#putnik

[arutai]

Ask Putnik by Daniel Stigefelt

[adriaticpulse]

N26 - Digitalna banka za moderno doba

Ako planirate preseljenje u Njemačku i želite saznati sve potrebne informacije, kliknite ovdje kako biste provjerili naš ultimativni vodič za preseljenje u Njemačku. Vodič sadrži sve ključne korake, od dokumentacije do pronalaska smještaja, zdravstvenog osiguranja, prijave prebivališta i više, kako biste bili potpuno pripremljeni za svoj novi početak. N26 je jedna od najpopularnijih digitalnih…

[streethrasher]

[snjeguljicaaa]

Solitary Traveller / Usamljeni putnik ♪

[zenaa-drugog-sistema]

"Pametan živi gdje mu je bolje, a budala gdje se rodio."

...tako je govorila moja baka.

Da su me kao malo mlađu pitali gdje je moj dom, bez razmišljanja, rekla bih da je tamo gdje sam rođena, napravila prve korake, naučila prve riječi i pala kad sam učila voziti bicikl. Da su me pitali šta je mir, ne bih trepnula, rekla bih da je mir kad dođem u svoju kuću, sve probleme ostavim na pragu i pažljivo zaključam vrata da se slučajno neki ne bi uvukao kroz mravlje puteljke. Danas, ako me pitaš, moj mir i dom su daleko. Daleko od mjesta gdje sam rođena, daleko od grada u kojem osim ulica napamet znam i brojeve kuća i zgrada. Daleko od grada u kojem sam ostavila svoje sve. Sve što je bilo i iz njega pošla praznih kofera. Ponijela sam sve što je moglo stati u džepove. Ljubav, zahvalnost, snalazljivost, drčnost i malo samoživosti. Više od toga mi nije stalo, a da ti kažem iskreno, nije mi ni trebalo. U prvim danima kad nisam znala ko mi glavu čuva snalažljivost i drčnost, koju sam valjda morala imati jer sam uvijek bila "tatin sin", su mi bili dobri suputnici. Ubrzo, su se stvari počele slagati kao Lego kockice. Prva veš mašina, TV, zavjese, set šolja, posao, prva plata, astronomska ako pitaš mene, dijete sa Balkana. Cijeli život sam zamišljala da su četverocifreni brojevi na računu rezervisani samo za božje miljenike. Dani su letjeli, brže nego ikad. Kažu da u ljudskom životu najviše napredujemo dok smo bebe, a da je sve poslije toga zanemarljivo. Tačno, ali sve sposobnosti čovjeka isplivaju onda kada ostanes sam u mjestu koje ne poznaješ bez ikoga svog. Svakim danom, život je postajao lakši a ja sam počela uviđati da me sve vrijeme prati slijepi putnik. Mir. Danas je moj dom u gradu u kojem još uvijek ne znam imena ulica napamet, u gradu koji me i nakon nekoliko godina iznenadi kvartom koji ne znam, među ljudima s kojima razgovaram na nekoliko jezika tokom jednog dana. A moj mir, on je mirniji nego ikad. Tu je, u zgradi gdje žive ljudi sa svih kontinenata, u stanu koji ima najljepšu terasu i u kojem se pije najljepša kafa. Moj mir je sa mnom, u stanu koji je često prazan kad otključavam vrata, ali i u kojem ima mjesta za mnogo ljudi. Sad je tako. A nekad, nekad će biti mjesto gdje će nas biti više. Dvoje, troje, četvero, ko zna. Bitno je da je uvijek tu.

[pathofpatience]

Koliko li koraka

do kad me ne bude,

koliko li treptaja

do mraka?

Otkucaja do tišine

ruku do rastanka,

uspomena do sjećanja

putnik jednosmjerne karte

od dunjaluka

da rastane se?

[mrasicc]

Decembar je, a nije kao prethodnih godina, godina koje nedostaju..

Pahulje za kojima čeznem, videti ih u tvojoj kosi..

Da ugledam tvoje oči koje sjaje.

Znam da je prošlost nepovratna karta, samo sam ostao večiti putnik, koji još uvek za tobom traga..

A tragova nema nigde, kao ni one hladne zime, kada sam te voleo.

[hodajuciputevimacudesa]

Autobuska stanica

Malo ko priča o periodu nakon raskida kada suze presuše. O onim danima kada više ne boli u duši i srcu ali taj bol biva zamijenjen sa prazninom koja nikako da se popuni. Rupa je iskopana i sada ne znaš na koji način da je zakopaš ponovo. Praznina ili rupa ili prazan prostor je najbolji mogući opis, bar u mom slučaju. Jer neko je tu bio, fizički i psihički i emotivno a sada ga nema. Skoro nikako. Šta sad uraditi sa tom prazninom? S tim mjestom koje je neko napustio preko noći.

Najbolji opis bi po meni garant bio situacija kada sjediš na autobuskoj stanici i čekaš prijevoz ali ne znaš u koje vrijeme dolazi autobus za tvoju željenu destinaciju. Jer ti čekaš da ti se rane zacijele. Čekaš da ti ne bude više tako pusto. Čekaš da ti ode i ostatak to malo tuge što živi u tebi. Čekaš da saznaš kuda ćeš. Tužan nisi što busa nema jer nisi ni znao u koji ćeš ući. Nisi očekivao ništa. Ali šta da radiš na autobuskoj stanici kada ne znaš gdje ti je završna odrednica a ni kako doći do kuće? Pa onda samo sjediš i čekaš. Razočaran što još uvijek nema tablice na prednjem staklu autobusa sa nazivom područja koje željno iščekuješ, ali zapravo na kraju dana ne znaš ni šta istinski želiš. Pa radi toga gledaš ostale putnike dok sjediš i razmišljaš. Pust i dosadan. Neispunjen i ogorčen. Nezadovoljan i rasterećen. Unesrećen i očajan. Na autobuskoj stanici.

Volim te a ne znam zašto. Ne želim da te ikada više vidim a svaki put kad zamaknem iza bilo kojeg ćoška razmišljam šta bi bilo kada bih tebe srela. Želim da druge gledam i sanjarim o njihovim očima ali ne mogu prestati o tebi razmišljati i sjećati se kakve su tvoje usne. Govorim kako ne volim hladne i plave oči a znam da su tvoje takve i bile su mi najdraže. Nije me briga koja će ti iduća djevojka biti a od svake druge mi se učini baš ona s kojom si prije imao nešto. Planiram svoju buduću karijeru i uvijek mi naumpadne mogućnost da jednog dana po potrebi posjetiš moju ordinaciju. Smijem se na tuđe fazone i sjećam se kako sam se smijala prije samo kada pomislim na tebe. Ne tugujem a samujem okružena ljudima. Svaki put kada odgovorim tačno na pitanje profesora sjetim se da si ti govorio kako se slabo snalazim ali dobro bubačim. Nema situacije kada se osramotim a da se ne sjetim tvojih izazivanja da sam smoto. Kada se osjećam lijepo a niko mi blizak kompliment ne udijeli sjetim se kako si ti gledao kroz mene. Čim na meni neko istakne djetinjastu stranu u glavi mi odzvanja tvoje napominjanje da život nisu leptirići i cvjetići. Ispravljam leđa i vječito se sjetim kako su postala čvršća jer tebe više nema da ih štitiš. Dani prolaze kao voda. Svaki je isti. U svakom si ti. Iako ti glas nisam čula više od mjesec dana. Zanima me šta radiš a da te vidim na ulici pobjegla bih od tebe. Svojim si strahovima obojio mene i sada ja gradom hodam kao tvoj autoportret. Na mene si prenio svako zarazno nezadovoljstvo. Otišla sam od tebe i samoj sebi razderala ranu. Odnosno ja sam samo završila ono što si ti započeo.

Dani su prazni i više nego ikad prije slijepo prolazni. Vrijeme nikad brže nije bilo. Sjećanja su mutnija nego što su ona i prije njih. U meni sunce nije zasijalo otkako se ti njime nisi ogrijao. Smijem se a plače mi se iako ni suze ne mogu pustiti. Nisu mi teška prsa ali nikad se praznije nisam osjećala. Kao da vide kroz mene. Poput stakla ili bistre, pitke vode. Stijene obrušene na pleća moja sam davno otresla sa sebe, sada samo hodam polako sa probodnom ranom. Nije mi teško ni bolno. Samo mi je svejedno i monotono. Prazno i mizerno. Šuplje mi je srce dok sjedim na autobuskoj stanici i gledam da li ti sjediš i na jednom od sjedišta.

[jaksamjaitocedameubije]

Znam

Ti si putnik

I u svakom si srcu pomalo

Samo u mom previše

[shekyspeare]

Oči mi ništavilo pogledaju

Dok svijeća sjene baca igrajuć' se vatrom

Tama, pa svjetla trag

I dunjaluk biva takav

Od ništavila sazdan, opasan ko plamen žarki

Iskušenje tugu što nosi

Zraka smiraja što mrak razbi

Prolaznosti, zašto o tebi pišem

Kad kroz krv moju tečeš

Tvoj potpis ja nosim, po njem' poznat bivam

Lutam kroz vrijeme, vrijeme kroz mene

Prolazi, kao i ti, u nepovrat odlazi

Ne pita da li stići ga mogu

Ja, putnik, opskrbe skromne

Što rastanku s tobom željno se nada

Prolaznosti, lijepa iluzijo

Vrijeme ti je reći: Elvedda

[legallybrunettedotcom]

back when alien was first released the translation in ex-yugoslavia was osmi putnik or the eighth passenger bc well the alien was the 8th guy on the crew. i think that's pretty neat.

[arutai]

Ask Putnik by Daniel Stigefelt

[dane-zaboravim]

U osnovi vožnja autobusom u bilo koju balkansku zemlju liči na beskonačnu traku s različitim protagonistima. Svaki pojedinačni putnik je znao i kako se stvar odvija i svoje mesto na toj Mebijusovoj traci od pokreta, zabave, gestikulacija, kombinovanih s muzikom i videokasetama jednog sveta, kojeg ustvari više nije bilo.

Dobri dani, Marko Dinić

[streethrasher]

Time traveler spaceshrooms explorer

Dot work and dont work

[zvetenze]

Vajat (sleeping quarters), Ethnopark museum

Kupinovo, Vojvodina

This outbuilding served to supplement the Putnik farm household as sleeping quarters for young married family members, and as additional work space or storage. Also part of the open air museum, the vayat is of similar construction to the main house, but without a hearth. Like the main house, it is not oriented to the street in the perpendicular manner of later planning regulations. (photo 1987)

[dextraicarus1994]

Something that I had loved about the Splinter Cell novels is about Sam during his civil life, when he use his free time when Lambert is not sending him to a new mission, to spend time with his Krav Maga instructor (yeah, I talk about Katia Loernstern, his second love of his life after Regan's death some years later) from Operation Barracuda (by the way, my favorite book of this novels). In that book Sam has to once again save the world from another WWIII and balance his romantic life with Katia. Unfortunately in the book she dies by the hand of a hitman called Yvan Putnik who shoot a bullet that was supposed it would be for Sam, the guy was sent by the arm dealer organization The Shop to kill Sam for what he did in the first book and in the act Katia was on the way and recieved the bullet instead killing her instantly.😭😭😭💔💔💔💔

I did enjoyed all Sam and Katia moments in that book and I saw them as a nice couple, so I decided to create a AU where she survived the attack and has a relationship with Sam and this drawings were created (of course using reference for the poses 🥺🥺🥺🙏🙏🙏🙏🙏). Those drawings were made during February of this year.🥺🥺🥺💚🖤💚🖤

The third image with the dialogues was a little scene I got in mind where Sam and Katia did a bet during another Krav Maga sessions in which if either of them won in a fight, they would do whatever they wanted, in this case Sam lost the bet and Katia decided to force him to wear that collar the rest of the session.🤭🤭🤭🤭