#stalnoistagreska

[stalno-ista-greska]

jednom davno sam ti rekla da ne znam kako je neko mogao pustiti muškarca kao što si ti. sada znam.

[stalno-ista-greska]

@slatko.od.ruze

[stalno-ista-greska]

Je l' se sjećaš kad smo se dogovorili da ćemo zajedno po prvi put otići u Italiju? Kada se večeras vratiš u hotel sa nekim drugim ljudima, bar mi javi je li u Trstu zaista kafa tako dobra, ili je i to još jedan lažni mit kao ono tvoje "Volim te"?

[stalno-ista-greska]

Sarajevo

35mm

🤍

[stalno-ista-greska]

Nikada mi nije bilo teško boriti se u ljubavi. Problem nastaje kada shvatiš da si u toj borbi sa diverzantom.

[stalno-ista-greska]

[stalno-ista-greska]

umrlo je ljeto i u kovčegu sa njim sahranjene su sve tajne slučajne ljubavi

[stalno-ista-greska]

Znam da ćemo se sresti.

U svim onim nedostajanjima.

Bolu u grudima.

U prazninama.

Moramo.

Predugo te viđam među prolaznicima.

U tramvajima.

U svim tim tuđim rečima i očima.

Zaboravljam te.

I to me užasava.

Ne mogu više da pozdravljam sećanja.

Otežala su.

Dušu ne mogu da rastavim i presložim.

Isparićeš mi iz grudi, ako je otvorim.

Prestaću da dišem i hodam.

Pa nikada neću stići tamo gde se čekamo.

- Dragana Marković

[stalno-ista-greska]

Dođi,

da ti rukama kažem

koliko si mi nedostajao.

A iz pogleda sam zaključi

da ne treba nikada

da se rastanemo.

[stalno-ista-greska]

Ove noći

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,

Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.

Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam i ja nju volio.

Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.

I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.

Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.

Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.

Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.

Njen glas. Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.

Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,

Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,

I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

Pablo Neruda

[stalno-ista-greska]

A year before his death, Franz Kafka had a very unusual experience. Strolling through the Steglitz park in Berlin, he found a girl crying heartbroken: she had lost her doll. Kafka offered to help look for the doll and prepared to meet her the next day at the same place. Unable to find the doll, he composed a letter "written" by the doll and read it when they met again:

- "Please do not cry, I have gone on a trip to see the world. I'm going to write to you about my adventures ..."

This was the beginning of many letters. When he and the girl met, he read these carefully composed letters of imaginary adventures about the beloved doll. The girl was comforted. When the meetings came to an end, Kafka gave her a doll. She obviously looked different from the original doll. An attached letter explained:

- "My trips they have changed me ...'

Many years later, the now grown-up girl found a letter tucked into an unnoticed crack inside her wrist. In short, it said:

"Every thing you love is very likely to be lost, but in the end, love will return in a different way."

© Artworks by Marlene López

[stalno-ista-greska]

Dodir

Noćas me u snu tače neka ruka,

Ne znam koja,

Sasvim kratko,

Samo večnost do tri dok izbroja.

I od tog dodira dođe do spoja

Mene i nekog zvezdanog sveta –

Ne znam sa kojom od bezbroja

Maglina, zvezda i planeta,

Sa kojom od duga.

Samo nijednoga nebeskog sloja,

Nijednog kruga,

Ne mogoh se setiti kad se prenuh –

Sem one ruke

Zaboravih sve u trenu.

Desanka Maksimović

[stalno-ista-greska]

Sve te je vodilo k meni

Sve te vodilo k meni

iz daljine, iz mraka

sve te vodilo k meni

već od prvih koraka.

Mada ništa nisi rekla,

ja sam znao, ja sam znao

iz tih kretnji i porijekla

sve je isto, sve je kao.

Sve te vodilo k meni

sve što rode samoće

mala primorska mjesta

isti pisci i ploče.

Kad te baci kao lađu

noćni val do moga praga

nije bilo teško znati

da mi moraš biti draga.

Sve te vodilo k meni

tvoje oči i usta

tvoje ljubavi mrtve

moja loša iskustva.

Mi smo bili na početku

istim vinom opijeni

i kad si išla krivim putem

sve te je vodilo k meni.

Arsen Dedić

[stalno-ista-greska]

A šta ako čovjek zaista voli samo jednom u životu?

[stalno-ista-greska]

Opomena

Čuj, reći ću ti svoju tajnu:

ne ostavljaj me nikad samu

kad neko svira.

Mogu mi se učiniti

duboke i meke oči

neke sasvim obične.

Može mi se učiniti

da tonem u zvuke,

pa ću ruke svakom pružiti.

Može mi se učiniti

lepo i lako voleti kratko

za jedan dan.

Ili mogu kom reći

u tome času čudesno sjajnu

predragu mi tajnu koliko te volim.

O, ne ostavljaj me

nikad samu kad neko svira.

Učiniće mi se negde

u šumi ponovo sve

moje suze teku kroz

samonikle neke česme.

Učiniće mi se crn leptir

jedan po teškoj vodi

krilom šara što nekad

neko reći mi ne sme.

Učiniće mi se da negde

kroz tamu neko peva i

gorkim cvetom u

neprebolnu ranu srca dira.

O, ne ostavljaj me nikad samu,

nikad samu,

kad neko svira.

-Desanka Maksimović

[stalno-ista-greska]

Ljudi su naša misao i slika o njima. Mi sanjamo život i svijet. A kako možemo sačuvati svoje i tuđe snove? Drugi vide nas, mi vidimo druge, i sve se otkriva, kao u šaljivoj igri s maskama, samo što ovo nije šaljivo. Jednom se probudimo, i pogledamo se zaprepašteno: šta se to desilo s našim snovima?

Meša Selimović - Tvrđava