyone hear us celebrate

Ajmo, cijeli stadion - Come on, lets go, the whole stadium

Sjever, istok, zapad, svi se bude - North, east, west, everyone is awakening

Ako boli, stisni zube - If it hurts, squeeze your teeth

Neka se ljute oni što gube - Leave the anger to those who lose

Tu danas sviraju naše trube - Today you can only hear our victory trumpets

I zato se pomakni - Move

Zrak duboko udahni - Breath deeply

Pa digni ruke i napuni čašu - Raise your hands and fill your glass

Ovdje se igra za Lijepu našu - Here we play for our beautiful homeland

Ej, ko kaže da smo pali - Hey, who says we have fallen

Taj mora da se šali - They must be joking

I najveći su mali kad vijori - Even the greatest are small when

Crven, bijeli, plavi - Red, white and blue wave

Domovini zahvali i pokaži ljubav - Thank your homeland and show your love

Nema nikog da se pravi grbav - There is no one not to be proud

Ulice su žive - Streets came to life

Pjeva se sa Tvrđe, Trga i sa Rive - You can hear people sing from the Castle, the Square and the Seafront

[spectatorzg]

Zapostavljen kućni odgoj Gordana Grlića Radmana

Narod koji voli brojati, a neubrojiv Mi volimo brojati. Svakoga dana gledamo reporterere kako udišu zagaženi zrak na graničnim prijelazima i oduševljenog pogleda, u domoljubnom zanosu recitiraju broj automobila koji su ušli u Hrvatsku. Grudi im se pri tom nadimlju od ponosa, pa upravo zato više volim gledati reporterke, dok recitiraju brojeve koje im je izdiktirao nekakav agitpropovac iz…

[urbanidesnicar]

Mogu nas ubiti, ali nam ne mogu naštetiti

Uzrečica "Zavadi pa vladaj", je vazda aktualna. Prvo su nas podijelili na lijeve i desne, pa na bijele i crne a sad su u sukobu pobornici cjepiva i pristaše saransaka i Ivermectina. General Lošo kaže: "Ovo je malo veća geopolitička igra. Živimo u vremenima kad se ruši jednopolarni svijet i stvara višepolarni. Europa je davno izgubljena!” Bojim se da mu je svaka na mjestu. A naši "mudraci" su toj i takvoj Europi predali Hrvatsku na pladnju. Skupa sa 4 milijuna francuskih sobarica.

Bipolarni PreCjednik nadahnuto reče: "Predrasude prema znanosti nisu pametne." U potpunosti se slažem. I uopće nemam predrasuda prema onome što govore Dr. Sladoljev i ostali čestiti stručnjaci, koji nisu na prodaju. Ali ako je Zorangutan mislio na famozni "stožer", mogu se samo grohotom nasmijati. Jer se radi o običnoj skupini partijskih poslušnika. Ubrzo dolazi i 3. doza cjepiva. Tek jedna od mnogih u nizu.  Odrasli smo ljudi i svatko zna što mu je činiti. Ako netko misli da mu treba još koja doza, u redu je. Da sam na njihovom mjestu, ipak ne bih kupovao zelene banane.

Nisam dubokouman, ne analiziram svaku misao i ne pitam se "što je smisao života"? Jebe me se. Jedina sigurna stvar u životu, je smrt. Zato volim sve što je jednostavno i logično. Poput poznatog stiha Johnny Cash-a, punog ljubavi i suosjećanja: "I Shot A Man In Reno, Just To Watch Him Die" (Upucao sam čovjeka u Reno(ime grada), samo da ga gledam kako umire). Čista poezija...

Neki dan sam se ipak morao zamisliti, nad jednom od jačih izreka koju sam čuo. Gosp. Ivica Uršić je u svojoj kolumni citirao Kršćanskog filozofa i mučenika iz 2. stoljeća, Svetog Justina: "MOGU NAS UBITI, ALI NAM NE MOGU NAŠTETITI." Moćno i duboko u 3 P.M. A djeluje tako jednostavno. Puno je varijacija na ovu temu (Možete mi ubiti tijelo, ali dušu ne...), ali original je uvijek najbolji.

U multi-kulti Teheranu, pardon Sarajevu, održana je ponosna parada. "Čega se pametan stidi, budala se ponosi", rekao je onomad Stjepan Jimmy Stanić. Kažu da je bilo više murije, nego pedera. Ćuj to? Vrijeme je da konačno i ja izađem iz ormara. I oštro demantiram stereotip da sam homofob. Ni slučajno! Svim srcem podupirem svako javno okupljanje tople braće i sestara. Ali samo u Beogradu i Sarajevu.

Upalim TV, ne bi li našao koju utakmicu. Kad taman počinje Chelsea - Cristal Palace. Vidim našeg Kovačića (bivšeg ministranta) kako se križa. Uvalim se fino u fotelju, kad ono šok i nevjerica. Svi kleknuše u znak potpore marxističko-kriminalnoj organizaciji BLM. Uključujući i našeg "velikog vjernika". Do jučer je klečao pred oltarom a sad sagiba glavu pred sotonom. Što ti to sinko u životu treba? Da sam na Dalićevom mjestu, ovaj ROB mi više nikada ne bi obukao SVETI kockasti dres. Na stranu to što je u 73 nastupa dao samo 3 gola, a igra veznjaka? U pitanju je karakter. Morao je? Nije točno. Jedan je igrač odbio klečati i ostao uspravan i ispravan. I to crnac iz Obale Bjelokosti, pod imenom Zaha. Svaka čast momčino.

Šamarčina koju su Talibani u Afganistanu odvalili Amerima, još odzvanja. Nisu samo oni popušili, jer su Afganistanski četnici prijetnja cijelome svijetu. Sad imaju svoju državu, u kojoj mirno mogu planirati terorističke napade na Kršćane i ostale "nevjernike". A ne može im nitko ništa. Ovo je bilo za očekivati, i iznenađeni su samo vjerni gledatelji Dnevnika i čitatelji YUtarnjeg. Tzv. "Afganistanska vojska" se uopće nije borila za svoj narod, nego za lovu. Utekoše amerikanci, nema više plaće, raspala se i vojska. Sutra će se naivčine čuditi kad Kina okupira Taiwan. A hoće sigurno. Jer je nema tko zaustaviti.

Ne bi me čudilo, da je sve ovo planski odrađeno uz pomoć duboke države? Jer od kada su zasjeli u Bijelu kuću, vidljivo je da im je primarni cilj izazivanje kaosa. Biden je samo formalni predsjednik i obični klaun. A zna se tko vuče konce. Novi Svjetski Poredak polako ali sigurno, gazi sve pred sobom.

Svrha korone nije samo kontrola, nego zamjena kompletnog svjetskog sustava. Kapitalizam danas postoji samo na papiru, a zamijenio ga je PSIHOPATSKI MARKSIZAM. Ova nova "vjera" prihvaća samo: političku korektnost, LGBT agresivnu propagandu, transrodnost i suludu klimatsku ideologiju. Ako se ne slažeš sa gore navedenim, automatski si državni neprijatelj. Istina, Biblija i obitelj se sustavno uništavaju, a država preuzima kontrolu nad našim životima.

Ipak, nismo svi ovce. Tako da treba očekivati neku vrstu otpora. Kada bi se isti, domino efektom proširio diljem svijeta, možda bi se pojavilo svjetlo na kraju tunela? U svakom slučaju, bit će suza (ali ne i radosnica), i to do koljena. Ali sve je bolje, nego život nedostojan čovjeka...

Ovo što nas čeka nije zajebancija. I samo će mentalno jaki ljudi, to preživjeti bez težih psihičkih posljedica. A za nas ostale, tu je uvijek osvježavajući Normabel. Treba napraviti zalihe dok ga još ima, jer će vrlo brzo doći do nestašica, gorih nego u titino doba. Od sada ne idem u ljekarnu, bez kolica iz Kauflanda.

Parola: "Danas u Afganistanu-sutra u vašem stanu", postaje realnost. Očekuje nas navala "jadnih izbjeglica", kojima su naše Jude već ponudile smještaj. Po direktivi iz Brisela, normalno. "Selam alejkum, my name is DROT", rečenica je koju  čemo opet slušati. Orban je davno napravio žičanu ogradu i jebe ga se za prosvjedne note iz EU. Čovjeku je na prvome mjestu Mađarski narod. Odmah je dao do znanja, da neće primati nikakve izbjeglice i plaćati za pogrješke SAD (Socijalističkih Antifa Država). To se zove prava NARODNA VLAST.

Normalno da treba pomoći ljudima u nevolji. Ali tek ako se za to steknu uvjeti. Prvo, u obzir dolazi samo mala skupina žena i djece. Vojno sposobni muškarci - NI POD RAZNO. Jer se radi o budućim "spavaćima", koji će se kad-tad aktivirati. Drugo, o ovome ne treba ni razmišljati sve dok su Hrvati građani drugoga reda. U državi za koju su se borili i ginuli. 

Naše prisustvo u Afganistanu je i dalje neophodno. MORAMO na terenu imati komandose, koji će braniti brava LGBTZŽ populacije. Na čelu ove "elitne jedinice" bi bila "Vodnik prve klase", neustrašiva Košuta Februar. A za njom bi hrabro marširali: Rada, Vili, Urša, gradonačelnik s cvikama i par jugo DNOvinara. Samo oni mogu objasnitii džihadistima, da im žene moraju nositi minjak i štikle. I da muškarac može dojiti dijete. Dašta je nego opasno, ali ova "četa mala ali odabrana" se ničega ne boji. A što se silovanja tiče, Radiša Borić može mirno spavati. I kozojebi imaju svoje principe.

Ponešto možemo i naučiti od tamošnjih plemena. Stoljećima su ih mnoge sile pokušavale okupirati, ali nitko nije uspio. Zašto? Bez obzira što mi mislili o njima, oni drže do svoje vjere, šerijatskog zakona i načina života. Silna je lova potrošena na progresivno-bolesnu propagandu, ali njih to uopće ne interesira. Zaostali? Pa što? Neće ljudi "moderno" društvo i gotovo. Jednostavno žele živjeti kao u 6. stoljeću. Njihova zemlja, njihovo pravo.

Ovo bi mogla biti dobra pouka i nama Hrvatima. Uporno nas tjeraju da se odreknemo svoje povijesti, tradicije i običaja. I postanemo još jedna u nizu EU zemalja bez identiteta. Mi i dalje šutimo a Jude potpisuju sve što im se stavi na stol. Tako da krajnji ishod nikako ne može biti pozitivan.

Već dugo svjedočimo pokušajima da ih se integrira u "suvremeno", zapadno društvo. Ali jednostavno ne ide. I onda se čudimo terorističkim napadima? Mrze i nas i naš način života, tako da se nikada neće asimilirati. Isto kao da pečinskom čovjeku doneseš TV i tjeraš ga da gleda Big Brothera. Odvalit će te toljagom po glavi i nastaviti smišljati kako naložiti vatru?

Primjer? Njemačka, Skandinavske zemlje....,gdje je dolaskom preplanulih "migranata" stopa kriminala udvostručena. Posebice silovanja. A počinitelji su u 90% slučajeva, upravo ovi preplanuli, nestašni dječaci. O tome se sustavno šuti, jer "multikulturalizam" nema alternativu. Ako slučajno progovoriš, automatski postaješ ekstremni desničar i nacista. 

Dakle ovo su bili primitivni teroristi. A postoje i oni sofisticirani. U narodu poznatiji kao GLOBALISTI. Primjer broj dva. Novi Zeland, država - otok na kraju svijeta. Čovjek bi pomislio, idealno mjesto za uteći od ovog ludila. K*rca graha! Tamo je još gore. Neki dan čitam, da je 1 (jedan) jedini čovjek imao pozitivan test. Dakle nitko nije umro, niti se razbolio. Odgovor SEKTE? Cijela država ide u kućni pritvor (zaključavanje). Granice ludila su definitivno pomaknute do neslućenih visina. 

Nije ovaj tekst toliko pesimističan kako izgleda. Jer čuo sam i puno gorih stvari. Ali o tome ćemo raspredati drugi put. I ovako sam sam sebe ubio u pojam. Zaključak? Nema ga. Osim da ZA DOM i obraniti obitelj treba biti vazda SPREMAN. Samokres, C4, valjak za tijesto, pinjur, čačkalica.., uopće nije bitno.

Čini dobro, daje ti sigurnost, a neki kažu i da otvara u struku...

"ZA DOMOVINU SPREMNI"