#rasprava

[lifeinbooks]

ja sama sebi kroz cijeli život:

nemoj da se raspravljaš sa idiotima nemoj da se raspravljaš sa idiotima nemoj da se raspravljaš sa idiotima nemoj da se raspravljaš sa idiotima nemoj da se raspravljaš sa idiotima nemoj da se raspravljaš sa idiotima nemoj da se raspravljaš sa idiotima

[belgradeoldschool]

24.kolo superlige srbije: crvena zvezda - partizan 3:3 (22.2.2025)

175. veciti derbi

[adriaticpulse]

Tucherpark - Novo urbano naselje uz Engleski vrt

[ti-i-ja-mozda-nekada]

KOMUNIKACIJA U PERIODU SABIRANJA

Day 33: Nadam se da nikad nećeš doživjeti ovaj period u životu. Ni od koga. Da ne dobiješ ni poruku. Poziva da nema. I da gledaš to sve sa strane nijemo, bez da imaš pravo da se pobuniš ili da osjetiš nešto. Da nikom nikad nećeš biti samo rasprava. Jer ovo niko nije zaslužio, da ga neko ostavi bez ljubavi, bez emocija, kao praznu kutiju. 😭

[jelenajt]

Rasprava je put ka promeni. Ćutanje je kraj puta.

[poeticlicense12345]

BITI SVOJ, BITI SLOBODAN...”

Gledala sam na televiziji jednu od mnogih jalovih rasprava između predstavnika političkih stranaka, nacionalnih partija i analitičara (iskreno, ne znam šta neke od njih preporučuje za bavljenje ovim vrstama “analiza”!). Sve isto mesecima:mržnja, primitivizam, neznanje, demagogija. Pre više godina, jedna politička organizacija je imala slogan: Mnogo ste isti! Nemam nameru da pišem o političkim prepucavanjima i o “talogu”, koji u njima učestvuje - nisam “kompetentna” (reče jedan ministar na pitanje iz njegovog resora). Moju pažnju je privuklo insistiranje jednog od učesnika u razgovoru na “identitetu i integritetu” svoje stranke. Istini za volju, ta stranka i nema svoj identitet, jedino ako nije to da su prepoznatljivi po tome da oni nisu više “oni”.

Identitet je reč sa “”težinom”, bilo da se pominje u kontekstu, ličnom, nacionalnom, kulturnom. To što smo rođeni negde, što smo deo nekog naroda ne govori o našoj vrednosti ili sposobnosti, To je samo “detalj u biografiji”(M.K). Neko je rekao da što su “moje pripadnosti brojnije, to se moj identitet pokazuje posebnijim”. Koliko god to danas nepopularno bilo, “etnički identitet je, ipak, samo puka etiketa”! Posmatrati sebe samo u okviru neke kolektivne kategorije, nacionalne, političke, znači, ja bar tako mislim, ignorisati sebe kao samosvojnu ličnost , jer nešto vredno i dobro možemo učiniti samo kao pojedinci. .Razmišljajući o značenju te reči, svesno nisam želela da koristim “izvore” - psihološke, filozofske, verske. Pokušavam da o tome govorim iz percepcije običnog čoveka koji zna da tako “nešto” (identitet) ima.

Dakle, identitet čine karakteristične osobine neke osobe, koje ga čine prepoznatljivim, autentičnim. To su sve one emocionalne i saznajne osobine koje ta ličnost pokazuje u ponašanju prema drugima i u doživljavanju sebe. Često je, ipak, problematično šta osoba smatra svojom karakteristikom, autentičnošću. Potvrdu za to sam nalazila i u svojoj nastavnoj praksi, kad bih učenicima postavila pitanje: Ko si ti? (u smislu verbalizovanja svoje suštine). Odgovori su bili različiti: kažu svoje ime i prezime, da su navijači ovog ili onog kluba, da su ove ili one vere, nacije i sl. Ako je to identitet, skup karakterističnih osobina (a jeste!), onda ga svako od nas doživljava drugačije. Ali, to je već za neku drugu temu. Uz identitet se često pominje i integritet (slušajte samo zapaljive političke govore!), koji nije ništa drugo do objedinjavanje svih tih karakterističnih osobina, koje čine jednu osobu jedinstvenom i autentičnom, u jednu celinu. Htela sam, u stvari, da dovedem u vezu naš identitet, ono što jesmo, sa hrabrošću da to budemo.

Kada se govori o hrabrosti, misli se, da hrabri ne osećaju strah. Mudri ljudi kažu da nije hrabrost nemati strah, već ga pobediti, učiniti ono što smatramo potrebnim, uprkos strahu. Vreme u kome živimo donelo je devalvaciju svih vrednosti, pre svega moralnih. Smatra se da su slabići oni koji su osećajni, nežni, kulturni u ophođenju, tolerantni. Ako imamo takve vrednosti koje smo gradili celog života, onda je velika hrabrost pokazati ih i suprostaviti se opšteprihvaćenim pravilima ponašanja: biti prost, agresivan, grub, obračunavati se sa neistomišljenicima (naročito sa političkim protivnicima), i to ne argumentima nego psovkama i uvredama.

Nasuprot mišljenju “ovakve” većine, hrabar si ako si nežan, ako umeš da gubiš, ako se ne bojiš da pokažeš svoje probleme, da priznaš da su druge stvari važnije i vredne rizika i po cenu gubitka neke pozicije u društvu. Znači, kazati “caru da je go” i prazan i ne “preletati” (nova vrsta “letenja”!) iz stranke u stranku, tobože zato jer vođa ima “viziju”. U pomenutoj emisiji jedan od analitičara se “uplašio” da će zbog tih preletača stranke izgubiti svoj identitet i integritet, zanemarujući, pri tom, da ga one, takve kakve su, niti imaju, niti su ga ikad imale. Identitet je, ipak, neka konstanta, doslednost nečemu što smo izgradili kao svoju autentičnost i vrednost.

Samo da napomenem, na kraju, da je doslednost vrlina ako vodi našem napretku, ali kod nas se i inat smatra principijelnošću, iako on nikome nije doneo korist.

text author: Tanja Petrović Krivokapić

[svemirskisan]

Rasprava sa budalom dokazuje da ih ima dvoje.

s.s

[ljubavniromani]

Izvadite je iz lonca i potopite u ovu vodu: Orhideja će pustiti puno novih korijena i cvjetati kao luda!

Brojne domaćice u svojim domovima uzgajaju ukrasne biljke koje ne samo da uljepšavaju ugođaj prostora u kojem se nalaze, već doprinose i pročišćavanju zraka koji udišemo. Ova će se rasprava usredotočiti na uzgoj orhideja. Postoji skrivena prednost koja ima potencijal pomladiti i ljepotu i vitalnost. Ključni element je pravilna mješavina hranjivih tvari koja se daje biljci, uz osiguranje točnih…

[zagrebjavniprostor]

Grad u Gradskoj: (Reci)Klaonica

Gradska knjižnica (Galerija Kupola)

utorak, 12. studenoga 2024. u 19 sati 

Gosti: Maroje Mrduljaš i Jana Vukić

Urednik i voditelj: Saša Šimpraga

Autorica izložbe: Ivana Fištrek

Gradska klaonica sa stočnom tržnicom preseljena je na zadnju lokaciju u Heinzelovoj ulici 1930-ih godina. U kompleksu proizvodnja je obustavljena 2000. godine. Već gotovo četvrt stoljeća taj prostor nije aktiviran drugačije osim kao skladišni i za povremena kulturna i slična događanja koja su bila naintenzivija početkom 2000-ih. Na lokaciji danas djeluje i nezavisna kulturna scena (Reciklaonica) te nekoliko umjetničkih ateljea itd. Gradskih javno komuniciranih planova što s kompleksom u budućnosti za sad - nema. Bivša klaonica nije predmetom nikakvih javnih rasprava, još se manje spominje kao tema u predizbornoj kampanji, iako se radi o jednoj od strateški važnih parcela za grad. Budućnost lokacije je s jedne strane nepredvidiva, a jedino je sigurno: proći će još godine prije nego se bilo što dogodi. S druge strane, jedna od mogućih budućnosti već je na neki način i programski ponuđena: alternativna kultura oživjela je minijaturni dio kompleksa, a zeleni prostori mogli bi postati javni park za dio grada koji parkova nema.

O mogućim scenarijima za kompleks u Heinzelovoj 66, Saša Šimpraga razgovarat će s arhitektom i teoretičarem arhitekture Marojem Mrduljašem i sociologinjom Janom Vukić.

Naziv tribine (Reci)Klaonica preuzet je od autonomne kulturne incijative koja djeluje u prostorima bivše klaonice.

Povodom tribine, u Galeriji Kupola bit će postavljena druga u nizu jednovečernjih tematskih mini izložbi s izborom iz građe zagrebačke zavičajne zbirke Zagrabiensia pri Gradskoj knjižnici. Autorica izložbe je Ivana Fištrek. 

O gostima:

Dr. sc. Maroje Mrduljaš je arhitekt, kritičar i teoretičar arhitekture. Predaje na Athitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.   

Izv. prof. dr. sc. Jana Vukić predaje na Katedri za urbanu sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autorica je sociološke studije o bivšoj klaonici nastale u sklopu aktivnosti Gradskog ureda za strategijsko planiranje 2021. godine

Više o projektu Grad u Gradskoj pročitajte na: https://www.kgz.hr/hr/knjiznice/gradska-knjiznica/projekti-9689/grad-u-gradskoj/64378.

Grad u Gradskoj nastao je u suradnji Udruge za nezavisnu medijsku kulturu, izdavača portala H-Alter, i Knjižnica grada Zagreba/ Gradske knjižnice te je podržan od Grada Zagreba putem javnog poziva Kultura i umjetnost u zajednici.

[ducandreshr]

Mbappe nije izabran za reprezentaciju zbog ozljede, već je startao za Real Madrid

Mbappe, koji zbog ozljede u četvrtak nije uvršten na popis za trening francuske reprezentacije, nosio je Dres Real Madrid i nastupio na utakmici La Lige između Real Madrida i Villarreala u subotu. Ovaj potez izazvao je veliku pozornost. Posebice su mu francuski mediji posvetili veliku pozornost. L'Equipe je istaknuo kako su ljudi bili zbunjeni Mbappeovim izbivanjem iz reprezentacije dok je igrao u klubu. U utorak je liječnički tim Real Madrida komunicirao s francuskom momčadi i rekao da se Mbappe nije u potpunosti oporavio od ozljede u utakmici u rujnu. No, u četvrtak je Deschamps u komunikaciji s Mbappeom spomenuo da se i dalje osjeća neugodno nakon ulaska s klupe protiv Lillea, pa nije pozvan u reprezentaciju. Iznenađujuće, Mbappe je obukao svoj Nogometni Dres Sa Vlastitim Imenom s brojem 9 i startao u sljedećoj utakmici La Lige, što je zbunilo mnoge francuske navijače. Ova situacija ne samo da je razotkrila napetost između kluba i reprezentacije, već je skrenula pozornost na pritisak na Real Madrid da koristi igrače. Medijska analiza je istaknula da se odluka Real Madrida može temeljiti na hitnoj potrebi momčadi za pobjedom, a ne na zdravstvenom stanju igrača. Čini se da je u ovom trenutku Francuski nogometni savez odlučio pristati na kompromis i nije voljan sukobiti se s Real Madridom zbog Mbappeovog izostanka s dvije nevažne utakmice UEFA Lige nacija. Rasprava koju je pokrenuo ovaj niz događaja također poziva da se obrati pozornost na odnos kluba i reprezentacije, te kako pronaći balans između to dvoje. Mbappeov izbor nije vezan samo uz njegovu osobnu karijeru, već može utjecati i na koheziju reprezentacije. Kako održati tu ravnotežu u budućnosti bit će važna tema vrijedna pažnje.

[belgradeoldschool]

24.kolo superlige srbije: crvena zvezda - partizan 3:3 (22.2.2025)

175. veciti derbi

[mentalnahigijena]

Kako su penzioneri, sadašnji i budući, brutalno prevareni

Sadašnji penzioneri, makar njih 75.000, primaće penziju od 450 eura, i ona će biti zamrznuta dvije godine. Možemo samo da zamislimo, koliko će, za ovaj iznos, penzioneri moći da kupe 1. januara 2027. Odmah da otklonimo nejasnoće – malo što. Ovi penzioneri će živjeti ispod granice siromaštva.

Građani Crne Gore imaju tu nesreću da su dobili vlast koja upravlja državnim resursima tako što - kontinuirano vara svoje građane. Koliko su postali obijesni, predstavnici vlasti svakodnevno daju nova, sve luđa, obećanja. A sve to na štetu svih građana Crne Gore.

OBEĆANJA, OBEĆANJA...

Samo nekoliko primjera pokazuju bestijalno ismijavanje građana i našeg mentalnog zdravlja. No, izgleda da magija više ne djeluje, previše je očiglednih dokaza o prevarama, pa je narod počeo da otvara oči.

Najnovija telenovela zvana ,,Velje brdo“ nije proizvela očekivani efekat, vlast je skoro zatečena: ne samo što građani nisu progutali, već je priča postala predmet ismijavanja.

Procijenjeni BDP za naredne tri godine ne predviđa značajniji rast i nema pokrića za ovako krupne izmjene, nema naznaka rasta produktivnosti, što će reći - prihodi mogu rasti uglavnom usljed inflacije dok se investicije smanjuju a povećava spoljnotrgovinski deficit. Planiranih mjera za suzbijanje inflacije nema, a mjera koja je na snazi, svi vidimo, nema nikakvih efekata

A tako je moralo biti, jer je opsjena bilo suviše u suviše kratkom periodu: od bajki iz Sen Tropea, pa onda fantazije o koridorima, autoputevima i brzim cestama, pa i ranijih obećanja kako će trajno riješiti inflaciju uvođenjem robnih rezervi, ono kada je premijer obećao i „kućnu dostavu namirnica, kako građani ne bi išli pješke po vrućini“... I tako redom, povećanje zarada bez pokrića, obećanja o radnom vremenu, investicije iz Japana, milijarde, kriptovalute i ostale nebuloze...

Ali ništa tako drsko i bezočno nije plasirano građanima kao priča o penzijama i penzijskom fondu.

KOŠMARNO BUĐENJE

Penzijske reforme su najsloženije i najkompleksnije državne odluke; sve razvijene zemlje i odgovorne vlade sa ogromnom pažnjom i stručnom i ekspertskom analizom uređuju ovu oblast, uz punu participaciju svih društvenih činilaca vodeći računa da se postigne društveni dogovor. Čak se predlažu i referendumi kao model najšireg izjašnjavanja građana u situacijama kada se rade krupne izmjene koje utiču na život najšireg broja građana.

Međutim, ta pravila ne važe za crnogorske vlastodršce. Navikli da varaju, mijenjaju ovu oblast bez potrebnih analiza, bez tačnih proračuna, bez jasnih objašnjenja, bez javnih, stručnih rasprava, bez neophodnog društvenog dogovora.

A građani ne znaju kako će se ove promjene odraziti na život sadašnjih a kako na život budućih penzionera. Ili, naslućuju, pa strijepe i pitaju se: što ako je i ovo prevara; koliko ćemo se kajati što smo to dozvolili i koliko će nas ove odluke koštati?

Zdrava logika i argumenti ne daju prostor za optimizam.

REFORMA I INFLACIJA

Nevjerovatno je da se reforma sprovodi u uslovima razarajuće inflacije, pogotovu visokih cijena osnovnih prehrambenih proizvoda i usluga koje su neophodne za život porodice.

Sluđeni, slušamo politikanska objašnjenja nadležnih, dok prevarna priča oko famozne formule za obračun penzija dostiže nevjerovatne domete. Nadležnima ne pada na pamet da naprave jasne modele obračuna makar tridesetak različitih primjera i daju precizne iznose očekivanih penzija sa jasnom razlikom sa i bez predviđenih izmjena. I da sve to objave, kako bi građani znali što ih čeka i i da li žele da pristanu na to.

Budući penzioneri treba da znaju: njihove državne penzije će biti socijala i formalno i suštinski! Smanjenjem doprinosa na zarade, Fond PIO prestaje da bude penzijski i postaje neka vrsta socijalnog fonda. Izdvajanjem minimalnih doprinosa za penzijski fond, država značajno smanjuje iznos obaveza za isplatu penzija. Minimalni iznos koji će uplaćivati građani, obavezuje državu da u budućnosti isplaćuje minimalne penzije koje će u stvari biti neka vrsta socijalne naknade.

Jasna je je ta logika ćutanja i nerazjašnjavanja: u mutnom se najlakše lovi. Kako će se izmjena odraziti na budžet - to je tek neviđena nepoznanica. Ove godine nam fali „samo“ 180, a sledeće godine nedostajaće 400 miliona eura.

Sadašnji penzioneri, makar njih 75.000, primaće penziju od 450 eura, i ona će biti zamrznuta dvije godine. Možemo samo da zamislimo, koliko će, za ovaj iznos, penzioneri moći da kupe 1. januara 2027.

Odmah da otklonimo nejasnoće – malo što.

Ovi penzioneri će živjeti ispod granice siromaštva. Ako ne vjerujete, pogledajte planirana povećanja zarada, jer trka sa inflacijom je ključni posao ove vlasti. Početkom naredne godine prosječna zarada će već iznositi 1.000 eura i neminovno će, zbog inflacije, nastaviti da raste. Dok će, naravno, realna vrijednost tih zarada - padati.

PRAVLJENJE SOCIJALNIH SLUČAJEVA

A vrijednost minimalne penzije će biti na nivou neophodne socijalne pomoći.

Ostali penzioneri će imati veoma mala usklađivanja, jer prosječna inflacija, koja služi kao minimalni korektiv (čuveni treći dio formule) je manja od inflacije osnovnih proizvoda i usluga koje troše ovi građani. Ako se tome doda i efekat razlike u načinu obračuna prosječne bruto zarade na državnom nivou i obračuna lične bruto zarade, kao i uticaj doprinosa od 5 odsto - koji se poklanja poslodavcima - jasno je koliko će vrijednost penzija biti deplasirana. Dakle, i pored usklađivanja, i realna i nominalna vrijednost penzija će konstantno padati.

Budući penzioneri treba da znaju: njihove državne penzije će biti socijala i formalno i suštinski!

Zašto? Smanjenjem doprinosa na zarade, Fond PIO prestaje da bude penzijski i postaje neka vrsta socijalnog fonda. Izdvajanjem minimalnih doprinosa za penzijski fond, država značajno smanjuje iznos obaveza za isplatu penzija. Minimalni iznos koji će uplaćivati građani, obavezuje državu da u budućnosti isplaćuje minimalne penzije koje će u stvari biti neka vrsta socijalne naknade.

Prosto, građani, poručuje nam naša vlast: ,,Malo ste izdvajali od plate, pa će vam i penzije biti minimalne“.

A znamo kako funkcionišu socijalni fondovi. Onoliko para koliko budzet može da izdvoji podijeliće se penzionerima, sa veoma malim rasponom u iznosima i o tome će se godišnje odlučivati prilikom formiranja budžeta. Dakle Fond PIO, postaje potrošačka jedinica kao i svaka druga, biće to, kako su već rekli „protočni bojler“.

KORACI KA PROPASTI

Uostalom, Evropa sad 1 je bila prvi korak za ostvarenje ovog cilja, još tada se vidjelo da je Fond PIO ključna meta, samo smo još bili u bunilu od obećanja, pa nijesmo htjeli da se suočimo sa istinom.

Naravno, nije tačno da je u pitanju ista promjena. Fond zdravstva nije isto što i Fond PIO, postoji suštinska razlika a to je očekivana povratna dobit od države. Zdravstvene usluge su za sve iste, a penzije zavise od visine uplaćenih sredstava.

I sada je više nego jasno da ćemo brzo upoznati brokere (čekaju iza zavjese) koji će nam preporučivati privatne penzijske fondove. I to ne bi bilo sporno, da su građani pravovremeno obaviješteni i da su pristali na ove izmjene.

Jasna je je ta logika ćutanja i nerazjašnjavanja: u mutnom se najlakše lovi. Kako će se izmjena odraziti na budžet - to je tek neviđena nepoznanica. Ove godine nam fali „samo“ 180, a sledeće godine nedostajaće 400 miliona eura.

Ključni uslov za ove promjene je da građani dobiju adekvatno obeštećenje u vidu pristojno povećanih neto zarada kako bi mogli da izdvajaju novac za starost. Takođe, za ovu priču je neophodan stabilan ekonomski ambijent, bez značajnije inflacije, sa kvalitetnim privrednim rastom, rastom realnih i održivih radnih mjesta kao i sa efikasnom i smanjenom administracijom. Kako ništa od ovoga nemamo, samo mali broj građana moći će da misli na starost i izdvaja neophodna sredstva, najviše 10 do 15 odsto.

Ostali građani jedva sastavljaju kraj sa krajem. Pri ovolikoj inflaciji, cijela plata im ide na hranu, stanovanje i osnovne potrebe. Starost će se činiti jako daleko a izdvajanje za ove namjene luksuz. Polako se pretvaramo u zemlju siromašnih i onih još siromašnijih.

GRČKI SCENARIO

Ovih dana su usvojena značajna finansijska dokumenta, pa čitajući što tamo piše - još više strahujemo.

Procijenjeni BDP za naredne tri godine ne predviđa značajniji rast i nema pokrića za ovako krupne izmjene, nema naznaka rasta produktivnosti, što će reći - prihodi mogu rasti uglavnom usljed inflacije dok se investicije smanjuju a povećava spoljnotrgovinski deficit.

Planiranih mjera za suzbijanje inflacije nema, a mjera koja je na snazi, svi vidimo, nema nikakvih efekata. Cijene izdvojenih proizvoda smanjene su nekoliko centi, dok ostale nesmetano divljaju. Sve do novih nabavki koje će podići sve cijene bez razlike, što pokazuje nepostojanje namjere da se država uhvati u koštac sa ključnim problemom. Umjesto toga, vatra se gasi benzinom. Uvećani naplaćeni prihodi (uzeti od građana kroz inflatorni porez) se ne troše za smanjenje raznih deficita već se konstantno izmišljaju novi rashodi koji su u funkciji održanja vlasti.

I ono što posebno plaši je planirano zaduženje - u naredne tri godine više od tri milijarde.

Da li je zaista bilo nužno da na prevaran način u nevrijeme, bez širokog konsenzusa mijenjamo ovako važne ekonomske parametre? Kome se žuri i zašto? Zašto se naduvava balon koji će po prirodi stvari morati da pukne, samo je pitanje vremena.

A onda ćemo se svi sjetiti Grčke!

[radiogornjigrad]

Žarko Paić: Hegel za disidente

Constantin Noica, Priče o čovjeku, Mizantrop, Zagreb, 2022. S rumunjskoga preveo Goran Čolakhodžić Constantin Noica (1909.-1987.), prijatelj Emila Ciorana i Mircee Eliadea, bio je rumunjski vodeći filozof, autor originalnih rasprava o ontologiji (naslanjajući se na Hegelovu trijadičku shemu), o logici i kulturnoj morfologiji (u maniri Oswalda Spenglera) kao i niza objavljenih eseja o rumunjskom…

[spectatorzg]

Ko ne sluša pjesmu, slušat će oluju

Jako sam znatiželjan čovjek. Stalno nešto njuškam, pokušavam dokučiti zašto. Pokušavam dokučiti u narav ljudi, pronaći razloge njihova ponašanja. Pa onda o tome raspravljam, sam sa sobom. Rasprava zna biti žustra. Jedan dio mene je za, drugi protiv. Ponekad se u žaru diskusije oni i posvade. Pa se osjećam poput Golluma koji se na smrt svadi sa Smeagolom. Ja u svađi sam sa sobom Svašta se ja…