Tumgik
#predsjednik
zoranphoto · 1 year
Text
HDZ opalio po Milanoviću: Titov gardist, SKOJ-evac, udbaška pudlica, provokator...
Tumblr media
HDZ je na Facebooku objavio oštro priopćenje u kojemu predsjednika Zorana Milanovića proziva kako pokušava retuširati činjenice o sebi, obzirom da je opterećen vlastitom neslavnom političkom prošlošću     'Titov gardist Zoran “Lex Perković” Milanović - ničim izazvan, ali očito politički opterećen svojom prošlosti - lažima o drugima opet nastoji retuširati činjenice o sebi: u Beogradu je kao SKOJ-evac od najvećeg povjerenja ušao u partiju pljujući po komunistima iz Hrvatske da nisu dovoljno “revni”, a kao SDP-ov premijer bio je spreman posvađati Hrvatsku s Njemačkom, EU i cijelim demokratskim i civiliziranim svijetom samo kako bi spasio udbaške zločince.   I danas kao udbaška pudlica i provokator izvršava svoje zadatke: nastoji prevesti Hrvatsku sa Zapada u “ruski svet”, posvađati Lijepu Našu sa saveznicima i partnerima iz EU-a, NATO-a i SAD-a te spriječiti Vladu RH da zastarjelu sovjetsku vojnu tehnologiju zamijeni onom modernom i zapadnom', navodi HDZ u priopćenju i nastavlja: 'Bacao je i klipove pod ulazak Hrvatske u Schengen, a njegov SDP/MOST kopao je rukama i nogama da se zaustavi LNG terminal kako bi Hrvatska ostala ovisna o ruskom plinu. Osim toga, vrijeđao je svakodnevno visokog predstavnika kako bi ga spriječio da pomogne Hrvatima u BiH. Milanović više ne hoda u crvenom šuškavcu, ali i dalje radi za Komšića. Takvi kao on u hrvatskoj su se političkoj emigraciji nazivali „mućci“ - bili su to pod krinkom radikalizma ubačeni Udbini provokatori i cinkeri', zaključuje se u priopćenju HDZ-a. Tportal.hr Read the full article
0 notes
cgvijesti · 2 years
Text
DF dostavio Skupštini izmjene zakona o predsjedniku
DF dostavio Skupštini izmjene zakona o predsjedniku
Demokratski front dostavio je Skupštini Crne Gore, predlog izmjena i dopuna zakona o predsjedniku Crne Gore kojim se preciziraju obaveze predsjednika tokom trajanja mandata. “Zahtijevamo hitni postupak donošenja ovog zakona zbog činjenice da Predsjednik Crne Gore nije, shodno svojoj ustavnoj obavezi dodijelio mandat za sastav Vlade kandidatu koji je dobio podršku većine od ukupnog broja…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
prijedor24 · 2 years
Text
Podnešena krivična prijava protiv Danijela Simića, osim toga prijavljen je i RAK-u
Direktor Memorijalnog centra Potočari Emir Suljagić podnio je krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH protiv predsjednika Udruženja novinara RS i Danijela Simića zbog njegovog javnog nastupa na Radio-televiziji Republike Srpske, te pritužbu Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH. Nedavno je u jutarnjem programu RTRS-a gostovao predsjednik Udruženja novinara Republike Srpske Danijel Simić koji je…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
balkanin · 2 years
Text
Čavara imenovao troje novih sudaca u Ustavni sud FBiH
Čavara imenovao troje novih sudaca u Ustavni sud FBiH
Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara donio je u srijedu Odluku o imenovanju sudaca Ustavnog suda Federacije BiH. Ova odluka, na koju su dopredsjednici Federacije BiH Melika Mahmutbegović i Milan Dunović dali suglasnost, upućena je u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH na potvrdu, navodi se u priopćenju Ureda za informiranje predsjednika Federacije BiH. Za suce Ustavnog suda imenovni su Ajša…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
aristotels · 5 months
Text
https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/ah-te-zene-nigdje-naci-neku-dovoljno-sposobnu-da-kad-zatreba-zacini-musko-drustvo-koje-se-sprema-uzeti-vlast-1380377
PREMIUM: HRVATSKA | MILANOVIĆEV PROBLEM
Ah, te žene, nigdje naći neku dovoljno sposobnu da, kad zatreba, začini muško društvo koje se sprema uzeti vlast
PIŠE IVICA IVANIŠEVIĆ / 13. travnja 2024. - 08:20
Predsjednik Republike nekidan je svečano objavio na koje osobe računa kao na buduće ministre u svojoj vladi nacionalnog spasa. Nakon što je pobrojao nekoliko imena – a radi se o dvojici visokih časnika Hrvatske vojske, jednom profesoru obrane i zaštite te dvojici gospode koja su, začudo, laici u pitanjima oružanih snaga – skrušeno je dodao: “Jedino što nema nijedne žene, poradit ćemo na tome.”
Ova zadnja opaska me, moram priznati, uznemirila i uplašila, jer kad karijerna danguba prijeti radom, to ne može izaći na dobro. Kakav, uostalom, rad pretpostavlja potraga za kandidatkinjama koje bi mogle obavljati posao ministrice? Biti prvi činovnik ili činovnica nekoga resora u državi lijepo je postignuće, ali ni po čemu iznimno. Na stotine osoba ima potrebne kvalifikacije, radno iskustvo i ambicije da bi se uhvatilo u koštac s tim zadatkom i čestito ga obavilo. Pobogu, ne traži se najveći koncertni pijanist u zapadnoj hemisferi ili direktor CERN-a pa da moramo raspisivati međunarodni natječaj.
Kako će i gdje će to Milanović poraditi? Hoće li naoružan mačetom krenuti na pogibeljnu ekspediciju u samo srce tame, u daleku prašumsku nedođiju u kojoj obitavaju žene, mitološka bića za koja nitko nije siguran da doista postoje, jer se Pantovčakom pronio glas kako su one stvarne kao i jednorozi? Hoće li se živ vratiti s toga putovanja? Puno je nepoznanica, puno razloga za bojazan i strepnju. A zašto će se naš nepokolebljivi junak zlopatiti i riskirati svoj život? Samo zato da bi udovoljio formi, jer su neki pametnjakovići izmislili ravnopravnost spolova, pa se sada svi moramo praviti da su muškarci i žene isti, iako nisu niti će ikada biti.
VLAST OD K...A
Između Milanovićevog “porađivanja” na ženskom pitanju i slavne sentence onoga bijednika koji je svojedobno u Saboru kazao kako je žena za madraca, a ne za mudraca, nema nikakve razlike. U pitanju su samo rustikalne nijanse, pa se fini zagrebački dečec poslužio mekšim riječima od svojega ruralnog istomišljenika. Ali iza te mekoće stoji jednako tvrdo uvjerenje kako su žene drugotne. O njima će Milanović početi razmišljati, i to nevoljko, tek kad ga netko podsjeti kako su se vremena promijenila. Stari dobri srednji vijek pripada, nažalost, prošlosti, došlo je neko novo doba, nakazno i degenerično, u kojemu se moramo odreći naše plemenite tradicije i ljupkih običaja, pa od prilike do prilike na odgovorni položaj postaviti i neku ženu nedostojnu te milosti koja, razumije se, prirodno pripada samo muškarcima. Umjesto da mirno promišlja planove za preporod naše onemoćale zemlje, Milanović sad mora poraditi na izrazito neproduktivnoj potrazi za jednom ili dvije ministarke koje će mu dobro doći samo kad se bude trebao braniti od kritika da je mizogini barbar.
Naravno, Milanović nije nikakva iznimka. On se samo dosljedno pridržava zlatnog standarda koji vrijedi u hrvatskoj politici. Žene se, naime, kod nas dugo i temeljito tretiraju kao neka vrsta Vegete, začina, ali nipošto ne važnog ili, nedajbože, glavnog sastojka za spravljanje ukusnih jela. Ipak, njegov slučaj nešto je groteskniji od prosjeka kad uvažimo činjenicu da se on isturio kao glavni adut koalicije koja o sebi voli misliti da je lijeva i liberalna. No valja ga pohvaliti što je barem iskren. Sada ne bismo trebali imati nikakve dvojbe oko toga da će njegova vlada, ustrojena na tako mizoginim principima, neizbježno biti od kurca.
5 notes · View notes
radiogornjigrad · 11 months
Text
Andrija Mandić je ubojica, pljačkaš i palikuća ali i predsjednik Skupštine Crne Gore.
Prvi četnički vojvoda na visokoj dužnosti u članici NATO-a Piše: Jadran Kapor (AntenaM) Može biti da vi ne znate Andriju. Ako ga pitate – Andrija, gdje si bio ‘91. – s ponosom će vam odgovoriti. Na Osojniku, eto ga na slici zajedno s bivšim premijerom Zdravkom Krivokapićem. S njegove točke gledišta, Andrija je branitelj Jugoslavije koji je dao sve od sebe da oslobodi Dubrovnik. Od “ustaša”,…
Tumblr media
View On WordPress
1 note · View note
mentalnahigijena · 8 days
Text
Tumblr media
U Skupštinu Crne Gore upućen prijedlog Rezolucije o genocidu u Šahovićima
Klub poslanika Bošnjačke stranke (BS) predao je danas u skupštinsku proceduru Predlog Rezolucije o genocidu u Šahovićima.
Navedeni predlog potpisalo je svih šest poslanika BS.
Kako su naveli, Predlog Rezolucije o genocidu u Šahovićima, iniciran je od strane Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima, na čijem su čelu reis Islamske zajednice u Crnoj Gori, Rifat ef. Fejzić predsjednik i akademik Šerbo Rastoder, potpredsjednik.
“Istinskog suočavanja s prošlošću nema dok se ne bude govorilo o svim zločinima koji su se desili i koji opterećuju prosperitetniju budućnosti za sve naše građane. Preduslov za bolje odnose jeste utvrđivanje odgovornosti i jasna osuda svih tih zločina. Pokolj koji se dogodio u Šahovićima, i to u mirnodopskom periodu, za svakog Bošnjaka je jedna velika rana i bol, koja je svježa i danas, 100 godina nakon tog zločina i svakako da zaslužuje da se ovo društvo prema njemu jasno odredi, da dobije obilježje, ali i da dobije svoje mjesto u kolektivnom učenju i pamćenju svih građana Crne Gore, kao izraz civilizacijskog odnosa prema ovom zločinu, ovakvim zločinima uopšte, ali i iz pijeteta prema žrtvama i poštovanja prema njihovim porodicama i potomcima”, saopšteno je iz Bošnjačke stranke.
Očekuju od kolega poslanika iz drugih političkih partija da se “odgovorno odnesu prema ovom pitanju i podrže navedenu Rezoluciju”.
“Ove godine se upravo obilježava stogodišnjica genocida i vjerujemo da je krajnje vrijeme da se, na bazi nespornih istorijskih činjenica, institucionalno osudi pokolj u Šahovićima. Bošnjačka stranka, kao legitimni predstavnik bošnjačkog naroda u Skupštini Crne Gore, zastupa prije svega interes bošnjačkog naroda koji nam je na posljednjim izborima ukazao visoko povjerenje podrške i dao mandat da ga politički zastupamo u Crnoj Gori, ali i cijeneći interes bošnjačkog naroda u širem kontekstu, istrajaće u namjeri da navedena rezolucija dobije potrebnu većinu, jer smatramo da nema istinskog suočavanja s prošlošću dok se jasno ne osude i institucionalno ne dobiju adekvatno mjesto u udžbenicima istorije zločini poput strašnog pokolja u Šahovićima”, zaključuje se u saopštenju.
0 notes
1postozagrad · 23 days
Text
Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media
(PONOVLJEN) INCIJATIVA ZA DRVORED S ISTOČNE STRANE TRŽNICE BRANIMIROVA
Radna skupina za ozelenjavanje
Ured gradonačelnika
Predsjednik Gradske skupštine
Zagreb, 30. kolovoza 2024.
Predmet: Sadnja drvoreda uz nogostup s istočne strane Tržnice Branimirova
Poštovani/a,
        ovime predlažemo da se u zeleni pojas namijenjen za drvored, a koji se nalazi između nogostupa i kolnika s istočne strane Tržnice Branimirova, na potezu između Krešimirova trga i Branimirove ulice, zasadi drvored.
Fotografiju aktualnog stanja i rendere predložene sadnje prilažemo.  
Širina zelenog pojasa u njegovom najjužem dijelu je dva metra, a podzemnih instalacija, po dostupnoj dokumentaciji, nema.
Drvored je odobrio i Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode. 
S obzirom na sve navedeno, lokacija je idealna za drvored koji bi se logično i korisno nastavljao na postojeće krajobrazno uređenje Trga Petra Krešimira IV., odnosno doslovno je (poželjni) nastavak postojećeg drvoreda platana uz prometnicu koja siječe trg. 
S obzirom na taj postojeći drvored platana, predlažemo da se razmotri ista ili neka druga primjerena i nealargena vrsta, a o čemu trebaju odlučiti nadležne službe. To znači da se mogu razmotriti i niža stabla, itd.  
Radi se i o kraćem zelenom potezu koji traži manje od deset stabala, pa je incijativa i finacijski nezahtjevna te lakše ostvariva. 
Stabla u gradu čine izuzetno važni dio javnozdravstvene infrastrukture i svako stablo čini razliku. U konkretnom slučaju radi se o krajobraznoj nadogradnji kontaktne zone jednog od najvažnijih gradskih parkova – a koji ima i status kulturnog dobra RH – odnosno o izuzetno prometnoj lokaciji koja emitira znatno zagađenje i predstavlja toplinski otok. Predložena sadnja stabala taj efekt može umanjiti te doprinijeti ambijentalnim i boravišnim kvalitetama javnog prostora.  
Slijedom naših višegodišnjih incijativa, sadnju predmetnog drvoreda opetovano je podržala i lokalna samouprava, a načelno i razna druga tijela javne gradske uprave u aktualnom i prethodnom mandatu, no drvored do danas nije zasađen.
Sve eventualne prepreke sadnji svode se na iznalaženje tehničkog rješenja provedbe.
Prometni uvjeti na lokaciji doslovno su jednaki prometnim uvjetima na niz gradskih prometnica slične uloge i profila, a koje u zelenim pojasevima doslovno iste širine imaju zasađene drvorede. Neke od gradskih ulica drvorede imaju i na bitno užim zelenim pojasevima, a koji uspješno rastu, npr. u ulici Zavrtnica.    
Ukoliko iz bilo kojeg razloga drvored nije moguće smjestiti u postojeće parametre punom dužinom zelenog pojasa (a ističemo da je to svakako moguće), predlažemo da se razmotri i neznatno sužavanje ili pomicanje prema zapadu gotovo pet metara širokog nogostupa kako bi se zeleni pojas po potrebi proširio, odnosno da se stabla zasade barem na najširem dijelu. Alternativno, na lokaciji je moguća i djelomična sadnja - samo na najširem dijelu zelenog pojasa. Ipak, smatramo da je sadnja moguća u cjeloj dužini zelenog pojasa koji je urbanistički i predviđen za tu namjenu.   
Također, smatramo da sadnja drvoreda ne bi trebala eventualno čekati uređenje obližnje tržnice i njenog neposrednog okoliša jer će se taj proces, zbog nesređenih imovinsko-pravnih odnosa i općenite sporosti Grada, odužiti godinama (ako ne i desetljećima).  Sadnjom predloženoga drvoreda što prije, on bi mogao i stasati dok radovi na tržnici ne započnu. Svako buduće urbanističko rješenje može i treba računati s tim drvoredom.     
Na predmetnoj lokaciji drvored bi se i idealno uklopio, odnosno stabla bi bila zasađena tamo gdje su odavno urbanistički predviđena s obzirom na postojeći zeleni pojas i logični su nastavak postojećeg drvoreda koji počinje u ulici kneza Višeslava.
Sve ide u prilog sadnje.     
Nadalje, postojeći zeleni pojas nastavlja se i južno od nadvožnjaka na Branimirovoj tj. duž zapadne strane Avenije Marina Držića (uz Autobusni koodvor, i dalje), gdje bi također valjalo zasaditi zelenilo. S obzirom na podzemne instalacije ispod tamošnjeg zelenog pojasa, stabla trenutno nisu moguća, ali grmašice jesu. Odnosno, ako se mogu „posaditi“ stupovi za reklame, može i visoko grmlje. Molimo da se i taj dio zelenog pojasa sadržajno nadogradi primjerenim vrstama grmlja.    
Molimo da se založite da se predmetno zelenilo, drvored i grmašice, konačno zasade i time Zagreb postane bolji i zdraviji grad.
Najlakše bi bilo nalaziti opravdanja zašto drvoreda još nema, a najpametnije naći tehničko rješenje koje će ga omogućiti. Taj je drvored javni interes. 
Na vašem ljubaznom angažmanu na poboljšanju Zagreba unaprijed zahvaljujemo.  
S poštovanjem,
1POSTOZAGRAD
1POSTOZAGRAD je građanska platforma usmjerena na poboljšanja grada i javna dobra. 1POSTOZAGRAD nije udruga, nema proračun niti raspolaže ikakvim sredstvima. Sav angažman na poboljšanjima Zagreba provodi se isključivo kroz počasni rad tj. volonterski.
Više: https://www.facebook.com/1postozagrad
1 note · View note
portaltvpljevlja · 1 month
Link
Zbog velikog angažovanja pripadnika Službe zaštite i spašavanja predsjednik Opštine ih novčano nagradio - ...
0 notes
zoranphoto · 2 years
Text
NA DANAŠNJI DAN PREMINUO JE FRANJO TUĐMAN! Utemeljitelj domovine i beskompromisni borac za neovisnost: Prvi je otvorio tabu tebe i nametanje kolektivne krivnje Hrvatima
Tumblr media
Na današnji dan, 10. 12. 1999. preminuo je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. 10. prosinca 1999. godine hrvatskoj javnosti objavljeno je da je Franjo Tuđman preminuo u Kliničkoj bolnici Dubrava u 23 sata i 15 minuta. Neposredni uzrok smrti bile su komplikacije izazvane unutarnjim krvarenjem. Tuđman je u istoj bolnici ležao četrdesetak dana. Naime, u bolnicu je primljen 1. studenog te godine, nakon što mu je pozlilo poslije prisustvovanja službenoj ceremoniji na Medvedgradu povodom dana Svih Svetih. Dijagnosticirana mu je teška upala potrbušnice.    
Nije dijelio ljude na ustaše i partizane
Predsjednik Tuđman bio je već nekoliko godina bolestan, no to se nije iznosilo u javnost, a nakon opisanog događaja, više se nikada nije pojavio u javnosti. U bolnici je primao posjete, ali su vijesti o njegovom stanju bile šture. Zanimljivo je da je prema njegovoj želji u njegovoj bolničkoj sobi puštana tiha klasična glazba. Tijelo pokojnog predsjednika izloženo je u prostorijama Predsjedničkih dvora na zagrebačkom Pantovčaku, gdje mu je posljednji pozdrav došlo uputiti kolona hrvatskih državljana i drugih njegovih štovatelja. Dr. Franjo Tuđman pokopan je 13. prosinca 1999. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj. Za tu je priliku izgrađena posebna monumentalna grobnica iza crkve Krista Kralja. Na pogrebu je, uz nebrojeno mnoštvo hrvatskih građana, prisustvovalo sedamdeset predstavnika stranih zemalja te brojnih međunarodnih organizacija i institucija. Franjo Tuđman, prema riječima brojnih političara i analitičara, ostati će zapamćen kao beskompromisni borac za neovisnost Hrvatske, njezin utemeljitelj i pobjednik u Domovinskom ratu, sa svim svojim vrlinama i manama.     Mnogi kao njegov veliki uspjeh spominju takozvanu svehrvatsku pomirbu. Nije dijelio ljude na sinove partizana i ustaša već na one koje vole svoju Domovinu i one koji ju žele zatrti. Svim generacijama ostat će upamćene njegove uzdignute ruke, stisnutih šaka uz uzvik: “Imamo Hrvatsku!”.
Imao puno protivnika
Njegovi politički i društveni neistomišljenici smatrali su da vlada previše autoritarno i suzbija ljudske slobode u demokratskoj Hrvatskoj. Također, i dana danas vode se polemike, ali i sudski procesi oko prijetvorbe i privatizacije te sumnjivih poslovanja njegovih bliskih suradnika u postratnom razdoblju. No, uz svu puninu svojeg lika i dijela, Franjo Tuđman ostaje upisan u povijesnu knjigu države Hrvatske kao predsjednik koji je u pobijedio u krvavom Domovinskom ratu, proveo mirnu reintegraciju Hrvatskog podunavlja, uz vojsku i zapovjedništvo vodio opjevane vojne akcije poput Oluje, udario temelje puta Hrvatske ka Europi i NATO savezu te je bio prvi predsjednik neovisne Republike Hrvatske.  
Bio u partizanima, u zatvoru zbog Hrvatskog proljeća
Podsjećamo i na njegovu raniji životni put i biografiju. Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. godine. Rodio se u Velikom Trgovišću, rano je ostao bez majke, a otac mu je bio ugledni član HSS-a i općinski načelnik. Tuđman je u Zagrebu pohađao Trgovačku akademiju, a 1940. godine pritvoren je zbog sudjelovanja u ljevičarskim demonstracijama. U proljeće sljedeće godine napušta školovanje i odlazi u partizane te postaje član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Djelovao je u partizanskim odredima na području sjeverozapadne Hrvatske, a 1945. upućen je u Vrhovni štab u Beogradu. Usporedno s vojnom karijerom objavljuje i radove s područja vojne povijesti. Iako je 1960. promaknut u čin general majora napušta vojnu karijeru i posvećuje se znanstveno-istraživačkom radu. Odlazi u Zagreb 1961. godine, gdje postaje ravnatelj novoosnovanog Instituta za historiju radničkoga pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest) i izvanredni profesor na Fakultetu političkih nauka. Godine 1965. doktorirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zadru. Svojim se radovima ubrzo zamjerio snažnoj unitarističkoj struji u komunističkoj Jugoslaviji. Među prvima je otvorio tabu teme o hrvatskim nacionalnim pitanjima: nametanje kolektivne krivnje Hrvatima zbog NDH, povijesne uloge HSS-a, preuveličavanju broja žrtava logora Jasenovac i slično. Također, upozorava na centralizaciju SFRJ te marginalizaciju Hrvatske. Partija ga optužuje za “buržoasko-nacionalističko skretanje u pristupu nacionalnomu pitanju”, a 1967. smijenjen je s položaja ravnatelja Instituta, isključen iz SKJ, zabranjeno mu je javno djelovanje te odlazi u prisilnu mirovinu.
Zatvorski dani
Nakon „Hrvatskog proljeća“ (1972.) uhićen je i osuđen na montiranom sudskom procesu. Zahvaljujući intervenciji Miroslava Krleže kod Tita, Tuđman je osuđen na „samo dvije“ godine zatvora, a pušten je nakon 9 mjeseci. U veljači 1981. ponovno je osuđen na tri godine zatvora i pet godina zabrane javnoga djelovanja zbog intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji i francuskom radiju u kojima je govorio o neravnopravnosti Hrvatske, progonu disidentskih intelektualaca i preuveličavanju jasenovačkih žrtava. U zatvoru u Lepoglavi bio je od 1982. do 1984. kada je uvjetno pušten na slobodu. Nakon što mu je 1987. godine vraćena putovnica Tuđman putuje po Europi, Kanadi i SAD-u gdje uspostavlja veze s hrvatskim iseljeništvom zauzimajući se za nacionalnu pomirbu i povezivanje domovine i dijaspore. Uoči sloma komunizma, u lipnju 1989., osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) s programom državnog osamostaljenja Hrvatske.  
Udario temelje HDZ-a
Na prvim višestranačkim izborima HDZ ostvaruje pobjedu, a Franjo Tuđman dva puta premoćno pobjeđuje na izborima za predsjednika Republike Hrvatske 1992. i 1997. godine. Pod njegovim je utjecajem bio uspostavljen polupredsjednički sustav vlasti u kojem je donosio sve važnije odluke. Tijekom Domovinskog rata kombinacijom pregovaranja i primjene vojne snage iscrpljivao je snagu JNA i srpskih agresora do konačnog oslobođenja svih hrvatskih krajeva 1995. (operacija „Oluja“) i 1998. (mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja). Na vanjskopolitičkom planu izborio se za međunarodno priznanje Hrvatske i njezin prijem u UN. Dnevno.hr Read the full article
0 notes
cgvijesti · 1 year
Text
Biografija v.d. predsjednika DPS-a
Glavni odbor Demokratske partije socijalista DPS na današnjoj sjednici je jednoglasno izabrao Danijela Živkovića za vršioca dužnosti predsjednika partije. Danas je ozvaničena dugogodišnjeg lidera te partije Mila Đukanovića da se povuče sa mjesta predsjednika DPS-a. Biografija Danijela Živkovića Danijel Živković je rođen 15. avgusta 1987. godine u Pljevljima. Završio je Pravni fakultet i…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
shophrvats · 2 months
Text
FC Barcelona ne želi da igrači postanu mete Paris Saint-Germaina
Paris Saint-Germain je prošle sezone potpisao ugovor s Ousmaneom Dembéléom, a momčad nije napravila nikakav potez u odnosu na FC Barcelonu ove sezone. U FC Barceloni nema mnogo zaista izvanrednih igrača, i oni se moraju suočiti s konkurencijom između Real Madrida i Atlético de Madrida. FC Barcelona ne želi da igrači postanu mete potpisa Paris Saint-Germaina, a momčad još uvijek može kontrolirati ideju igrača o promjeni nogometni dresovi.
Jedina osoba nad kojom FC Barcelona ne može dominirati je ona koja napušta momčad kao slobodan igrač, a ostali igrači s ugovorima trebaju pristanak momčadi. Predsjednik FC Barcelone Joan Laporta nosio se s problemima unutar momčadi i sada ne može oprostiti bivšem predsjedniku Josepu Mariji Bartomeu. Iako je predsjednik Joan Laporta nekoliko sezona vodio FC Barcelonu, najveći problem momčadi i dalje su financije. Otkako je FC Barcelona prisilila na potpisivanje Marca Verrattija, bili su izloženi ofenzivi potpisivanja Paris Saint-Germaina. Marca Verrattija na Camp Nou nije dovela FC Barcelona, a Neymara je na Park prinčeva doveo Paris Saint-Germain. Potom je za Paris Saint-Germain dvije sezone igrao i Lionel Messi, koji je bio slobodan igrač. Svi najponosniji igrači FC Barcelone igrali su za Paris Saint-Germain. Paris Saint-Germain još ima financijskih potpisa, a njihova meta je Nico Williams.
Paris Saint-Germain nogometni dres manje su privlačni igračima, uglavnom zato što su navijači Parka prinčeva previše ludi. Iako FC Barcelona ima ideju o razmjeni Frenkieja de Jonga, tim ga neće mijenjati u Paris Saint-Germain. FC Barcelona radije bi sklopila transfer s Manchester Unitedom, ali nažalost Frenkie de Jong još uvijek odbija poziv za transfer. Paris Saint-Germain još nije javno potpisao ugovor s igračima FC Barcelone. Pokušat će s Lamineom Yamalom nakon što nisu uspjeli potpisati Nica Williamsa.
0 notes
gtaradi · 2 months
Link
0 notes
aristotels · 2 months
Text
https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/svijet/zamislite-da-katarina-peovic-dobije-30-posto-i-postane-kandidat-za-premijerku-to-se-dogodilo-u-francuskoj-i-sto-sad-1403302
SVIJET | JEAN-LUC MÉLENCHON
*Zamislite da Kate Peović dobije 30 posto i postane kandidatkinja za premijerku. To se dogodilo u Francuskoj. I što sad?*
PIŠE DAMIR PILIĆ / 12. srpnja 2024. - 09:10
Tjerali fašističku lisicu, istjerali komunističkog vuka – to bi mogao biti sažetak prijevremenih parlamentarnih izbora u Francuskoj. Združena akcija francuskih centrista i krajnje ljevice uspjela je spriječiti da se Marine Le Pen i njezina krajnje desna partija Nacionalno okupljanje (RN) domognu vlasti, ali je na taj način relativni izborni pobjednik postao hard-core ljevičar Jean-Luc Mélenchon, koji sada teoretski može postati novi francuski premijer.
Naime, najviše zastupničkih mjesta u Nacionalnoj skupštini – 182 od ukupno 577 – osvojila je ljevičarska koalicija Nova narodna fronta (NFP), u sklopu koje je najviše mandata (74) dobila Mélenchonova partija Nepokorena Francuska (FI), dok su socijalisti dobili 59 mandata, Zeleni 28, a komunisti devet (preostalih 12 lijevih mandata osvojile su manje antikapitalističke partije i organizacije koje su činile pobjedničku koaliciju).
Iz toga proizlazi da bi slijedom boljih demokratskih običaja francuski predsjednik Emmanuel Macron mandat za sastavljanje vlade trebao dati NFP-u, odnosno Mélenchonu, što je francuski ljevičar javno zatražio još u izbornoj noći, odmah nakon objave rezultata:
- Nova narodna fronta spremna je vladati. I na kraju krajeva, mi smo jedina alternativa koja ima vrlo organiziran program i vrlo detaljan program. Elementi ljevice su ujedinjeni i pokazali su da se mogu nositi s ovom izvanrednom povijesnom situacijom. Još jednom, to je spasilo Republiku, mi smo spasili Republiku - rekao je Mélenchon, obznanivši osobnu „spremnost za preuzimanje dužnosti francuskog premijera”.
*BANKARI U PANICI*
No, šanse da Macron premijerski mandat povjeri Mélenchonu zapravo su vrlo male. Jer za Macrona i visoke financijske krugove iz kojih je potekao (prije ulaska u politiku aktualni francuski predsjednik bio je investicijski bankar u bankarskoj kući Rothschild & Co), Mélenchon sa svojim komunističkim idejama o preraspodjeli bogatstva predstavlja ultimativno zlo, „crvenu opasnost”, atomski udar slijeva na postojeći sustav.
Odnosno, kako se čulo iz Macronova tabora nakon prvog kruga, Mélenchon je „četiri puta gori od Le Pen”.
Mélenchon, doduše, formalno nije komunist – iako je to u mladosti bio – ali su njegova uvjerenja i danas bliska komunističkima. To potvrđuje i činjenica da ga od svih političkih aktera u Francuskoj već godinama najzdušnije podržava Komunistička partija (PCF), koja mu je davno oprostila mladenačka trockistička skretanja.
O tim Mélenchonovim uvjerenjima govori i izrazito proradnički ekonomski program Nove narodne fronte, koji podsjeća na ono što je europska ljevica bila prije pada Berlinskog zida. Robusni socijalni paket mjera uključuje smanjenje dobi za odlazak u mirovinu sa 64 na 60 godina, povećanje plaća u javnom sektoru, povećanje minimalne plaće za 14 posto, širenje lepeze korisnika socijalne pomoći, te zamrzavanje cijena energije i osnovnih prehrambenih artikala.
Pariški think-tank Institut Montaigne izračunao je da bi realizacija svih izbornih obećanja NFP-a koštala Francusku 95 milijardi eura godišnje. Američki Bloomberg navodi i znatno veću brojku – 179 milijardi. Kako francuska ljevica misli namaknuti taj novac?
Odgovor je jasan – povećanjem nameta za najbogatije Francuze. NFP namjerava ponovno uvesti porez na bogatstvo (koji je Macron ukinuo), povećati porez na nasljedstvo, ukinuti porezne olakšice za bogate i povećati porez na dohodak za one koji najviše zarađuju. Konkretno, Mélenchon je u izbornoj kampanji pozivao na uvođenje najviše stope poreza na dohodak od 90 posto.
*NOVI ‘SANITARNI KORDON‘*
Ovaj kratki prikaz ekonomskog programa NFP-a oslikava koliko se francuska ljevica razlikuje od hrvatske. Ovakve stavke ne možemo ni svijećom naći u programu SDP-a, niti u programu Možemo: jedina naša partija s usporedivim programom je Radnička fronta. Zamislite da je lijevi blok predvođen Radničkom frontom dobio 30 posto glasova i da je Katarina Peović najozbiljnija kandidatkinja za novu hrvatsku premijerku: to se sada događa u Francuskoj.
Pritom valja reći da je navedeni program rezultat kompromisa između radikalnog krila pobjedničke koalicije (Mélenchon i komunisti) i njezina reformističkog krila (socijalisti i Zeleni). Drugim riječima, program Mélenchonove Nepokorene Francuske još je radikalniji od NFP-ova programa, jer je Mélenchon u interesu pobjede nad Le Pen pristao na određene ustupke prema umjerenijim koalicijskim partnerima.
Recimo, ranije je tražio da svi koji godišnje zarađuju više od 360.000 eura plate porez na dohodak po stopi od 100 posto (istu stopu je tražio za oporezivanje nasljedstava vrednijeg od 12 milijuna eura), a sada je taj zahtjev spustio na 90 posto. No čak i taj reducirani ekonomski program NFP-a izazvao je paniku kod francuskog krupnog kapitala, budući da taj program poništava sve Macronove ekonomske reforme koje je ovaj donio otkad je 2017. ušao u Elizejsku palaču, a koje su u pravilu išle u korist kapitala, a nauštrb rada i radnika.
Sve što je Macron u tom ekonomskom smislu gradio sedam godina, Mélenchon je najavio da će poništiti „u roku od 15 dana”, počevši od ukidanja Macronova zakona – donesenog predsjedničkim dekretom – o dizanju dobne granice za umirovljenje sa 62 na 64 godine. NFP tu granicu namjerava vratiti na 60 godina.
Sve je to bilo signal za francuske političke i poslovne elite da podignu novu uzbunu, sličnu onoj koju su digli tjedan dana ranije, kad se nakon prvog kruga činilo da će Le Pen osvojiti vlast. Sada se novi „sanitarni kordon” priprema za onoga koji je u drugom krugu bio najzaslužniji za „spas Republike” – za Mélenchona.
*PRIZNANJE PALESTINE*
Pritom se metoda za neutraliziranje Mélenchona ponešto razlikuje od one koja se koristila prema Le Pen. Dok je Macron nakon prvog kruga trubio da će u slučaju pobjede Le Pen u zemlji „izbiti građanski rat”, sada njegovi suradnici i pokrovitelji trube kako će u slučaju da Mélenchon i radikalna ljevica preuzmu Nacionalnu skupštinu doći do ekonomskog sunovrata i kolapsa Francuske, s ozbiljnim posljedicama za čitav kontinent.
Ukratko, ako Mélenchon postane premijer, Francusku i Europu čeka zlo i naopako: investitori će se razbježati, euro će propasti, a narod će crknuti od gladi.
Tako otprilike glasi narativ kojim se želi spriječiti dolazak „ekstremističkog ljevičara” na vlast. No valja uočiti da je najslavniji francuski ekonomist Thomas Piketty, autor magistralne studije „Kapital 21. stoljeća”, ekonomski program Nepokorene Francuske ocijenio „realističnim”.
Rekli smo već da je Mélenchon napravio neke ustupke socijalistima i Zelenima, ublaživši svoj ekonomski program.
Još je veće ustupke napravio u odnosu na svoj vanjskopolitički program. Za ljubav koalicijskih partnera odustao je od ideje o napuštanju NATO-a i prestao se protiviti slanju oružja Ukrajini, s time da je izborio koalicijsku suglasnost da se francuski vojnici neće slati na ukrajinski front, suprotno Macronovim intencijama.
Ono od čega nije htio odustati je priznanje Palestine.
„Ljevičarska vlada će što prije priznati Palestinu, moramo zaustaviti genocid i strahote koje se događaju u Gazi”, poručio je još u izbornoj noći, čime je zaradio još jednu etiketu – onu za tobožnji antisemitizam. To je ona izvrnuta logika kojom vladajuća politička klasa u Europi opravdava svoju podršku izraelskom agresoru i sramotnu šutnju o strahotama u Gazi.
*MANGUPI IZ VLASTITIH REDOVA*
Zbog svega toga malo je vjerojatno da će mandat za sastavljanje vlade Macron ponuditi Mélenchonu. Umjesto toga, analitičari drže da će Macron iskoristiti ideološke podjele koje vladaju unutar lijeve koalicije, te da će nastojati oformiti centrističku vladu u koju bi uključio umjerene dijelove NFP-a (socijaliste i Zelene), uz dio konzervativne republikanske desnice.
Time bi Mélenchon i komunisti „izvisili”, a Macron bi spasio postojeći status quo. Opravdanje za takav postupak francuski predsjednik može naći u praksi da se mandat za sastavljanje vlade daje onome tko može biti „točka okupljanja”, pogotovo s obzirom na to da nijedan politički blok – pa ni pobjednička lijeva koalicija – nema dovoljno zastupnika da samostalno formira vladu.
A tu bi se onda „lako” moglo dokazati da „kontroverzni” Mélenchon nikako ne može biti „točka okupljanja” jer njegove političke stavove u potpunosti dijele samo komunisti.
Macronu pomaže to što status premijerskog kandidata Mélenchonu osporavaju i unutar lijeve koalicije. Tako je čelnica Zelenih Marine Tondelier pozvala Macrona da službeno zatraži od lijevog bloka ime novog premijera, naglasivši da novu većinu mora činiti Melenchonova Nepokorena Francuska kao najveća stranka pobjedničke koalicije, ali je upozorila da „dobar premijer mora umiriti zemlju i ujediniti vlastiti tabor, te stoga to sigurno neće biti Jean-Luc Mélenchon”.
Štoviše, Mélenchonovoj kandidaturi za premijera protive se čak i dijelovi njegove vlastite stranke.
Njegova zastupnica Clementine Autain pozvala je lijevu koaliciju da izabere prikladnog kandidata za premijera, poručivši da koalicija „u svoj svojoj raznolikosti” treba „odlučiti o točki ravnoteže kako bi mogla vladati”, uz zaključak da ni bivši socijalistički predsjednik François Hollande ni Mélenchon „to nisu u stanju”.
Sada je već krajnje vrijeme da ukratko predstavimo ovu najnoviju babarogu francuskog i europskog kapitalizma: tko je Jean-Luc Mélenchon?
*FILOZOF IZ TANGERA*
Ovaj 73-godišnji veteran francuske ljevice već se triput kandidirao za predsjednika Francuske: 2012. je bio četvrti s 11 posto glasova, 2017. također četvrti s 19 posto, da bi preklani s 22 posto bio treći, zaostavši tek jedan posto za Le Pen, koja je potom u drugom krugu izgubila od Macrona. Istraživanja pokazuju da je Mélenchon najpopularniji među glasačima u dobi od 24 do 35 godina, kao i da je jedini ljevičarski kandidat koji dobro kotira među francuskom radničkom klasom.
Briljantan govornik i retoričar - što mu priznaju i politički rivali - Mélenchon potječe iz obitelji španjolskih i talijanskih doseljenika koji su na prijelazu u 20. stoljeće emigrirali u francuski Alžir, pa je budući vođa francuske ljevice rođen 1951. u gradu Tangeru u današnjem Maroku, kada je to bila međunarodna zona.
Otac mu je bio upravnik pošte, a majka učiteljica. Obitelj se preselila u Francusku 1962., kad je imao 11 godina.
U svojim ranim dvadesetima - nakon što je diplomirao filozofiju i postao učitelj – Mélenchon se učlanjuje u Internacionalističku komunističku organizaciju (OCI), trockističku partiju koja je u Francuskoj postala popularna nakon velikih studentskih nemira 1968. godine. Potom 1976. ulazi u Socijalističku partiju (PS), gdje će ostati više od tri desetljeća. Među ostalim, za to vrijeme uređuje stranački list u kojem se zalaže za uniju socijalista i komunista.
Osuđujući „liberalni pomak” Socijalističke partije i njezine „ustupke desnici i biznisu”, Mélenchon 2008. napušta socijaliste i osniva Lijevu stranku, a sadašnju partiju Nepokorena Francuska formira 2016. godine. Zagovornik je povećanih radničkih prava i proširenja socijalnih programa, te poziva na masovnu preraspodjelu bogatstva kako bi se ispravile postojeće socioekonomske nejednakosti. Podržava istospolne brakove i pravo žena na pobačaj. Zagovara i legalizaciju marihuane.
*OTAC ŠESTE REPUBLIKE*
Za Europsku uniju Mélenchon tvrdi da je „korumpirana neoliberalizmom”, a članstvo Francuske u NATO-u doživljava kao uvredu nacionalnog suvereniteta, te često poziva Pariz da se povuče iz tog vojnog saveza, koji smatra alatom „američkog vojnog avanturizma”.
Osudio je rusku agresiju na Ukrajinu, ali je još i prije izbijanja rata ukazivao da je sukob Zapada i Moskve nastao zato što je NATO prekršio svoja obećanja o neširenju na istok, te je upozoravao da bi američko uplitanje u Ukrajinu moglo eskalirati u sukob NATO-a i Rusije. Stoga je tražio da Francuska izađe iz NATO-a kako ne bi bila uvučena u novi hladni rat.
„Ja sam za izlazak iz NATO-a. Moramo deeskalirati situaciju. Rusija je partner. Ne slažem se s politikom koja je pretvara u neprijatelja. Mi smo doveli 10 zemalja istočne Europe u NATO i Rusija to smatra prijetnjom”, upozorio je u siječnju 2022., mjesec i pol prije početka ukrajinskog rata.
Tada se usprotivio i bilo kakvim planovima za primanje Ukrajine u NATO, držeći da bi takav potez „dodatno narušio sigurnosnu situaciju u Europi”, jer bi Moskva to „neizbježno doživjela kao novu prijetnju”, kao što se i dogodilo.
Što se tiče unutarnjeg ustrojstva Francuske, umjesto današnje Pete Republike Mélenchon predlaže stvaranje Šeste Republike, što uključuje i donošenje novog Ustava koji „mora biti radikalno drugačiji” od postojećeg.
„Francuska se mora zaštititi od moći financija. One proždiru realno gospodarstvo. U tu svrhu treba promijeniti definiciju ustavnih prava privatnog vlasništva kapitala”, napisao je 2014. u Le Mondeu, što je sigurno učvrstilo njegov „kultni status” kod francuskih i europskih kapitalista.
Danas, deset godina kasnije, u (tankoj) prilici je da svoje ideje napokon pokuša i ostvariti, ako uspije živ proći kroz minsko polje Macronovih spletki i koalicijske izdaje.
4 notes · View notes
radiogornjigrad · 1 month
Text
Sanja Modrić: POTPUNI PORAZ JEDNOG DRUŠTVA
Kako smo došli do toga da nam se tisuće mladih inspiriraju ustaškim koljačima? Predsjednik Vlade Andrej Plenković nije isti dan sazvao novinare da bi odlučno rekao javnosti što treba o ustaštvu i ustaškom urnebesu u Imotskom. Predsjednik države Zoran Milanović nije drugo jutro otputovao u Imotski da se sastane s HDZ-ovim gradonačelnikom Budalićem i prenese mu pred novinarima svih medija svoje…
0 notes
ducandreshr · 2 months
Text
Enderrick je službeno stigao u Real Madrid
Nedavno je Real Madrid organizirao događaj koji su obožavatelji s nestrpljenjem očekivali - Enderrickovu ceremoniju pridruživanja. Ovaj mladi genijalac iz Brazila hvaljen je kao budući "jaki general" i obukao je Dres Real Madrid kako bi se službeno susreo s navijačima. Na ceremoniji je predsjednik Real Madrida Florentino prvo održao strastven govor, prenijevši očekivanja navijača i podršku Enderricku. Također je rekao da je Enderrick od djetinjstva sanjao o tome da postane profesionalni igrač, te se osjeća izuzetno počašćenim igrati za Real Madrid. Real Madrid je 2022. potpisao Enderricka. U posljednje dvije godine, Enderrick je ostao u Brazilu igrati nogomet i dobro se pokazao. 21. srpnja Enderrick, koji je napunio 18 godina, konačno može i službeno potpisati profesionalni ugovor s Real Madridom. Enderrickovo pridruživanje nedvojbeno će dodati novu vitalnost i vatrenu moć prvoj liniji Real Madrida. Formirat će snažnu ofenzivnu postavu s Mbappeom, Viniciusom, Rodrigom i ostalima kako bi navijačima donio uzbudljiviju igru. Prema riječima dužnosnika Real Madrida, Enderique će nositi Nogometni Dres Sa Vlastitim Imenom s brojem 16, što simbolizira njegovu novu ulogu i odgovornost u momčadi. Za mladog brazilskog igrača dolazak na Bernabeu nije samo nova početna točka, već i važan korak u karijeri. Obožavatelji će svjedočiti njegovom rastu i napretku u budućim utakmicama i veseliti se što će pokazati svoje vještine i strast na terenu. Enderiqueino pridruživanje ne samo da daje snagu Real Madridu, već donosi i veća očekivanja i težnje nogometnim navijačima diljem svijeta. Radujmo se što će Enderiqueino putovanje u Real Madridu biti puno slave i postignuća te osvojiti još više slave za klub! Hajde, Enderique!
0 notes