#posveta

[lifeinbooks]

Na Božićno jutro, sneno i mutno

U kaputu očevom

Malčice prevelikom

Ja došao sam na njena vrata

Da joj kažem baš da odlazim

[listaosjecaja]

Ljubav 🤍 #ljubav #balkan #citati #najljepsicitati #posveta #balkanquotes #quotes #bosna #srbija #hrvatska https://www.instagram.com/p/CpJAxLGtmXN/?igshid=NGJjMDIxMWI=

[icecold-icesoul]

U Sarajevu na zidovima, mogu se pronaci grafiti lisice. Lisica je posveta djevojci, ruze se mogu ubrati ali ce da uvenu, sve ostalo ce dotrajati, nesto sto najduze traje i drzi uspomene je slika koja postoji sve dok se ne izbrise. Lisica je naslikana uz obecanje da, dok postoji njihova ljubav, on ce da crta lisice po zidovima gradova. Lisica je u njenom liku, u polozaju sna, bas kako ona voli. Oni nose uspomene kao i gradovi, u ovom slucaju, grad Sarajevo.

- Objasnjeno od strane nepoznatog momka sa sprejem u ruci kojeg sam sreo na putu iz grada.

[zoranphoto]

Hrvatski uskršnji običaji: kako Hrvati slave Uskrs u Dalmaciji, Istri, Zagorju i Slavoniji

Hrvatski uskršnji običaji su dio kršćanske tradicije. Iako neki običaji vuku korijene iz pretkršćanskog razdoblja, primjerice, pisanice su pronađene u starim germanskim, skandinavskim i slavenskim grobovima, oni su danas kršćanski u svojoj interpretaciji. Hrvati su relativno homogeni u svojim uskršnjim tradicijama, ali različitosti između uskršnjih običaja postoje. Nakon četrdeset dana korizme, za Uskrs, ponovno počinje život. Ipak, nije isto slaviti Uskrs u metropoli ili na selu. Mnoge tradicije i običaji su u proteklih 100 godina u velikom dijelu nestali, iako se do danas održavaju u ruralnim područjima. Hrvatski uskršnji običaji ipak imaju tri iste stvari: bojanje pisanica, posveta hrane u crkvi na sam Uskrs i kuhana šunka za uskršnji doručak. Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, koristile su se boje koje su se mogle naći u prirodi: ljuska crvenog luka, cikla, razne bobice, špinat , kopriva i druge. U nekim krajevima su se pisanice dodatno ukrašavale voskom, biljkama ili slamom.

Hrvatski uskršnji običaji

običaji su različiti diljem Hrvatske. Dok se u nekim dijelovima kuće detaljno čiste prije ovog blagdana, u drugima se kuće čak i bojaju. Donosimo običaje u četiri regije.

Slavonija

Spremila bi se i očistila cijela kuća. Za Uskrs, to je imalo posebnu simboliku čiščenja duše. Obitelj bi otišla na svetu ispovijed. Četvrtkom bi se pekao kruh, petkom bi se postilo uz ribu. U Slavoniji bi se često napravio fiš u kojem bi se jeo šaran. Šarena jaja bi se dijelila maloj djeci od rodbine, susjeda i prijatelja. Djeca bi dan prije Uskrsa otišla na zelenu površinu ubrati travu – koju bi posložili u gnijezdo, a roditelji bi kriomice preko noći u gnijezdo ostavljali poklone. Običaji su bili da se nosilo jelo na posvećenje – šunka, jaja, luk, kolači, kruh – što se održalo do danas. Tradicionalno se posluživalo za uskršnji doručak: posvećena pogača, šunka, kulen, slanina, jaja, kobasica, mladi luk i svježi sir. Nezaobilazna je i francuska salata. Tkanina kojom je pokrivena košara s posvećenom hranom bacala bi se na voćku kako bi plod bio jači i zdraviji, a ljuska od posvećenog jaja bacila bi se u brazdu od kopanja da bi zemlja bolje rodila. Došla su sada teža vremena, ali opet se pripremi koliko tko može. Nekad se slavilo više u miru većem, zajedništvu i slozi. Danas je to sve nekakva brzina, ljudi nemaju vremena, a osjeća se i besparica.

Zagorje

I u Zagorju se velik fokus stavlja na čiščenje kuće. U velikom tjednu pred Uskrs u Hrvatskom zagorju je živo i veselo. Neki su čak, uz pisanice, bojili i kuće! Namočili bi vapno u koju bi se stavila modra galica pa su kuće koje su bile sagrađene od drveta dobile novu boju. Na Uskrs je bilo važno nositi komad nove odjeće, makar to bile nove čarape ili nova marama. Novi komad odjeće bio je simbol duhovne čistoće stečene tijekom četrdesetodnevne korizme. Iako se danas na blagoslov donose maslinove grančice i razno cvijeće, stari je zagorski običaj blagoslov drijenka. U Zagorju se za uskrsni dan peku vrtanji – tradicionalni kruh koji se mijesi s neprocijeđenom vodom u kojoj se kuhala šunka. Za glavno jelo na stolu jede se purica ili kokoš s mlincima, a ova svečana prilika kao i mnoge druge ne smiju proći bez pečenih štrukli!

Dalmacija

Najpoznatije uskršnje jelo koje se tipično priprema u Dalmaciji zasigurno je pinca, slatki kruščić. Najmlađi vole i tople pletenice, u koje se zatim umetne pisanica – one se zovu još i kolube ili karitule. Kako kršćanski običaji nalažu, na Veliki petak se jede riba – u Dalmaciji su tako neizostavni arbuni, lokarde, orade, oslići i drugi plodovi mora poput hobotnica i lignji. To sve obično prati povrće i krumpir ‘na lešo’. U nedjeljno uskršnje jutro, na stolu će se pronaći šarene pisanice često bojane u luku, a u dubrovačkom području ona se pengaju – ukrašavaju voskom, a zatim kuhaju. Nakon toga se vosak guli i ostavlja razne uzorke. Uskrs ne može proći bez mlade janjetine, mladog luka odnosno kapulice, i dobrog crnog vina. Iako nekada u Dalmaciji nije bilo uobičajeno pripremati kuhanu, rolanu šunku, današnje domaćice vole je ispeći u kruhu.

Istra

Na Veliki petak jela se maneštra od slanca (slanutak) i bakalar na bijelo. Tko nije imao za bakalar, neku jeftiniju ribu ili zelje (kelj). Na Uskrs blagoslovljena jaja i luk, pinca, tko si je mogao priuštiti i pršut. Za uskršnji ručak jeo bi se kiseli kupus s mesom i fuži (tjestenina). Farbala su se jaja koja su djeca, a i odrasli zasikali kovanicom. Tko je pogodio, dobio je i jaje i kovanicu (50 para obično). – ‘Uskrs se i u bivšoj državi slavio i u crkvu se išlo, iako sada tvrde da nije tako bilo, što je velika laž. Crkva je bila puna vjernika’, kaže naša čitateljica Miranda. Osim pince od slatkog tijesta radile su se šišarice, pletenice s jajem za djecu. Zoran / TV Wien Read the full article

[inanotherlifeiwouldbeyourgirll]

Jedan mali gradić u sjeveroistočnoj Americi krije lijepu, ali tužnu ljubavnu priču.

Dvoje mladih ljudi, iz iste države upoznali su se početkom ljeta 2023. u Americi, čak 6581 km daleko od kuće. Bili su drugari, provodili su puno vremena zajedno. Pričali bi satima o svemu. Igrali bi basket, svadjali se zbog remija. Uživala je da pjeva dok on svira one stare ljubavne pjesme na gitari. Uvijek se pitala da li je stvarno gleda kao drugaricu ili i on želi nešto više. Jedne noći na plaži, bili su sami i poljubio je prvi put. Pričala je kako joj je to bila najljepša noć u životu. Poslije toga, još više vremena su provodili zajedno. Svoj krevet zamijenila je njegovim kaučem. Žurili su s posla da bi provodili vrijeme zajedno. Spavala bi s glavom na njegovim grudima, kao da je to najudobnije mjesto na svijetu. I bilo je. Ona se zaljubila u njega, njegov glas, oči, njegov odnos s ljudima, u sve ono što je on. Mogla je da bude ona pred njim, da bude opuštena, čupave kose, nenašminkana. Bio je tu za nju, svaki put kad joj je bilo teško, kada je bila tužna. I ona je bila tu za njega. Njegov dom daleko od doma. Samo, i u trenucima najveće sreće neka su pitanja visila u zraku, samo niko nije imao hrabrosti da ih izgovori naglas. “Šta je ovo izmedju nas?” “Šta će biti kada se vratimo kući?” “Dešava li se ovo samo jer smo oboje daleko od kuće, od realnosti?”

Znala je nekad pustiti da on zaspi prvi i onda samo plakati u mraku, jer je znala da će morati da ga pusti kada prodje ljeto.

Kako se bližio kraj ljeta i njegov povratak kući, provodili su još više vremena zajedno, ali i veća nervoza se osjećala s obje strane.

Noć prije njegovog odlaska, ležali su u polumraku i samo se gledali. Bez ijedne riječi. Toliko je bilo boli i tuge u njihovim pogledima, jer su oboje bili svjesni da je to kraj njihove male bajke.

Ujutru mu je napravila sendviče. Pozdravili su se, ona je otišla na posao, a on je morao krenuti na put.

Cijeli dan je pokušavala da bude dobro, ali nije mogla ni da priča. Sve je podsjećalo na njega.

Poslije posla, skupila je hrabrosti da ode do njegove kuće i pokupi stvari koje su joj ostale. Ostavio joj je medju njenim stvarima na poklon knjigu i ljubičastog plišanog medu. U knjizi je napisana posveta: “Neću te zaboraviti, nikad.” Medo nije imao poruku, ali znala je da on ne želi da spava sama, da je medo namirisan njegovim parfemom naveče podsjeća na njega.

I ona se vratila kući mjesec dana nakon njega. Više se nisu vidjeli. Izgleda kao da su oboje nastavili svoje živote. On se sada rijetko javlja i još rjedje zove. Ona stoji u mjestu. Preživljava svaki dan, okružuje se ljudima, da bi što manje bila sama. Znala je da kada ostane sama, stići će je sve od čega bježi.

Sigurno se sada pitate- zašto se nisu borili i poslije? Dolaze iz različitih sredina, mole se Bogu na različite načine. Da su izabrali jedno drugo, izgubili bi sve ostalo- porodicu, prijatelje, budućnosti kakve su željeli za sebe. Nije lako živjeti na Balkanu i nositi breme naših starih koji su se mrzili, svadjali, ratovali.

Ratovi su mi uvijek bili besmisleni. Ratuje se zbog novca, moći, granica.

Hajde da ratujemo za ljubav. Hajde da se volimo uprkos razlikama.

Moj Bog je i tvoj Bog. Tvoj Bog je i moj. On je milostiv, On prašta i sigurna sam da i On navija za ljubav.

[jambolaja]

Rambo Amadeus u Kinu Šiška

Rambo Amadeus je ekstravagantni balkanski izvođač i rado posećujem njegove koncerte, Cvetličarnu 2015, i Orto bar 2019. Na ovoj turneji, to je posveta sebi sa Organic triom, ovoga puta u Kinu Šiška (ulaznice 25 €). Obično bih išao sa Dinom, ali ovaj put sam išao sa Andrejom i Katkom. Do Kina Šiška sam stigao autom, ali nisam mogao naći parking pa sam ga parkirao u pješačkoj zoni. Sreo sam se sa…

[lookerweekly]

Licencni mjuzikl „Žene na ivici nervnog sloma“, prema istoimenoj crnoj komediji španskog reditelja Pedra Almodovara, premijerno će biti izveden 20. i 21. oktobra u 19:30 časova u Pozorištu na Terazijama. Reditelj predstave je Nebojša Bradić, koji kaže da je ovaj atipični mjuzikl posveta ženi.

| LookerWeekly

https://lookerweekly.com/najavljujemo/art-mjuzikl-prema-almodovarovom-filmu-u-pozoristu-na-terazijama/

[thedraganuzelac]

JIM MORRISON – VERAN SVOM DUHU

Poetika, muzika, život, snovi, lagana kapitulacija i smrt Jima Morrisona. Posveta duhu neobuzdanog poete jednog burnog vremena i pobuni koja je do temelja uzdrmala licemerni svet.

Is everybody in? Is everybody in? Is everybody in? The ceremony is about to begin

BIOGRAFSKI UVOD u svet Jima Morrisona...

Revolt and only revolt

Is the creator of light and

Can only follow three paths:

Poetry, freedom and love.

[zanimljivaekonomija]

Održana promocija albuma „Hodaj“ grupe „Neverne bebe“

Grupa „Neverne bebe“, koja već godinama važi za jednu od najboljih ovdašnjih pop-rok grupa, pogotovo kada je reč o živim nastupima, danas je u RTS klubu promovisala svoj osmi studijski album „Hodaj“ koji se u prodaji našao krajem prošle godine u izdanju PGP RTS-a. Na albumu se nalazi 11 kompozicija, a pošto bend obeležava tri decenije postojanja i rada najavili su za ovu godinu 30 koncerata u 30 gradova. Većina tih gradova je, kako kažu članovi benda, posebno značajna za trnovit put koji su prešli od klupskog benda koji je u opštem beznađu devedesetih branio rok-kulturu u malim prostorima, do jednog od najpopularnijih sastava našeg podneblja. Svih ovih godina nisu odstupili od pravca kojim su i krenuli, ostajući verni isključivo muzici, kroz sviračku i vokalnu virtuoznost. „Ovaj novi album je posveta jednom vremenu u kome smo mi pokušali da se borimo malo sa vetrenjačama, malo sa nekim sopstvenim eksperimentima, malo sa nekim ludilom u vremenu u kome živimo“, rekao je promociji Milan Đurđević, frontmen benda. On je predstavio sve sadašnje članove benda (Vlajko, Ranđa, Jelena, Tijana, Miloš), sve ljude koji su sarađivali na albumu (A.Stojić, N.Savić, I. i F. Vlatković, M. Rajić), a na promociju su došli i članovi prve postave od pre 30 godina - Čeda Macura, Bili King i Bane Jelić. Posebno srdačno je od prisutnih pozdravljena vokal grupe Tijana Sretković koja je na promociju došla u poodmakloj trudnoći. Obe pevačice su od PGP RTS-a dobile bukete cveća, a odgovorni urednik Marko Milutinović uručio je grupi i posebno priznanje PGP-a za 30 godina rada. „Mi smo svoje snove po pitanju karijere davno odsanjali i otišli mnogo dalje nego što smo pretpostavljali. Sve ovo sad što nam se događa je jedan eksperiment koji želimo da podelimo sa publikom i sa sobom i da vidimo dokle će nas još da odvede muzika“, rekao nam je Milan Đurđević. Promociji „Nevernih beba“ prisustvovao je veliki broj njihovih kolega i poštovalaca njihove muzike, kao i predstavnika medija. Prisutni su, između ostalih, bili Dragi i Žika Jelić, Dejan Cukić, Jelena Tomašević, Ana Stanić, Đule „Van Gog“, Miša Mijatović, Rade Radivojević, direktor SOKOJ-a Dejan Manojlović, Zoran Dašić Daša, Rari „Moderato“, Jela „Čelo“, Željko Vasić i drugi.

[radiogornjigrad]

Marko Raguž: OBOJENO KAMENJE („FARBIGE STEINE“)

Marko Raguž: OBOJENO KAMENJE („FARBIGE STEINE“)

Iako baš ništa ja ne znam o tebi, Srce zatreperi pred očima tvojim. I ja skrenem pogled, da vidjela ne bi Da se poput malog dječaka ja bojim. Odem i ne mogu da oprostim sebi Ruke što ti nisam dodirnuo svojim I ostao vječno kraj Tebe da stojim. KOSTA TADIĆ (posveta Isidori) „Znanstvene apstrakcije su, bez sumnje, u velikim razmjerima ušle u stvarno pokorenje i transformaciju prirode i dokazale…

[nekad-davno]

A letter to you

Dragi ti,

Sve više prolaze dani, sve više mislim o tebi. Svaki sat, svaku minutu i svaku sekundu svog zivota želim provesti s tobom. Ne znaš ni sam koliko volim s tobom provesti svoje vrijeme. Par sati s tobom je kao 5 minuta. Svaku sekundu s tobom cijenim i svaki put kada odlaziš želim da što prije dođeš. Volim svaku tvoju toplu riječ koju mi kažeš. Volim svaki tvoj dodir makar bio slučajan. Volim svaki tvoj zagrljaj. Volim sve na tebi. Ti si razlog zašto se svako jutro ustanem. Ti si razlog zašto se ne predajem kada mi je najteže. 

Nažalost... Tvoje srce ne shvaća to, nažalost ne gledaš tim očima to. Ne shvaćaš koliko mi je stalo do tebe, svaki put kada mi pričaš o nekoj drugoj curi, žile mi se zalede i steže me u grlu. Shvaćam zašto je to tako. 

Nisam ljepotica, nisam princeza, nisam cura za kojom će se okrenuti dečki i raspitati za nju. Ja sam ja. Ja sam cura koja će te voljeti iskreno, poštovati svaku tvoju odluku u životu. Cijeniti ću sve što napraviš makar bila najmanja stvar iz nečije tuđe perspektive. Bit ću uvijek tu, u dobru i u zlu. 

Na tebi je... Na tebi je želiš li osobu koja će te voljeti svim srcem ili ćeš biti u potrazi za nečim drugim. Ne mogu te natjerati da me voliš jednako kao ja tebe. Ali znaj, svaku tvoju odluku ću prihvatiti. Poštovati. Makar mene boljelo, makar plakala ti si vrijedan svake moje suze. Bit ću tu.

s ljubavlju, -q

[emotivno-stvorenje]

Previše praznih priča. Premalo dobrih ćutanja.

[zoranphoto]

BOLESNI ĆIRO DOČEKAO VATRENE! Legendi je bilo teško, ali morao je doći i pozdraviti junake…

Među desecima tisuća hrvatskih navijača i nogometnih zaljubljenika koji su došli dočekati Vatrene na povratku sa Svjetskog prvenstva u Katru, bio je i Miroslav Blažević, koji je s velikom generacijom hrvatske reprezentacije slavio prvu broncu Vatrenih na nekom SP-u, 1998. u Francuskoj. Legendarni Ćiro bori se s teškom bolešću, borba je vrlo teška, ali izašao je na doček u središtu Zagreba uz podršku koju je imao u svojoj pratnji. Hod je bio težak, ali legenda se nije dala, Ćiro je morao biti sa Zlatkom Dalićem i s igračima u čijem je uspjehu uživao prateći utakmice iz Katra – s posebnom posvetom koju mu je Dalić dao na završetku turnira, nakon pobjede nad Marokom u utakmici za treće mjesto.    

Veliko priznanje

Zlatko Dalić odao je legendarnom bivšem hrvatskom izborniku veliko priznanje govoreći da će Ćirin uspjeh uvijek ostati poseban i jedinstven. Dalić je kazao da to ne bio promijenilo niti pet medalja ako ih on sam uspije osvojiti, nakon što je sadašnji izbornik došao do svoje druge na SP-u, četiri i pol godine poslije srebra u Rusiji. “Ćiro Blažević je trener svih trenera. Šefe, ovo je za vas!”, bila je Dalićeva posveta nakon utakmice za treće mjesto u Katru, a Blažević je tim riječima bio počašćen. Odužio se izlaskom na doček u hladnoj hrvatskoj večeri, iako je bolest teška, a težak je i hod legende… Ranije ovog tjedna, Blažević je o svojem zdravlju pričao tijekom primanja nagrade koja nosi ime slavnog golmana Vladimira Beare, s priznanjem koje se dodjeljuje zbog doprinosa razvoju sportske kulture i društvene tolerancije. Tom prilikom, legendarni Ćiro bio je počašćen što je dobio nagradu, a u govoru na dodjeli približio je koliko je teško. “Bojim se da je ovo zadnja nagrada koju ću dobiti u životu. Bojim se da je ovo i moj zadnji govor koji ću održati pred ovako eminentnim skupom, moj kraj se bliži. Ipak, skupio sam snage doći ovamo, jer ovo je velika nagrada”, rekao je legendarni hrvatski trener. Dnevno.hr Read the full article

[littlecandace]

„Да ме никада не заборавиш Ни пре гроба Ни за гробом Теби Бранка Дарујем ову књигу Коју ти нећеш разумети" Бранко Ве Пољански „77 Самоубица"