#putnik

[lozo]

[sevenines]

i’ve been listening to/watching many (many, many) reactions to steven universe (because that’s what you do when you become newly obsessed with something. see what everyone else thinks about it and drive yourself mad) and it’s so interesting to see all the unique ways people tackle it and the common threads between them all.

there’s podcast recaps (pressure to over-analyze) vs youtube reactions (pressure to overreact). everyone knowing the show (yay) vs fans guiding newcomers (interesting) vs everybody being blind (often disastrous). don’t mind silly fun? they love the first season and amethyst’s character. told about how ~deep~ it gets and expecting only that? they love pearl and have to be dragged through the beginning. even how they chunk the episodes affects things—in watching episode-by-episode, people go the most mad as they try to squeeze meaning out of episodes they can’t yet appreciate until later (or are just. bad at analyses.). in chunks of two, people assume su will have much more horror after watching frybo and cat fingers back-to-back. and chunks of 5 are completely different too!

this only skims the surface. i can watch any episode of su and point out which jokes usually make people laugh, what people pick up on, and how their opinion of the situation reflects on whether they have mommy issues.

[arutai]

Ask Putnik by Daniel Stigefelt

[adriaticpulse]

N26 - Digitalna banka za moderno doba

Ako planirate preseljenje u Njemačku i želite saznati sve potrebne informacije, kliknite ovdje kako biste provjerili naš ultimativni vodič za preseljenje u Njemačku. Vodič sadrži sve ključne korake, od dokumentacije do pronalaska smještaja, zdravstvenog osiguranja, prijave prebivališta i više, kako biste bili potpuno pripremljeni za svoj novi početak. N26 je jedna od najpopularnijih digitalnih…

[streethrasher]

[cgvijesti]

Novi napad u Parizu, ima povrijeđenih

Novi napad u Parizu, ima povrijeđenih

Foto: ilustracija Nekoliko ljudi lakše je povrijeđeno u napadu koji se jutros dogodio na terminalu željezničke stanice u Parizu. Prema pisanju medija, napadač je nasrnuo nožem na putnike na stanici koja se nalazi u sjevernom dijelu glavnog grada Francuske. “Saobraćaj je trenutno obustavljen na ovom području. Čini se da je policija otvorila vatru na napadača koji je nanio lakše tjelesne povrede…

[snjeguljicaaa]

Solitary Traveller / Usamljeni putnik ♪

[zenaa-drugog-sistema]

"Pametan živi gdje mu je bolje, a budala gdje se rodio."

...tako je govorila moja baka.

Da su me kao malo mlađu pitali gdje je moj dom, bez razmišljanja, rekla bih da je tamo gdje sam rođena, napravila prve korake, naučila prve riječi i pala kad sam učila voziti bicikl. Da su me pitali šta je mir, ne bih trepnula, rekla bih da je mir kad dođem u svoju kuću, sve probleme ostavim na pragu i pažljivo zaključam vrata da se slučajno neki ne bi uvukao kroz mravlje puteljke. Danas, ako me pitaš, moj mir i dom su daleko. Daleko od mjesta gdje sam rođena, daleko od grada u kojem osim ulica napamet znam i brojeve kuća i zgrada. Daleko od grada u kojem sam ostavila svoje sve. Sve što je bilo i iz njega pošla praznih kofera. Ponijela sam sve što je moglo stati u džepove. Ljubav, zahvalnost, snalazljivost, drčnost i malo samoživosti. Više od toga mi nije stalo, a da ti kažem iskreno, nije mi ni trebalo. U prvim danima kad nisam znala ko mi glavu čuva snalažljivost i drčnost, koju sam valjda morala imati jer sam uvijek bila "tatin sin", su mi bili dobri suputnici. Ubrzo, su se stvari počele slagati kao Lego kockice. Prva veš mašina, TV, zavjese, set šolja, posao, prva plata, astronomska ako pitaš mene, dijete sa Balkana. Cijeli život sam zamišljala da su četverocifreni brojevi na računu rezervisani samo za božje miljenike. Dani su letjeli, brže nego ikad. Kažu da u ljudskom životu najviše napredujemo dok smo bebe, a da je sve poslije toga zanemarljivo. Tačno, ali sve sposobnosti čovjeka isplivaju onda kada ostanes sam u mjestu koje ne poznaješ bez ikoga svog. Svakim danom, život je postajao lakši a ja sam počela uviđati da me sve vrijeme prati slijepi putnik. Mir. Danas je moj dom u gradu u kojem još uvijek ne znam imena ulica napamet, u gradu koji me i nakon nekoliko godina iznenadi kvartom koji ne znam, među ljudima s kojima razgovaram na nekoliko jezika tokom jednog dana. A moj mir, on je mirniji nego ikad. Tu je, u zgradi gdje žive ljudi sa svih kontinenata, u stanu koji ima najljepšu terasu i u kojem se pije najljepša kafa. Moj mir je sa mnom, u stanu koji je često prazan kad otključavam vrata, ali i u kojem ima mjesta za mnogo ljudi. Sad je tako. A nekad, nekad će biti mjesto gdje će nas biti više. Dvoje, troje, četvero, ko zna. Bitno je da je uvijek tu.

[pathofpatience]

Koliko li koraka

do kad me ne bude,

koliko li treptaja

do mraka?

Otkucaja do tišine

ruku do rastanka,

uspomena do sjećanja

putnik jednosmjerne karte

od dunjaluka

da rastane se?

[mrasicc]

Nisam voleo rastanke, iako bih se na svakoj sledećoj stanici rastajao. Znam da posle svakog putovanja, dolazi neki novi voz. Da li za sreću ili tugu? Ne znam.

Ja sam samo putnik.

[boxedclocksandomens]

[Art: Crows in an open winter landscape by Eduard Hildebrandt, Putnik by Nasta Rojc, Twilight by Sergey A Tutunov, Evening by Maurice Pirenne, Candles by Paul Benney. Lyrics from Adam Raised a Cain by Bruce Springsteen.]

[hodajuciputevimacudesa]

Autobuska stanica

Malo ko priča o periodu nakon raskida kada suze presuše. O onim danima kada više ne boli u duši i srcu ali taj bol biva zamijenjen sa prazninom koja nikako da se popuni. Rupa je iskopana i sada ne znaš na koji način da je zakopaš ponovo. Praznina ili rupa ili prazan prostor je najbolji mogući opis, bar u mom slučaju. Jer neko je tu bio, fizički i psihički i emotivno a sada ga nema. Skoro nikako. Šta sad uraditi sa tom prazninom? S tim mjestom koje je neko napustio preko noći.

Najbolji opis bi po meni garant bio situacija kada sjediš na autobuskoj stanici i čekaš prijevoz ali ne znaš u koje vrijeme dolazi autobus za tvoju željenu destinaciju. Jer ti čekaš da ti se rane zacijele. Čekaš da ti ne bude više tako pusto. Čekaš da ti ode i ostatak to malo tuge što živi u tebi. Čekaš da saznaš kuda ćeš. Tužan nisi što busa nema jer nisi ni znao u koji ćeš ući. Nisi očekivao ništa. Ali šta da radiš na autobuskoj stanici kada ne znaš gdje ti je završna odrednica a ni kako doći do kuće? Pa onda samo sjediš i čekaš. Razočaran što još uvijek nema tablice na prednjem staklu autobusa sa nazivom područja koje željno iščekuješ, ali zapravo na kraju dana ne znaš ni šta istinski želiš. Pa radi toga gledaš ostale putnike dok sjediš i razmišljaš. Pust i dosadan. Neispunjen i ogorčen. Nezadovoljan i rasterećen. Unesrećen i očajan. Na autobuskoj stanici.

Volim te a ne znam zašto. Ne želim da te ikada više vidim a svaki put kad zamaknem iza bilo kojeg ćoška razmišljam šta bi bilo kada bih tebe srela. Želim da druge gledam i sanjarim o njihovim očima ali ne mogu prestati o tebi razmišljati i sjećati se kakve su tvoje usne. Govorim kako ne volim hladne i plave oči a znam da su tvoje takve i bile su mi najdraže. Nije me briga koja će ti iduća djevojka biti a od svake druge mi se učini baš ona s kojom si prije imao nešto. Planiram svoju buduću karijeru i uvijek mi naumpadne mogućnost da jednog dana po potrebi posjetiš moju ordinaciju. Smijem se na tuđe fazone i sjećam se kako sam se smijala prije samo kada pomislim na tebe. Ne tugujem a samujem okružena ljudima. Svaki put kada odgovorim tačno na pitanje profesora sjetim se da si ti govorio kako se slabo snalazim ali dobro bubačim. Nema situacije kada se osramotim a da se ne sjetim tvojih izazivanja da sam smoto. Kada se osjećam lijepo a niko mi blizak kompliment ne udijeli sjetim se kako si ti gledao kroz mene. Čim na meni neko istakne djetinjastu stranu u glavi mi odzvanja tvoje napominjanje da život nisu leptirići i cvjetići. Ispravljam leđa i vječito se sjetim kako su postala čvršća jer tebe više nema da ih štitiš. Dani prolaze kao voda. Svaki je isti. U svakom si ti. Iako ti glas nisam čula više od mjesec dana. Zanima me šta radiš a da te vidim na ulici pobjegla bih od tebe. Svojim si strahovima obojio mene i sada ja gradom hodam kao tvoj autoportret. Na mene si prenio svako zarazno nezadovoljstvo. Otišla sam od tebe i samoj sebi razderala ranu. Odnosno ja sam samo završila ono što si ti započeo.

Dani su prazni i više nego ikad prije slijepo prolazni. Vrijeme nikad brže nije bilo. Sjećanja su mutnija nego što su ona i prije njih. U meni sunce nije zasijalo otkako se ti njime nisi ogrijao. Smijem se a plače mi se iako ni suze ne mogu pustiti. Nisu mi teška prsa ali nikad se praznije nisam osjećala. Kao da vide kroz mene. Poput stakla ili bistre, pitke vode. Stijene obrušene na pleća moja sam davno otresla sa sebe, sada samo hodam polako sa probodnom ranom. Nije mi teško ni bolno. Samo mi je svejedno i monotono. Prazno i mizerno. Šuplje mi je srce dok sjedim na autobuskoj stanici i gledam da li ti sjediš i na jednom od sjedišta.

[jaksamjaitocedameubije]

Znam

Ti si putnik

I u svakom si srcu pomalo

Samo u mom previše

[arutai]

Ask Putnik by Daniel Stigefelt

[legallybrunettedotcom]

back when alien was first released the translation in ex-yugoslavia was osmi putnik or the eighth passenger bc well the alien was the 8th guy on the crew. i think that's pretty neat.

[streethrasher]

Time traveler spaceshrooms explorer

Dot work and dont work