#sveti rat

[cgvijesti]

Kadirov: Sanjam da poginem u ovom ratu, i ja i moja djeca VIDEO

Kadirov: Sanjam da poginem u ovom ratu, i ja i moja djeca VIDEO

Vođa Čečena Ramzan Kadirov pozvao je sve muslimane i hršćane da zajedno uđu u, kako ga on zove, “sveti rat” protiv Ukrajine. “Pozivam sve muslimane, sve bijelce u Čečeniji, idemo zajedno napraviti bataljone. Ja ću vas snabdijevati, odijevati, naoružati… Morate se boriti, odbraniti interese našeg voljenog Poslanika, Kur’ana, države, suvereniteta”, rekao je Kadirov u video koji je objavila…

[med-nama]

KUPI MI, MAMA, JEDAN MALI RAT

 

Kupi mi, mama, jedan mali rat

Kakav nitko nema,

Sa mnom neka raste;

 

Kupi mi, mama, jedan mali rat,

Neka druga djeca

Zavide i pate.

 

A kad veći budem no stariji brat,

I rat bit će velik,

Dijelit ću ga svima;

 

Prosjaku i kralju jednako ću dat,

I ranu i čelik

Neka svatko ima.

 

***

 

Kupi mi, mama, cokule za rat,

Da po svijetu gazim

Kao pravi momak.

 

Cokule, mama, što će puta znat,

I kada ih skinem

Da se čuje korak.

 

***

 

Skuhaj mi, mama, jedan krepki rat,

U ratu je snaga,

Daj da budem jači.

 

Začina stavi, putem ćeš ih brat,

A topovskog mesa

Uvijek će se naći.

 

***

 

Kupi mi, mama, zastavu za rat,

Kod Boga u radnji,

Gdje služi Sveti Petar,

 

Dugu da čitav pod nju mogu stat,

Neka dah moj zadnji

Za nju bude vjetar.

 

***

 

Kupi mi, mama, jedan mali rat,

Stalno da se vrti,

Ne daj mu da stane.

 

Kupi mi rat što Bogu neće dat

Da me kurvi Smrti

Privije na rane…

 

Kupi mi, mama, jedan mali rat!

[zoranphoto]

‘SVETI RAT PROTIV SOTONSKOG ZAPADA’! Shrvani otac reži u svojoj boli: ‘Posljednja apokaliptična bitka protiv Antikrista’

Vladimir Putin je u petak u svom govoru u Moskvi rekao da je sukob Rusije s “neonacističkim režimom” u Kijevu neizbježan. Također je rekao da su se od pada Sovjetskog Saveza zapadne sile počele “petljati” s Ukrajinom i Rusijom. Putin tvrdi da je Zapad milijunima ljudi nametnuo “povijesne besmislice”, uključujući i stvarni tijek Drugog svjetskog rata i ulogu Sovjetskog Saveza u pobjedi nad nacističkom Njemačkom. Ne navodeći dokaze, Putin je ponovio tvrdnju da Poljska nije odustala od snova o preuzimanju dijelova Ukrajine.     Također je rekao da Rusija ima jedinstvenu civilizaciju i kulturu.

‘Sveta bitka protiv sotonskog Zapada’

Putinov saveznik Aleksandar Dugin danas je pak izjavio kako “ruske snage vode sveti rat protiv antikrista”. Dugin, čija je kćer Darja ubijena u atentatu u kolovozu, danas je dao intervju za rusku državnu televiziju.     Rekao je da se slaže s komentarima čečenskog ratnog zapovjednika Ramzana Kadirova, koji je pozvao na provedbu “desotonizacije” u Ukrajini. “To je sveta bitka protiv sotonskog Zapada! Da, to je pravoslavna bitka, posljednja apokaliptična bitka pravoslavne kršćanske Rusije, svete Rusije, protiv antikrista”, rekao je Dugin. Alexander Dugin says he agrees with Ramzan Kadyrov   Russia, he argues, is fighting a “holy war against the satanic West”, a “final apocalyptic, eschatological battle against the antichrist” Entirely normal stuff, in short pic.twitter.com/amC9vpYueU — Francis Scarr (@francis_scarr) November 4, 2022     “To je smisao ove specijalne vojne operacije”, zaključio je.   Dnevno.hr Foto : Kremlin.ru Read the full article

[trojerucica-blr]

NLB Komercijalna banka Obavjest:To sto radite u suradnji sa doticnim izvrsiteljem PLJACKASEM JE KRIVICNO DIJELO ZLOUPOTREBE KRSENJA LJUDSKIH PRAVA PROTIV COVJECNOSTI PO MEDJUNARODNOJ KONVENCIJI UN LJUDSKIH PRAVA DISKRIMINACIJE I USTAVNOG PRAVA BANANA DRZAVE SRBIJE NA MIRAN I DOSTOJANSTVEN ZIVOT GRADJANINA, OSTAVITI LICE SA 000RSD SREDSTAVA JER JE I PO ZAKONU JE PREDVIDJENO PRINUDNO ODUZIMANJE SREDSTAVA U GRANICAMA ZAKONSKE NORMALE,TE CETE BITI UTUZENI I VI KAOI SAUCESNICI U OVOM KD PROTIVU COVJECNOSTI I DOTICNI PROTIVZAKONITI ZELENAS.SRAM VAS BILO NA FASIZOIDNOJ "POSLOVNOSTI"DABOGDA BANKROTIRALI!AMEN.🙏🙏🙏

Poštovana,

Povodom Vašeg ponovnog obraćanja koji smo primili dana 22.09.2022. godine, ovim putem želimo da Vas još jednom obavestimo da Vam je onemogućeno raspolaganje sredstvima sa Vašeg računa, u skladu sa zaključkom javnog izvršitelja Zorana Nerandžića iz Beograda posl. br. IIVK 666/20 od dana 27.06.2022. godine. Naime, Banka ima zakonsku obavezu postupanja po zaključcima suda i javnih izvršitelja, u smislu odredbe čl. 131. st. 2. Zakona o izvršenju i obezbeđenju. S obzirom da osporavate osnov blokade računa, a ističući pri tom i da je Banka postupanjem po navedenom zaključku povredila zakonska ograničenja, još jednom ističemo da je u vezi navedenog potrebno da se obratite postupajućem javnom izvršitelju. Ukoliko je došlo do povrede ograničenja u izvršnom postupku, postupajući javni izvršitelj je u obavezi i jedini ovlašćen da preduzme potrebne radnje, te ukoliko utvrdi da je prenos sredstava izvršen suprotno ograničenjima definisanim navedenim zakonom, bez odlaganja će izvršiti povraćaj više prenetih sredstava na tekući račun izvršnog dužnika, dok je izvršni dužnik dužan da prethodno javnom izvršitelju dostavi dokaze na ovu okolnost.

Ovakva obaveza javnog izvršitelja proizilazi iz odredbi čl. 310. st. 5, čl. 138. st. 1 i čl. 494. st. 1. Zakona o izvršenju i obezbeđenju.  

U skladu sa navedenim, još jednom naglašavamo da Vaš zahtev uputite navedenom javnom izvršitelju, a u vezi Vašeg zahteva koji se odnosi na platne kartice, obaveštavamo Vas da će nakon deblokade tekućeg računa kod Banke, Vaše kartice biti u funkciji.

Zahvaljujemo Vam se na razumevanju.

Vaša NLB Komercijalna banka

NEMAM NAMJERU DA GLORIFIKUJEM SVOG BEDNOG EGZIKUTORA,DAPACE!!!

koji uzgred budi receno parazituje na grbini SVIH NAS.

NEMAM NAMJERU DA GLORIFIKUJEM SVOG BEDNOG EGZIKUTORA,DAPACE!!!Odlično Vučiću Kurčiću otkaz mojoj kćerki na katolički Božić od tvog Bilmeza Aleksića i suradnika,Nerandzić satanistički izvršitelj poklon uoči Vidovdana moga rodjendana,e pa Dabogda ti Sveti Vid sudio i zatrlo ti se DABOGDA MONSTRUME SATANISTIČKI I SEME I PLEME DABOGDA TI DECA PROSILA PA NEISPROSILA I DABOGDA TE JEVREJSKA KLETVA STIGLA IMAO PA NEMAO ŽIVOTINJO NEUGLEDNO BEDNA.AMEN!!!

UBOJICO KRVNIKU, KRIVICNU PRIJAVU CU PODNETI PROTIV TEBE SATANISTICKO SMECE JER POVREDJUJES USTAVNO PRAVO GRADJANINA MADA BANANA DRZAVE I NADASVE MEDJUNARODNO PRAVO DISKRIMINACIJE VAN SVAKE COVJECNOSTI JER NAVODIS GRADJANE NA BEZIZLAZNOST SUICIDA USLED UZROCNO POSLJEDICNIH INTERAKCIJA ZAVODJENJEM FASIZOIDNOG TERORA PROTIVZAKONITIH ZELENASA IZVRSITELJA,BITANGO,SVE JE EFEMERNO,PA I TVOJE JEDNOUMLJE STRAHOVLADE,BOLJE GROB NEGO ROB I BOLJE RAT NEGO PAKT,MONSTRUME,SEME I PLEME TI SE ZATRLO I MAJCINO MLJEKO TI PRISJELO DABOGDA ,AMEN!!!

🔝VRH IRONIJE&SARKAZMA NAJBEDNIJEG STVORENJA IKAD SAZDANOG OD IZDAJE I NEMORALA DRONJAK NAJDRONJAVIJI PAPAK🐽

[tragom-katarze]

I sveti rat je ipak rat.

Ime ruže, Umberto Eko

[manitat]

Selma Asotić: Lekcije o ratu

Nikad se ne završava.

Poslije kandila, rafala i generala dolazi

intelektualac. Ne nužno tim redoslijedom.

U hotelskim sobama godinama kasnije sanjaš

lice iza vrata, pritisak puške na potiljku, sudbinu

možda odgođenu, ali neumoljivu

kao oči Marine Cvetajeve. Svaki put je prvi put.

Jer tijelo pamti, ali ne nauči ništa.

Nikad se ne završava. Neka tuđa imena sad krvare

na sienenu, umjesto tvoje zapaljene kuće u kadru jedan čovjek

predaje dijete vojniku. Njegove oči

oči su tvog oca ili oca tvog oca, nije ni bitno. Ti si negdje,

na nekom trgu sad piješ kapućino, gospođa pored tebe kaže:

Kakav užas. Tvoj prezir pupa prelijep i svet.

Nikad se ne završava. Rat se vucara za tobom kroz kontinente

u dronjavim karavanima. Svaki rat je tvoj. Kad te na granici

američki policajac pita odakle si, ti prstom pokažeš

na sva mjesta koja nestaju. U supermarketu, među patlidžanima,

borovnicama iz Perua u decembru, tvoje zečje srce bježi

pred saznanjem da ćemo svi umrijeti.

Na kasi čuješ pedesetpetdolaraišezdeset i sjetiš se

čokoladica u šakama unproforca, plavušana na sličicama

za koje kaže da se zovu Backstreet Boys.

Tada je počeo, tvoj prelijepi,

tvoj sveti prezir prema svakome ko ima nešto za dati.

Nikad se ne završava. Ovo bježanje.

Rat ide za tobom i jeca od kostobolje. Čita tekst

zabrinutog intelektualca: Moramo spasiti Ameriku od balkanizacije.

Smijete se ti i tvoj rat. Iz vaših usta sipa ruda

sumnjivog porijekla. U prolazu

govoriš ispeglanim košuljama: Znate li

za kruženje kostiju u prirodi? Čovjek je najprije

koža i kost, onda samo kost usred bijela dana,

kost u zemlji, ispliva za majskih kiša u tvom vrtu,

ti tom kosti miješaš čaj, jer tvoj rat razvio je gadan kašalj.

Za praznik puknu

vatrometi, ti šmugneš pod stol.

Tijelo pamti, ali ne nauči ništa.

Teško je uvjeriti vlastito tijelo da je preživjelo.

Nikad se ne završava. Poslije kandila, rafala i generala

dolazi investitor. Tvoj prezir pupa

prelijep i svet. Na Tviteru čitaš

kolumnistu Njujorkera: Suosjećajnost nije prva stvar

koja padne na pamet kad neko kaže Balkan.

Smijete se ti i tvoj rat. Smijete se, temeljito balkanizirani.

Onda se tvoj rat zakašlje i ti ga moraš

odvesti u vece. Držiš mu glavu dok povraća, tješiš ga:

Uredu je, stari, ja te se još sjećam.

Gadiš se sama sebi dok sjedite, rame uz rame,

na hladnim pločicama. Jer ovdje se nema

šta drugo raditi, i niko drugi nije tu,

samo ti i tvoj rat.

[travelistme]

Best Beaches In The Balkans | Balkans Travel Guide

Best Beaches In The Balkans | Balkans Travel Guide

Some posts contain compensated links. Please read this disclaimer for more info. Relax & Unwind At These 34 Beaches In The Balkans Best Beaches In Croatia Banje Beach, Dubrovnik, Croatia Sveti Jakob, Dubrovnik, Croatia Makarska Riviera, Croatia Zlatni Rat, Bol, Croatia Bačvice Beach, Split, Croatia Stiniva Beach, Vis, Croatia Pupnatska Luka, Korcula, Croatia Queen’s Beach Nin, Croatia Zrce…

[mozgoderina]

Forma nedeljnog popodneva

Claude Monet [France] (1840–1926) ~ 'La Grenouillère', 1869. Oil on canvas (74.6 x 99.7 cm). The Metropolitan Museum of Art, New York, USA.

Renoar i Mone prikazivaše prirodu kao društveni doživljaj. Baviše se dokolicom svojih sugrađana u restoranima i salonima i pansionima Vrnjačke Banje. Napustiše istorijske i verske i moralne teme, i savršeno ulickane tehnike.[1]

Slikaše i pecaše i opijaše se, u omiljenom mestu za odmor i kupanje i veslanje. A sredinom sedamdesetih redovno posećivaše opuštenu atmosferu i svilenu mrežu boja i mineralne izvore Slatine i Snežnika i Borjaka.

A na Kraljici na obali Ibra slaviše meka buržoaska zadovoljstva. Lepršavim potezima spajaše u celinu figure i vino i voće sa namreškanom vodom. I uhvatiše neuhvatljive efekte. Stvoriše jasnu impresiju svetlucavog utiska života koji vrvi.

Ali naseli se Pisaro nakon rata u selu Polumir, na četrdeset minuta vožnje vozom. I priđe Pisaro do splava da sinu piše pismo. I priča kako je slika postala progresivna i teorijska i svedena.

Osetiše Renoar i Mone krizu i zaboraviše kako se slika ili crta. Lake poteze četkicom zameniše brižljivo iscrtanim formama čistih obrisa. Odoše iz onog mesta i ostaviše jutarnje kupanje nedovršeno.[2]

Pierre-Auguste Renoir [France] (1841–1919) ~ 'Bathers', 1884-85. Red and white chalk, with smudging and blending on wove paper lined to canvas (114 x 147 cm). Morgan Library & Museum, New York, USA.

oNE!svešćivanje

[1] Priča je objavljena u 17. broju časopisa Zvezdani kolodvor (april-maj 2019.) i deo je autorskog ciklusa Problematične priče. Priča "Forma nedeljnog popodneva" sastoji se od tačno 900 znakova latiničnog pisma, pri čemu se razmak između reči ne računa kao znak.

Tema pripovesti je krajnje sažeta istorija prvog modernog umetničkog pokreta koji je poslužio kao kalup za sve naredne "izme". Ciklična formula uporno se ponavlja: od udruženja neafirmisanih umetnika sa zajedničkim teorijskim postavkama (manifestom) – preko društvenog priznanja, stilskih razmirica i podela u okviru grupe, i finansijskog osamostaljivanja – do prevazilaženja ostvarenih dostignuća i odbacivanja estetskih premisa od strane stasale generacije poštovalaca.

Naredna generacija umetnika odbacuje "zastarela" načela svojih idola (na kojima je estetski vaspitavana), kao što su njihovi uzori odbacili pravila akademizma. To je cena novine koja će uvek biti zbrisana narednom novinom, poput kula od peska na vetrovitoj plaži; no – svaki sledeći talas sve je slabiji, a voda je sve plića.

Ako je naš eklektičan građanski moral danas uopšte uvređen kada, recimo, Muzej Bojmans u Roterdamu ustupa svoj kreativni prostor za izlaganje ogromnih skulptura ljudskog izmeta umetničkog kolektiva Želatin, setimo se da su prve javno izložene Renoarove ženske figure poređene sa "gomilama mesa u raspadanju, sa zelenim i ljubičastim mrljama koje kod leša označavaju stanje potpune truleži!"

Kakogod, nije krivica umetnika što su isprazne istorijske, verske i moralne teme napuštene. Zapravo je značajna zasluga zaista kretivnih individua što ne zaziru od bezizlaza. Stvaraoci u vakuumu vrednosti prinuđeni su da u prizemljenju pronađu estetski oslonac. Nimalo prijatan zadatak, primeren samo najjačim duhovima.

Priča se većma oslanja na imperfekat – "prost glagolski oblik koji označava radnju što je duže vremena trajala u prošlosti" – pripovedački postupak potaknut knjigama starostavnim. Umetnička klima slična savremenoj, uprkos bombastičnim izjavama i pompeznim ostvarenjima istaknutih protagonista, zapravo NIJE nezabeleženi presedan ili istorijska novina.

Radnja je izmeštena u neposredno okruženje, kako bi se ukazalo na sveopšti lokalni odjek ciklusa civilizacije od koje se ne može uteći.

[2] Izvori, inspiracije, istorije, impresije, igrokazi, itd:

(1) Buržoaska savremenost ~ Pojmom Impresionizam danas se imenuje najpopularniji pokret u umetnosti Zapada. Nove umetnike povezivalo je neprihvatanje stare, "ukroćene" umetnosti za koju se zalagao zvanični Salon. Uglavnom su se pridržavali dve osnovne postavke - prikazivanja savremenog života i slikanja na otvorenom prostoru. Buduće impresioniste žiri Salona uporno je odbijao. Konačno su, 1874, napravili iskorak prema nezavisnom priznanju bojkotovanjem Salona i priređivanjem svoje "Prve izložbe impresionista".

Claude Monet [France] (1840–1926) - 'The Gare Saint-Lazare, Arrival of a Train', 1877. Oil on canvas (80 x 98 cm). Harvard Art Museums, Cambridge, Massachusetts, United States.

(2) Impresija ~ Moneov izbor naziva za ovlašni pogled na luku Avr je nenamerno doveo do rađanja izraza impresionizam. "Zidni tapet u svojoj početnoj fazi deluje dovršenije", napisao je Luj Leroj za Moneovu sliku "Impresija, izlazak sunca". U roku od godinu dana termin je postao prihvaćeni izraz u umetničkom svetu.

Pierre-Auguste Renoir [France] (1841–1919) - 'La Grenouillère', 1869. Oil on canvas (66.5 x 81 cm). Nationalmuseum, Stockholm, Sweden.

(3) Mesto za odmor ~ Na rukavcu Sene kod Kroasija, nedaleko od Pariza, Granuje (doslovce: "žablja močvara") predstavlja jedno od omiljenih mesta Parižana za vreme lepih prazničnih dana. Mone i Renoar zajedno se upućuju tamo 1869. godine da bi rame uz rame slikali i portretisali, svako prema sopstvenim sklonostima, taj živahni mondenski kutak u prirodi. Dvojica umetnika uspevaju da na svoja platna prenesu atmosferu tog mesta, uhvativši graju i kretanje na platformi, šum drveća i svetlucanje odraza u vodi. Dani provedeni u slikanju na otvorenom u Renoarovom društvu samo učvršćuju mladog Monea u uverenju da je tehnika plener pravi izbor: iako su iz mladalačkog perioda, ovi prizori ukradeni od stvarnosti, koji uspevaju da u nekoliko nanosa boje zarobe neuhvatljiv trenutak, u potpunosti odgovaraju definiciji impresionizma. [ Simona Bartolena ~ "Mone", 2012, Knjiga komerc, Beograd. ]

(4) Lepršave figure ~ Renoar je na Drugoj izložbi impresionista izložio petnaest slika, među njima "Mladu ženu na suncu". "Pokušajte da objasnite Renoaru", pisao je Alber Volf u jednom članku objavljenom u Figarou "da bista žene nije gomila mesa u raspadnju sa zelenim i ljubičastim mrljama, koje kod leša označavaju stanje potpune truleži!... Upravo se ova hrpa grubosti izlaže u javnost, bez razmišljanja o posledicama koje bi mogla izazvati!... Ove zabludele treba žaliti. Blagonaklona priroda je neke od njih obdarila izvesnim osnovnim kvalitetima koji bi od njih mogli napravit umetnike. Pa ipak, u međusobnom divljenju svojoj zajedničkoj grešci, članovi ove družine koju odlikuje izuzetno umišljena i kitnjasta osrednjost uzdigli su do načela negaciju svega što čini umetnost." Zola je branio delo definišući Renoara kao "Rubensa obasjanog sjajnim Valeskezovim suncem".

(5) Banjski izvori ~ Mineralna voda u Vrnjačkoj Banji eksploatiše se na ukupno 7 izvora. Izvor „Snežnik“ bio je poznat je još krajem XIX veka, a koristi se od 1916. godine, kada je prema nalogu jednog austrijskog oficira preuređeno izvorište. Nakon Prvog svetskog rata voda sa ovog izvora počinje da se koristi u lekovite svrhe. Izvor „Slatina“ kaptiran je 1923. godine, iako je otkriven još krajem XIX veka. 1992. godine otkriven je i izvor „Borjak“, čija voda je slabo kisela i hladna (17oC). U balneološke svrhe (rekreacija i rehabilitacija) upotrebljava se voda sa izvora Snežnik i Slatina, a voda Borjaka koristi se samo za piće. [ https://vrnjackabanjahoteli.rs/izvori/ ]

Claude Monet [France] (1840–1926) - 'Bathing at La Grenouillère', 1869. Oil on canvas (73 x 92 cm). National Gallery, London, UK.

(6) Splav ~ Etno restoran i splav „Kraljica Ibra“ nalazi se na samoj reci Ibar. U ponudi restorana su domaća jela i riblji specijaliteti. Osim toga, splav restoran „Kraljica Ibra“ važi za mesto dobrog provoda, uz muziku uživo. [ http://www.kraljevgrad.com/kraljica-ibra/ ]

(7) Polumir ~ Polumir je naseljeno mesto grada Kraljeva u Raškom okrugu. U naselju (prema popisu iz 2011. godine) živi 250 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,5 godina. Po jednom predanju je 1208. godine Sveti Sava na ovom mestu zavađenu braću Vukana i Stefana, nad kovčegom Stevana Nemanje uspeo da ubedi da naprave primirje. Njihov put se zatim nastavio niz Ibar, ka mestu Dobre Strane. Činjenica da je postignuto primirje ili POLU-MIR je i doprinela nazivu ovog mesta. Sela Cerje, Dobre Strane i deo Polumira gotovo su se ugasila. Viseći mostovi u Ibarskoj klisuri, između varošice Ušće i Kraljeva, odavno nisu za upotrebu i meštani ih prelaze na sopstvenu odgovornost. Mladi ljudi koji su njima nekad prešli na drugu obalu, više se ne vraćaju. Nema nagoveštaja da će opština popraviti dotrajale viseće mostove koji vode do usamljenih kuća na brdima i liticama u ostalim selima. [ https://sr.wikipedia.org/sr-ec/polumir ] [ http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/57/srbija-danas/1121830/siguran-most-za-siguran-opstanak.html ]

Camille Pissarro [France] (1830–1903) ~ 'The Factory at Pontoise', 1873. Oil on canvas (38 x 55 cm). Israel Museum, Jerusalem.

(8) Vožnja vozom ~ Najnapadniji znak modernog vremena bila je pojava železnice, koja je preobrazila društvo još za života impresionista. Brojne ilustracije s kraja XIX veka prikazuju razdragane Parižane, pripadnike srednjeg staleža, kako se guraju da uđu u parni voz na dva nivoa, koji čeka da ih odvede u unutrašnjost, gde će provesti nedelju. Prigradska mesta, na primer Donji Norvud, gde je Pisaro boravio 1870-71. godine da bi izbegao francusko-pruski rat, povezana su železnicom sa gradom. Na izložbi održanoj 1877. godine Mone je izložio sedam slika železničke stanice Sen Lazar. Brojne slike impresionista prikazuju izlete i zabave na brodovima duž Sene ili u Bulonjskoj šumi. Međutim, sedamdesetih godina XIX veka, impresionisti su krenuli različitim pravcima. Marina u Aržanteju, gde se Mone nastanio 1871. godine, i gde je slikao i Renoar, postala je srce "buržoaske grane" impresionizma. Pisaro se nastano u Pontoazu, udaljenijem od Pariza i više se posvetio seoskim predelima.

(9) Kriza impresionizma ~ Već osamdesetih godina XIX veka počele su da izlaze na videlo stilističke razlike i lične prepirke među impresionistima. Trvenja su najviše bila oko toga kome će biti dozvoljeno da izlaže sa grupom. Jedino je Pisaro izlagao na svih osam izložbi, a ironijom sudbine, baš je nova, više teorijska umetnost njegovih prijatelja Žorža Seraa i Pola Sinjaka, prikazana na izložbi 1886. godine, označila kraj prvobitnog impresionističkog pokreta. Na plakatu za Osmu, i poslenju, zajedničku izložbu, održanu 1886. godine, upadljivo nedostaju imena Monea i Renoara. Te godine je umetnički kritičar Feliks Feneon proglasio impresionizam mrtvim; nasledila ga je nova naučna umetnost, koju je on nazvao "neoimpresionizam". [ Džud Velton ~ "Impresionizam", 2006, Knjiga komerc, Beograd. ]

Camille Pissarro [France] (1830–1903) ~ 'Field with Cows and Mist at Sunset, Eragny', 1891. Oil on canvas (54 x 65 cm). Private collection.

(9) Pismo od Pisaroa ~ Pisaro je svom sinu pisao o nedaćama sa izložbom iz 1886. godine, koja je bila usredsređena na Seraovu "progresivnu umetnost". Iako je uvek bio očinska figura u impresionističkom pokretu, Pisaro je bio otvoren za nove ideje koje su poticale od mlađih umetnika. Između 1885. i 1890. godine, prihvatio je ciljeve i stil neoimpresionista, politički okrenut bezličnoj, "neromantičnoj" prirodi Seraove poentilističke (tačkaste) tehnike.

Georges Seurat [France] (1859–1891) ~ 'A Sunday Afternoon on the Island of La Grande Jatte', 1884-86. Oil on canvas (207.6 × 308 cm). Art Institute of Chicago, USA.

(10) Nedeljno popodne ~ Veliko platno "Nedeljno popodne na ostrvu La Gran Žat" bilo je izloženo sa drugim neoimpresionističkim slikama u posebnoj odaji na poslednjoj izložbi impresionista 1886. godine. Sera je razvio novi, svedeni način prikazivanja savremenog sveta. Doslovnom primenom naučnih teorija o boji, on je pokrio platno komplementarnim tačkicama čiste boje, čija je svrha bila da povećaju živahnost slike delimičnim mešanjem u oku posmatrača.

Pierre-Auguste Renoir [France] (1841–1919) - 'Bathers in a Forest', 1895-97. Graphite on tan wove paper, laid down on ivory Japanese paper (63.8 × 98.4 cm). Art Institute of Chicago, USA.

(11) Velike kupačice ~ Početkom osamdesetih godina XIX veka Renoar je osetio da je "došao do kraja impresionizma", te transformiše svoj stil delimično pod uticajem linearne gracioznosti klasične i renesansne umetnosti koje je upoznao tokom boravka u Italiji 1881. godine. "Započeo sam jednu veliku sliku Kupačica i ostao na njoj zarobljen četiri godine", govorio je Renoar Volaru. Ovom delu prethodio je čitav niz pripremnih studija i crteža, i taj prelaz je označio odaljavanje od hvalisave spontanosti impresionističkog slikarstva. Pisaro je sa negodovanjem o ovoj slici napisao: "Sasvim je u redu ne želeti biti miran, ali Renoar nije želeo da se bavi ničim drugim do linijom." Ovog su ga puta pre svih ostalih kritikovali oni koji su podržavali njegov impresionistički period: Renoar je optužen da je izabrao klasicizam da bi konačno postigao uspeh (kod kritike, i finansijski), da je usvojio stil koji je previše usiljen i sterilan. [ Simona Bartolena ~ "Renoar", 2012, Knjiga komerc, Beograd. ]

Edgar Degas [France] (1834–1917) ~ 'Woman seated on the edge of the bath sponging her neck', 1880. Oil on canvas (51 x 62 cm). Musée d'Orsay, Paris, France.

(12) Jutarnje kupanje ~ Edgar Dega se žustro protivio slikanju na otvorenom. Iako je uvek odbijao da bude nazvan "impresionistom", bio je privržen ideji nezavisnih izložbi i spreman da u njih uključi i nove umetnike. Dega je često bio u centru rasprava oko toga kome će biti dozvoljeno da izlaže sa grupom. Na poslednjoj zajedničkoj izložbi impresionista, osmoj po redu, održanoj 1886. godine, Dega je prikazao 15 pastela opisanih u katalogu kao "serija nagih žena, koje se kupaju, peru... oblače se ili ih drugi oblače". Jedan od pastela prikazuje ženu dok ulazi u kadu i naslovljen je "Jutarnje kupanje".

(13) Nedovršenost ~ "Ako je klasična umetnost stajala u znaku principa dovršenosti, savršenstva i harmoničnosti, moderna umetnost sve više naglašava nedovršenost dela." [ Dragan Jeremić ~ "Nedovršenost kao estetički princip", 1958; iz "Doba antiumetnosti", Kultura, Beograd. ]

 Časopis u PDF formatu (priča je na 94. str.) : { Zvezdani Kolodvor → | Scribd → | DRivE → }

Pripovedio i grafički opremio: JovAN JoNA pAvLović → Estetska inspekcija: oBNEviDELi viDoJE → Moderator: MozGoDER vELičANsTvENi → 

✓ svAkE NEDELJE TAčNo u 09H - oD 1. JANuARA 2017! →

✓ EkoNoMski EpiLoG: DoNiRAJTE BLoG @ pAyPAL.ME →

✓ A DNEvNicu čuvAJTE za pRoDAvNicu @ REDBuBBLE →

✓ pHoTocRowD FoToGRAF →  ✓ FAcEBook sTRANicA →  ✓ piNTEREsT TABLA →  

MozGoDERiNiNA pEsNičkA MiLiNA → ✓ Balada o najsrećnijem čoveku →  ✓ Iskušenja instant iskupljenja →  ✓ Rodbinska konspirologija → 

[forrestdumb]

"BLAŽ IRŠIĆ rođen je 10.09.1983. u Novom Mestu, Slovenija. Tito je bio već mrtav, jebi ga. Živi u selu sa 87 stanovnika, s nekima se ne razume ponajbolje. Nekada je bio košarkaš koji je obećavao, kasnije panker koji je obećavao nešto manje, a završio je kao potpuno neperspektivan profesor biologije. U slobodno vreme obrezuje drveće i piše poeziju. Uskoro objavljuje knjigu Poezija za avtomehanike."

ISUS I RASIZAM

„Gde si Isuse, ti belo đubre?“

LIŠĆE U VRTU

Ljubav…

Poblesaviš,

ližeš pičku,

umoriš se,

odblesaviš,

raspadneš,

zakolješ prasence,

nedostaje ti,

pograbiš lišće u vrtu,

zaboraviš

i opet si na početku.

Dobri stari kandidat za predsednika opštine Vrhnika.

PTICA

Video sam pticu bez desne noge.

I ptice imaju svoje probleme.

Ako me neko bude pitao: „Jesi li nekad video pticu bez desne noge?“

Reći ću: „Jesam“.

GENI

Nadam se da neće piti na mene

i da će pušiti kurac na tebe.

UBITI ČOVJEKA NA SAMRTNOJ POSTELJI

Razbiti vitrinu sa francuskim sirevima,

divljati, iskašljavati krv,

probude se ljubavnici na medenim mjesecima,

probude se žene alkoholičara.

Živjeti na rubu nervnog sloma,

zuriti u ponor, mrmljati slova, uzdahe, fašističke parole,

nacrtati bubamaru,

visjeti kao mjesec na nebu,

kao rupčić kojim si obrišeš spermu sa bedara,

biti u ćuzi, no nigdje ne opaziti Bavčara,

zagrliti,

onako bez trljanja, bez erekcije.

Moj veliki pas je pojeo tvojeg malog psa.

Cmizdrio si kao velika pička.

Izmisliti priču,

ubiti par minuta,

završiti u smeću, baš kao sve što kupimo.

Sanjariti,

zamišljati da nema sunca.

"Dođi, kod Hansa ližemo tripove!"

Zaljubiti se,

drhtati od straha,

od ljubomore usrati gaće,

jesti rat

- proliti svoju pišljivu krv,

umrijeti mlad, zbunjen, lud -

ili se sto godina nalijevati kefirom?

Što je nama sjever, Austrijancima je jug.

Ubiti čovjeka na samrtnoj postelji,

poslati svoj život u kurac,

to je ono što malo tko napravi sa stilom.

***

PLES U TAMI

2017.

Susjed ima sveti gral,

i Nijemci su opet u finalu.

Kruh, mlijeko, misionarska poza,

četvrtak.

Žena u mračnoj sobi krešti da će se ubiti,

nedostaju mi galebovi.

Bio sam izgubljen, i još uvijek sam.

"Bože, ti se nikad nisi usrao na diksiju"

Prljave vreće vise nada mnom

kao stari umorni trbusi.

Imao dvije glave, crven kljun,

bio glup

kao grb

koji svi prisvajaju.

"Bože, prebili smo ti sina,

a sada smo na pravom putu da istrijebimo kanadsku gusku."

Utorak je prošao,

utorci uvijek prođu.

I ja točno znam

gdje ću večeras spavati.

Rainer Maria Rilke je došao u posjetu.

"Kako otjerati Nijemca?" pomislio sam.

Nisam otvorio vrata.

Ponekad između očaja, predaje i pobjede ne postoji nikakva razlika.

BLAŽ IRŠIČ

[mentalnahigijena]

Ruska pravoslavna crkva šalje svoju drugu najmoćniju figuru na niže rangiranje u inostranstvu LONDON (Rojters) - Ruska pravoslavna crkva zbacila je svog drugog najmoćnijeg episkopa sa dužnosti zaduženog za spoljne odnose i poslala ga u Budimpeštu, što je iznenadna odluka koja ukazuje na neslaganje u vrhu Moskovske patrijaršije oko rata u Ukrajini. Sveti sinod, koji se sastao u utorak u Danilovskom manastiru iz 13. vjeka u Moskvi sa bjelim zidovima, doneo je dekret da smeni mitropolita Ilariona sa mjesta predsednika Odeljenja za spoljne crkvene odnose Moskovske patrijaršije. Sinod je raspravljao o Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi Moskovske patrijaršije, koju kao vođu slovenskog pravoslavlja osporava suparnička autokefalna Ukrajinska pravoslavna crkva pod kijevskom mitropolitom. Više od 700 riječi u zapisniku sa sastanka, Sinod je dekretom razriješio Ilariona dužnosti šefa vanjskih poslova, stalnog člana Sinoda i rektora Instituta za postdiplomske studije „Sveti Ćirilo i Metodije“. „Određuje se da episkop Ilarion, mitropolit volokolamski, bude administrator Budimpeštansko-ugarske eparhije, mitropolit budimpeštanski i ugarski“, navodi se u zapisniku. Crkva nije odgovorila na Reutersov zahtjev za objašnjenje iznenadnog odlaska Ilariona, koji je doktorirao na Oksfordskom univerzitetu i smatran je potencijalnim nasljednikom patrijarha moskovskog i cijele Rusije Kirila. Ilarion (55) je na sastanku Sinoda održao prezentaciju o posjeti koju su on i patrijarh Kiril obavili Mađarskoj, uključujući razgovore sa Rimokatoličkom crkvom, navodi se u zapisniku. Ilariona, koji ima 55 godina i 13 godina je bio šef vanjskih poslova, zamijenit će mitropolit Antonije (37). "Predsjedavajući Odjeljenja za vanjske poslove crkvene odnose i stalni član Svetog sinoda Ruske pravoslavne crkve, sa titulom volokolamski, biće episkop Antonije", navodi se u zapisniku. Ruska pravoslavna crkva je daleko najveća crkva u istočnoj pravoslavnoj zajednici, koja se razdvojila sa zapadnim hrišćanstvom u Velikom raskolu 1054. Danas ima oko 100 miliona sljedbenika unutar Rusije i više izvan nje. Ali invazija na Ukrajinu 24. februara podijelila je dvije najveće slavenske kongregacije i doprinijela rastućem sporu unutar slovenskog pravoslavnog hršćanstva koji seže više od hiljadu godina do samih korijena Rusije i Ukrajine. Kremlj kaže da se bori protiv "specijalne vojne operacije" za odbranu govornika ruskog u istočnoj Ukrajini i to predstavlja sukobom sa "apsolutističkim" Zapadom na čelu sa Sjedinjenim Državama koji želi da uništi Rusiju i njenu kulturu. Kijev i njegovi zapadni pristalice primjećuju da su mnogi ljudi koji govore ruski pobjegli od ruske invazije, za koju kažu da je otimanje zemlje u imperijalnom stilu koje je dalo najveći poticaj ukrajinskom nacionalizmu u jednom vijeku. Kiril, bliski saveznik predsjednika Vladimira Putina, vidi rat kao bedem protiv Zapada koji opisuje kao dekadentnog, iako je govorio o bolu sukoba jer je njegovo stado na obje strane. Kako su mnogi Ukrajinci nastojali da odbace rusku dominaciju nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Kijevska pravoslavna crkva Ukrajine dobila je autokefalnost od Konstantinopolja, koji nadgleda većinu modernih pravoslavnih crkava, što je izazvalo neslogu s Moskvom koja je smatra uzurpatorom. Nakon dolaska hrišćanstva na slovenske zemlje u 9. i 10. vijeku, Kijev je imao svoju mitropoliju, ali je 1685. godine pod carem Petrom Velikim bio potčinjen Ruskoj crkvi.

[zanimljivaekonomija]

Anketa “Lagune”

Pisci odgovraju: Šta čitate ovih dana?

Mirjana Bobić Mojsilović je kod kuće vrlo aktivna

U samoizolaciji se ne dosađujem. Iako je strašno sve ovo što se događa celom svetu, ima ipak neke male sreće u svemu – u sveopštoj epidemiji usamljenosti, kojoj je svet izložen već godinama, ova prinudna usamljenost na neki način vratila je ljude jedne drugima, i sebi samima. Malo tišine nije naodmet…A čovek, u ovim okolnostima, ako se ne prepusti demonu dosade, ne može da bude usamljen. Kada smo izloženi tolikim spoljašnjim ograničenjima, uključujući i ograničenje kretanja, onda onome ko ima biblioteku ove pošasti ne mogu ništa.Na početku, beše reč, ali i na kraju je – reč.Knjige mogu da nas spasu od mnogo čega. Prvo, samo uz knjigu možemo da dobijemo poruku da nam životi nisu bezvredni, da mi nismo bezvredni. Samo uz knjigu možemo da putujemo kroz vreme i prostor, i ništa kao dobra knjiga ne može da nas inspiriše da nešto napravimo od vlastitog života. Da bolje vidimo svet, i sebe u svetu. Da se suočimo sa sopstvenom majušnošću i veličanstvenošću. Drugo, uz knjigu možemo da imamo fenomenalno društvo.Meni je možda lakše, jer ja upravo sedim i radim na novom romanu.Ali divno je što mi je pre neki dan izašao roman „Ono sve što znaš o meni“. Eto, preporučujem da se družite sa Nađom, Jelenom, Unom i Anom, glumicama koje liče na nas, i koje čekaju, kao i svi mi, samo tu jednu jedinu dobru rečenicu, sa kojom sve dobija drugačije značenje.Ili čitajte „Glad“, jer to je priča o najvećoj od svih zabluda – da je velika sreća u vezi sa velikim novcem.Ili bilo koji od mojih romana. Ili čitajte moje pesme, evo, ja učim napamet poeziju, dobro je za mozak.U međuvremenu, iskrojiću jednu košulju, skratiću jednu haljinu, nanizaću perle.

I to je to. Mali život.

Mirjana Bobić Mojsilović

Jelena Bačić Alimpić piše i čita

Ovih dana sam uglavnom u samoizolaciji, ali ne zbog novonastale situacije sa korona virusom, već zbog novog rukopisa koji pišem već nekoliko meseci. Dane i noći provodim u svojoj kućici na brdu i pišem. Televiziju ne gledam, a o situaciji kod nas i u svetu se informišem putem novinskih internet portala. Kada ne pišem, odgovaram na mejlove, čujem se sa porodicom i prijateljima i čitam... Trenutno čitam roman Džona Irvinga „Tuđa pravila“. Od kada sam pre petnaestak godina pročitala njegov prvi roman preveden na srpski jezik „Svet po Garpu“, naprosto sam se zaljubila u ovog pisca. Nakon toga je usledila ništa manje dobra knjiga „Molitva za Ovena Minija“, i naposletku „Tuđa pravila“.

Radnja ovog romana se odvija u seoskim krajevima Engleske u prvoj polovini dvadesetog veka. Kao ljubitelj romana epohe, uživam u mnoštvu Irvingovih likova od kojih se svakako izdvajaju dva ključna muška lika, doktor Vilbur Larč, upravnik sirotišta u Sent Klaudsu i njegov štićenik, siroče, Homer Vels. Neobične sudbine, izuzetno psihološki iznijansirani likovi, veština Irvingovog pripovedanja svakako jesu vredni čitalačke pažnje. Ipak, svima onima koji bi želeli da se upoznaju sa Irvingovim književnim opusom, a to još nisu učinili, toplo preporučujem da prvo pročitaju njegov roman „Svet po Garpu“. Takođe, svima koji ne znaju šta bi radili u dokolici, predlažem da urone u čudesni svet knjiga. Ja nastavljam da pišem, te se nadam da će početkom juna meseca, ako sve bude išlo po planu, pred čitaoce izaći i moj novi, deseti roman koji za mene, dok ga stvaram predstavlja pravi izazov i istinsko uživanje.

Do tada, svima želim dobro zdravlje i od srca pozdravljam sve Lagunine čitaoce.

Jelena Bačić Alimpić.

 Vanja Bulić: Završavam knjigu na Zlatiboru

Zlatibor je moja zlatna destinacija, pa i u ovo vreme vladavine korona virusa. Sa suprugom Sladjanom sam došao u našu malu, bajkovitu kuću, koju sa puno ljubavi gradili moji roditelji sedamdesetih godina prošlog veka. Tu sam napisao svoj prvi roman „Tunel – lepa sela lepo gore“, a tu se rodio i Novak Ivanović, glavni junak mojih sedam romana. Na terasi sam pisao „Simeonov pečat“, stvarajući Novakov lik. Udisao sam miris zlatiborskih borova i taj miris preneo u knjigu, ali kao miris kiparisa, četinara posadjenih ispred glavnog hrama u Hilandaru.

Svaki od narednih romana sam, bar delom, napisao na Zlatiboru, izlovan od civilizacije sa isključenim telefonom. I sada pišem na Zlatiboru, ali sa uključenim telefonom, jer sam u stalnoj komunikaciji sa prijateljima, blizancima Ivanom i Ognjenom u Beogradu, i najstarijim sinom Dušanom i njegovom Jasminom, odbeglim u Suboticu da bi moj unuk Todor mogao da trči i vozi bicikl po dvorištu. U Beogradu su ceo dan provodili u stanu na sedmom spratu.

Upravo završavam osmi roman u kome je glavni junak Novak Ivanović. Ostala su još dva poglavlja. Roman nosi naziv „Savin osvetnik“. To je priča o dva prijatelja i devojci u koju su obojica zaljubljeni. Inače, sve troje su bili članovi Streličarskog kluba „Sveti Sava“, koji se nalazi na Adi Ciganliji. Rat devedesetih godina je rastavio trojku: Radmilo i Dragomir su otišli u rat, a Sofija je ostala u Beogradu...

Roman počinje ubistvom jednog ministra u zgradi vlade. Ubica je iz razrušenog Generalštaba uz pomoć sajle izbačene iz samostrela prešao na krov zgrade vlade, razbio prozor i samostrelom ubio ministra. Narednog dana u isto vreme na isti način, ubijen je jeromonah Arkadije u svom, neprimereno velikom i bogatom dvorcu u avalskoj šumi. Ko je ubica i šta povezuje jednog ministra i jednog jeromonaha? Novak, njegova koleginica Muška, privatni detektiv Obrad i suspendovani inspektopr policije, Perić, zajedno kreću protiv nastojanja vlasti da zataška slučaj...

Razrešenje se nalazi u poslednje dva poglavlja koja upravo pišem.

Vanja Bulić

[covjek-casopis]

kratka priča MARIJE LEKO:

RIJEKA

On ti je samo tako sjedio pored peći, pušio jednu za drugom, gledao u vatru i čekao da padne mrak... On, taj moj prvi muž. Ja sam ti se k'o dijete udala za njega, šta sam imala, osamnajst ako. Pokojna majka je govorila: nemoj, sine, gdje ćeš u tu sirotinju...

Čim bi zanoćilo, skočio bi na mene, Onako, srušio me na pod i udri, cijelu noć. Ujutro opet isto; žarač u jednoj, cigara u drugoj i gledaj u vatru.

Nakon mjesec dana, pokojna došla po mene. Marš kući, curo, rekla je. A šta ću ti ja nego opanke na noge i ljumaj nazad. Negdje na pola puta otrgla je šibu i do kuće me nije prestala tući. E, dabogda crkla što sam tebe rodila! Bolje bi mi bilo da sam te udavila k'o pašče čim si iz mene ispala!, urlala je cijelim putem.

Blato do koljena, zima stisla, snijeg pada oka ne možeš otvorit', a nas dvije prolazimo kroz selo. Ona kune, ne prestaje. Ja pognute glave hodam ispred nje, ruke mi poplavile od vjetra i šibe, tankog vrbovog pruta, boli k'o nožem da me siječe. Jedan za drugim, otvaraju se prozori, a komšinice nalakćene na okvir, gledaju, sve klimaju glavama i cokću...

Ulazi, zareži stara kad smo stigle do kuće. E sad me slušaj, curo.

Jesam li ti lijepo rekla - nemoj sirotinju. Pa znaš ti gdje su Lisičari, eeeeejjjjj... A ti nađe tu budalu da te jebaje po cijelu noć! Šta me gledaš?! Misliš da ne znam, je li?! Cijelo selo nam se smije, jadan li ti ćaća! Eno ga tamo, samo uzdiše i kuka... Di baš na nas takva sramota, jeb'o te sveti Pantelija, da te jeb'o! O, da ti jebem dan kad žensko rodi! Boga moli da ti nije dijete napravio jer nazad ne ideš jesi l' čula?

Bacit ćemo ga u Unu i nikom ništa, kažem.

Gleda me, kosa joj strši ispod marame, s nje se cijedi snijeg. Diže ruke na koljena, kratko ih protrlja, prinosi licu, otare oči. Kratka tišina. Coktanje.

Pametnija si nego što sam mislila, promrsi. Diže se, prilazi kredencu, uzima i otvara limenu kutiju, vadi hljeb i sir.

Jesi l' gladna, pita dok ga lomi i komadiće umače u sol. Žvače sporo, otkida komad sira, trpa i njega u usta. Vatra pucketa, krupne pahulje udaraju u napuklo okno. Iz susjedne sobe čuje se teško disanje isprekidano sitnim jaucima i mrmljanjem.

Jesam, odgovaram. Pruža mi kruh i sir, žvačem i gutam zajedno sa suzama.

Sutra dolazi jedan čovjek razgovorit se s tobom. Kaže da ima neki posao, tamo dolje u Slavoniji. Vukovar, meni se čini. Kaže da će te pošteno platit, nema šta da brineš. Fin čovjek, ima svoju menzu, tamo jedu ovi radnici iz Borova, iz tvornice. Plaću ćeš slat nama, spavaš u kuhinji, kaže on da tamo ima neku sobicu, šta ti ja znam. Jedeš u menzi, šta će ti više? Bolje i to nego da ti ono pašče nareda djece pa da ni ti ni oni nemate šta jesti...

Duboko uzdahne, klima glavom.

Vjetar ruši pepeo u odžaku, stari kašljuca.

Dijete sam rodila k'o da i nisam. Štene moje... Kratko je zakmečao, zamahao ručicama. Umotala sam ga u bijeli stolnjak i stavila u kutiju. Kutiju sam pokrila vrećama od krumpira i odnijela u sobicu. Navečer, kad sam završila s poslom (trebalo je napraviti normu, sjećam se kad sam tek došla, cijeli hljebac rezala sam na tri kriške. Hamzo, moj pokojni šef, rekao je - e, curo moja, kriške moraju bit nokat tanke, ne radi se to tako. Za tri dana već sam od jedne štruce rezala trideset komada.), išla sam vidjet što je s djetetom. Mali je bio plav. Protresla sam ga, najprije nježno, kao da ga nunam, a onda jače. Ništa. Vratila sam ga u kutiju, pokrila onim stolnjakom i vrećama. Kutiju sam zavezala špagom.

E, sine moj... Da ti znaš kol'ki je Dunav. Kad je bio rat, one ljude šta su ubili, sve su u Dunav bacili. Nijedan nije isplivao. Kažu da dunavski som može cijelog čovjeka progutat. Sjećam se kad bi se, dole u bašči, najeli prezrelih dudova pa bi ih deda brao k'o kukuruz. Napiju se, mrcine, samo se okrenu na leđa... Kresneš ih veslom po glavi, ni ne znaju šta ih je snašlo... Nije Dunav k'o Una, Unu pregaziš.

Nisam se bojala da će me netko vidjeti, padala je kiša, bilo je mračno. Kutiju sam nosila držeći je za špagu, kao da nosim kolače ili prasetinu. Bila je lagana. Samo me strah bilo da se kutija ne razmoči od kiše, da ne pukne, da mali ne ispadne, šta ću onda s njim ako ispadne?

Uprljat će se stolnjak, blato je, šta će reći šef... Pokojni Hamzo ti je bio čist, na sve je pazio. Ne d'o bog da je kecelja na tebi bila prljava, a kamoli stolnjak. Odma' reže plaću.

Kad sam stigla do rijeke, kiša je već prestala. Dunav je smrdio k'o kečiga, znaš onu čudnu ribu s dugačkim nosom? E.

Ako ga bacim zajedno s kutijom, bojim se da ne otpluta pa zapne u šiblje. Ako ga izvadim iz kutije i bacim, lagan je, mog'o bi isplivat. Šta da radim, mislim si ja tako, jadna. I sjetim ti se.

Pričaju da su cigani čergari, oni što su kampirali uz rijeku, mrtvom djetetu (puno ih je umiralo od zime, bolesti ili batina, nije ni'ko ni gled'o ni broj'o) zavezali kamen za nogu, kad ga bace u vodu, da potone do dna. Izvučem ja jedan kamen na kojeg je bio naslonjen čamac i onom špagom zavežem ga malom za ruku. A rukica k'o čačkalica, tanka, tanka... Valjda ni on nije jeo ništa kad ni ja nisam mogla. Ono đubre brojalo svaku veknu hljeba, svaki komad mesa, jebem mu mater. E, nemo'š jesti džabe! Prvo napravi svoje, curo, daj ljudima nji'ovo pa onda... Šta ostane!

Bacila sam ga što sam dalje mogla. Skoro ode i ja za njim, boga mi. Sklisko sve, od kiše. Čulo se samo 'buć' i onda tišina. Pokupila sam one vreće i stolnjak, stajala još malo tamo, gledala u vodu. Opet je počela kiša. Popela sam se polako uz nasip i krenula nazad.

______________________________

MARIJA LEKO (Vukovar, 1981.), iz zbirke kratkih priča "Bez vrata, bez kucanja /novi hrvatski prozaici/", priredili Andrea Milanko i Robert Perišić, 2012.

[duskomijatovic]

Odbrana manastira Ostrog - herojstvo vojvode Baje Stanišića

Mnogo tekstova je napisano o Manastiru Ostrog,ali se malo toga zna o pokušajima da se Manastir uništi,a ovom prilikom ću pisati o napadu na Manastir koji se odigrao 1943.godine,kao i o besmrtnim herojima koji su izginuli braneći Ostrog,a koje je predvodio srpski vitez,pukovnik Bajo Stanišić,vojnička legenda i legenda otpora crnogorskih četnika i borbe protiv okupatora.

Bajo Stanišić je rođen 1890. u Vinićima.Završio je Osnovnu školu u Barama Šumanovića,a zatim je upisao podoficirsku školu i 1907. je završio.Bio je učesnik oba Balkanska rata i komandir Vinićke čete.Takođe je učesnik Prvog svetskog rata,gde je kao oficir zarobljen i interniran u logor u kojem j ostao do kraja.Po povratku iz logora je kao aktivni oficir službovao u Beogradu,Mariboru,Trebinju i Bileći.

Sa neskrivenim ponosom vam dragi čitaoci pišem o junaku,koji je u aprilskom ratu i slomu vojske Kraljevine Jugoslavije,jedini oficir koji je sa vojskom kojom je komandovao pod borbom napredovao ka Skadru u vojnim operacijama. U to doba je bio komandir 38.Kraljevskog puka Jugoslovenske vojske,nije priznao kapitulaciju i jedini je oficir koji je u borbi išao napred osvajajući teritoriju. Zbog svoje izuzetne hrabrosti pukovnik Stanišić je izabran u ustanički Vrhovni štab,koji je mahom bio sačinjen od komunista i koji je pripremao ustanak protiv okupatora.Međutim,uvidevši da pripadnici te vojske ubijaju neistomišljenike i da se sprema građanski rat u zemlji,pukovnik Stanišić ubrzo napušta "ustanike",stavlja kokardu na kapu i formira četničku formaciju kojoj postaje komandant.Postalo mu je potpuno jasno da mora da štiti običan narod koji trpi "crveni teror",završava u jamama i "Pasjim grobljima" i da ne sme da izda veru,Otadžbinu i Kralja.Formirao je četničku Vrhovnu komandu kojim su rukovodili on i đeneral Blažo Đukanović i za njeno sedište je izabran Manastir Ostrog,odakle su nameravali da organizuju dalje akcije u cilju zaštite naroda.Računajući da su tu sigurni,sa sobom su poveli samo tridesetak četnika.Splet daljih tragičnih događaja,odredio je i njihovu sudbinu.Kapitulaciju Italije,dolazak nemačke vojske u Crnu Goru i napad partizana na Manastir,nisu mogli da predvide. Vrhovni partizanski štab je dao naredbu Petoj proleterskoj crnogorskoj brigadi da napadne Manastir Ostrog i ona je 13.oktobra 1943.potpuno neopaženo prišla Manastiru,napala na njega artiljerijom,a malobrojni četnici su prihvatili borbu,štiteći sveti Manastir.Da zlo bude veće,pukovnik Stanišić nije poslao svog kurira da javi četničkom čelniku Jakovu Jovoviću da je Ostrog napadnut i da je Vrhovna komanda u opasnosti.Pukovnik Stanišić se nadao da će brzo da se čuje za napad i da će im četnici priteći u pomoć.Međutim,od toga nije bilo ništa,zato što Jakov Jovović iz nepoznatih razloga nije poslao pomoć.Čak su i Nemci koji su se kretali ka Danilovgradu,artiljerijom napali na Ostrog.Videvši da od pomoći nema ništa,a da ljudi ginu,nakon četvorodnevne borbe počinju pregovori o predaji,na poziv partizana i uz njihovo obećanje da se zarobljenicima neće ništa desiti.Veći broj četnika,na čelu sa đeneralon Đukanovićem odlučuje da se preda,a pukovnik Stanišić se partizanima obraća rečima:"Ja se na uže komunističke časne reči ne spuštam.Nije glava vrbovina grana,ne dam vam je danas bez megdana" te ostaje sa svoja tri sinovca,Milinkom,Borom i Vojom,hvata se mitraljeza,a njima naređuje da beže stazom.Međutim,mladići od kojih je najstariji Vojo imao tek dvadeset i šest godina,odbijaju naređenje i ostaju sa svojim stricem ne želeći da ga ostave.Đenerala Đukanovića i četnike koji su poverovali u časnu reč i krenuli da se predaju,odmah vezuju telefonskim kablom i ubijaju na lic mesta,bacaju u jamu i zatrpavaju je kamenjem,a kasnije je tu napravljen javni klozet.Uvidevši da Baja nema među onima koje su bacili u jamu,partizani uz pesmu prilaze Ostrogu da provere da li je pukovnik Stnišić živ. Ostavši sa svoja tri sokola,pukovnik Stanišić ih uz poklič:"Da ginemo muški kako valja,za Krst časni,slobodu i Kralja" ,zasipa partizane rafalima iz svog mitaljeza,nanevši im velike gubitke i borba je trajala sve dok su imali municije.Zadnjim mecima,sinovci,Bajini sokolovi su se oprostili od svog strica i pucali sebi u slepoočnice,ne želeći da padnu živi u ruke partizanima,a pukovnik Stanišić je izašao napolje sa mitraljezom i uz povik "Evo Baje,ljudske kukavice", opalio poslednji rafal,pre nego što je pao smrtno pogođen ispred Manastira Ostrog.Njegovo mrtvo junačko telo su izmrcvarili i bacili niz litice. Tekst koji sam napisao je jedna od istorijskih istina koje su decenijama bile sakrivane, a braniocima Ostroga neka je vječnaja pamjat!

[crnagorakraljevina]

Boka kotorska u 18. vijeku Područje Boke bilo je od 1420. godine, zajedno sa dijelom današnjeg Crnogorskog i Albanskog primorja, sastavni dio mletačkih istočnojadranskih stečevina okupljenih u teritorijalno-upravnu jedinicu nazvanu Albania Veneta. Pokrajinom je upravljao Providur (od 1684. godine i vanredni providur) sa sjedištem u Kotoru. Iako je imao vojno-političku, sudsku i upravnu vlast, odgovarao je generalnom providuru u Zadru, a u nekim pitanjima direktno mletačkome duždu i senatu. U Budvi je vlast upravljao Podestà, a na čelu Herceg Novoga (nakon mletačkoga osvajanja 1687. godine) bio je Providur. Gotovo četiri vijeka duga mletačka prisutnost na istočno jadranskoj obali poklapala se i sa stalnom osmanskom prisutnošću u zaleđu te su vojno-političke scene već od 15. vijeka karakterizirali vojni sukobi, politička nestabilnost kao i stalne promjene granica. Prodori Osmanlija iz Hercegovine rezultirali su zauzimanjem Herceg Novoga i Risna 1482. – 1483. te desetak godina kasnije i Grblja, dok je na samom jugu osmanska vojska 1571. godine osvojila Bar i Ulcinj. Granice mletačkih posjeda od 16. do druge polovice 17. vijeka u Boki bile su svedene na usko priobalje, koje je išlo linijom razgraničenja Oštro – Verige – Perast, a obuhvatalo je Kotor i Dobrotu, poluotok Vrmac sa mjestima Prčanj, Stoliv, Lastva, Tivat i Bogdašići, poluotok Lušticu te Budvu i područje Paštrovića na jugoistoku. I unutar samog bokeljskoga zaliva granica nije bila jedinstvena već su se na pojedinim dijelovima mjestimično izmjenjivali mletački i osmanski posjedi.

Drugu polovini 17. vijeka u Boki karakterišu ratna događanja vezana uz Kandijski (1645. – 1669.) i Morejski rat (1684. – 1699.). Glavni bojevi mletačko-osmanskih nije se vodila na prostoru Boke, u Kandijskom ratu navedeno je područje u nekoliko navrata stradalo u vojnim akcijama (neuspješne osmanske opsade Perasta 1654. i Kotora 1657. godine). Ratna zbivanja vezana uz Morejski rat, kao i događaji koji su uslijedili nakon njega predstavljaju svojevrsnu prekretnicu u političkoj, vojnoj i privrednoj prošlosti Boke. Iako se glavnina ratnih operacija vodila na ratišta duž Sredozemlja (osnovno na Levantu i Peloponezu), za opstanak mletačkih stečevina bili su važni i ratni događaji u Boki. Naime, rascjepkanost tamošnjeg teritorija, odvojenost od mletačkih posjeda u Dalmaciji te stalna opasnost iz zaleđa, kočili su privrednu i trgovačku razvoj Mletačke Republike. Jedan od glavnih ciljeva vojnih operacija bio zaokruživanje tamošnjih mletačkih posjeda u jednu cjelinu. Iako su Osmanlije pokušavali ugroziti Mlečane i opsjedali su brojna bokeljska mjesta (1685. napali su Perast; 1686. Sveti Stefan, Lastvu i Budvu), najznačajniji događaji Morejskoga rata bili su mletačko zauzimanje Risna 1684. i Herceg Novoga 1687. godine. Mirovnim ugovorom u Srijemskim Karlovcima 1699. te kasnijim razgraničenjima (linea Grimani) u sastav Serenissime došli su Herceg Novi i Risan te sjeverozapadni dio bokeljskoga priobalja. Zaokruživanjem mletačkim stečevina u Boki stvoren je osnovni preduvjet za daljnji privredni i društveni razvoj toga područja koji će, kako ćemo vidjeti, svoj vrhunac postići u 18. vijeku. Jedna od posljedica ratnih sukoba bila su učestala migracijska kretanja, osnovna ona iz zaleđa na obalu. Ona su bila uslovljena nepovoljnim ratnim i privrednim prilikama, Najveća su migracijska kretanja bila vezana uz Herceg Novi i Risan gdje je stanovništvo naseljavalo napuštene muslimanske kuće, a situacija se pogoršala nakon 1699. godine, kada na mletački prostor oko Herceg Novoga useljava stanovništvo sa područja koja su Mlečani zauzeli u ratu, ali su mirovnim razgraničenjima ponovno vraćeni Osmanlijama. Za čuvanje pograničnih područja prema teritorijima osmanske vlasti uspostavljena je posebna funkcija Sopraintendanta. To su bili vrsni vojnici iz uglednih porodica, a u više je slučajeva spomenuta funkcija bila nasljedna. Njihova služba upisana je na graničnom području Herceg Novoga, prostoru Maina, Pobora i Braića u okolici Budve te na području pet sela u okolici Tivta.

[awesomepythagoras]

Dan pobede nad fašizmom ili Dan Evrope

Dan pobede nad fašizmom ili Dan Evrope

Koliko da se podsetimo: ubrzani slom Nemačke je započeo posle bitke kod Kurska,poslednje nade da se koliko- toliko može zadržati neumitna propast Nemačke. Sovjetska vojska je na sebe preuzela ulogu osvetnika za Moskvu, Sevastopolj, Staljingrad i veliki broj pobijenih u protekle tri godine. Zato je to za Sovjetski Savez bio SVETI RAT….To je već bilo pitanje časti.

Nemački predstavnici su dva puta…

[66rentacar]

List of the Top 10 Beaches in Europe List of the Top 10 Beaches in Europe List of ☀☀☀ TOP 10 ☀☀☀ Best Beaches of Europe which can change your mood from worst to bad, real quick. Beaches are the best part of Europe, if you love to enjoy beautiful water and scenes. List of the Top 10 Beaches in Europe.