#tragovi

[gtaradi]

Jučer su svi putevi vodili u pulsku OŠ Šijana

Podsjetimo li da je još 2018. godine OŠ Šijana, uz OŠ Gornji Mihaljevec proglašena Izvorom literarnog izražavanja mladih ova književna večer bila je zapravo jedan logičan korak i čvrsto vjerujemo, ne i zadnji korak!

Nema ljepšeg zadatka za predsjednika udruge Mlada pera Gorkića Taradija nego odazvati se na poziv za sudjelovanje u programu kojeg su glavni akteri mladi kreativci. Tako su jučer svi putevi, kako je to rekla ravnateljica OŠ Šijana Alma Tomljanović, vodili u pulsku OŠ Šijana jer održano je  književno veče na kojem je predstavljen zbornik udruge Tragovi budućnosti, knjiga u nakladi udruge Mlada…

[oddlywiredsoul]

Sarajevska zima

Gledam ljude kako prolaze

Za njima samo tragovi u snijegu što će brzo nestati

Samo sjena onog što je nekad bilo tu

Sjena njihovih života i starih nadanja

Idu ka boljim stvarima

Drveće se povilo pod težinom, da li snijega il' spoznaje

Kao da zna kakve tajne kriju lica skrivena

Kao da čuje šapate ljudskih srca

I potrebu za blizinom

Ovo je vrijeme novih početaka

Bijeli jorgan je obavio nebo

Mi nikad straniji

Vrijeme nikad čudnije

-F.L.

[jelenajt]

Tragovi tebe, u tkanju mojih snova. Zato i curiš, red po red. Iznova.

[mrasicc]

Pazi kako voliš, ostaju tragovi koji se ne zaboravljaju.

[citaatii]

Ponekad se iz vašeg sadašnjeg

života vide tragovi prošlosti!🫀

I to boli ...

[osetivajb]

Iza nas su ostala zatvorena vrata tvog stana i otvoren prozor kroz koji se uvlače godišnja doba. Zima koja te tera da me tražiš na drugoj strani kreveta. Proleće zbog kojeg ti soba miriše na moj smeh. Leto koje nema kraj, baš kao ni moja lutanja o kojima, krijući od mene, razmišljaš. Jesen koja bi me ponovo mogla dovesti na tvoj prag. Iza nas su ostale moje usne otisnute na šolji za kafu. Nekoliko čestica parfema u vazduhu i mokar peškir za pranje u korpi za veš. Moje neiskreno ignorisanje tebe i tvoje hladnokrvno nemarenje za mene. Dvoje onih koji se lažu da su prijatelji koji mogu da pričaju o svemu. Nijedna tvoja poruka i milion i jedna moja obrisana pre nego što je tebi poslata. Poneko javljanje i nakon njega kajanje. Nijedan slučajan susret. Izbegavanje kafića i ulica u kojima mogu sresti tebe. Pesme, knjige, filmovi i serije zbog kojih prezirem onog ko je izmislio reč uspomene. Moje emocije ostavljene sa strane da ponovo čekaju tebe i tvoje, potrošene na neke nove žene. Iza nas sam ti ostavila tragove prosute po putu, ako jednom poželiš da me pronađeš. Iza nas ostao je kukavičluk da te bodri u odluci da mi se ne vratiš. Iza nas ostale su ugušene želje, moje zbog tebe i tvoje zbog tebe. Ostali su tragovi da nas podsete kako je bilo i kako je moglo da nam bude(lepo).

[lagala-je-grade]

Ako me nema za dane koje sam ti obecala,

i za vernost na koju sam ti se klela…

ako mi se izgube tragovi na mestima na kojima si me u snovima grlio…

ako zacutim i pritisnem srce…

ako mislis da te zaboravljam...

Ne boj se.

Seti se da se moja ljubav ne zavrsava

i da zivis u mojim mislima bez kraja

i pocetka.

potrazi me...

ne u srcu

ne u mislima

...potrazi me

ispod koze

onako kako sam te dodirivala bez dodira

i grlila bez ruku…

[dnagls]

U bašti sveta, ljudi beru cvetove mog bića,

Ostavljajući me kao golu granu u vetru.

Poput reke koja gubi svoje pritoke,

Moja duša nestaje u struji tuđih očiju.

Na kraju puta, ostaju samo tragovi na pesku,

A ja sam samo senka sopstvenog odraza.

Pola mene već izbledelo,

U zamršenom lavirintu suštine i iluzije.

[pustapoljanade]

U meni tragovi gdje su bili tvoji poljupci, ne znam da li su tetovaže il' ožiljci.

[pathofpatience]

„Neka mjera, vjera, bude ti,

dobrotom ispisani tragovi

ma šta postao,

čovjek ostani.“

[pogledomdosrzi]

Suđe

Pita me moj dječak

Jel' ja to perem suđe gdje god dođem

Sad mi je smiješno

Kako je nekako na pravi dan to pitao

Samo par sati kasnije

Ništa mi drugo na pameti nije bilo

Već suđe oprati

Nije ga nešto ni puno bilo

Ali ja sam ga tražila

Ja sam namjenski hodala po kući

Samo da nađem još nešto za oprati

I našla sam

Svašta nešto

Čak i one stvari koje nisu bile za pranja

Ja sam ih gurala u sudoperu

Otvarala česmu

Smočila spužvu

Nakapala deterdženta

Ribala šerpu

Pa čaše

Pa escajg

Pa lončić

Pa onda

Majkinu flašicu

Čini mi se da sam se na njoj zadržala

I više od deset minuta

Ali pila je stalno domaći, crveni sok

Koji je ostavljao fleke

U atomskim djelićima

Izaprala sam je milijardu puta

I još uvijek mislim

Da je nisam dobro oprala

Pa sam posušila suđe

Našla sam nove čaše za oprati

I jedva čekam da popiju kafu

Pa da i to suđe

Dođe na red

Te se pitam koliko još suđa oprati moram

Da zaboravim

Što sam ga isprva

Namjenski tražila

Prljavog i čistog

Koliko još suđa

Spužvica i deterdženta

Da u kući zamiriše

Toliko da se ništa drugo ne osjeti

Mogu li i fleke

Tragovi od smrti

Da se operu

Jednom viledom

I s malo hemikalija

[gtaradi]

Karolina, ja te volim - zaorilo se na promociji zbornika Tragovi budućnosti

Karolina, ja te volim - zaorilo se na promociji zbornika Tragovi budućnosti

[bojesvemira]

Prerušavanje

Kapi suza joj teku idu od nosa prema bradi uvijek plače u tamnim čoškovima tamo gdje niko ne zalazi mogu se samo pratiti tragovi od očiju do brade godina za godinom puštajući ih da pobjede. I njene oči pričaju priču ljutnje i boli misliš da je sretna ispod sve te odjeće je putokaz do mjesta ako pogledaš dublje tu su ožiljci njene prošlosti na desnom bedru za koje niko ne zna. Njen osmijeh je sada naslikan ona je majstor prerušavanja ali vidiš sve samo je pogledaj u oči

[jelenajt]

Učini se čoveku da je nešto ostalo iza, samo da bi shvatio da su tragovi još uvek u njemu.

[ladiscribus]

Ilha do Mel, medeni začarani raj

Polazak iz grada Paranagua autobusom do mjesta Pontal do Sul, odakle je kraća brodska linija do otoka Ilha do Mel. Tu se kupuju ulaznice za brod i neka pristojba za otok. Srećom dolazim odmah neposredno prije polaska, tako da nisam dugo čekao. Brodovi kreću svakih pola sata. Može se iskrcati na dva mjesta; Encantadas koji je južni dio otoka, i Brasilia, nešto malo sjevernije. Odlučujem iskrcati se u Encantadas pa pješačiti istočnom stranom otoka, obići svjetionik pa onda zavrnuti do točke Brasilia pa odande se vratiti brodom natrag na kontinent. Pri dolasku na otok, odmah krećem u prvi dućan da se okrijepim kojim hladnim pivom, neke grickalice uz pivo i krećem u obilazak otoka bez puno gubljenja vremena.. U mjestu Encantadas sve je puno pousada, to su neke vrste poluhotela, obično s prizemljem i najviše jednim katom, sobama s kupaonicom, i jednim zajedničkim prostorom za dnevni boravak. One malo luksuznije imaju bazen i mali restoran ili barem snack bar.

Ima više verzija zbog čega je otok dobio svoje ime, koje u prijevodu znači otok meda. Činjenica je da se ovdje vadio divlji med prije 1950. u vrijeme kada je bilo poteškoća u opskrbi industrijskog šećera. Činjenica je također da je ovdje bila jedna obitelj njemačkog porijekla koja je imala mlin i proizvodila je brašno, a brašno se na njemačkom piše Mehl. Boja mora uz obalu, koja se može vidjeti iz svjetionika također je boje meda, najviše zbog pijeska koji se diže zbog valova. Oblik otoka, ima također neku poveznicu s medom, zapadni dio nalikuje medu koji izlazi iz otvora posude (južni dio). Ovdje je obitavao admiral Mehl prije II. svjetskog rata, koji se bavio pčelarstvom. U 19. stoljeću tu su se dovodili najjači crni robovi koji su imali svoj medeni mjesec od nekoliko dana, provodeći ih s više crnih žena, iz razloga da bi se održala reprodukcija tih najboljih primjeraka crnih snažnih muškaraca robova. Slatka voda na otoku sadrži živu. U dodiru sa slanom vodom to uzrokuje žutu boju, sličnu boji saća. Carijós Indijanci koji su živjeli u regiji jako su cijenili pčelinji med, pa je pčelarstvo već postojalo od davnih dana. Na otoku su živjeli umirovljeni pomorci koji su se posvetili pčelarstvu, proizvodeći toliku količinu da su čak i izvozili med sve do 60-ih godina prošlog stoljeća. Prva znamenitost na koju me dovela mapa je špilja Gruta Das Encantadas. 

Voda boje meda zbog prisutne žive

Gruta Das Encantadas

Nastavljam dalje po označenom utabanom putu dok mi se nije ukazala prva plaža, Praia de Fora.. Fantastično! Široka pješčana plaža, malo ljudi i par galeba. Ovo je otok na kojem nema motornih vozila, niti zaprežnih kola koja vuku životinje. Čistoća i ekologija su na jako visokom nivou s obzirom na generalno nisku stopu ekološke osviještenosti ljudi i vlade Brazila. Na cijelom otoku može dnevno boraviti maksimalno 5000 posjetitelja.

Praia do Cano

Šetam po plaži bos, atlantski valovi zapljuskuju mi noge, dok tragovi mojih stopala ostaju u pijesku. Proučavam atlantskog galeba, ima li kakve razlike od našeg jadranskog.. Vidim da je ovaj isto proždrljiv kao i naš jadranski. Jedino ne vidim galebe-muškarčine koji oblijetavaju zgodne turistkinje.. Ipak se moram požuriti dalje da ostvarim svoj plan i stignem obići sve zacrtano u njemu te da ujedno stignem na brod u 17:00 h iz Brasilije. 

Kako je padalo puno kiše, pješačke staze natopljene su vodom tako da sam cijeli put propješačio potpuno bos. Bilo me ponekad strah da ne nagazim na nešto oštro, bodljikavo ili možda na neku otrovnu ili poluotrovnu životinju; zmiju, insekta ili žabu.. A i ne bi bilo baš zgodno kasnije prati tenisice od tog silnog blata. Skoro nigdje nikoga, hodam preko polublatnih staza, masivnih kamena, uspona i padova.. Čista priroda, miris atlantske vegetacije, oceana, mali uski potoci koji se slijevaju u ocean, tu i tamo samo poneki prolaznik, i to obično baš kada ga se najmanje nadam, to jest kada odlučim olakšati se i pomokriti okoliš ;).. 

Praia do Miguel

Praia do Miguel

Na kraju plaže Praia do Miguel plan puta me vodi do sljedeće plaže Praia Grande, međutim nailazim na prepreku. Ogromni kameni blokovi koje je izbrazdio ocean stali su mi na putu.. Krenuo sam preko njih jer nisam vidio nijednu pješačku stazu kojom bi se mogao zaobići nastali problem pred kojim sam se našao. Na nekim dijelovima morao sam koristiti alpinističko umijeće, koje doduše nisam poznavao do tog momenta.. Trebalo se popeti na jedan veliki kameni blok, koji nije izgledao baš pitom za svladati ga.. Kod jednog zamaha nogom na visoki kamen dogodila mi se jedna mala nezgoda. Kupaće gaće koje sam imao na sebi, popustile su pod pritiskom velikog raskoraka i to baš na mjestu gdje se obavlja nužda broj 2. No srećom novonastala rupa nije bila prevelika, a i nije bilo ni znatiželjnih osoba oko mene koji bi se naslađivali mojom malom nezgodnom koja me pratila sve do odlaska s otoka u svoj hotel u gradu Paranagua.

Stijene

Praia Grande

Napokon sam stigao do svjetionika do kojeg vodi stotinjak stepenica te ako niste u dobroj kondiciji, zasigurno ćete se dobro zapuhati i oznojiti. Svjetionik Farol das conchas podignut je 1872. po nalogu Dom Pedra II., drugog braziskog cara, u svrhu usmjeravanja moreplovaca koji su plovili zaljevom Paranagua. Napravljen je od lijevanog željeza i smatra se jednim od najvećih inženjerskih dostignuća toga vremena.

Farol das Conchas

Praia de Fora

Praia do Farol

Otok me potpuno zadivio svojom ljupkošću, svojom skoro netaknutom prirodom, tišinom, plažama na kojima od nekih nisam sreo ama baš nijedno ljudsko biće, svojim relativno nekomercijalnim turizmom, svojom mistikom.. Poželio sam ostati ovdje, gledati valove koji zapljuskuju prazne pješčane plaže, uzeti vreću za spavanje, zapaliti vatru, po noći gledati zvijezde, jesti ono što ulovim u moru, pronaći sebe i smisao života, dok ne ožednim i poželim se hladnog piva.. 

Ima jedna legenda vezana za ovaj otok. Legenda o čarobnicama.. Nekada davno, u neka davna vremena, na ovom otoku živjela su prekrasna stvorenja, napola ribe s bujnim obojenim repovima u nijansama zelene i plave, a napola prekrasne žene duge plave, riđe i tamne kose i senzualnih silueta. Takva stvorenja nekada su živjela u moru, a nekada na kopnu. Voljela su gledati izlazak sunca, pjevati i plesati unutar i oko pećine. Obdarena jedinstvenom ljepotom i očaravajućim glasovima, bile su odgovorne za bezbrojne nesreće brodova, čamaca i ribarskih kanua koji su skrenuli iz kanala i završili nasukani ili su potonuli kod opasnih obala otoka Ilha do Mel. Dolaskom čovjeka na otok, ova prekrasna stvorenja osjećala su se nelagodno i odlučila se udaljiti, počevši kopati drugu špilju, nedostupniju od prve. No kako se to obično s vremenom dogodi, uz prvu se stvorila plaža, i tako omogućila pristup drugoj špilji te su se čarobnice opet osjećale nelagodno zbog prisutnosti ljudi koji su išli zadovoljiti svoju znatiželju. One su se odatle preselile prema otocima Ilhas de Currais i više ih nikada nitko nije od tada vidio, ostajući u sjećanju samo onih koji su ih uspjeli vidjeti.

Ne znam za te lijepe čarobnice hoće li se ikada vratiti na ovaj predivan otok, no mene je definitivno začarao i stvarno se nadam da ću se jedanput vratiti na ovaj raj na Zemlji.. A najbolje bi bilo da se vratimo zajedno, lijepe čarobnice i ja, u isto vrijeme..

[preporodbn]

Izgubljeni tragovi oslobođenja

U ranu jesen 1942. godine – na planini Oštrelj u neposrednoj blizini Bosanskog Petrovca, u vagonu koji se poprilično oronuo i danas tu nalazi, partizanski general Kosta Nađ posjetio je Josipa Broza Tita. U poslijeratnim godinama prisjećajući se razgovora kojeg je tog dana vodio s Titom, Nađ je ovaj susret opisao riječima: „Razgovor je dugo trajao. Tražio sam odobrenje od Vrhovnog komandanta za…