#svjetlo islama

[zdravljeirecepti]

Bajram Šerif Mubarek Olsun

[balkantimes]

Duhovnost u islamskoj revoluciji s akcentom na misao Imama Homeinija

Imam Homeini (r. a.) kada govori o božanstvenosti ukazuje na „božanstvenost“: „Dijete moje, trudi se da na srednjem putu koji je put Allahov pa makar išao hramljući, da svakom svom srčanom i izvanjskom postupku daš boju duhovnosti“ 

Naser Jamalzad, Mohammad Hosni Tebar 

Otuđenost moći od duhovnosti u diskursu liberalne demokracije politiku je transformiralo u poprište sukoba kroz ekspanzionističke težnje uz tvrdnje o etičnosti. U islamu duhovnost je kretanje stazom 'božanstvenosti' (Bog kao krajnji cilj čemu prethodi spoznaja Boga). Demokratski religijski sistem ponikao iz islama i islamske revolucije smatra da ako islamska duhovnost kao jedan od izvora moći od jednog čisto individualnog i unutrašnjeg pitanja postane segment društvene ravni na način da pojedinac, društvo i država se odlikuju duhovnošću tada se javlja duhovna moć, u značenju da  pojedinac, društvo pa čak i država sa svim strukturama i državnim uposlenicima može biti prožeta 'božanskim'. Ukoliko se to dogodi onda moć ne samo da neće biti razarajuća nego će voditi ka uzvišenosti i sreći posjednika moći u prvoj fazi a potom i članova društva.

Ovaj rad će se baviti pojmovnim kontekstom duhovne moći te će se višeaspektualnim hermeneutičkim metodom protumačiti misao i praksa Imama Homeinija (r.a.) čija ličnost predstavlja najbolji primjer utjelovljenja duhovnosti u individualnoj i društvenoj sferi. Duhovna moć ponikla iz islamske revolucije imajući u vidu njenu suštinu, izvore, tipove i primjenu ima nekoliko opsega i može u sadašnjim povijesnim kompliciranostima kroz diskurs meke moći transformirati se u dominantan diskurs. Napose, u sadašnjem vremenu kada se ne samo na Istoku već i u najateističnijim dijelovima zapadnih društava zapaža traganje za duhovnošću.

Uvod

Islam od svojih sljedbenika traži duhovnost u svim aspektima života. Duhovnost nije tek lična, individualna i unutrašnja kategorija. Na tragu toga, u islamu i moć i politika trebaju sadržavati duhovnost kako bi se na upravljanje društvom motrilo pogledom jednoće i Allahove boje (sebġatollāh). U skladu sa islamskim naučavanjem, čovjek-musliman u kakvoj god poziciji bio, na kakvom god mjestu i položaju, treba – prisjećajući se Božijeg prisustva (ne zaboravljajući na to) – biti dobar i etičan; treba svakoj svojoj nakani i djelu podariti Allahovu boju. Jednom riječju, treba biti produhovljen što se jasno razlikuje od bivanja etičnim, što je sinonim za bivanje čovjekom. O tome je prof. Motahhari kazao: „Jedan materijalizirani etični čovjek ne može biti istinski mirotvorac“ (Motahhari, 7/97). Na temelju ovog svjetopogleda nastaje duhovna moć u sferi politike. U takvoj društvenoj duhovnosti vladanje, vođenje politike i upravljanje nad ljudima odgovornog pojedinca neće se temeljiti na čisto izvanjskim kategorijama nego će osoba duboko i sveobuhvatno promišljati te čak može utjecati i na unutrašnje kategorije, kao primjera radi djelovati na ljudska srca, sa jedne strane, a sa druge stoga što u svim svojim odlukama ima u vidu Boga Uzvišenog oslanja se na Njega tako da se njegovi podređeni natječu u izvršavanju njegovih zapovjedi i politika. Ova dvostrana spona – upravljača i naroda – kontinuirano je prisutna u religijskom demokratskom sistemu imama Homeinija (r. a.) i imama Hamneija. Ali ovakva moć i ovakva država i duhovno društvo može se javiti samo onda kada je vladar, odgovorna osoba i upravljač prije svih i više od svih vezan za Boga i kada, zapravo živi duhovnost. U predajama Plemenitog Poslanika se ukazuje da je ponašanje vladara ključni faktor u popravljanju ili pokvarenosti ljudi (Harani, 1984: 35). Uz to, Imam Homeini (r. a.) je insistirao na tome da duhovnost treba iz čovjekova bića izaći na društvenu i političku ravan kako bi se realizirali uzvišeni ciljevi islama. Središnje pitanje ovoga rada je kakva je to duhovna moć kao ključ pobjede Islamske revolucije utemeljene na misli imama Homeinija (r. a.), koje su njene odlike i rezultati. Imam Homeini (r. a.) kada govori o božanstvenosti ukazuje na „božanstvenost“: „Dijete moje, trudi se da na srednjem putu koji je put Allahov pa makar išao hramljući, da svakom svom srčanom i izvanjskom postupku daš boju duhovnosti“ (Emam Xomeini, 1991: 12). Imam duhovno sazrijevanje motri u postajanju „Božijim“: „Nadam se da će ova duhovnost sazrijevati i dovesti nas do konačnice, odnosno do toga da stignemo do Boga“ (Emam Xomeini, 1990: 17/178). Njegove riječi sadrže kur'anska značenja da pojava i očitovanje božanske svjetlosti u čovjeku je spoznaja njegovog božanskog ruha. U kretanjima i tokovima duhovnosti na stupnjevima uzvišenijim od islama, vjerovanje i iskrenost mogu predočiti stupnjeve Božijih prijatelja koji snagom svoje duhovnosti (što je više moguće postati „Božijim“) koja nema konačnicu jer duhovnost uvijek može biti snažnija, stižu do stupnja bliskosti na kojem motre samo i jedino Boga. Oni svako svoje djelo posvećuju Bogu. Na ovom stupnju više nema govora o „motrenju“ i „utjecaju“ Boga, o povezanosti s izvanjskim Bogom, o iskrenom djelovanju za Boga. Na ovom stupnju čovjek, Božiji – duhovni, djeluje po Njegovom nalogu, reklo bi se da je „ruka Božija“ kojom On upravlja, oko kojim On gleda i uho kojim On sluša. Kada se dosegne ovaj duhovni stupanj tada se javlja duhovna moć koja se ne može uspoređivati s ovosvjetovnom moći jer su njena suština, bit, izvori i tragovi božanski i svjetlosni. Ko god ne postane produhovljen i prosvijetljen u kojoj je mjeri udaljen od Boga u tolikoj mjeri je upao u šejtansku zamku, odnosno šejtan dominira njegovom nutrinom, njegovim riječima i djelima. Ali kada neko na valjanim temeljima i ispravnim poimanjem gradi svoj odnos s Bogom Bog ravna njegovim životom koji je plodonosan i prožet duhovnošću.

Središnje mjesto religijskih vrijednosti u poimanju i djelovanju moći

„Kada smo se mi digli, digli smo se u ime islama“ (Emam Xomeini, 1983: 17/178). „Nijedna moć nema snagu vjere. Vojnici i političari većinom su pod djelovanjem vjere“ (Emam Xomeini, 1983: 4/200).

Duhovni odgoj posjednika moći

„Šejtan te obmanjuje da ti sada posjeduješ moć; da si ti posjednik toga i toga. Ko su i šta su drugi?... A to je sve zato da čovjek ne izgradi samog sebe“ (Emam Xomeini, 1990: 13/72).

Volja naroda u moći

„Ovdje upravlja glas naroda. Ovdje je narod taj koji ima vlast. Ove organe je narod odredio i nikome od nas nije dopušteno da prekrši volju naroda. To nema govora“ (Emam Xomeini, 1990: 14/10). U liberalno-demokratskim vlastima ne čuje se volja ni glas naroda. Tu se radi o volji pojedinaca u formi partija, kartela... posjednika moći i kapitala koji svoje želje stavljaju na pijedestal, a ne javne želje i volju naroda. Dakle, demokracija u značenju upravljanja naroda nad narodom je jedna velika laž.

Zadovoljstvo naroda u moći

„Ne radite ono čime ćete izazvati strah kod ljudi. Radite ono zbog čega će se ljudi okrenuti vama... Radite ono čime ćete pridobiti srca ljudi“ (Emam Xomeini, 1990: 7/253). U ovom primjeru u obzir je uzet humani aspekt moći s akcentom na dva bitna elementa – volju i zadovoljstvo i duhovni aspekt moći s akcentom na odgoj i religijske vrijednosti i to predstavlja odgovarajući i efikasan spoj čijem obrascu svjedočimo u religijskoj demokraciji (Eftehari, 2009, 10-17).

Tipologija duhovne moći

Nakon što smo duhovnost definirali kao očitovanje svjetlosti u životu prožetom božanskim i ukazali na kvalitet utjecaja duhovnosti kao glavnog izvora i faktora duhovne moći u misli imama Homeinija (r. a.), nužno je osvrnuti se na vidove duhovne moći nastale iz duhovnosti. Stoga što se zajednica i politika osim kroz pojedinca mogu motriti i u odnosu na duhovnost može se govoriti o tri vida duhovne moći.

Individualna duhovna moć

Premda se od društva i države očekuje da osigura uvjete za duhovni uspon i procvat, to ne može biti izgovor za nedostatke i manjkavosti pojedinaca u odnosu na duhovnost jer, kako je kazano u Kur'anu Časnom, osoba kada je potpuno sama čak i kada je u dvoru faraona može težiti duhovnosti i biti na stupnju prijateljevanja s Bogom: „Allah je Prijatelj onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo“ (Al-Baqara: 257). „Prijatelj“ (veli) spomenut u ovom ajetu ima značenje „zaštitnika“ i „posjednika volje“ i On, tj. Allah je Svoje prijateljstvo i zaštitu namijenio za vjernike (Tayyeb, 1996, 3/22). Trag Božijeg prijateljstva ogleda se u tome da Bog izvodi vjernika iz tmina na svjetlo. Takva osoba nije zaodjenuta zastorom neznanja niti je njeno djelovanje prožeto nasiljem i zastranjivanjem (Amoli, 2000, 11/59). Hazreti Imam (r. a.) smatra da duhovnost potencijalno egzistira u čovjekovoj prirodi i da svaki čovjek razvijajući taj duhovni potencijal može dosegnuti visoke stupnjeve, najvažniji rezultat toga procesa je duhovna moć. „Ono što nas sve odlikuje nad životinjama jeste duhovnost koja egzistira u čovjeku, potencijalno egzistira u njemu i treba se pretočiti u djelo. To je božanski duhovni udio koji egzistira u čovjeku i koji treba razvijati. Ako taj duhovni potencijal razvijete u sebi iako ste pojedinac vi ste poput bataljona. Zapravo, vi više niste pojedinac. 'Jedan' ima snagu ljudi. Jedna kap postane kao more“ (Emam Xomeini, 1990: 7/478).

Društvena duhovna moć

Bog Uzvišeni ovaj vid duhovnosti smatra odlikom grupe vjernika. Skupina koja vjeruje u Uzvišenog Boga i koja svoje vjerovanje ukrašava djelom koje čini na način da Bog njime bude zadovoljan. „Narod može sačuvati svoju zemlju. Narod može donijeti spas svojoj zemlji i naciji ako ima duhovnost. Ako u djelovanju nema duhovnosti i ako se sve svodi na materijalno onda svako mjesto postaje poput jasala za stoku i bolje im je da idu na te jasle koje je za njih napravila Amerika“ (Emam Xomeini, 1990: 7/463). Takva grupa formira društvenu duhovnost i posredstvom njihovog društvenog djelovanja nastaje društvena prosvijetljenost u kojoj obitava Božija zaštita. „Sve računice su došle iz pogrešnog djelovanja. Oni govore sva ova oprema na jednu stranu, za tim su išle Amerika, SSSR, Engleska... Bog je dao takvu moć narodu da ovo nije slušao i sve njihove računice su propale. 'Ništavilo' je zavladalo svim. 'Ništavilo' u materijalnom smislu. Ali sve se mjeri duhovnošću. Duhovnost je nadvladala materijalno posredstvom Božijega puta koji je iznad svega“ (Emam Xomeini, 1990: 7/463). Hazreti Imam (r. a.) simbol društvene duhovnosti vidi u unutarnjem aspektu mudrosti delovanja i islamskim odredbama te smatra da se u ovome krije ustrojstvo društva. Dakle, briga o islamskim društvenim propisima proizvodi društvenu duhovnost. „Uz islamsko obredoslovlje idu politika i ustroj društva. Naprimjer, namaz u džematu, okupljanje na hadždžu, džuma namaz kao primjeri sušte duhovnosti, etičnosti i uvjerenja ostavljaju i političkog traga“ (Emam Xomeini, 1991: 113).

Duhovna politička moć

Iz jedne duhovne vlasti na čijem je čelu ispravna i pravedna osoba i ima saradnike poput sebe; iz rukovođenja i upravljanja kojim se želi polučiti Božije zadovoljstvo nastaje politička i duhovna vlast. „Islamska vlast je takva vlast koja teži da se u svijetu uspostavi Božija vlast; ona želi da se muslimanski vojnici razlikuju od ostalih vojnika; želi da ti vojnici budu Božiji vojnici; da se muslimanski premijer razlikuje od premijera ostalih režima. To je Božija tvorevina. Svuda postoji neka vlast i gdje god mi idemo da se tamo čuje Božiji glas. Islam želi duhovni odgoj u cijelome svijetu“ (Emam Xomeini, 1990: 8/255). Imam (r. a.) ima velika očekivanja od duhovne vlasti. Nije samo dovoljno da se neka vlast naziva islamskom. Ako su ljudi ustali u ime Islamske države onda je takva država dužna u svim segmentima strukture i u svim institucijama biti duhovnom. „Mi želimo da naša država bude jedna država utemeljena na Božijim zakonima. Da i naš Parlament bude takav: Da sve stvari budu takve. Kada se to dogodi onda sve dobija svojstvo duhovnosti, naravno putevi su različiti“ (Emam Xomeini, 1991: 249). U Imamovom duhovnom svjetopogledu moć sama po sebi ne samo da nije izvor pokvarenosti nego ukoliko se transformira u duhovnu moć može osigurati uzvišene preduvjete za vladare, državne dužnosnike i članove društva. Moć kao odgojna komponenta u zapadnoj liberalnoj kulturi je nemoguća i nedostižna opcija. „Kadgod vlast i zapovijedanje bude sredstvo sprovođenja Božijih propisa i uspostave pravednog islamskog sistema, takva vlast je hvalevrijedna a njeni izvršitelji posjeduju duhovnost i vrednotu... Vjerski službenici i pravnici su dužni da sistem i institucije vlasti stave u funkciju sprovođenja Božijih odredbi i uspostave pravednog sistema islama i služenja narodu“ (Emam Xomeini, 1991: 55).

[digitalwarzonemedia-blog]

Uzor bogobojaznih i ličnost stoljeća, ponos Islama i primjer ahlaqa, mudrosti, znanja i uspijeha. Ruža u oku mumina trn u oku neznalice i mušrika. Mjerilo između iskrenosti i nifaqa. Svjetlo nakon mraka. Naslijeđe neustrašivih i čvrstih.

[znamobaportal]

http://www.znamo.ba/tolstoj-u-mom-je-srcu-allahov-nur-njegovo-je-ime-savjest/

TOLSTOJ: U MOM JE SRCU ALLAHOV NUR, NJEGOVO JE IME SAVJEST

“U mom je srcu Allahov nur, Njegovo je ime savjest.” Tolstoj

Original pisma koja je Lav Tolstoj uputio Jeleni Vekilovoj, Muzeju Lava Tolstoja u Moskvi poklonio je 1978. godine Jelenin sin Faris. Pisma su i danas izložena u ovom muzeju.

Jelena Vekilova 2. marta 1909. godine, iz Tiflisa piše pismo Tolstoju i govori o individualnom porodičnom stavu prema vjeri.

Pismo Lavu Tolstoju

“Dragi naš profesore Lave Nikolajeviču!

Nemam riječi da iskažem izvinjenje što sam Vas omela svojim pismom. Znam da je mnogo onih koji poput mene žele od Vas dobiti umno mišljenje. Ja se, i pored toga, opet obraćam Vama, pošto me život doveo pred pitanje na koje nisam u stanju sama odgovoriti.

Pokušat ću Vam ukratko objasniti šta želim. Imam pedeset godina. Majka sam troje djece. Muž mi je musliman. Vjenčali smo se zakonski (vjersko vjenčanje nismo obavili). Naša su djeca hrišćani. Kćerka mi ima 13 godina, a jedan sin 23 godine i trenutno studira na Tehnološkom institutu u Petersburgu. Drugi sin ima 22 godine i oficir je u vojnoj školi Aleksejev u Moskvi. Moji sinovi traže dozvolu od mene da prihvate vjeru svog oca. Šta bi trebalo da uradim? Ja znam da je to sad moguće, a u isto vrijeme znam i za loše relacije sa stranim sunarodnicima koji ovdje žive. Moje sinove na ovu ideju nisu potakli neki sitni porodični problemi. Oni ovim ne očekuju ni materijalni boljitak niti imaju neki poseban statusni interes. Oni samo imaju za cilj da pomognu tatarskom (azeri-turskom) narodu koji je ostao neprosvijećen. Postajanjem njegovim dijelom i međusobno ispomaganje za njih je ravno vjeri. Ja se, međutim, bojim da ih svojim razmišljanjem ne uputim u pogrešnom pravcu. Ja sam usamljena u ovim brigama… ah… kad bih Vam samo mogla napisati sve o svojim jadima, mukama, svojim unutrašnjim sukobima…

Pišem ovo lijući suze majke koja ludo voli svoju djecu. Toliko sam raspamećena da sam došla u situaciju da od Vas tražim glas razuma, Vi, samo Vi sa svojim umom možete osjetiti kakav će rezultat imati ovo u današnjim uvjetima života. Moja briga se Vama može učiniti sitnom i jednostavnom, ali meni ona zadaje grozne muke.

Lave Nikolajeviču, Vi niste nikad uskratili svoje iskrene vrijedne savjete malim ljudima poput nas. Znajući to, skupila sam hrabrost i uznemirila Vas ovim svojim traženjem. Molim Vas, utješite me. Puno, puno se izvinjavam što sam Vam oduzela dragocjeno vrijeme. Na taj me korak primorala neizmjerna majčinska ljubav.” Srdačno uz Vas, Jelena Jefimovna Vekilova Tiflis, Učebniy Pereulok I, kuća 8

“Islam je uzvišeniji od kršćanstva.” Tolstoj

  Cijeli odgovor Lava Tolstoja

“Jeleni Jefimovnoj (Vekilovoj),

Neizmjerno je dragocjena želja Vaših sinova da pomognu tatarskom narodu u prosvjećivanju. U ovakvoj situaciji ne mogu objasniti koliko je važno da prihvate islam. Uopće gledano, treba da Vam kažem, ja mislim da o pitanju kojoj će vjeri pripadati, čovjek treba sam da odluči, a ne službenim priznanjem. Prema tome, Vaši sinovi ne moraju nikoga obavještavati o tome da smatraju da je islam za njih vjera viša od hrišćanstva i da prelaze iz jedne vjere u drugo. A možda je to neophodno. U tom slučaju, međutim, ne mogu ništa kazati. Prema tome, Vaša bi djeca trebala odlučiti sama o tome da li će, ili ne, obavijestiti vladine organe o tome.

Što se tiče uzvišenosti islama spram hrišćanstva i posebno velikodušnosti namjere Vaše djece, od sveg srca se slažem s tim. Koliko god čudno bilo da to govori čovjek koji drži krajnje do hrišćanskih ideala i doktrina, u istinskom značenju, ja moram reći da nemam nikakve sumnje u to da je islam prema njegovom posebnom vanjskom odrazu, na neuporedivo višem nivou od hrišćanske crkve. Kad bi se govorilo o davanju prvenstva između hrišćanske crkve ili islamske vjere, svaki pametan čovjek bi nesumnjivo umjesto nerazumljivog Božanstva trojnih osobina, svetkovina i iskupljenja grijeha, vjerskih obreda, molitvi Isusovoj majci, bezbrojnih molitvi svecima i njihovim slikama, uvijek smatrao uzvišenijom islamsku vjeru koja zapovijeda vjerovanje u jednog Boga, u kojoj je Muhammed Božiji rob i poslanik. To drugačije i ne može biti.

Kao što se usavršava (sazrijeva) vjerska osnova koja čini bit života svakog pojedinca i cijelog čovječanstva, tako se razvija i usavršava sve u životu. Kad je riječ o sazrijevanju vjere, to je onda njeno pojednostavljivanje, rasterećivanje od svega što ju čini nerazumljivom i nepojmljivom. To je upravo ono što su radili učenjaci koji su postavljali osnove vjere još od najstarijih vremena, uklanjanje svega što vjerske istine čine nerazumljivim. To su ona uzvišena vjerska poimanja koja prepoznajemo u svim vjerama, nalazimo ih i u indijskim Vedama, poslije u učenju Mojsija, Bude, Konfučija, Lao Tzua, kršćanstva i Muhammeda. Svi novi vjerski priklonici postali su veliki ljudi skidajući s vjere oklop krutog starog značenja i otkrivajući istine: dublje, jednostavnije i umu prihvatljivije. Postali su veliki ljudi, ali nisu mogli objasniti svu svjetlost istine, dubinu i jednostavnost bez razilaženja sa starim pogrešnim shvatanjem. Koliko god imali obavezu da ne prave greške, da sve što kažu bude izvorna istina, bez laži, učenicima koji su daleko ispod svojih učitelja prilično je teško omogućiti da vide pravu stvarnost, ako pri tome ne shvate činjenice u svoj njihovoj dubini, pri tome uzburkavajući nepoznate i nepotrebne elemente koji su joj dodati u želji da budu prihvatljivije i praktičnije prikazane.

Koliko god vjera da je svjesna ovih iskrivljavanja stvarnosti, njih je toliko da i kad budu otkrivene od onih koji služe vjeri, opet istina ostaje negdje u mraku. Upravo zbog toga i u starim religijama ima toliko čuda i izmišljotina koji ne daju izići na svjetlo pravoj istini. Toga ima u najstarijoj vjeri, brahmanskoj, malo poslije nje i u jehudijskoj vjeri, pa onda kod Bude, Konfučija, u taoizmu, poslije u kršćanskoj i na kraju kraju u islamskoj, kao posljednjoj vjeri. S ovog gledišta islam je u najpovoljnijoj situaciji.

Kad bi se iz islamske vjere odbacilo sve ono što je strano i neprirodno i glavne vjerske i duhovne doktrine Muhammedove vjere postavile na izvorne temelje, prirodno je da bi se osnove svih velikih religija i naročito kršćanskih doktrina koje priznaju stvarnost našle u istom. (Temeljni izvor vjera je Bog. Što se tiče učenja, to je vjerovanje u Boga i sve ono zbog čega se vjeruje u Boga. U ovom smislu, kao što to Tolstoj kaže, da se vjere nisu iskvarile, sve bi se objedinile u temeljima islama)

Pišem Vam ovako nadugo i naširoko da biste svojim sinovima prenijeli ovo, i da biste mogli iskoristiti ova razmišljanja u realizaciji njihovih dobrih ideja. Pomoći da se s velikih istina koje čine kvalitet vjere skine crna zavjesa jedna je od najboljih stvari koje može uraditi čovjek. Ako Vaši sinovi ovo smatraju svojom porodičnom obavezom, onda će njihov život biti pun i savršen. Ne znam da li Vi i Vaši sinovi znate za dva učenja u islamu koja posebno zahtijevaju čuvanje od pogrešnih ideja i opsesija koje bi mogle sakriti istine uzvišenih temelja?

Obje spomenute grupe istraživane su i još se istražuju. Jedna od njih su behaije, koji su iz Irana došli na područje Turske i tu se naselili. Behaije su dobile ime po sinu Behaullaha koji je živio u Akki. Samo, ovaj mezheb koji prihvata jedinstvenu ljubav kao vjerovanje cijelog čovječanstva ne prihvata nikakav oblik pobožnosti.

Drugo, pristalice grupe koja se pojavila u Kazanu nazivaju sebe “Allahovom vojskom” i “vaisovcima”, prema imenu osnivača pokreta. I ovo vjerovanje je zasnovano na ljubavi, i sljedbenici se drže daleko od svega što je protivno ljubavi. Vođe ovog pravca ili tarikata hvataju se i zatvaraju.

Ako moja razmišljanja budu na bilo koji način koristila, bit će mi jako drago da me Vi ili Vaši sinovi obavijestite o odlukama u vezi s ovom stvari.” Lav Tolstoj

Nakon Tolstojevog pisma, Vjerska zajednica Zavkazja u Tiflisu učlanila je sinove generala Ibrahim-age Vekilovog i tom su prilikom dobili i službenu potvrdu potpisanu od muftije Mirze Husejn-ef. Kayipzadea. Mladići su dobili službeno i nova imena: Boris je postao Faris, a Kleb je sad bio Galib.

[balkantimes]

Za Kuds 2 : Govor lidera Islamske Republike Iran na Drugoj konferenciji podrške Palestini 2001

Danas su Hezbollah i njegova historijska pobjeda podrška Intifadi naroda Palestine i naraavno to je veoma snažna podrška. Cionistički režim ni u kom slučaju nema potrebnu sposobnost za jedno stalno i dugotrajno suočavanje sa Palestincima. Prevario je Jevreje i doveo ih u Palestinu s nadom da Arapi neće ratovati sa njima, a ako se i odluče na protivljenje pritisak Zapada će spriječiti njihovu trajnu otpronost. Oni koji su sa ovom uzaludnom nadom došli u Palestinu nisu spremni da svoje postojanje žrtvuju za političke ciljeve utemeljitelja cionizma.         

  lidera Islamske Republike Iran, ajatollaha Ali Hameneija

                                   U ime Boga Milostivog Samilosnog

Hvala Allahu, Onom koji nas je uputio u islam i propisao nam džihad koji je jedan od vrata Dženneta za posebne Allahove prijatelje. „Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. - On uistinu sve čuje i sve zna.“   I neka je Božiji spas i blagoslov na Poslanika radosti i upute Muhameda, na njegovu čistu porodicu i njegove uzorite ashabe.  

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

Dragi gosti! Svima vama izražavam dobrodošlicu i za sebe i vas molim Božiju milost i uputu. Odluka o organizovanju ovakvog skupa je blagoslovljen čin i ako Bog da to će imati pozitivne i konstruktivne posljedice za mobilisanje islamskih društava i podršku ustanku muslimanskog naroda Palestine. Ova vrsta okupljanja praktično dokazuje da je Palestina jedno islamsko pitanje koje pripada cijelom islamskom svijetu i njena okupacija je bila jedan od temelja šejtanske zavjere svjetskih moćnika – u prošlosti Engleske a sada Amerike- s ciljem slabljenja i stvaranja razdora u islamskom svijetu.

Neprijatelji islama su uvijek nastojali da etničkim podjelama spriječe jedinstvo riječi među muslimanima kako bi mogli dominirati nad njima. Na početku okupacije Palestine  učenjaci borci kao što je šejh Izuddin Qassam i hadži Emin Husejni zahtijevali su pomoć od muslimana za oslobođenje Palestine i veliki vjerski autoritet, rahmetli šejh Muhamed Husein Kašif Al- Gata izdao je naredbu o džihadu protiv cionista. Ali nažalost postepeno je slabila islamska forma borbe a izraženijom je postajala njena etnička forma.

Pobjeda Islamske revolucije u Iranu pod vodstvom Imama Homeinija, istaknute ličnosti iz potomstva časnog Poslanika (s.a.v.a.), imala je temeljnu ulogu u islamskom buđenju u cijelom svijetu i posebno u zemljama regiona. Pobjeda muslimana u naizgled nejednakom sučeljavanja sa neprijateljima islama na jugu Libana predstavlja još jedan znak autentičnosti i istinitosti islamske borbe i potvrdu da, ukoliko muslimani povjeruju u Božije obećanje i bore se radi Boga, njihova pobjeda je zagaranotvana.

Bez sumnje, zadivljujuća pobjeda islamskog otpora na jugu Libana sa jedne strane i ponižavajući poraz planova oportunista sa druge strane, predstavljaju temeljne pouke u ovoj regiji koje su uzrokovale da se muslimanski narod Palestine ponovo okrene Intifadi. Međutim ovaj put oportunistički stavovi u Palestini ili u regiji nisu utjecali na strpljive, hrabre i otporne Palestince  i oni su odlučni da, ako Bog da, nastave svoju borbu do pobjede.

Prva intifada je zaustavljena pod utjecajem nagovora cionista i njihovih saveznika uz obećanje da će Palestinci ostvariti rezultate na miran način i uz utjecaj oportunista i pritsak Amerike i Zapada.

Ali proteklih deset godina od tog datuma su pokazale da su sva nastojanja cionističkih saveznika u svijetu bila usmjerena na spašavanje režima Izraela od pritisaka proisteklih iz borbe muslimana i da su sva obećanja data palestinskim pregovaračima bila samo fatamorgana.

Okupacija, ekspanzionizam i zvjerstvo koje Izrael danas pokazuje  od početka su bili predvidivi za pronicljive i zabrinute u islamskim društvima. Od početka formiranja Izraela ovaj lažni i uzurpatorski režim  uvijek je nasrtao na jasna prava Palestinaca i neke od zapadnih država – posebno Amerika – su ga opravdavale i podržavale, a i međunarodna zajednica je, opravdavajući postupke ovog režima, nastojala da njegovom identitetu i agresiji dadne legitimitet.

Palestinska zemlja i časni Kuds uvijek su bili predmet apetita nekih od zapadnih sila i nametanje dugih krstaških ratova protiv muslimana jasan je pokazatelj njihovih apetita prema ovoj svetoj zemlji. Neki od savezničkih zapovjednika su nakon poraza Osmanlija i ulaska u Bejtul Mukades rekli: „Danas su završeni krstaški ratovi!“

Okupacija ove teritorije je izvršena na osnovu jednog višestranog i kompleksnog plana s ciljem sprječavanja ujedinjevanja i povezivanja muslimana i zaustavljanja ponovnog formiranja jake muslimanske vlasti. Postoje dokazi koji pokazuju da su cionisti bili u bliskim vezama sa njemačkim nacistima i prezentovanje pretjeranih podataka o ubijanju Jevreja je bilo sredstvo za izazivanje sažaljeja javnog mnijenja i stvaranje uvjeta za okupaciju Palestine i opravdavanje cionističkih zločina. Čak postoje dokazi da su neki kriminalci i probisvijeti, nejevreji, iz istočne Evrope doseljavali u Palestinu kao Jevereji kako bi pod izgovorm podrške žrtvama rasizma u srcu islmskog svijeta uspostavili jednu tvrdokornu  islamsku vlast kako bi, nakon trinaest stoljeća, izazavali rascjep između islamskog  istoka i zapada.  

Na početku, muslimani su bili zatečeni jer nisu bili upoznati sa suštinom plana cionista i njihovih zapadnih saveznika. Osmanlije su doživjele poraz. Tajno je među ratnim pobjednicima potpisan Sporazum Sajks-Piko (Sykes-Picot) o podjeli islamskih zemalja Bliskog istoka. Međunarodna zajednica je mandat nad Palestinom dala Engleskoj, a Englezi su cionistima dali obećanje o pomoći i kroz proračunate planove doselili su Jevreje u Palestinu, a muslimane protjerali iz njihovih domova i sa njihovih ognjišta.  

U ovoj dugotrajnoj borbi u kojoj su na jednoj strani bili Zapad i cionizam, a na drugoj tek formirane arapske države, neprijatelji islama su u sučeljavanju koristili raznovrsna i komplesna sredstva među kojima su propagandni mediji i međunarodna zajednica. Oni su za jedne strane muslimane pozivali na strpljenje, uzdržavanje, mirovne pregovore i kompromis, a sa druge strane su naoružavali Izrael.

Njihovi strateški ciljevi u ovoj neravnopravnoj i diskriminatorskoj interakciji između muslimanskih zemalja i Izraela su bili to da trajno sačuvaju vojnu superiornost Izraela nad islamskim zemaljama i da u međunarodnoj zajednici podržavaju taj režim te da upotrebom medija pod svojim utjecajem opravdaju zločine Izraela, a među muslimanima propagiraju kako je ideja o pobjedi nad Izraelom velika zabluda.

Od kada je zvanično potvrđen od strane Ujedinjenih nacija – znači prije više od pola stoljeća – režim Izraela je do prošle godine prkosio i ništa i niko ga nije moga spriječiti. Ali islamski otpor Libana koji je sačinjen od nekoliko hiljada mladića naoružanih vjerom uzburkao je snove ovog režima i njegovih saveznika.  Ovi cijenjeni mladići su, ne dajući nikakvu prednost Izraelu, s poniženjem protjerali ovaj uzurpatorski režim sa juga Libana. Pobjeda ovih heroja postalo je svjetlo na putu drugih muslimanskih boraca i danas smo svjedoci Intifade Mesdžidul aksaa koja predstavlja jednu vrstu islamskog otpora Libana u širim okvirima.

Sada kada ste se vi, osjećajući jednu islamsku obavezu, okupili radi podrške Intifadi, imate izuzetno tešku dužnost. Prije svega treba da pokažete da je islamski svijet u okrilju islamskog buđenja odlučan da se vrati najboljoj tradiciji blistave historije islama, a na čelu te tradicije je jedinstvo muslimana koje je u prošlosti rezultiralo da su muslimani pobijedili u sudbonosnim borbama protiv krstaških agresora. U tom velikom historijskom događaju borci iz cijelog islamskog svijeta su hrlili da se priključe sudobnosnoj i dugotrajnoj borbi između vjere i nevjerstva. Danas su svi muslimani svijeta usmjerili poglede na ovu sudbonosnu borbu naroda Palestine i više su zainteresovani nego za prvu Intifadu. Jer u to vrijeme – znači prije deset godina – atmosfera kompromisa je bila postepeno zahvatila regiju. Neki su srce vezali za Ameriku dok je druga grupa vjerovala da se ne može ustrajati naspram onog političkog pritiska i stvorene međunarodne atmosfere i da ne postoji put osim prihvatanja kompromisa – i to uz uvjete Amerike i Izraela. Nakon promjena koje su se u to vrijeme desile u regiji još su više učvršćeni preduvjeti za prihvatanje takvog stava.

Ali ove godine, ova konferencija je organizovana u uvjetima kada je kompromisno rješenje u regiji naišlo na zastoj i čak i oni koji su se uzdali i uzdaju u Ameriku, priznaju da on postoji. 1991. godine Arapi i muslimani su usljed jednog niza uzastopnih poraza –tokom rata u Perzijskom zaljevu – postali frustrirani. I njihovo unutarnje jedinstvo našlo se pred prijetnjom ozbiljnog urušavanja i podjele su zavladale među njima. Ali u sadašnjim uvjetima i posebno u svjetlu historijske i veeličanstvene pobjede Islamskog otpora na jugu Libana u srcima muslimana se javila nova i životvorna nada.

U to vrijeme uvijek su prezentovana dva načina suočavanja sa Izraelom: vojno sukobljavanje arapskih armija sa Izraelom – i govorilo se da su sva slična iskustva suočena sa porazom – i metoda kompromisa koja rezultira ostvarenjima zahtjeva Izraela mirnim putem i u zamjenu za povlačenje sa dijela okupiranih teritorija garantovan je prestanak rasta vojne moći arapskih zemalja; slično onome čemu smo svjedočili u Kemp Dejvidu (Camp David). U tim danima nije se govorilo o modelima otpora i pričalo se da otpor nije općeeprihvaćena opcija. Međutim sada pred sobom imamo jedann uspješan uzor koji je po prvi put uspio da oslobodi okupirane teritorije bez davanja bilo kakvih ustupaka i privilegija Izraelu i da spriječi ostvarivanje namjera cionističkog režima da svoju zastavu podigne u prijestonici ove arapske zemlje – znači Libanu.

U Kemp Djevidu uvjet za povlačenje Izraela bilo je da Egipat ne šalje svoju armiju na sjever Sinaja, ali na jugu Libana Izrael je taj koji, zabrinut zbog snage Islamskog otpora, molećivo traži upućivanje Libanske armije na granicu između Palestine i Libana. Znači Otpor je uspio da u potpuno povrati vlast nad jugom Libana i drugim okupiranim područjima.  

Ova Intifada je ustanak naroda koji je razočaran u sve kompromisne metode i koje je shvatio da je pobjeda isključivo vezana za njegov otpor. Narod Palestine je u prošloj Intifadi pretrpio teške gubitke i poklonio mnoge šehide i ranjenike na putu islama i slobode islamske zemlje. Međutim na kraju su pregovori u Oslu to zaustavili. Šta je bio rezultat Osla? Danas čak ovaj dogovor ne brane ni palestinski zagovornici i planeri Osla. Jer su praktičnno shvatili da Izraael želi da riješi samo svoj problem. Znači da se oslobodi suočavanja sa borcima sa kamenom u ruci i da smanji svoju ranjivost. Ako je nešto malo i dao palestinskoj strani i to nazvao privileegijom to je isključivo bilo radi gašenja plamena Intifade i smanjenja svoje ranjivosti.  I čim je vidio da je njegov problem riješen i kada je pogrešno osjetio da narod Palestine više nema snage da ponovo započne Intifadu, otpor i suočavanje sa njim, prestao je pružati i ono malo ustupaka i ponovo razotkrio svoju suštinsku pohlepnu prirodu.

Proces kompromisa i plan iz Osla doveo je narod Palestine u stanje u kome nije imao drugog puta osim otpora. Osnovna osovina Intifade Kudsa je Mesdžidul aksa. Znači iskra koja je izazvala eksploziju bijesa naroda Palestine bilo je nepoštivanje cionista prema Mesdžidul aksi. Shvativši opasnu misiju očuvanja jednog od najsvetijih vjerskih mjesta muslimana, narod Palestine  je stupio na scenu i požrtvovanjem i odricanjem zapalio sveti plamen otpora i borbe protiv cionističkih okupatora. Proces kompromisa – i posebno plan iz Osla – uzrokovao je podjele među Palestincima, ali ova blagoslovljena Intifada uspjela je da povrati nacionalno jedinstvo na palestinsku scenu. Zapažate da su u ovoj borbi prisutni svi slojevi društva i islamski i nacionalni pokreti su stali jedan uz drugog. Čak su i oni čija su srca još uvijek na drugom mjestu bili primorani da prate ovaj veliki pokret.

Islamski ustanak ili drugim riječima pokret islamskog buđenja nakon pobjede Islamske revolucije u Iranu i pojave pokreta Imama Homeinija (r.a.) u posljednje se dvije decenije u punoj snazi pojavio na regionalnoj i sceni islamskog svijeta. Glavna osovina ovog pokreta danas je pitanje Palestine. Intifada Kudsa je uspjela da, izvan geografskih granica Palestine i izvan palestinskog naroda,  na scenu izvede sve muslimanske i arpaske naode. Milionske demonstracije muslimanskih naaroda – od zapada do istoka islamskog svijeta- su pokazale da narod Palestine može računati na njihovu podršku i istovremeno odigrati značajnu ulogu u uspostavljanju muslimanskog jedinstva.

Onog dana kada je Islamski otpor u Libanu formiran uz nastojanje hrabrih libanskih ljudi i uz savjete i podršku rahmetli Imama, Izrael je pod okupacijom držao Bejrut – znači glavni grad Libana i kandže je bacio na političku sudbinu ove zemlje. Onoga dana kada je Islamski otpor uzvikivao parolu:  „Borci džihada, napred prema Kudsu!“, grupa neinformisanih ga je prozvala naivnim i zadirkujući upitala:  „Zar se može krenuti prema Kudsu kada vi Libanci ne možete da stignete ni do glavnog grada svoje zemlje?“ Od tog datuma do historijske pobjede Islamskog otpora nad Izraelom prošlo je samo osamnaest godina. Složićete se da osamnaest godina u historiji borbe naroda nije mnogo vremena. Nema sumnje da je borba praćena žalosnim gubitcim, ljudi bivaju ubijeni, domovi srušeni, povećava se ekonomski pritisak na narod i desetine drugih nesreća čiji bol i efekti nikada neće napustiti naša srca. Ali treba da vidimo šta je rezultat ovog požrtvovanja i odricanja? Pobjeda je toliko vrijedna  da je plaćanje njene cijene neminovno.

Izrael koji je nekada urlao u ovoj regiji i sve svoje zahtjeve diktirao arapskim narodima sada je nemoćan i depresivan  pao na koljena pred veličinom Islamskog otpora. Ovo je mali dio snage muslimanskih i arapskih naroda.  Budite sigurni da ako se upotrijebe sve mogućnosti islamskog svijeta ili čak jedan dio toga na ovom putu mi ćemo biti svjedoci nestanka i uništenja cionističkog režima. Izrael je na jugu Libana poražen od opora nekoliko hiljada osoba. Tačno je da je Hezbollah imao duboku podršku naroda i kada je trebalo bio je u stanju da mobilizira hiljade i čak desetine hiljada boraca. Ali neprestano je koristio samo nekoliko hiljada pa čak i samo nekoliko stotina na pravcima suočavanja sa cionističkim okupatorima. Znači Izrael i sve njegove vojne mogućnosti i napredne vojne tehnologije – koje su povezane sa vojnim arsenalom Amerike –poražen  je od strane nekoliko stotina motivisanih mladića, vjernika koji su koristili veoma oskudno naoružanje. Naravno njihovo moćno i nepobjedivo oružje je bilo oružje vjerovanja.  Dakle uzor i model otpora i borbe je pred nama. Znači da se otporom i borbom i, naravno podnošenjem gubitaka može doći do pobjede. Također pred nama je i primjer poraza a to je privrženost metodama kompromisa sa prosjačkom zdjelicom mira u rukama. Rezultat toga je prezir, podnošenje poniženja i u konačnici jednostrano nametanje zahtjeva Izraela i tome smo također bili svjedoci.

Danas su Hezbollah i njegova historijska pobjeda podrška Intifadi naroda Palestine i naraavno to je veoma snažna podrška. Cionistički režim ni u kom slučaju nema potrebnu sposobnost za jedno stalno i dugotrajno suočavanje sa Palestincima. Prevario je Jevreje i doveo ih u Palestinu s nadom da Arapi neće ratovati sa njima, a ako se i odluče na protivljenje pritisak Zapada će spriječiti njihovu trajnu otpronost. Oni koji su sa ovom uzaludnom nadom došli u Palestinu nisu spremni da svoje postojanje žrtvuju za političke ciljeve utemeljitelja cionizma.

Prema izvještajima cionistički terorizam je žestoko potresen i čak je počeo proces obrnutih migracija. Prošla Konferencija o Palestini koja je organizovana u Teheranu  odigrala je jednu temeljnu i pozitivnu ulogu u smislu da je stvorila centar nade za protivnike kompromisa i istovremeno ulila nadu i moral narodu Palestine. Stanovište i pozicija islamskog Irana i njegova jedinstvena ustrajnost među islamskim državama također je uspjela uliti nadu ovom herojskom narodu. Sada narod Paalestine više od bilo čega ima potrebu za duhovnom podrškom i čvrstim stanovištem. Tačno je da ima i materijalnih potreba i u tom smislu treba poduzeti ozbiljne korake, ali i oni sami u različitim intervjuima govore da više od svega imaju potebu za čvrstim arapsko – islamskim stavom.

Vaša konferencija treba obeznijediti uvjete za ostvarivanje nekoliko stvari i ohrabriti narod Palestine neuptinom i sveobuhvatnom podrškom islamskog umeta. Vi predstavnici različitih islamskih zemalja možete nastojanjem na ovom putu mobilisati mogućnosti svojih naroda za oslobođenje Palestine. Odbrana potlačenog naroda Palestine i njihovog hrabrog i bezgriješnog ustanka islamska je dužnost svih nas.

Danas jedan muslimanski narod krvavog lica i na sred poprišta traži pomoć od islamskog umeta. Ja ne mogu da zaboravim krik one palestinske žene koja pred televizijskim kamerama sa svojim promuklim glasom viče : „O muslimani“.

Svi muslimani i Arapi treba da podrže legitimitet borbe naroda Palestine. U međunarodnoj zajednici treba da se insistira da narod bez odbrane čija su prava oduzeta i koji je pod okupacijom ima pravo da se bori za ostvarivanje svojih prava. Zato je nastavak Intifade i otpor naroda Palestine njegovo legitimno pravo a priznaju ga i međunarodni zakoni. Iako se nažalost ovi zakoni obično tumače u skladu sa zahtjevima svjetskih moćnika i imeprijalista.

 Poštovani prisutni! Budite sigurni da je režim Izraela načet iznutra i sadašnja generacija ni u kom slučaju nije spremna na odricanje i požrtvovanost radi njegovog očuvanja. Hvala Bogu, muslimanski i arapski narodi  danas su snažni i jaki više nego ikad u proteklih pedeset godina. Oni su ojačali u mnogim oblastima. Muslimani više ne mogu biti svjedoci svakodnevne represije nad narodom Palestine i ostati mirni. Trebate staviti do znanja Izraelu da će nastavak represije nad narodom Palestine i palestinskim područjima biti suočen sa žestokom i praktičnom reakcijom svih Arapa i muslimana.

Treba da ohrabrite narod Palestine na nastavak otpora. Palestinski narod dobro zna da ono što je zadalo udarac represivnim postupcima Izraela u Libanu bila je snaga i sposobnost Islamskog otpora da odgovori Izraelu i da mu zada strahovite udarce, a ne miroljubiva nastojanja i posredovanja ovoga i onoga. Unutarnje jedinstvo naroda Palestine i različitih palestinskih frakcija predstavlja temeljnu stvar. Sve ono što uzrokuje skretanje s puta i zanemarivanje glavnog neprijatelja sigurno neće biti u službi ideala Palestine.

Hvala Bogu Palestinci su tokom ovih pedeset godina uzdigunte glave izišli iz ovog ispita i pokazali su svoju zrelost. Vidjeli smo da su svi pokušaji Izraela da posije razdor među borcima ostali bez uspjeha i svi temeljni pravci i pokreti borbe i otpora, unatoč različitim orijentacijama, revolucionarnnim strpljenjem su spriječili želje neprijatelja. Tako treba da bude i u buduće.  Danas je u potpunosti postalo jasno da su potpuno pogriješili oni koji su mislili da je pitanje Palestine jedna privremena stvar ograničena na mali dio islamskog svijeta.

Velike zalihe nuklearnog i oružja za masovno uništenje spremljeno u arsenalima cionističkog režima nije za suočavanje sa nebranjenim narodom Palestine, nego je namijenjeno za uspostavljanje dominacije nad svijetom islama i posebno područja Bliskog istoka.  Sada kada Hezbollah ulaže napor na oslobađnju okupiranih teritorija a Izrael u odmazdi napada na sirijske snage to ukazuje na ovu šejtansku namjeru Izraela i njegovih zapadnih saveznika.

Generalni pravac borbe protiv uzurpatorskog režima treba da bude sljedeće:

a)         Zatvaranje uzurpatorskog režima unutar granica okupirane teritorije i sužavanje njegovog ekonomskog i političkog prostora i prekid njegovih veza sa okruženjem.

b)         Nastavak otpora i borbe naaroda Palestine uunutar njegove zemlje i dostavljanje svake potrebne poomoći do ostvarenja konačne pobjede.

 Braćo i sestre! Glavni razlog svestranih pritisaka koje svjetski imperijalizam – sa Amerikom na čelu – vrši na Iran je naša podrška Palestini. Oni su u svojim izjavama otvoreno rekli da je glavni problem Amerike sa Iranom u protivljenju Islamske Republike Iran sa ponižavajućim planovima kompromisa u Palestini. A ostale stvari kao što su smiješne tvrdnje o kršenju ljudskih prava i proizvodnja oružja za masovno uništavanje, samo su izgovori.  

I ako Iran odustane od svoje podrške borcima naroda Libana i Palestine oni će odustati od svojih neprijateljskih metoda prema Iranu! Naravno mi jasno znamo da je njihov glavni problem islam i islamska vlast koji su spriječili njihov pljačkaški i ekspanzionistički povratak u ovu veliku zemlju i oni također uistinu veoma dobro poznaju ovaj politički pristup Islamske Republike. Mi smo im dali odrečan odgovor i podršku narodu Palestine i Libana smatramo svojom važnom islamskom obavezom. 

Zato oni sa svih strana vrše pritiske. Njihova temeljna i strateška politika prema našoj zemlji je stvaranje razdora unutar jedinstvenih i ujedinjenih redova muslimanskog i revolucionarnog naroda Irana. Jednu grupu nazivaju „konzervativcima“ a jednu „reformistima“. Jednu grupu podržavaju i obrnuto svoju propagandnu podršku koncentrišu protiv druge grupe. 

Uveličavajući neke probleme oni nastoje  da islamski sistem predstave kao nefunkcionalan kako bi se narod razočarao u vjerski sistem i propagiraju odvajanje religije od politike. Duboko vjersko ubjeđenje našeg naroda je najveća brana na njihovom putu. Oni svojim propagandnim programima žele da deprimiraju mlade u zemlji i ekonomske probleme – koji su, manje ili više, uobičajeni i rašireni u cijelom svijetu- predstave kao nerješeiva pitanja sistema Islamske Republike.

 Oni svojom propagandom žele da dovedu u pitanje Imama i temelje revolucije. Razlog tome je što su oni pretrpjeli udarac od islama i povredu od Islamske revolucije; Od islamskog buđenja u svijetu osjećaju opasnost i duboko su zabrinuti zbog oživljavanja i razvoja islamske borbe Libana i Palestine. Zato su odlučili da unište korijen islamskog mišljenja i svoje otrovne propagandne strijele su usmjerili na islam i vjeru. 

Sve što se više širi obim borbe Palestine i Libana povećava se i bijes i frustracija cionizma i Amerike zbog sistema Islamske Republike a njihove zavjere se sve više šire. Ali neka znaju da unatoč propagandi veliki naarod Irana, zvaničnici i lideri zemlje su homogeni i jedinstveni.  Muslimanski narod Irana jedinstveno podržava ideale revolucije i islama i podrška Palestini, Intifadi i borbi protiv cionizma  i njegovih saveznikam, predstavljaju temeljna načela političke strategije Islamske Republike Iran.

 Mi smo ubijeđeni da će Palestina, sa nastavkom borbe muslimanskog naroda Palestine i podrškom islamskog svijeta, uz Božiju milost, biti oslobođena i da će Bejtu - l - Mukades i Mesdžidul aksa i druga mjesta ove islamske zemlje biti vraćeni u okrilje svijeta islama. Ako Bog da, „A Allah čini šta hoće“

Vesselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu

Izvor: balkantimes.net

[znamobaportal]

http://www.znamo.ba/mubarek-noc-lejletu-l-bedr-svjedocanstvo-covjekovih-izazova-poteskoca/

Mubarek noć Lejletu-l- Bedr: Svjedočanstvo čovjekovih izazova i poteškoća

Muslimani večeras 17. noći ramazana obilježavaju Lejletu-l- Bedr, Noć bitke na Bedru, događaj koji je promijenio tokove svjetske historije. 17. ramazana, 624. godine na brdu Bedr, blizu grada Medine, dogodila se prva bitka u historiji islama. Tada su muslimanski neprijatelji imali oko 900 boraca, a muslimana je bilo oko 300. Borili su se na Bedru, Muhammed a.s. i ashabi, potvrdili su i dokazali koliku snagu, hrabrost, odlučnost i strpljivost daje islam. Stoga je ovaj događaj još poznat kao ‘Bedr el-kubra’ (Veliki Bedr).

U skladu s tradicijom, ova će noć biti obilježena prigodnim programima u džematima širom Bosne i Hercegovine. Direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u BiH Nusret ef. Abdibegović podsjetio je na vrijednosti ramazana, ali i na dvije posebne noći, a to su Lejletu-l-Beder i Lejletu-l-kadr.

Svjedočanstvo izazova

– Bedr je svjedočanstvo čovjekovih izazova i poteškoća kroz prostor kojim hodi, jer život jest jednako problem, život jest jednako izazov, život je i patnja, a lejletu-l-kadr je svjetlo radosti, nada i Božija milost, kazao je Abdibegović.

U tom kontekstu je i Kur'an došao, kao radost čovjeku, da ukaže na to da čovjek nije stvoren samo radi igre i zabave.

– Primarna zadaća ljudske zajednice, džemata, jeste čuvanje Bedra i čuvanje vjere, a noć Lejletu-l kadra Božija milost za sve ljude. Vjera je refleksija Božije milosti naspram čovjeka i vjernik je radostan što je u zaštiti Božijoj, on nije sačuvan od poteškoća i izazova, pa to jeste bedr, istakao je Abdibegović.

U Ku'ranu se Bog obraća svima, pojašnjava on, mušku, žensku, i koji ga vjeruju te koji ga ne vjeruju, onima koji su u mogućnosti da razumiju i oni koji to nisu, svi imaju pravo na tu istinu, na tu uputu.

– Bog je milostiv prema svim ljudima i daje život na ovom svijetu, jednako i onima koji ga vjeruju i onima koji ga ne vjeruju. Sunce sija za sve, kiša pada za sve, Bog nije izdvojio samo vjernike, ali jest jednu stvar određenu, to je dunjaluk koji daje svima jednako ili u različitim nijansama, ali vjeru daje samo onima koje voli, naglasio je.

Ramazan zbližava

Ljudima koji kreću stazom vjere, dodao je Abdibegović, Bog otvara put do cilja, a oni koji se dvoume, treba im dati radosti i nade da i to što promišljaju je put ka njihovom cilju, to je dobro jer ne možemo biti na istom stupnju spoznaje, života, ljubavi, ali “treba da se poštuje Božije, da se cijeni ta ljudska dobrota”.

– Nažalost, mi smo u nekoj teškoj ljudskoj džungli života, a ramazan nas zbližava, Bog nas je pogledao svojom milošću. Ako budemo voljeli ljude bez obzira na to u kom su sadašnjem stanju, sutra mogu biti bolji od nas, i ne vjerujem da je iko napunio knjigu dobrih djela, da ne treba biti i bolji, kaže.

S obzirom na to da Bedr simbolizira cjeloživotnu borbu sa svojim prohtjevima, Abdibegović kaže da je životinjama dat instikt, a čovjeku je data duša.

– Slomljena duša je slomljeni čovjek, nije slomljeno tijelo slomljeni čovjek, slomljena duša je slomljeni čovjek, a nas vjera uči da duša mora biti u odsjaju, refleksiji predanosti Bogu, ističe on.

Abdibegović je zaključio da ako se čovjek veže za svog Gospodara on ne strahuje ni od koga, ali tu mora biti ljubavi, pravednosti, postupnosti, odnos prema svemu kao vrijednosti, jer je čovjek stvoren sa svrhom i ne smije se skrnaviti, vrijeđati, ubijati.

Inače, Islamska zajednica u BiH je 17. ramazan, dan kada se dogodila bitka na Bedru, proglasila i Danom bošnjačke dijaspore, piše Fena.