#periferije za gaming

[adriaticpulse]

Complexity i Glorious sklopili partnerstvo za buduće projekte u esportu

Sjevernoamerička esport organizacija Complexity i brend računalnih periferija Glorious sklopili su partnerstvo. Ovo partnerstvo predstavlja značajan korak u integraciji vrhunskih tehnologija u natjecateljski gaming, s naglaskom na suradnji oko razvoja proizvoda i promocijskih aktivnosti. Zajednički brendirani proizvodi i promocije Partnerstvo između Complexity i Gloriousa obuhvaća niz…

[mojput-mypath]

Intervencija / Intervention

Daš 1, dobiješ 3

Najdivnije malo biće, moja draga mala prijateljica, prekrasnog imena i još ljepše naravi. Snažna, osjetljiva, dobra i tvrdoglava. Kao da gledam sebe u trećoj godini života. Jedina velika razlika je to da sam ja bila mali neurotični živac, ali ovo dijete zrači divnom mirnoćom. Briga za drugo ljudsko biće nam toliko daje. Kako tako? Daješ sve, a dobivaš triput toliko? Divno je osmišljeno ovo ljudsko postojanje. Sad će netko reći: a što je s ratovima u tom istom postojanju? Ovisi kako namjestiš pogled. I rat je prilika da se ljudi povežu, da daju, da pruže drugima pomoć, upravo onda kada je i njima najpotrebnija. Ne znam što je to toliko blago u meni da stvarno vidim lijepo i u ružnom.

Primjerice, trenutno sam posvađana sa svim bitnijim članovima obitelji i užim krugom prijatelja i suradnika, ali nekako to sve smatram dijelom svog odrastanja i igre/interakcije između svih nas. Vidim ovo sve kao priliku da staro ode, da se izriga i povuče voda kako bi nešto novo moglo izrasti. Mislim da će svi biti sretniji, jer u stagnaciji nema zadovoljstva. Mislim na stagnaciju u negativnom smislu, stagniranje u onim obrascima koje napamet znamo po cijeli život. Čini mi se da me Božanska Intervencija vozi u svom vlakiću bez svjesnog određivanja odredišta. Sjela sam sad tu, imam svoje sjedalo i idem. Vozi me. Sjedim ja tako, i gledam kako se odnosi, situacije, zavrzlame, odvijaju u krajoliku koji prolazi pored mog prozora. I ne vidim da imam izbora, vidim samo da je tako kako je. Do sada sam uvijek htjela da sve sa svima bude mir, sklad i razumijevanje. Sada vidim kroz svoje malo čišće okno da sam predugo blizinom daha na hladnom prozoru maglila ono što nisam htjela vidjeti. I naravno, kad ti se prozor odmagli, dočeka te iznenađenje. Da, ne moram se truditi da svakog zadovoljim na svoje vlastito nezadovoljstvo. Ne, ne moram se truditi svima biti prijateljica. I definitivno me ne moraju svi voljeti. Hvala ti A., ti si mi na to ukazao. Znam ja da me ne vole svi na ovom svijetu i da mnogima čak nisam ni draga, ali onaj moj neki unutarnji (nevidljiv drugima) trud da ipak budem mila svima, je čisti ego. Neprirodnost. Ajmo biti fini da nas svi vole, a iznutra zamjeramo, očekujemo. Biti iskren, prema sebi i drugima. Biti otvoren za kritiku i čak i svađu, ako je to u datom trenutku prirodno — NEKA BUDE!

Ljuta papričica

Zanimljiv dio svega je taj da sam milijun posto sigurna da će biti onako kako treba biti. Tu nema sumnje. Ako to znači nerazumijevanje, svađa, ljutnja, zamjeranje, onda i to treba biti. Sve će se to počistiti i napraviti mjesta za nove obrasce, nove vrste odnosa, nova iskustva. Veselim se promjeni! I vidim da ono što ja činim drugima ne želim da se meni čini, ali preferiram slobodu trenutka, radije nego naučeno/ suzdržano/ iz straha. Jasno mi je sada da sam često bila fina i dobra na uštrb sebe, kako bih druge poštedila i usrećila. A zašto? Iz straha od povrede, iz straha od konflikta. Odjednom nema više toliko straha. Ne znam gdje je nestao. Najiskrenije, ne znam. Kažem ti, vlakić me vozi, ja samo gledam kroz prozor i čudim se. Ranije kada bih bila u bilo kakvom konfliktu ili neriješenoj situaciji - to stanje bi me proždiralo iznutra. Samo sam planirala, sanjala i molila se da se sve riješi i završi. Sada ne. Što mi se dogodilo? Jesam li postala bezobzirna/ hladna? Ili samo malo toplija prema sebi samoj? I ja sam osoba u svom životu kojoj treba brige, pažnje i ljubavi, ne samo svima osim meni. Sad naravno treba doći do dobre vage, ne mogu ići okolo i samo se svađati sa svima. Isto tako mi se ne žuri nikome liječiti rane. Ovaj put ližem prvo svoje. Kada osjetim da treba pomaziti drugog, napravit ću to bez odgode. Svu onu pažnju koju sam posvećivala drugima, njihovim mišljenjima, manipulacijama, iskorištavanju, sada posvećujem sebi. Uh, taj srednji put djeluje tako daleko. S periferije mu mašem, djeluje mi kao da je on ekstreman, a ne ja.

Desit će se

Život je zbilja čudesan, magičan i potpuno nepredvidiv. Trebala sam provesti ljeto u ashramu, i stvarno jesam sada ovdje, tražim posao za sezonu u Njemačkoj. To je trenutni plan koji tko zna kakav oblik još može poprimiti. Iz vlaka vidim još nešto o čemu već dugo pričam kao o kakvom neostvarenom dalekom snu. Ostvarit će se jednog dana jer mora. A što to? Pare. Samostalnost. Veza. Deca. Kuća. Auto. Mora doći na tapetu, nema izbora. U nadi da će se, kao sve dosad, sve to odviti što nekonvencionalnije moguće. Pitanje dana kad će se to klupko odmotati. U međuvremenu idem na posebno mjesto koje se trenutno nalazi na teritoriju Europe, točnije u Njemačkoj, još toplije: u München-u. Hmm. A zašto? Pa ništa posebno, samo će nam Učitelj razložiti razgovor star 7000 godina između Shive i Parvati i razotkriti pogled u vječnost. Ništa više od toga. Sitnica. Najbolje mjesto na svijetu je (osim Minkena za ovaj vikend) je ono prekrasno mjesto/stanje kad osjećaš da si na pravom mjestu. Ha! Švitu ludi, volin te ka sestre šta se volidu. I ti, Gogo, i tebe volin taku lipu i šesnu. Da me nema, Bog ne bi mogao smislit s čim da me zamijeni.

Ukratko o vikendu u Minhenu: prekrasan vrt i dvorac, iznenađujuće lagan put i dobar provod sa svima s kim sam bila u interakciji. Lijepa poznanstva, zanimljive ponude, susreti s dragim ljudima. Sve je nekako lijepo teklo, bez prepreka, problema. Čak sam zasvirala u parkiću, kao što se vidi iz priloženog. A Guru i njegove pričice, igrice, ples, tehnike i mudrost - nezamjenjivo. Već neko vrijeme mislim kako su dani kad je sam Gurudev vodio programe prošli, i kako je to bilo prije, za neke druge ljude koji su u tome uživali. Moje godine u Art of Livingu su obilježili osobni susreti s njim, tu i tamo koja meditacija i lijepa večernja druženja s pitanjima i odgovorima i glazbom. Prevarila sam se. Samo ove godine sam bila na dva programa koja je on vodio u potpunosti, od početka do kraja. Čak je vodio i yogu na tečajevima na kojima obično vodi samo meditaciju tijekom dana. Baš smo ga dobili na dlanu. Svaki put je apsolutno iznenađujuće kakvo iskustvo i mudrost nam prenosi. Kao da sve što smo iskusili i naučili ovih godina spaja u jednu točku, i sve postaje puno jasnije i jednostavnije. Teško za opisati. Sretna sam što imam tu priliku učiti nove stvari i imati nova iskustva. Pored svega ostalog na čemu sam zahvalna. Iako, G kaže da je za zahvalnost potrebno dvoje koja je suvišna kad znamo da je samo Jedno. 

A-shram = Ne-napor

Mogućnost koja se otvorila za život i posao je u ashramu. Malo sam kalkulirala i vidjela da bez vrlo dobrog znanja njemačkog, vozačke dozvole i zbog ograničenosti vremenom, to ne bi bila loša opcija. Malo mi je tužno što mogu naći samo posao pakiranja u tvornici ili čišćenja soba u hotelu za hrvatsku prosječnu plaću (nešto malo više doduše, ali troškovi prijevoza/smještaja nadoknađuju svu tu ekstra zaradu). Vidjet ćemo što će se roditi iz svega ovoga. Zabavlja me taj životni tetris koji baš kao u igrici djeluje da će se prepuniti i da ću izgubiti prilike i štošta drugo, i onda u zadnjem trenu dođe ona jedna duga kockica, upadne na pravo mjesto i rasčisti mjesta za nadolazeće kockice.

I za kraj još jedna avantura. Još jedna centrifuga. Ashram uvijek ima iznenađenja za svakoga. Upakirane darove. Tek sam stigla i povezala se sa starim prijateljem. Ima to nešto u meni, što će svatko od vas reći da je nemoguće da je tako, nešto jako zatvoreno. U moj unutarnji krug ne ulazi svatko. Kao na planini Kailash na Tibetu, onaj unutarnji krug oko planine koji rijetko tko može upoznati, pristup kojem se zaslužuje posebnim dobrim djelima i pobožnošću - tako i kod mene. Ja sam tu za svijet, u tome nema sumnje. A tko je u svijetu tu za mene, je rijetkost. Ne zato jer nema ljudi, ni volje, već zato što ja ne mogu primiti svih. Kažem, jedan darak od ashrama, je taj da ta osoba već sada odlazi, da naučim kako stvarno biti sretna i biti sama. Možda nije niti stvar puštanja svakog blizu, već samo taj moment gdje se prestajem bojati samoće. Baš na ovom tečaju je to Guruji tako lijepo sažeo u par rečenica. Tko je bio, zna, a tko nije, ako želi saznati, tečaj je otvoren za sve, nema prijemnog.

Cmok svima. I prijateljima i prividnim dragim neprijateljima.

P.S. Kad je sve dobro, iskreno je sve dobro, sve ima smisla. No, kad nije baš dobro, toliko je sumnja u sve jaka, pa čak i u sve to prethodno, da li je zapravo i tad bilo loše, samo sam se dobro zavaravala.

Katja + Goga

Gordana Mariachi Tihomirović

___________________________________________________________________

Give 1 get 3 for free

The most wonderful being, my dear friend with a wonderful name and an even more beautiful nature. Strong, sensitive, kind and stubborn. As if I am seeing myself when I was three. The only difference is that I was quite neurotic, but this kid radiates stillness. Care for another human being gives so much. How is it possible? To give all, but get even three times more? This human existence is a wonderful design.

Someone will say: what about wars? It depends on how you tilt your view. War is also an opportunity for people to connect, to offer help when they themselves need it most. I am not sure what in me is so mild that I can really see the pretty in the ugly. For example, I am currently in a fight with all the important members of my family, and circle of close friends and colleagues, but I consider all this to be a part of growing up, a game/interaction between us all. I see all this as an opportunity for the old to leave, to be vomited then flushed, so something new can grow out of it all. I think that everyone will be happier, because stagnation does not bring contentment for anyone. When I say stagnation, I mean the bad kind, of being stuck in patterns that we are already so familiar with, for most of our lives. It seems to me that Divine Intervention is taking me on its train, without me deciding consciously what the destination will be. I am here now, I got my seat and here I go. I’m being driven. There I am, sitting, observing how relationships, situations, complications are being played in the scenery passing by my window. I do not see I have a choice, I just see that it is how it is. So far I only wished for peace, harmony and understanding. Now I can see through a clearer window how I have sat too long, too close to the cold window, fogging up with my warm breath what I had not wished to see. Of course, when there is no fog left, you are caught by surprise. Yes, I do not need to make an effort to please everybody at the cost of my own unhappiness, No, I do not need to make an effort to be everyone’s friend. And definitely not everyone needs to love me. Thank you A. for pointing this last one out. I know that not everyone in this world loves me, and many do not even like me, but my inner effort (invisible to others) to be dear to all, is pure ego. Unnaturalness. Let’s be sweet, so everyone can love us, and at the same time have inner resentment and expectations. To be honest to oneself, to others. To be open for criticism and even quarrelling, if that is what is natural in the moment – LET IT BE SO!

Hot pepper

The interesting part is that I am a million percent certain that it will be how it needs to be. No doubt there. If that means misunderstandings, quarrelling, anger and resentment, then that is how it should be. All will be wiped out and room will be made for new patterns, new kinds of relationships, new experiences. I am looking forward to the change! I do see how I am doing to others what I would not wish to have on myself, but now I prefer the freedom of the moment, rather than using the same learned behaviour / holding back / acting out of fear. It is clear to me now that I have often been kind and good by putting myself down, to save others from hurt and to make them happier. Why so? Out of fear of getting hurt, out of fear of conflict. Suddenly there is not so much of that fear around. I am not sure where it went. Honestly, no idea.

I tell you, the train is taking me, and I am just looking out the window and wondering. Earlier when I was in the middle of a conflict or unresolved situation of any kind – that state would be eating me up from the inside. I would just plan, dream and pray for all to be resolved and ended. Now not. What happened to me? Have I become cold and heartless? Or only a little warmer to myself? I am also a person in my life who is in need of care, attention and love, not everyone else except me. Now there needs to be a balance. I cannot go around fighting everyone. Also, I am not in a hurry to heal everyone else’s wounds. This time I will be licking mine first. Once I feel the other needs petting, I will do without delay. All the attention I gifted to others, their opinions, manipulations, taking advantage, I am now gifting to me. Oh, the middle path seems too far off. I keep waving to it, and It seems extreme, not me. 

It shall come to pass

Life is truly wondrous, magical and utterly difficult to foretell.

I should have spent the summer in the ashram, so I really am in the area, looking for a seasonal job in Germany. That is the plan so far, but who knows what form it still might take. Sitting in the train, I see something else that will come to pass, as an ancient foretold dream. It will come true, because it has to. What is it? Money. Independence. Relationship. Kids. House. Car. It has to come to pass, no choice. Hopefully, like so far, it will all come in the most unconventional way there is. Just a matter of day when the story will unfold. In the meanwhile, I will visit a special place, currently being on European territory, more accurately in Germany, even more specifically, in Munich. Hmmm. Why? Nothing special really, only the Teacher unveiling a conversation 7000 years old between Shiva and Parvati, unveiling nothing less than infinity. Nothing much really. Just a little thing.

The best place in the world is (except for Munich this weekend) is that beautiful state/place when you feel like being in the right place. Ha!

Crazy world, I love you like sister’s love

And you GoGo, love you to, so cute and pwetty.

If you weren’t already there, God could not think what to replace you with.

Shortly about the Munich weekend: a beautiful castle and garden, surprisingly smooth travelling and interaction with all involved. Nice new people, interesting offers and seeing dear old friends. Everything flowed with little or no obstacles or problems. I even played a little in the park, as you can see in the picture. Guru and his stories, games, dance, techniques and wisdom – priceless. I have been thinking for a while now how the time when Gurudev would himself conduct courses was long gone. This was reserved for some other people and a different rime. My years in Art of Living have been marked with personal meetings with him, and here and there a meditation and beautiful evening sittings with questions and answers and music. I was wrong. This year alone I attended two programs conducted entirely by him, from beginning to end. He even conducted the Yoga sessions in programs he usually only comes for meditation. We really have him all for ourselves. Every single time it is an absolutely surprising how he transfers an experience and wisdom. Like everything we experienced and learned in these past years is being connected into one point, so that everything is becoming even clearer and simpler. Difficult to describe. I am happy to have this opportunity to learn new things and have new experiences. Apart from everything else I am grateful for. Even though G says that two are needed in order to have gratitude, and it is redundant when we know there is only One. 

A-shram = Without-effort

Another possibility that opened up for my life and work is in the ashram. I calculated for a bit and saw that without fairly good knowledge of German, a driver’s licence and the duration being limited, this would not be such a bad option. It is a little sad that the only job I am offered is packaging in a factory or cleaning hotel rooms for an average Croatian pay (tiny bit more, but the transportation/accommodation expenses make up for the difference). Let us see what will come out of all this, we shall see. I am entertained by life’s Tetris, just like in the game it seems that it will come to the top and all opportunity will be lost, and then in the last moment a long brick comes along and makes space for the upcoming shapes.

Every good ending has yet another adventure to it. Another tumbling experience. Ashram always has a surprise or two for everyone. Wrapped gifts. I had barely arrived and connected to an old friend. There is something in me, and every one of you will say it is impossible, yet so true, something very shut off from everyone. My inner circle is difficult to penetrate. Like the Kailash mountain in Tibet, there is the inner mountain circle that is difficult to enter, access to which is attained with especially good deeds and devotion – the same is with me. I am here for the world, there is no doubt in that. But who in the world is there for me in the same way is rare. Not because there are no people and no will, just because I cannot contain anyone. The ashram ‘gift’ is that this person is already leaving, leaving me to learn how to truly be happy and be alone. Maybe it is not even about letting anyone super close, but the very moment of allowing myself to stop being afraid of loneliness. In this very program, Guruji explained it so beautifully, in just a few sentences. Who was there, knows. Who was not, if you wish to find out, the course is open for all, no pre-requisites.

Kisses to all. Friends and dear (seemingly) enemies.

P.S. When all is good, it is honestly good, and it all makes sense. But, when it is not so good, the doubt in everything is so powerful, even in all that seemed good before, it looks like even that was not good, but just a good cover up of an ugly reality.

[mndigr]

HyperX najavio celu seriju gejming opreme!

HyperX najavio celu seriju gejming opreme!: HyperX pruža snažnu podršku esports-u i gejming zajednici, razvijajući proizvode koji su dizajnirani posebno za FPS žanr igara - uključujući i HyperX Cloud Revolver i nove Revolver S slušalice, koji pružaju studijski kvalitet zvuka, omogućavajući na taj način gejmerima da direktno naciljaju neprijatelja, kao i da uživaju u povećanoj udobnosti i kvalitetu zvuka. Nova HyperX ALLOY FPS mehanička gejmerska tastatura zvanična je tastatura Intel Extreme Masters turnira i koristi se na Intelovim gejming događajima tokom svih 11 sezona. Pored navedenog, ALLOY FPS je tastatura koju preporučuju vrhunske gejmerske organizacije poput NaVi Gaming, Echo Fox i SK Gaming. HyperX, brend proizvoda za gejmere, najavio je na CES 2017 sajmu u Las Vegasu, ekspanziju periferija koje sad uključuju HyperX ALLOYTM RGB gejming tastaturu, Pulsefire gejming miš i dve nove verzije ALLOY FPSTM mehaničkih gejming tastatura sa Cherry MX crvenim ili braon svičevima. Dodatne periferije, koje su dizajnirane u Echo Foxu i koje su prošle rigorozni test profesionalnih Echo Fox gejming timova, sada predstavljaju kompletnu  ponudu koja će zadovoljiti potrebe gejmera. “Naše gejmerske periferije čine da se čak i gejmeri koji igre igraju iz razonode osete kao profesionalci. HyperX koriste i šampioni e-sporta i rekreativni igrači, jer proizvodi imaju kvalitet i performanse koje su im potrebne za pobedu”, izjavio je Dejan Škuletić, menadžer za razvoj poslovanja za područje Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Makedonije u kompaniji Kingston Technology Europe. “Apsolutno smo posvećeni stvaranju najboljih proizvoda na tržištu za sve gejmerske platforme - PC, konzole i mobilne uređaje, po pristupačnoj ceni”. HyperX je na CES 2017 sajmu predstavio: - ALLOYTM RGB gejmersku tastaturu: Potpuno novog dizajna sa 16 miliona LED boja i namenskim medijskim tasterima, HyperX Alloy RGB tastatura nudi gejmerima dinamične profile i kontrolu osvetljenja. ALLOY RGB tastatura omogućiće gejmerima da prilagode i kontrolišu podešavanja boja, a ima metalni okvir koji obezbeđuje bolju izdržljivost - Pulsefire gejmerski miš: Dizajniran za profesionalne gejmere, prvi HyperX miš ima optički gejmerski senzor sa četiri podešavanja osetljivosti sa LED indikatorima (400/800/1600/3200). Možete menjati podešavanja bez softvera i  Pulsefire će pružiti sve ono što gejmeri žele, po povoljnoj ceni - ALLOY FPS crvena ili braon gejmerska tastatura: ALLOY FPS mehanička gejmerska tastatura sa Cherry MX braon ili crvenim prekidačima ima okvir pune veličine izrađen od čelika, a oblikovana je tako da uštedi prostor, što gejmerima omogućava veći manevar za pokrete mišem prilikom FPS igara. Gejmeri sad imaju dve nove opcije sa prekidačima i teksturirane crvene WASD tastere za poboljšan taktilni osećaj i performanse potrebne za FPS gejming. Tastatura takođe ima dinamične crvene LED profile osvetljenja, bez potrebe za softverom. Ova kompaktna tastatura savršena je za gejmere na putovanjima jer ima i odvojiv kabl i posebnu torbu za nošenje. Izvor: HyperX. Na CES-u su, takođe predstavljen i novi HyperX proizvodi: - Cloud Revolver S: Najnapredniji HyperX hedset trenutno, Revolver S nudi plug-and-play Dolby 7.1 Surround zvuk. HyperX je dodao Dolby Headphone tehnologiju u novi USB dodatak, koji pruža bolji zvuk pritiskom na dugme. Cloud Revolver S je dizajniran tako da bude udoban i ima konkurentne performanse sa jasnim zvukom i širokom zvučnom slikom za CS:GO, FPS i 3D igre - HyperX Predator DDR4 LED memorija: HyperX će, po prvi put, predstaviti svoje prve DDR4 module sa RGB osvetljenjem. HyperX Predator DDR4 LED memorija uključuje RGB osvetljenje koje se može upariti sa matičnim pločama koje imaju tehnologiju RGB kontrole poput Asus Aura Sync, Gigabyte RGB Fusion ili MSI Mystic Light Sync. Ovo je rano predstavljanje proizvoda i podložno je promenama. Pratite CES 2017 priče na MobIT oznaci za najnovije vesti iz Las Vegasa! Čekamo vaše komentare ispod vesti i na Facebook, Twitter i Instagram mreži. Let's block ads! (Why?)