#recenice

[katalizator-kaosa]

Ajde jos za kolokvirat ima smisla bodovi iz vjezbi + kolokvij

Al da cu na ispitu isto morat rjesit za 70% ak zelim 2 iz predmeta fakat nije kul

najvazniji kolokvij ovog semestra za 3 i pol sata

[lagala-je-grade]

Sta god da radim, prestajem u trenutku kada me ovako zabolis.

Izadem na zrak sto brze mogu

i sklopljenog te oka izdahnem u nebo.

Godinama iz mene izlazis

A nije te manje ni za jedan gram.

Ljudi me prepoznaju po odlascima.

Ja sam onaj sto nestaje bez objasnjenja.

Kad mu "ono njegovo" dodje na oci.

I onaj sto tek tako iz vedra zasuti

u pola recenice kad je ljubav tema.

[nemamevise]

Ringispil u mojoj glavi nije odavno u funkciji. Previse vremena je proslo od zadnje voznje. Znao sam da jedino ona moze mene pokrenuti. Da jedino ona moze i zna, kako da me popravi. Kako da sa njima pricam o dalekim gradovima? Kada sam sa njom mastao, da zivimo u njima. Kako da ikome pricam o zeljama i snovima? Kada jedino ona moze tamo stalno da boravi. Samo sam nju grlio kao da mi je posljednja zena u zivotu, zato sto sam zelio da to i bude. Sustiglo me je sve od cega sam stalno bjezao. Tuga ponajvise, zbog recenice "Mozda ces me sutra mrzit zbog ovog veceras ali samo zelim da ti pokazem da sam tvoja".

A ja sam isto toliko njen, previse nje ima u meni. I mislim da su najljepse knjige pisane za najlude zene. A ona je definitivno najluda koju znam.

Mislio sam da mogu bez nje.

Sve dok mi nisu rekli da zamislim zelju.

Pozelio sam da izgorim na njenim butinama. Vođen mastom koja mi obuzima glas.

U ovom paklu strasti, kad ju vidim zavlada glad.

[m2emacak]

Dve recenice u dve reci: Dodji. I ostani.

[mentalnahigijena]

Kuđ se đelo navodno Srpstvo Grbljana po Dr. Komaru u originalnom tekstu “Libro ot Gerblja” na 1750 godinu?

Dr. Goran Komar je za njegov trud da se objavi sadrzaj crkvene sveske iz manastira Savina, pod nazivom “Libro ot Gerblja” ili “Pomenik grbaljski” autora monaha Kirila Samardzica iz 1750-te godine, zasluzuje povelju zahvalnosti ili da postoji grbaljski orden za zasluge od nas svih Grbljana.

Kao sto rekoh “za trud da se objavi sadrzaj”, a za njegov predgovor pomenute knjige, zasluzuje cistu neprelaznu ocjenu, ovaj uvazeni medicinski kolega. O cemu god neko pisao, o drustvenim, kao u ovom slucaju, ili o medicinskim temama, svaki akademski obrazovan pojedinac se mora drzati principa egzaktnih nauka, tj. svaku tvrdnju moramo potkrijepit dokazima izvedenih iz sopstvenih naucnih istrazivanja ili iz renomiranih naucnih studija svojih kolega.

Dr. Komar je u predgovoru napisao 15 recenica, ako izuzmemo jos jednu kojom tehnicki opisuje original knjige. U 4 recenice od tih 15, Dr. Komar upotrebljava pridjev “srpski” u formama: “srpska zemlja”, “stare srpske komunitadi”, “srpska pravoslavna crkva” i “srpsko-pravoslavne familije”, u kontekstu Grblja kao oblasti i Grbljana kao stanovnika te oblasti.

Ako predgovor Dr. Komara posmatramo kao zakljucak istrazivanja originalnog teksta,za ocekivat je da se i tamo pojavljuju iste formulacije u minimum 25 do 30% originalnog teksta kao i u njegovom predgovoru.

Pa da pogledamo zajedno, dragi citaoci www.grbalj.org -a. Libro ot Gerblja mozete naci na sajtu www.rastko.rs u dijelu “Rastko Boka”. Ko pogleda originalni tekst , ce vidjet da monah Kiril Samardzic Krivosijanin u naslovu ne pominje nikakvu “malu srpsku zemlju Grbalj”. Od 53 citulje, dvije pripadaju Mircanima, a 51 Grbljanima. U 51-oj citulji je 69 osoba iz Grblja sa sredine 18. vijeka, koji su diktirali sadrzaj monahu Kirilu i vodili itekako racuna da mu kazu imena zivihi i umrlih koje monasi treba da pominju u molitvama, titule crkvene i svjetovne onih koji davaoci citulja i priloznici savinskog manastira.

Fakti demantuju Dr. Komara u originalnom tekstu. Niko, ama bas niko od tih 69 Grbljana nije dao monahu Kirili dao da napise npr: “Srbin iz npr Gorovica….” ili “srpski pravoslavni pop…” ili “srpski knez grbaljski …” ili ” Srbin iz stare srpske komunitadi Grblja…”. Tacno tako kao sto se stanovnici Grblja u 18.vijeku nijesu nacionalno osjecali Srbima, ovih 69 Grbljana iz 1750-te godine, nijesu monahu Kirilu u tom smislu imali nesto slicno da kazu.

Zakljucak je da u originalnom tekstu “Libro ot Gerblja” iz 1750-te godine ima Dr. Komarovog Srpstva tacno 0%. Ako Dr. Komar ima imalo naucog obraza, trebao bi se debelo postidjeti i zacrvenjet zbog neprelazne ocjene za ovaj njegov rad, ako ga uopste radom mozemo nazvat.

Dr. Komar kao i svi ideolozi Srpstva, manipulise pravoslavnom vjeroispovjescu Grbljana i Crnogoraca uopste. Grbljani su nakon mitropolita Mardarija i njegove unijatske ekskurzije 1638-e godine, nepokolebljivi u vjeri pravoslavnoj. Sebe same, zvali su prosto “hristijani”.

Izvanjci su im religiju nazivali “grcki zakon” poput Vuka Karadzica ili Mlecani ” grckog, srpskog ili slavenskog ritusa” tj. obreda. Osim pomenutog Vuka kome je sve i svudje na Balkanu bilo srpsko, niko tada nije mijesao pravoslavnu vjeroispovijest koju smo silom nemanjicke drzavne moci primili, sa narodnim imenom. Ni nasi sunarodnici latinske vjere, kao ni oni kasniji turske vjere, nijesu ni Latini iz Lacija, ni Turci iz Anadolije, kao sto ni mi pravoslavci nijesmo Srblji iz Raske ili Sumadije, samo zato sto nam je, u odnosu na 1500 godisnje bitisanje na ovom prostoru, relativno kratko duhovni centar bio u Peci.

To sto je pao dogovor nacionalnih elita Srba i Hrvata u 19-tom vijeku, da podijele juznoslovensko stanovnistvo po vjerskoj osnovi, jer boljeg kohezionog faktora ove dvije vjestacke nacije nijesu imale, nas Crnogorce ili bivse Zecane ili Dukljane apsolutno ne interesuje.

1500 godina narodne, jezicke i ponekad zakratko isprekidane od raznih okupatora, drzavne tradicije, su dovoljno jaki kohezioni faktori u odnosu na religijsku razlicitost koju su nam razliciti okupatori kroz istoriju donijeli, rimsko katolicanstvo, rasko pravoslavlje i tursko muhamedanstvo.

Kako to da u desetinama pisama cetinjskih vladika, dje se pise mletackim providurima o Grbljanima ili se vladike obracaju samim Grbljanima, nidje ama bas nijde ne nailazi na pridjev “srpski” u kontekstu plemena Grblja ili njegovih stanovnika?

U posjedu sam prepiske episkopa Bokokotorskog sa svjestenstvom grbaljske parohije sela Zagora iz druge polovine 19. vijeka. Indikativno je se ni episkopija ne naziva srpskom nego samo pravoslavnom, a ni parohija ili crkvena opstina se ne zove srpskom nego samo “pravoslavna parohija zagorska”. Danas se po licnom nalogu namjesnika bokokotorskoga SPC, svudje stavlja pridjev “srpski” ispred imena crkvenih organizacija. Kace se srpske zastave na crkve ili se ispredcrkava dizu na jarbole, sto nikad nije bilo ni u Grblju a ni sire u Crnoj Gori. Na kotorskoj crkvi sv. Nikole ciji je najveci ktitor rimokatolik austijski Car Frano Josip, vije se predimenzionirana srpska zastava koje u 19. i do pred kraj 20. tog vijeka nije bilo. Njen danasnji starjesina je u njoj 90-tih godina proslog vijeka do danas propovijedao mrznju upravo protiv “rimokatolika” koji su mu ogradili crkvu, a kasnije i protiv vjernika Crnogorske crkve. Umjesto da nakon pada komunizma, propovijeda Hristovo nacertanije, on se posvetio ovozemaljskim temama i sprovodjenju Garasaninovog nacertanja. U svojoj manicnoj obsesiji, nije primijetio da mu je u crkvi sve manje Kotorana, a sve vise izbjeglica iz Hrvatske i Bosne, kojima je tim propovijedima lijecio rane zbog izgubljenih ognjista. Kako se rodom Katunjanin nije otrijeznio, kad su potomci njegovog u narodu cijenjenog predhodnika protopopa kotorskog, duhovni mir nasli u crkvi sv. Petra cetinjskoga kod oca Ivana Pajovica svjestenika Crnogorske crkve?

Od lose maginjace Srpstva se tesko trijezni, a pomenutome starjesini crkve sv. Nikole je svakako kasno, jer grijeh koji je ucinio prema nasim katolickim sunarodnicima, a i u nasem unutarpravoslavnom razmimoilazenju, je jednostavno prevelik da bi ga mogao okajat. Za nadati se je, da ce mladje generacije ove frakcije imati snage za otklon od propale ideologije Srpstva, koja je sve svoje bitke izgubila, i da ce u datom momentu prihvatit pomiriteljsku ruku sabrace iz Crnogorske crkve u cilju crkvenog i narodnog jedinstva.

Zasto se danas insistira na pridjevu “srpski” za sve sto ima veze sa pravoslavnim stanovnicima Grblja, Boke i Crne Gore?

Zasto u Srbiji cak naucno priznati istoricari “lingua slava” mrtvi ladni prevode kao “srpski jezik” i ostaju naucno “zivi”?

Kome je potreban taj pridjev “srpski” ispred svega i svacega u Grblju?

Potrebno je izvrsiteljima u pokusaju Garasaninovog nacertanja, da nadomjeste istorijski nedostatak pridjeva “srpski” kod Grbljana i uopste Crnogoraca do pjesnickog srbovanja vladike Rada i dinastickog srbovanja Nikole Mirkovoga, a to je Srpska pravoslavna crkva osnovana 1920-te godine voljom regenta drzave SHS, Aleksandra Karadjordjevica. Treba i hobipiscima srpskih nacionalnih bajki poput Dr. Komara i Vaska Kostica i slicnih u Boki i sirom Crne Gore.

Sto je u ovome ohrabrujuce je, da je aktuelna vlast u Srbiji osim dokonog Predsjednika Nikolica, ukinula finansijske doznake prosrpskim organizacijama u Crnoj Gori i ukinula tajno Ministarsvo za Crnu Goru pri Kabinetu Borisa Tadica u liku g. Djordjevica sa svojim saradnicima. Sada dobijaju nesto novca od ruske ambasade u Podgorici, pa imamo i sto vidjet, da crnogorski ili bokeljski cetnici slave sa Rusima sovjetske pobjede nad fasistima i logicno njihovim slugama cetnicima, koji su ovim danasnjim cetnicima ideoloski djedovi.

O TEMPORA, O MORES.

Umorili se nijesmo, ostajemo nesanica sve slabijem, ali jos uvijek prisutnom ideoloskom potomstvu Ilije Garasanina, Nikole Pasica i Draze Mihailovica u Grblju i Boki.

Ne zeleci da se poistovjecujemo sa komunistickom ideologijom koja nas je takodje kostala mnogo toga, ipak vam upucujemo prikladnu poruku spanskih komunista vasem ideoloskom srodniku generalu Franku:

NO PASARAN ! Tj. u prenosnom znacenju NECE VAM PROC!

preuzeto sa Montenegro.org.au

[bekindtoyourselfhs]

Nakon 3 4 godine ponovo ulazim na tumblr dolazi mi obavijest stigla sam na 7 godina mog profila. Sad imam 19 godina, naranđastu kosu, par novih pirsinga, nove komade nakita i mnogo novih muka koje me do jutra drze budnom. Vise nemam onu inspiraciju kakvu sam imala prije tih 7 godina, sad ne znam ni kako zapoceti neku recenicu, nekako kao da su te recenice prije imale dusu a sad se sve cini tako hladno besmisleno cak. Evo i sad se borim kako da napisem ono sta osjecam i mislim, nadam se da nisam izgubila taj smisao jer sam sad starija, mislim da se te bezdusnosti najvise bojim. Sad sam u potrazi za motivacijom i nacinima kako da rijesim sto vise predmeta na faksu i u potrazi za nekim trackom optimizma kako bih ponovo bila u tom nekom gasu u kakvom sam bila prije nego sto sam krenula na fakultet, a bila sam bas u gasu ono desinger type of gas.

[balkanskapravila1371]

Psiholog tvrdi da ove rečenice koriste samo toksični ljudi da bi vas unazadili

https://nova.rs/magazin/lifestyle/toksicni-ljudi-recenice/

[lonikita]

ha...ha...ha

sve vreme je bio promenjen. samo je na drugom linku. uopste ne znam u cemu je fora. taman sam htela da predjem na onaj press. doduse mozda cu i tamo da otvorim acc da bih probala. nesto mi ide na kurac ovaj sajt. pazi ovaj mali editor samo. ne mozes da kucas normalno. onda se nesto gube ovi titlovi text sve redom. templejtovi su tesko sranje. nit datuma nit vremena. uzak ovaj prostor, verovatno za telefon. zar sve mora da bude podredjeno jebenim telefonima?? zar niko vise ne sedi za laptopom????? gde su tek oni old skul tj desktop compovi??? stare tastature i misevi koji su bili najudobniji za kucanje, kad stvarno hoces da kucas a ne da izlaprdas dve recenice i kao jeeeiiiiijjjj. vise niko ni ne pise ni ne cita, svi vise na jebenim photo sajtovima, ala IG, attention span za klipove im je ispod 60 sekundi i tu se vrte ti kratki klipovi, idu slicice, sad su jos dodali kao ziku na sliku?!?! wooooow! ziku na sliku, eto rimuje se. i wow imamo sve u jednom. 3,4,5 u jednom i cao, vao. sve kul. par sekundi neke fol pesmice, par sekundi klipica, fotkice fensi obradjene, neki storiji lete ispadaju sljaste, svetlucaju, pa ono kao napred nazad onaj feature kako se zove ono kad se vrti po par sekundi kao mirror neki efekat, i eto nam ga futur. youtube niko ne gleda vise to izgleda samo ja blejim tamo. gledaju se usrane serije, da. da se popuni vreme. to sto su sranje, nema veze. tako, samo da nesto fura. ma ne razumem. nisam odavde, nisam od sada i u sada, ne mogu, aj nek odjebe ova zelena notifikacija sto mi iskace.

[alive22]

ODABRATI NASLOV JE KAO SMISLITI OPIS ISPOD SELFIJA - BANALNO

u nekim postavkama je da pogled na bilo sta unazad iz buducnosti izgleda jadno na neki nacin, najvise zbog - joj kak tad nismo bolje procitali ovo ono ovog onog bolje iskoristili situaciju ovu onu jao kako smo bili zamućeni

no isto tako radi necega je jako bitno pojedine momente i ere zabiljeziti dostojno jer se stvari toliko mijenjaju - a bitno je i uci u kozu nekog trenutka - jer tko zna kad ces imat "privilegiju" konstalacija svega i svacega da se opet tak mozes osjecat. treba skuzit sto je postavljeno gdje i korelacije udaljenosti pratiti s promjenama u ponasanju

uspjesno smo u ovom trenutku pisanja u onom nekom mindsetu gdje gledamo na odvijanja stvari sa zakljuckom - magija je real shit ;

• magija kao zamagljivanje necije percepcije pretjeranoj izlozenosti jednoteistim

• plus na to magija type imam zelju vec dugo i ona je sve blize i blize ispunjenju - jedan dio cilja osjecamo, dodirujemo, formiramo

• plus magija koju nam mozak radi ako odredenog izvodaca / pjesmu pustimo nakon / usred odredene situacije i to deff jasno opipljivo poboljsava iskustvo (ova magija je vec rubno negdje da je tesko razaznajemo od ludosti i psihickih bolesti, tanka granica )

• plus magija sitnih rituala koje sami imamo sa sobom kako bi boostali pogled stav ton i prezentaciju koja uskoro slijedi

• plus magija seciranja svake situacije na multidimenzionalne cimbenike i fokusiranje/reagiranje na pojedini/e

svaka era ima svoja sveta mjesta

manje vise sveta, "ritualne" pokrete koji se ponavljaju u njima na nama svojstven nacin

hod, okret, cekanje, prckanje po mobitelu ili sto vec nosimo

uzmimo da je to ples

na svetim mjestima svi ljudi nisu vise ljudi vec kotacici velike masine koji cine tu masinu i svetost slabijom ili jacom

utjecajem na te ljude mjenjamo njihov kolektivni "ples", njihovim kolektivnim plesom naš ples

na naš ples dodajemo magije

na sve to dodajmo " ide mi na kurac formalno i ustogljeno "

- imamo problem

- imamo mnogo pričica za pohraniti

- za shvatiti razinu " bitnosti " pričica poterbno je razumjeti korelacije, udaljenosti, magije

- sve pričice i bitnost su jednake svakom drugom covjeku i predmetu koj postoji, dodatnu vrijednost dajemo sami (ovisi koliko "samih" i koji su to "sami" :) nakon korištenja/interakcije :)

introverti i ekstroverti, sto zracis to privlacis, svi su ti prijatelji ako dublje pogledamo i svi su ti neprijatelji ako dublje pogledamo -

sve moguce retorike fraze teorije fukncioniranja i postavljanja pojedinca u zajednici

- sve to skupa nestaje kada počne ples i priča ; pravila se stvaraju po putu, riječi rečenice kao mali putokazi, artificial rubovi autoputa artificial zaobilaznice i artificial sporedni poljski putevi, artificial stare ceste

podsvijest ne mozemo prevariti, nju formirati kako zelimo tezi je posao od ikakvog treniranja icega drugoga, ona tako bezobrazno pokazuje ono sto jesmo

sve drugo istrenirano moze donositi momentalne pobjede, pobjede na intervale koje zacrtamo kao bitne

vecina ljudi ne vidi podsvijest, gleda sve ovo ostalo sto je nezahvalno te ceka rezultate

nezahvalno je cijelo svoje bice prezentirati licem koje smo dobili, mazati lice kremama da je kao bebina guza, pronaci mu adekvatnu fruzuru, baciti (pravi lijepi) osmjeh u pravom trenutku

nezahvalno je kontrolirat pokrete tijela te boju tona pri prezentaciji ideje teorije

nezahvalno je formirati lijepe smislene recenice u ovoj ekonomiji

[misternikola]

U pocetku nisam vjerovala da me voli i da sve sto radi ne radi iz koristi, a onda je poceo da stavlja mene ispred svojih obaveza i otkriva mi najmracnije dijelove sebe.

-i zavoljela sam svaki

[myownhero]

Znam da lažem, a ipak uvek istinu kažem!

[lifeinbooks]

[s-ljubavlju-t]

Zelim samo da ti se zahvalim jer si mi pre 2 godine odgovorila sa recenicom: "Od svake boli jaca ima". Ja sam sa tim deckom raskinula ali ga i dalje volim ali kad god mi bude tesko setim se ove recenice i bude mi lakse. Ne znam ko si ali hvala ti sto postojis <3

Hvala tebi što postojiš. :)

[ultravioletna]

"Dete si, kakvo ti iskustvo imas?"

Inace ne komentarisem primitivne komentare i gluposti koje citam svakodnevno ali ovo cu morati. Znaci, ako sam dete, ako imam 16-17 godina, kakvo ja to iskustvo sa muskarcima(decacima) mogu da imam, zar ne?

Pa ovako, posto ovako debilne komentare dobijam od upravo tih "muskaraca" jasno vidimo da su to samo karikature. Ja jesam dete. Ja sam vecno dete. Petar Pan. Sada i za 30 godina. Uvek cu biti dete. Ali to sto za sebe kazem da sam dete ne znaci da nisam zrela. Koliko je dece samo prerano odraslo? Zenske a i muske? Koliko deteta su i dalje DECA iako su zreli? Koliko jadni komentari muskih osoba koje nece da iskoriste mozak - mogu da budu, toliko daleko ljudska glupost ide.

Sa 16 godina sam imala prvu veliku ljubav. Sa 17 imala prvi pokusaj silovanja. Ne sramim se da to kazem. Nemam razloga. Danas se to sve gura pod tepih kako bi se stavilo do znanja bas to - DETE SI, KAKVO SI ISKUSTVO UOPSTE IMAS? Psovala bih takve, vristala bih na njih, pokopala bih verbalno svakog ko nema mozga koliko jedno pile - da izgovori tako glupe recenice i da pritom ostane ziv. Da nastavi sa svojim zivotom normalno kao da nikada nije ispao gluplje nego sto izgleda. Sramite se svi koji imate misljenje poput njegovog. Sramota. Cela ova nacija je sramotna. I ne samo nasa, muskarci ovog sveta koji tako razmisljaju o devojcicama - su nesto najbednije sto postoji. DA, ITEKAKO IMAM ISKUSTVA! Da, imam 19 godina i iza sebe imam toliko iskustva sa "muskarcima" da sam danas i dalje nevina. Dok su moje vrsnakinje uzivale sa svojim momcima jos u drugoj, trecoj godini srednje - ja sam se plasila da bilo kome od njih verujem. Jer "IMAM ISKUSTVA.", jer "STA JA TO UOPSTE ZNAM?" Imala sam 15 godina kada je neko prvi put pokusao da me dodirne protiv moje volje. Niko ne govori o tome jer su to tabu teme, jer se u to ne veruje. Imala sam toliko i bila sam šokirana. Nikad nikome nisam rekla i sve sam bitke vodila sama. Nije bilo potrebe da pricam, od malena sam dovoljno jaka i sposobna da se odbranim. Da znam sta je dobro a sta nije. Zato mi nemojte pricati o iskustvu. Imam ga toliko koliko ga neki ni sa 70 godina nece imati. Ne ponosim se time. Bila sam jos manje dete tada, a o nezrelosti ne zelim ni da govorim. Sa 15 sam sazrela. I niko nece da mi oduzme to kroz sta sam prosla. Niti to zelim da zaboravim. Niti zelim da se pravim da se nikad nije desilo. Nisu svaciji ljubavni zivoti bili med i mleko, dopisivanje do rane zore, upoznavanje roditelja, odlazak na more i prosto uzivanje jedno u drugom dok ste deca. Neciji su ljubavni zivoti ukljucivali bolesne roditelje, njih same bolesne, drogu i opijanje, problematicne odnose u kuci, silovanje, emotivnu razapetost i psihicku bol koju - ko nije osetio nikada ni ne treba da oseti. Ja sam danas to sto jesam zahvaljujuci istom tom detetu za koje kazete da nije imalo iskustva. Kakvo je, pa, iskustvo i moglo da ima, zar ne, jedno obicno, malo dete?

Sramite se.

Ja sam se jedno jutro probudila i shvatila da sam zena. Fizicki oformljena zena u cijem je telu dete. To sam dan danas i bicu to do kraja zivota.

Da, postoje barijere prema momcima, decacima, muskarcima. Postoje stvari koje ne trpim i postoji milion razloga zbog kojih bezim od ljubavi kao djavo od krsta. Ali to nisu stvari koje ne mogu da se prevazidju, to su vise stvari koje NE ZELIM da prevazidjem upravo zbog moralnih gromada i sirovina kao sto su muske splačine koje sebi daju za pravo da ovako komentarisu zivot jednog deteta.

Iskustvo je neminovno. Svako ga ima. Generacije koje dolaze iskustva imaju i sa 13 godina. Generacije koje su ispred nas su one koje ne mogu da se porede sa nama. I zato je bolje da u rasprave - ne ulaze. Da ne komentarisu ono sto ne znaju i ono sto nisu osetili na svojoj kozi. Nazalost, ima primera gde su i muska deca silovana, lose tretirana, emotivno osakacena i slicno. Ali kad uporedimo broj muskih zrtava sa brojem zenskih, da li cemo i dalje pokusavati da nadjemo pravdu za vas muskarce? Da ravnopravno sagledamo situaciju? Ne, necemo. Zenska deca su uvek na meti jer su krhka. Lomljiva. Emotivno vodjena. Zeljne ljubavi, paznje. Pogotovo deca koja su odrasla bez očeve ljubavi. Po sebi znam. Taj nedostatak u zivotu niko ti ne moze nadomestiti. "Daddy issues" kako ih svi nazivaju - veliki su problem.

Ali takva zenska deca su upravo deca koja najvise iskustva imaju. JER SU DECA. I JER SU PROSLA KROZ SVE TO DOK SU TREBALA DA SE IGRAJU SA OSTALOM DECOM, DA TRENIRAJU, RADUJU SE SVETLOSTI DANA, DA UZIVAJU U ONOME STO SE ZOVE DETINJSTVO ILI DOBA ADOLESCENCIJE - A NE DA STRAHUJU UPRAVO OD - MUSKOG DODIRA.

I muske sujete. Muskog ega. Muskog podizanja glasa na njih. Svake muske lose osobine koja moze da rezultira fizickim bolom, seksualnim napadom.

Zenska deca su uvek i uvek ce biti na meti manijaka.

NE GENERALIZUJEM. Zao mi je muske dece koje su prosla kroz isto. Ali je cinjenica da ce devojcice uvek ali uvek biti podloznije situacijama o kojim govorim.

Jer su takve kakve jesu.

Jer izmedju nogu nemaju nista sto bih okarakterisalo jakom, snaznom i slicnom muskarcu. Nista sto bi odbilo muskarca od nje.

Samo je prava steta sto jedno musko koje izmedju nogu treba da ima to olicenje muskosti i sposobnosti i snage - zapravo je jedna obicna PIČKA.

Pozdrav za sve karikature muskaraca koje su na bilo koji nacin unistile zivot jednog deteta, devojcice, devojke pa i zene.

Samo nikad ali nikad vise nemojte sebi dati za pravo da kazete

"TI SI DETE, KAKVO SI TI ISKUSTVO UOPSTE MOGLA DA IMAS I STEKNES?"

Jer sledeci put moji demoni koje to dete cuva nece biti labavi i nece upozoravati na takve komentare.

Ovo vam je bila prva opomena.

Dete sam.

I imam iskustvo.

Onakvo kakvo nikad u zivotu ne bi zeleo da cujes.

Jer bi se uplasio sebe samog i onoga sto nosis medju nogama.

Zavuci se u mišiju rupu i povij svoj rep.

To bi ti bila jedina pametna odluka, Gospodine - s iskustvom.

ultravioletna

[nepoznati-poznanik]

Da li neke pjesme koje objavljujes i ponekad zadnje recenice dnevnika posvecujes nekoj osobi? Imam osjecaj kao da joj ne mozes direktno reci

znaš kako; ja sam sam sebi nevažan. meni moj život nema vrijednosti ako nisam u mogućnosti pomoći drugoj osobi, izmamiti tužnom insanu osmijeh na lice ili makar saslušati nečije probleme. a s vremena na vrijeme, naiđeš na ljude koji zaslužuju svako dobro, koji samim svojim postojanjem čine ovaj svijet boljim mjestom. ja bih takoj osobi posvetio cijeli svoj život a kamoli neku tamo pjesmu ili rečenicu u rokovniku.

ali, da, u pravu si, radim to. iz ovog ili onog razloga.

[cupofstress]

sela sam u taksi koji je trebao

da me odveze do fakulteta

vec nakon prve recenice

taksista je shvatio da nisam iz ovog grada

-kako ti je ovde? upitao me

uzdahnula sam duboko,

bio je to onaj uzdah koji reze pluca

-lepo je, ali nije dom

osmehnula sam mu se, 

iako su mi se oci napunile suzama

kisa je nastavila da lije niz prozore

a ja sam se tesila kako ce se ova daljina

jednoga dana isplatiti

kada vidim ponos na licima moje porodice

-stigli smo, mlada gospodjice

boze, cuvaj mi ih dok se ne vratim.