Tumgik
#slučaj
mishkakagehishka · 4 months
Text
Dva busa iste trase zaredom. Drugi nije ni stao na stanici, doduše, vozač samo prčka po mobitelu dok vozi.
4 notes · View notes
balteus · 1 year
Text
skripta greenovih funkcija van konteksta.
Tumblr media Tumblr media
2 notes · View notes
cgvijesti · 2 years
Text
U Hrvatskoj se širi grip, zabilježen prvi smrtni slučaj
U Hrvatskoj se širi grip, zabilježen prvi smrtni slučaj
U Hrvatskoj je zabilježen prvi smrtni slučaj od gripa u Brodsko-posavskoj županiji koja sedmično bilježi više od dvije stotine oboljelih. Riječ je o muškarcu srednjih godina koji je, kako se navodi, imao i mnoge druge hronične bolesti, a preminuo je na Odjeljenju za infektologiju bolnice u Slavonskom Brodu. Doktor Ante Citković, direktor Nastavnog zavoda za javno zdravlje u ovom gradu, rekao je…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
paintalyx · 2 years
Text
slavsko žito, kao nešto što bi se lako moglo svrstati u hranu srednjovekovnih kmetova, ne bi smelo da jebe toliko fatalno koliko jebe
1 note · View note
mojisnovi · 9 months
Text
Tumblr media
Muzej ćilima...♥️
Pirot, Srbija
Pirotski ćilim je tradicionalni proizvod tekstilnog zanata na području Stare planine, pretežno, pirotskog okruga. Glavna odlika je što pirotski ćilim nema naličje, već dva lica u potpunosti ista, što nigde drugde u svetu nije zabeležen slučaj.
Od 2002. godine ćilim je zaštićen kao proizvod sa jasno određenim geografskim poreklom. Ukupno 122 šare i 96 ornamenata su uknjiženi u katalog pirotskog ćilima.
23 notes · View notes
pathofpatience · 6 months
Text
مَا أَصَابَ مِنْ مُصِيبَةٍ إِلَّا بِإِذْنِ اللَّهِ ۗ وَمَنْ يُؤْمِنْ بِاللَّهِ يَهْدِ قَلْبَهُ ۚ وَاللَّهُ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ
„Nikakva nevolja ne pogađa osim s Allahovom dozvolom! A ko u Allaha vjeruje,On će uputiti njegovo srce, a Allah sve dobro zna.“
(Sura Et-Tegabun - Obmana 11)
Onom koga zadesi neka nevolja pa bude svjestan da je ona na osnovu Allahove odredbe i određenja, te se smiri i pribere i preda se Allahovoj odredbi, Allah, dž.š., njegovo će srce uputiti i dat' će mu kao naknadu za ovosvjetske koristi koje su ga mimoišle, uputu u njegovu srcu i čvrsto istinsko vjerovanje; te za ono što mu je oduzeo dat' će mu kasnije isto ili veće dobro. U vjerodostojnom hadisu se kaže: (448) "Čudan li je slučaj vjernika; što god mu Allah, dž.š., odredi - njemu je dobro. Ako ga zadesi kakva nesreća, strpi se i bude mu dobro, a ako naiđe sreća, zahvali Allahu i opet mu je dobro. To je mogućnost samo pravovjernog."
(Tefsir Ibn Kesir, tefsir.ba)
12 notes · View notes
emotivaaac · 2 years
Text
‎- Da ti samo znaš, koliko mi je ovaj današnji dan odvratan.Od jučer me neka jeza hvata.Ti i tvoj neočekivani poziv.Ne znam ni otkud ti moj broj.Svejedno, da te ne lažem, jer, jesam, prodrhtao sam.Ruke mi se skupile, puštam da zvoni još malo, pa još malo, sebi da dođem.Da, kad ti se javim, da ne zvučim kao čovjek, koji ima neku slabost.Prva i jedina si od njih.
Iskren da ti budem, sklapao sam već u glavi neku nadu za nas.Znam.Znaš i ti sama.Bilo je svega i svačega.Ponajviše nekih gluposti, djela iz afekta, koje nas, eto, mic po mic, skroz odvojiše.
Glava kaže, past' će pomirenje.Grom ju ne ubio, nikad nije znala da bude u pravu.Pamet mi je vazda u srcu bila.
"..koliko ti to treba da se javiš, čovječe?"
"..šta ćeš, zablokirao..
Vidim tvoj broj, pa me iznenadilo.
Nego, mogu li da ti kažem sad nešto, čiste glave onako?
Da saslušaš do kraja, da ne spustiš poslije pola priče?"
"Ne brini, slušam.Reci?"
"Gledaj, znam kako je s nama završilo, ali osjećam da nikad nije kraja bilo.Od inata, pa do prevrtanja grada.Dotle smo znali ići.Valjda je, majku mu, nešto sve i značilo.Valjda su, ti neki, naši, nazovimo ih, zajednički - skupljeni osmijesi, značili.Valjda je bilo nečega, da je na ljubav ličilo.
Bila si mi sve, k'o što si i njemu bila.Od osobe, što od malih nogu znadoh, do jaranice, pa do prve, 'nako, ozbiljnije strasti."
" A žena?
To ti nisam stigla biti.
Zbog toga sam i odlučila da te pozovem.
Ja se udajem ove subote.Znači, dvanaestog je vjenčanje.
Pa, mislila sam, nismo dušmani, pobogu.Šta je bilo, bilo je.Morala sam krenuti dalje.
Jesi slobodan tada, hoćeš mi uspjeti doći?
Voljela bih, najiskrenije, da se pojaviš tamo.
Mislim da smo koliko toliko ljudi, pa da možemo zajedno nazdraviti.Zapjevati i zaboraviti tu prošlost."
Poklopio sam ti, znam.Ali, tog trenutka sam samo mislio na:
"..Neću moći, izvini.
Imao sam smrtni slučaj."
Toliko o ljubavi i smrti na jedan dan.Šugavi dvanaesti, u životu mi sreću nije donio.Neće ni sad.
I jučer sam, eto, umr'o.U subotu 'proslavljam'.
Lakše bih preživio da sam od nekog drugog čuo.Ja sam, Lelo, tvoje vjenčanje, skroz drugačije zamišljao.
Bila si neko, s kim sam mogao svakom strahu, strah u kosti utjerati.
#emotivaaac
Tumblr media
53 notes · View notes
aristotels · 5 months
Text
https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/ah-te-zene-nigdje-naci-neku-dovoljno-sposobnu-da-kad-zatreba-zacini-musko-drustvo-koje-se-sprema-uzeti-vlast-1380377
PREMIUM: HRVATSKA | MILANOVIĆEV PROBLEM
Ah, te žene, nigdje naći neku dovoljno sposobnu da, kad zatreba, začini muško društvo koje se sprema uzeti vlast
PIŠE IVICA IVANIŠEVIĆ / 13. travnja 2024. - 08:20
Predsjednik Republike nekidan je svečano objavio na koje osobe računa kao na buduće ministre u svojoj vladi nacionalnog spasa. Nakon što je pobrojao nekoliko imena – a radi se o dvojici visokih časnika Hrvatske vojske, jednom profesoru obrane i zaštite te dvojici gospode koja su, začudo, laici u pitanjima oružanih snaga – skrušeno je dodao: “Jedino što nema nijedne žene, poradit ćemo na tome.”
Ova zadnja opaska me, moram priznati, uznemirila i uplašila, jer kad karijerna danguba prijeti radom, to ne može izaći na dobro. Kakav, uostalom, rad pretpostavlja potraga za kandidatkinjama koje bi mogle obavljati posao ministrice? Biti prvi činovnik ili činovnica nekoga resora u državi lijepo je postignuće, ali ni po čemu iznimno. Na stotine osoba ima potrebne kvalifikacije, radno iskustvo i ambicije da bi se uhvatilo u koštac s tim zadatkom i čestito ga obavilo. Pobogu, ne traži se najveći koncertni pijanist u zapadnoj hemisferi ili direktor CERN-a pa da moramo raspisivati međunarodni natječaj.
Kako će i gdje će to Milanović poraditi? Hoće li naoružan mačetom krenuti na pogibeljnu ekspediciju u samo srce tame, u daleku prašumsku nedođiju u kojoj obitavaju žene, mitološka bića za koja nitko nije siguran da doista postoje, jer se Pantovčakom pronio glas kako su one stvarne kao i jednorozi? Hoće li se živ vratiti s toga putovanja? Puno je nepoznanica, puno razloga za bojazan i strepnju. A zašto će se naš nepokolebljivi junak zlopatiti i riskirati svoj život? Samo zato da bi udovoljio formi, jer su neki pametnjakovići izmislili ravnopravnost spolova, pa se sada svi moramo praviti da su muškarci i žene isti, iako nisu niti će ikada biti.
VLAST OD K...A
Između Milanovićevog “porađivanja” na ženskom pitanju i slavne sentence onoga bijednika koji je svojedobno u Saboru kazao kako je žena za madraca, a ne za mudraca, nema nikakve razlike. U pitanju su samo rustikalne nijanse, pa se fini zagrebački dečec poslužio mekšim riječima od svojega ruralnog istomišljenika. Ali iza te mekoće stoji jednako tvrdo uvjerenje kako su žene drugotne. O njima će Milanović početi razmišljati, i to nevoljko, tek kad ga netko podsjeti kako su se vremena promijenila. Stari dobri srednji vijek pripada, nažalost, prošlosti, došlo je neko novo doba, nakazno i degenerično, u kojemu se moramo odreći naše plemenite tradicije i ljupkih običaja, pa od prilike do prilike na odgovorni položaj postaviti i neku ženu nedostojnu te milosti koja, razumije se, prirodno pripada samo muškarcima. Umjesto da mirno promišlja planove za preporod naše onemoćale zemlje, Milanović sad mora poraditi na izrazito neproduktivnoj potrazi za jednom ili dvije ministarke koje će mu dobro doći samo kad se bude trebao braniti od kritika da je mizogini barbar.
Naravno, Milanović nije nikakva iznimka. On se samo dosljedno pridržava zlatnog standarda koji vrijedi u hrvatskoj politici. Žene se, naime, kod nas dugo i temeljito tretiraju kao neka vrsta Vegete, začina, ali nipošto ne važnog ili, nedajbože, glavnog sastojka za spravljanje ukusnih jela. Ipak, njegov slučaj nešto je groteskniji od prosjeka kad uvažimo činjenicu da se on isturio kao glavni adut koalicije koja o sebi voli misliti da je lijeva i liberalna. No valja ga pohvaliti što je barem iskren. Sada ne bismo trebali imati nikakve dvojbe oko toga da će njegova vlada, ustrojena na tako mizoginim principima, neizbježno biti od kurca.
5 notes · View notes
sonnywise · 2 years
Text
Ljudi vole kvariti ono što je formirano i dobro. To je fakat nepisano pravilo i jednostavno se svako mora naučiti živjeti sa tim. Kada te uoče kao uspješnu i formiranu osobu i još kada to krase lijep moral i ahlak, (nekada i nesvjesno) ljudi pokušavaju to zanegirati iz sopstvene zavisti jer i sami nisu dostigli nivo duhovnog sazrijevanja da bi ušli u takmičenje sa tobom, a tebi je i takmičenje sa njima ispod tvog nivoa i to ne iz sopstvene oholosti, već iz čiste prirode da nikoga ne vidiš neprijateljem i tu nastaje problem. Oni te pokušavaju na svoj nivo spustiti a ti se ne daš, braniš sebe i svoj autoritet svim snagama, a i ako u drugom slučaju dopustiš da se spustiš na njihov nivo - ti im više ne predstavljaš izazov i onda im se više ne sviđaš. Čist primjer tome je toksičan brak ili veza, muškarac se zaljubi u samostalnost i intelekt žene ali je pokušava spustiti na svoj nivo ne bi li se osećao bolje povodom sebe i svoje sujete, kada to uspe, žena mu se više ne sviđa jer nije više izazov za njega, isti je slučaj i sa ženama koje pokušavaju smiriti muškarca, kada to uspiju, on im više ne predstavlja izazov i nema više toga žara. Ovakvih primjera je zaista mnogo a lijek je samo jedan - u prihvatanju sebe, jer prihvatanjem sebe, prihvataš i drugog i nema više prijetnje i umišljenih izazova, ima samo ljubavi i konstruktivnog djelovanja, vidjećeš zatim da mnogo neprijatelja u tvojoj glavi postaju prisni prijatelji i vidjećeš da je tvoja misao glavna konstrukcija svijeta oko tebe.
57 notes · View notes
Text
ostavim upaljen TV za slučaj da se probudim u toku noći a ti ne budeš tu.
31 notes · View notes
nije-mi-nista · 2 years
Text
Budim se jutros i dočekaju me tužne vesti. Devojka, koja je pre tri godine bila na odeljenju psihijatrije kada i ja, jutros se nije probudila. Ovaj put nisu uspeli da je sačuvaju i presudila joj je tabla lekova. Umesto da pobedi ona, pobedila je depresija.
Nakon mog otpusta, ona je zadržana još par nedelja. Nismo ostvarile nikakav kontakt izvan zidina te ustanove, ali mi je katkad padala na pamet. Pogotovo jutros. Setim se, kako smo ostajale i pričale u nedogled, što je uglavnom prekidala medicinska sestra govoreći da je vreme da idemo u svoje sobe, pošto je davno prošlo vreme poslednje terapije. Delile smo i sve što bi nam doneli u posetama, i svako slobodno vreme provodile bismo zajedno, pokušavajući da jedna drugu nasmejemo, posavetujemo, i što više izvučemo iz trenutnog stanja. Nijedne sekunde nije dozvolila da se osećam kao da sam sama na ovome svetu, i ne mogu da zaboravim kako nije izostala jutarnja kafa onih dana kada nisam imala ni snage, ni volje da ustanem iz kreveta. Sve je to bilo, samo da bih čula kako nje nema više. Nema je, jer su je svi izdali. Nema je, jer su je iskoristili, iscrpeli je, i ostavili je potpuno samu.
Strašno mi je to, što ono nije prvi slučaj, boli me i to što verovatno, nažalost, neće biti ni poslednji. Ne sudim joj, jer se i dalje ne obraća pažnja na ovakve probleme. Jednostavno, neko ipak nije dovoljno jak da se sa svime izbori, pogotovo sam... Ali molim vas sve, trgnite se. Nikada ne znate ko kakvu bitku vodi. Jedna lepa reč, osmeh u prolazu, maleni gest - sve su to stvari koje mogu pomoći nekome da ne odustane. Reći ćete, ali to su sve gluposti, sitnice; pa ljudi moji, kako niste to do sada shvatili, upravo su te sitnice najbitnije. Budite uvek ljubazni, i trudite se da unesete ljubav i sreću kako sebi, tako i drugima. Kratak je ovaj život, pored toga jedan je. Ne trošite ga na mržnju i pakosti. Ja verujem da u svakome ima nešto dobro, i isto tako verujem da će biti bolje. Nadam se da će se konačno podići svest koliko je zapravo važno mentalno zdravlje, i da će prestati da se pripisuju lenjosti i bezobrazluku. Nadam se da će shvatiti, da samo zato što se ne vidi na koži, ne znači da te ništa ne boli. Zna duša itekako da zaboli, i da bude teža od bilo koje telesne povrede. Nekada, nažalost, bude i nepobediva.
50 notes · View notes
snoviuniverzuma · 1 year
Text
Da li možemo za jedan život da imamo više srodnih duša?
Ne znam, možda.
Ali ako je to slučaj, trenutno osjećam da su sve moje srodne duše u tebi.
16 notes · View notes
cgvijesti · 2 years
Text
Petorici osumnjičenih za silovanje 11-ogodišnjakinje produžen pritvor na još dva mjeseca
Petorici osumnjičenih za silovanje 11-ogodišnjakinje produžen pritvor na još dva mjeseca
Osnovni sud u Prištini usvojio je zahtjev Osnovnog tužilaštva u Prištini za nastavak primjene pritvora petorici osumnjičenih E. R, Š (Sh) J, G. R, Dž (Xh) S i G. J, pod sumnjom za silovanje 11-ogodišnje djevojčice u Prištini. „Povodom Vašeg zahtjeva za informisanje, obavještavamo vas da je po zahtjevu Osnovnog tužilaštva u Prištini za produženje mjere pritvora protiv okrivljenih E. R i Š. (Sh)…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
dane-zaboravim · 9 months
Text
Ona je od onih žena koje mogu navesti čovjeka da sve napusti, od onih koje, zato što ne očekuju i ne traže sigurnost, otvaraju prostor nekoj drugoj vrsti sigurnosti. Kad bi ga držala za ruku, tamo na kampusu, tako čvrsto bi stisla da su im dlanovi postajali skliski od znoja i tad bi rekla, zadirkujući ga: "Za svaki slučaj, ako nam je ovo zadnji put da se držimo za ruke, bolje da se držimo kako treba. Jer može nas zgaziti motor ili auto ili ja možda spazim istinskog muškarca svojih snova, tamo, na uglu i ostavim te ili ti ugledaš pravu ženu svojih snova i ostaviš me.
Amerikana, Chimamanda Ngozi Adichie
2 notes · View notes
zagrebjavniprostor · 1 year
Photo
Tumblr media
Siromaštvo zagrebačkih parkova
Saša Šimpraga, 2023.
Najstariji zagrebački spomenik, Haulikov obelisk u Maksimirskom perivoju, podignut je povodom uređenja najstarijeg zagrebačkog parka. U posveti koja na spomeniku stoji, između ostaloga, navodi se da je park posvećen „(...) dušama umornim od javnih poslova i zbilje života, da se osvježe nedužnim nasladama prirode (...)“.  A da bi sve to dobili od nekog parka, nije svejedno kakav je. Bivši park Maksima Gorkog, današnji Vjekoslava Majera, uređen je s izgradnjom Zapruđa 1960-ih, po projektu Mirjane Popović. Prostorno raskošan, parku nedostaje cjelovita projektna dovršenost za koju je zakinut kad je jedne godine, na zahtjev mjesne samouprave, lišen svih grmašica. U taj park grmlje svakako treba vratiti i to bitno više i raznolikije nego je bilo ranije. Važnost grmlja za bioraznolikost, a osobito ptice je izuzetna. U tome smislu ni obližnji Bundek nije sretno rješenje budući da je i taj važni i veliki park gotovo u potpunosti bez grmova. Takva nazadna praksa proizlazi iz kapaciteta i očekivanja gradskih stručnjaka i činjenice da se mogućnosti krajobrazne struke uglavnom - ignoriraju. Opća ocjena većine zagrebačkih srednjih i malih kvartovskih parkova je da su izuzetno siromašni ambijentima, atmosferama, a time i doživljajima. Osim biljkama i mogućnostima koje zagrebački parkovi (ne)nude, mnogi često sadržavaju i dječja igrališta koja su gotovo u pravilu generička. I tu bi iskorak prema autorskim rješenjima trebao biti barem povremen, ako već ne i pravilo za makar veće parkove. Primjera nečega drugačijeg jedva da i ima, no problem je ponegdje i tamo gdje su krajobrazne zamisli odabrane na natječajima, kao što je slučaj s dječjim igralištem u parku Kate Šoljić protiv čijeg rješenja koje ugrožava sigurnost bilježimo i pobunu korisnika. Slučaj ukazuje da se ne zna ni birati. Proizlazi da Zagreb više ne zna stvarati dobre parkove, ali grmlje može pomoći. I treba ga vratiti i poticati. Grmove i niže bilje ne trebaju samo mnogi parkovi, već i različite druge zelene površine. Zeleni pojasevi uz drvorede mogli bi imati bitno više zelenila, a time i povećati klimatsku otpornost samih stabala u uvjetima suša, općenito bioraznolikost, ali i atraktivnost i ugodu ulica. Manje košnje trave je također poželjno, no javnost bi valjalo senzibilizirati. Vlaška od Vončinine do Petretićevog trga ili Matićeva sa svojim zelenim otocima između parkiranih automobila mogle bi biti prave adrese za takve male (i vidljive), ali bitne iskorake, pa i eksperimente gdje se briga za pojedine otoke prepušta zainteresiranim građanima, uz jasni set pravila. Ništa ne treba izmišljati, samo treba kopirati. Problem u gradu postoji i na razini izbora vrsta, pa tako onda kad grmlje nađe svoje mjesto u nekom parku ili zelenoj površini, vrste često budu ograničene ili neadekvatne, poput lovor-višnje koja predstavlja svojevrsnu kraljicu zagrebačkih dometa. Zanemarivo nije i da se često potpuno neprimjereno tretira, reže i radikalno ograničava u rastu, budući da u optimalnim uvjetima izraste bitno veća nego se dopušta pa bi i u tome smislu vrste trebale biti prilagođene mjestima na koja se sade. Mo��da je baš ta vrsta određeni simbol krajobraznog pristupa uređenju grada koje ne valja, iako je biljka nedužna, dok bi trebalo insistirati na povećanju (bio)raznolikosti i unaprijeđenju ekosustava, izbjegavanju monokultura, unošenju više autohtonih i otpornijih vrsta, i općenito višim kvalitetama i to i kod najmanjih poboljšanja kao što je jedan grm tamo gdje nedostaje. Takve su nadogradnje potrebne i jednostavne, a iziskiju i određeni senzibilitet za grad. Siromaštvo zagrebačkih parkova nije uvijek bilo praksa, a nabolji primjer je Trg (zapravo park) Petra Krešimira IV. s jednim od najznačajnijih modernističkih parkova u Zagrebu i Hrvatskoj uopće. Nekad bitno bogatiji za sezonsko bilje i nisko raslinje, sada je puno skromniji budući da se ne održava adekvatno i sukladno svom statusu trajno zaštićenog kulturnog dobra. Pohvalni pokušaj vraćanja bilja u mali tzv. Vrt za odrasle povodom obnove te izdvojene cjeline unutar parka, nažalost nije održao kontinuitet, a ne pomaže ni ponašanje vlasnika pasa koji, umjesto u parku za pse doslovno preko puta ulice, pse često puštaju u mali ograđeni park. Rješenje nije u zabrani ulaska pasa, već povocu i sprečavanju da se sezonsko bilje izgazi. U tamošnju fontanu valjalo bi vratiti i vodeno bilje koje je nekad bilo atrakcija samo po sebi, a u bazenu iste fontane za ljetnih mjeseci bile su i ribice, dok je park imao i svog čuvara. Bolje za Zagreb, dakle, nije nemoguće. Umjesto zadovoljavati se sterilnim i konfekcijskim rješenjima, od zagrebačkih parkova i zelenih površina treba početi očekivati više. No, da bi se to uopće dogodilo, prvo to treba i zahtjevati. 
_
Objavljeno na portalu H-Alter, 26. svibnja 2023.
10 notes · View notes
dijetemjeseca · 10 months
Text
Tumblr media
336/365
Kristian Novak, Slučaj vlastite pogibelji: ⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️
2 notes · View notes