#pas u bijegu

[adriaticpulse]

Hrabri bijeg psa Chicke završio uhićenjem u S-Bahnu

[zoranphoto]

Preminuo je legendarni haker Kevin Mitnick; za jedne je bio heroj, a za druge zločinac

Jedan od prvih u široj javnosti poznatih i osuđenih hakera Kevin Mitnick preminuo je u svom domu 16. srpnja u 59. godini života nakon 14 mjeseci duge borbe s rakom gušterače     Kevin Mitnick rođen je 6. kolovoza 1963. u gradiću Van Nuysu u Kaliforniji, a djetinjstvo je proveo u Los Angelesu. Svoje prvo hakiranje Mitnick je odradio u dobi od 16 godina, kada je 1979. godine provalio u računalni sustav tvrtke Digital Equipment Corporation. Mitnick je provalio u DEC-ovu računalnu mrežu i kopirao softver spomenute tvrtke. Za taj je zločin optužen i 1988. godine osuđen na 12 mjeseci zatvora, poslije čega je pušten na slobodu uz trogodišnju kušnju. Pred kraj svog nadziranog puštanja na slobodu, hakirao je računala govorne pošte Pacific Bella. Nakon što je izdan nalog za njegovo uhićenje, pobjegao je i proveo u bijegu dvije i pol godine. Prema američkom ministarstvu pravosuđa, Mitnick je dobio neovlašten pristup desecima računalnih mreža dok je bio u bijegu. Koristio je klonirane mobilne telefone kako bi sakrio svoju lokaciju i, između ostalog, kopirao vrijedan vlasnički softver nekih od najvećih mobilnih telefonskih i računalnih kompanija u zemlji. Također je presreo i ukrao mnoge računalne lozinke, promijenio računalne mreže te provalio i čitao privatne e-poruke. Mitnick je proveo pet godina u zatvoru zbog računalne i telefonske prijevare nakon dvogodišnje federalne potjere za njime 1990-ih.

Kriminalac ili ne?

Iako je odslužio višegodišnju zatvorsku kaznu, prema nekima nije bio kriminalac. Imao je pristup izvornim kodovima softvera velikih tvrtki, pa čak i desecima tisuća brojeva kreditnih kartica, no nikada se time nije okoristio za materijalnu dobit – nema dokaza da je iskoristio novac s bilo koje tuđe kreditne kartice, iako je mogao to učiniti. Bio je, jednostavno, tip koji je zadovoljstvo nalazio u samom provaljivanju u sustave, a ne u korištenju tako dobivenih podataka, donosi Bug.hr. U 90-ima, kada je krenula velika hajka za njime, New York Times i američko pravosuđe svojski su se trudili stvoriti dojam o superkriminalcu, ali je tužiteljstvo, kada je 1995. uhićen u ‘spektakularnoj operaciji’, kako su tada pisale novine, imalo velikih problema dokazati da je uistinu napravio ‘milijune dolara štete’ tvrtkama poput tada velikih Motorole, Novella, Nokije i Sun Microsystemsa, u čije je servere provalio i čije je izvorne softverske kodove skinuo i onda po njima prtljao za svoju dušu. Na kraju je sve završilo nagodbom 1999. te je - usprkos osudi na pet godina zatvora, po mnogima prestrogoj i besmislenoj s obzirom na to da štete za oštećene, osim povrijeđenog korporativnog ponosa, ako takva stvar postoji, nije ni bilo - priznao krivicu u zamjenu za presudu koja se zadovoljava vremenom što ga je proveo u pritvoru i zatvoru, da bi 2000. bio pušten na slobodu.

Prelazak na ‘bijelu stranu hakiranja’

Nakon što je pušten iz zatvora 2000. godine, postao je tzv. bijeli haker, što je, pojednostavljeno, naziv za one koji svoje sposobnosti koriste u legalne svrhe te je postao konzultant za kibernetičku sigurnost mnogih kompanija i autor brojnih publikacija.     ‘Kevin je bio originalan; velik dio njegovog života čita se kao izmišljena priča’, stoji u njegovoj javno objavljenoj osmrtnici.‘ Odrastao je briljantan i nemiran u dolini San Fernando u Kaliforniji, kao jedinac sa sklonošću nestašlucima, prkosnim stavom prema autoritetu i ljubavi prema magiji’. U devedesetim godinama prošlog stoljeća Mitnick je stekao loš glas provaljivanjem u vladine web stranice i korporativne mreže, uključujući Pacific Bell, te krađom korporativnih podataka i informacija o kreditnim karticama, stoji u osmrtnici. Sudjelovao je u krađi tisuća brojeva kreditnih kartica i podatkovnih datoteka diljem zemlje, a osim što se probio do mobilnih mreža zemlje, uništavao je korporativne, vladine i sveučilišne računalne sustave. Istražitelji su ga tada nazvali najtraženijim računalnim hakerom na svijetu, donosi BBC. Dvogodišnja nacionalna potraga FBI-a dovela je do njegova uhićenja 1995. te je na kraju priznao krivnju za računalne i telefonske prijevare. Vlasti su vjerovale da je imao pristup poslovnim tajnama poduzeća vrijednima milijune dolara. U svojim memoarima iz 2011., 'Ghost in the Wires', Mitnick je zanijekao korištenje svojih vještina za krađu ili iskorištavanje informacija za financijsku dobit. Njegova je priča bila toliko zanimljiva da je o njoj snimljen dugometražni film 'Takedown'. IZVOR: DRUŠTVENE MREŽE / AUTOR: NICKBETUBE

Oproštaj od velikana

‘Svatko tko voli igrati šah zna da je dovoljno poraziti protivnika. Ne morate opljačkati njegovo kraljevstvo ili zaplijeniti njegovu imovinu da bi se to isplatilo’, napisao je. Njegovo uhićenje pokrenulo je pokret 'Oslobodite Kevina' u hakerskoj zajednici, koja je lobirala u njegovo ime, uključujući organizirane skupove ispred zatvora u kojem je bio utamničen. Nakon što je prešao na ‘bijelu stranu’ hakiranja, godine 2003. osnovao je Mitnick Security Consulting, tvrtku koja je o kibernetičkoj sigurnosti savjetovala druge tvrtke s liste Fortune 500 i vladine agencije. Godine 2011. postao je ‘glavni službenik za hakiranje’ i dio vlasnika tvrtke KnowBe4 za obuku o sigurnosti od krađe identiteta. ‘Kevin će uvijek ostati najpoznatiji haker na svijetu - bio je poznat po svojoj inteligenciji, humoru i izvanrednoj vještini u upotrebi tehnologije, a nadmašio ga je samo njegov talent kao izvornog 'društvenog inženjera'’, stoji u priopćenju tvrtke. Tportal.hr Foto : By Campus Party México -  Read the full article

[bryantlynn20]

Savjeti za pronalaženje najboljih besplatnih porno videozapisa

Ne može se poreći da zabavni videozapisi mogu izazvati ovisnost. Za mnoge provođenje sati izgubljenih u zadivljujućem videu nije ništa novo. Zapravo, to je pomalo postalo norma. I dok nema ništa loše u tome da se s vremena na vrijeme prepustite malom bijegu od stvarnosti, važno je biti svjestan koliko vremena provodite zalijepljeni za ekran. Previše vremena ispred ekrana može dovesti do negativnih posljedica poput naprezanja očiju, glavobolja, pa čak i bolova u vratu. Međutim, postoje načini da uživate u besplatnim porno videozapisima, a da ne postanete ovisni. Evo nekoliko savjeta: Važno je postaviti vremensko ograničenje za gledanje besplatne pornografije kako ne biste provodili previše vremena ispred ekrana.

Kada tražite online besplatni porno video, važno je provjeriti je li kvaliteta dobra. Nitko ne želi gledati video niske kvalitete. Sadržaj također treba biti relevantan za ono što tražite. Nakon što pronađete web mjesto s vrstom sadržaja koji tražite, svakako provjerite kvalitetu prije gledanja. Ako postoji samo mali izbor videozapisa, vjerojatno će vam brzo dosaditi. Međutim, stranica s obiljem sadržaja zabavljat će vas dulje. To je zato što ćete imati više izbora i neće vam tako lako dosaditi. Osim toga, uvijek je dobro imati mogućnosti kada su u pitanju besplatni porno videozapisi. Mnoge besplatne porno stranice podržavaju oglašavanje. Dok su neki oglasi bezopasni, drugi mogu biti zlonamjerni. Zlonamjerni oglasi mogu zaraziti vaš uređaj zlonamjernim softverom ili vas preusmjeriti na web stranice za krađu identiteta. Kako biste bili sigurni, budite oprezni s oglasima na koje klikate i klikajte samo one iz pouzdanih izvora. Jedan od najboljih načina da zaštitite svoj uređaj od zlonamjernog softvera je ažuriranje softvera. To uključuje vaš operativni sustav, web-preglednik i sve dodatke ili proširenja koja koristite. Zastarjeli softver često je pun sigurnosnih propusta koje napadači mogu iskoristiti. Održavanjem ažuriranog softvera bit ćete bolje zaštićeni od ovih prijetnji. Ako preuzimate Porno xxx, važno je provjeriti imate li dovoljno prostora na računalu. Videozapisi mogu biti velike datoteke, a ako nemate dovoljno prostora, brzo mogu zauzeti puno prostora. Kako biste to izbjegli, provjerite imate li dovoljno slobodnog prostora na računalu prije početka preuzimanja. To će pomoći osigurati nesmetan proces i spriječiti bilo kakve probleme. Također možete pronaći besplatne porno videozapise tako da ih potražite na društvenim mrežama poput Twittera. Mnogi ljudi objavljuju poveznice na svoje omiljene filmove i serije u nadi da će ih drugi gledati. Ovo može biti sjajan način da pronađete nešto novo za gledanje bez trošenja novca. Također možete provjeriti web stranice koje nude besplatna probna razdoblja plaćenih zabavnih video usluga. Na taj način možete isprobati uslugu prije nego što se posvetite njoj i vidjeti odgovara li vam. Koju god metodu odabrali, postoji mnogo dostupnih opcija za pronalaženje besplatnih porno videa na internetu.

Još jedan sjajan način za pronalaženje besplatnih porno videa je korištenje video tražilice. Ove su tražilice posebno dizajnirane da vam pomognu pronaći videozapise. Jednostavno unesite nekoliko ključnih riječi u traku za pretraživanje i prikazat će vam se popis rezultata. Zatim možete kliknuti svaki rezultat da biste pogledali video. Konačno, možete pronaći i besplatne porno videozapise prateći svoju omiljenu porno zvijezdu na stranicama društvenih medija. Mnogi porno postovi povezuju se s njihovim najnovijim video zapisima na tim stranicama. Jednostavno pratite svoje favorite i sigurno ćete pronaći nešto.

[carica-ficus]

Recenzija: Kći Kralja Močvare

Originalan naslov: The Marsh King's Daughter

Autor: Karen Dionne

Datum: 08/10/2022

Ocjena: ⭐⭐⭐⭐

————————————————————————

Dugo nisam čitala neki psihološki triler pa sam odlučila dati šansu ovoj knjizi, a zatim sam se dugo nećkala oko toga koliko mi se zapravo svidjela.

Od radnje sam dobila točno ono što sam očekivala, a to je napetu priču o djevojci koja odrasta usred močvare sa svojim roditeljima te koja pripovjeda o svom načinu života, borbi za preživljavanjem i nasilnim izljevima njezinog oca. Priča same knjige započinje nakon što njezin otac bježi iz zatvora, davno nakon njezinog djetinjstva, no knjiga se većinu vremena okreće na događaje u prošlosti. Autorice time otkriva već u prvim poglavljima kako će se cijela priča razviti. Makar je knjiga napeta, saznanje da čitatelj može očekivati sretan kraj umanjuje doživljaj čitavog dijela.

Napetost se centrira na prošlost čime spisateljica zapostavlja sadašnjosti koja zatim djeluje veoma pasivno. Više važnosti predano je već najavljenom bijegu glavne junakinje, Helene, od njezinog otmičara, nego aktivni lov na njezina oca za koji čitatelj još ne zna kraj. Spisateljica je eventualno mogla naglasiti neizvjesnost završetka sa nekim dobrim plot twistom, no to se na kraju nije dogodilo.

S druge strane, Dionne ima izvrstan stil koji je pravi užitak čitati. Nije teško primjetiti koliko je mnogo truda uložila u istraživanje o lovu, životu izvan civilizacije, kulturi indijanskih plemena i o samom Gornjem Poluotoku Michigana. Njezini likovi izvrsno su razrađeni, a posebno je realistično prikazan odnos između Helene i njezina oca. Helenina povezanost sa ocem ojačana je iskrenom divljenju koje osjeća prema njemu te prezirom prema majci čiju pasivnost smatra kao slabost. Svojim ponašanjem i sposobnostima želi zadiviti oca kako bi zaslužila njegovo odobrenje. Njegove nasilne kazne smatra rezultatom svojeg neuspjeha, a ne njegove izopačene naravi. Tijekom djetinjstva uopće ne poima bijeg kao opciju sve do trenutka kada shvati da njezin život nije normalan te da je zapravo očeva zatočenica zajedno sa svojom majkom.

Osobno mislim da bi se radnja bolje prenijela u obliku filma, a s obzirom da je trenutačno u produkciji realizacija takvog projekta samo je pitanje vremena kada ću je kao takvu moći doživjeti. Inače, knjiga je solidan izbor za svakog ljubitelja trilera te vjerujem da će se mnnogima svidjeti.

[zvjezdana-the-writer]

Dvadeset drugo poglavlje i epilog moje priče ,,Dreams are not enough" je ovdje. Ovim epilogom se ujedno i završava ova priča 🙂 Pišite mi u komentarima utiske i da li vam se svidjelo ❤💋

Chapter 22.

Čak iako više nisam bila živa, nisam prestajala padati. Okruživali su me visoki, crni zidovi pored kojih sam padala sve dublje i dublje. Nisam se odupirala. Samo sam dizala ruke u zrak i pustila vjetrove da me nose u dubinu ovog labirinta.

Plutala sam kroz ledenu vodu, trčala kroz nevrijeme i oluju, bježala od bolesnika i kuhala se u vatri. Muke koje sam pretrpjela su bile nevjerojatne. Kratko su trajale, ali su opet bile strašne. Sve ono čega sam se nagledala bih najradije željela izbrisati. Ne samo ovo što sam vidjela u paklu, već i svoj kompletni ljudski život.

Nakon što sam prošla sve te grozne svjetove, došla sam u Janov svijet. Odmah se pojavio, lebdeći poput mene u zraku okružen ružičastim, ljubičastim i crnim oblacima. Oboje kao da se nismo mogli pomaknuti. Nije bilo nikoga, samo nas dvoje.

Ili sam oslijepila, ili je bio posve crn, bez lica i očiju. Bio je poput sjene. Bacila sam pogled na sebe i shvatila da sam i ja tako izgledala. Htjela sam ga dodirnuti, poljubiti ga, reći nešto, ali nisam mogla. Došao je do mene, prstom mi podignuo bradu i poljubio me. Poljubac je bio dugačak, ispunjen ljubavlju, željom i zadovoljstvom. Moje tijelo je samo tako proradilo. Ruke su mi se zapetljale u njegovu kosu, približivši ga bliže meni. Nije imao nikakav miris, nikakav okus, apsolutno ništa. Ali to je bio on.

Naše usne su se iznenada razdvojile. Mogla sam slabo primijetiti da se osmjehnuo, pa sam i ja to učinila. Nagnuo je nos na moj i spojio naše ruke. Opet sam ga poljubila. I na trenutak sam osjetila kako gubim svoju dušu i postajem dio njega. U roku nekoliko minuta sam proživjela i čula njegov život i njegove misli.

Vrijeme je za polazak. Iako sam znao kako poslije ovog pada neće biti povratka, nisam odustajao od svoje ideje.

Zamolio sam Haristom da mi odstrani krila, kako bih sigurno mogao pasti na Zemlju. Haristom, Guland, Bechard, Elelogap... svi su oni nevjerojatna čudovišta. Uživaju mučiti druge. Ja sam isprva uživao, ali svaki dan sam se prisjećao Heramael i njezinih riječi: Spasi mi sestru. Spasi je od zla.

Kako bih sakrio svoju sramotu, odlučio sam samo Haristom odati tajnu o svom bijegu na Zemlju, misleći da je to jedino sigurno mjesto gdje mogu dospjeti. Odmah je to svima ispričala, što je za jednu mučenicu bilo razumljivo.

Pao sam u neku ogromnu šumu. Podigao sam se na noge, osjećajući se tako teškim, kao da sam dobio dvjesto kilograma. Ugledao sam se u vodi. Imao sam crnu kosu, blijed ten, crne oči i bio odjeven u crno. Iznenada začujem kako se netko, ili nešto, šunja oko mene. Stisnuo sam šake i okrenuo se. Nije bilo nikoga. A onda mi nešto skoči na leđa. Nisam osjećao ni bol, ni gubljenje zraka. Samo težinu.

Opipao sam tijelo tog čudovišta i odmah shvatio da je u pitanju mačak.

Zgrabio sam ga za šape i odbacio ga. Odletio je i udario u drvo. Istovremeno smo se podignuli. Krenuo je na mene. Zgrabio sam mu brkove i otkinuo ih. Mačak je jauknuo od boli, odjedanput izgubljen, kao da više ne zna gdje se nalazi. Zaletio se u mene i gurnuo me u lokvu vode. Čim sam protrljao mokre oči, zaletio se na mene i noktima mi zagrebao košulju. Bol koju sam osjećao bila je grozna, nepodnošljiva. Bacio sam pogled na svoju poderanu košulju i svoja prsa ispod njih na kojima su se protezale tri ogromne ogrebotine.

Želio sam ga raniti kako bi nakratko postao čovjek, ali nestao je.

Ugledao sam komad moje poderane košulje na tlu. Umočio sam je u vodu i polako si počeo brisati krv s prsa. Ali činilo mi se kako od toga nema pomoći. Iznenada začujem ženski glas. Upitala me trebam li pomoć. Kod sebe je imala nekakvu kremu i govorila kako će mi to pomoći. Pustio sam ju da me svojim ljupkim prstima dodiruje i neprestano ju promatrao.

O, čovječe... to je bila Heramaelina sestra, sestra demonice koja je napustila pakao. Zašto mi nitko nije rekao da ljudi mogu biti ovako lijepi? Računao sam na to da je lijepa... ali bilo je nedovoljno reći da je lijepa. Bila je ljepša nego u snu, ljepša od svake Božice ljepote.

Gledala me sa zabrinutim pogledom kojeg su odavale njezine sitne, crne oči, nad kojima su se protezale dugačke trepavice. Obrve su joj bile crne, kao i dugačka kosa koja je prštila od ljepote i zdravlja.

Odijevala se poput nas – samo u crno. Bila je jedna od nas. Bila je ujedno i sestra od Heramael. Heramael je, poput mene, umrla na Zemlji, da bi potom otišla u pakao kako bi mogla obaviti svoju zadaću. Njezina sestra je nastavila svoj život i nikada nije saznala za svoju sestru. Heramael se rodila mrtva. Došla je kao malena beba u pakao. Kada je odrasla, počela je spominjati svoju sestru Ewelinu, počela je pričati o noćnim morama koje Ewelina sanja i tvrdila da joj je potrebna pomoć. Tvrdila je kako Ewelinu opsjedaju duhovi. Ujedno je tvrdila kako bi Ewelina trebala biti u paklu s nama.

Svi smo šutjeli, misleći da je luda. Heramael je bila demonica medicine. Liječila bi rane istrijebljenih grešnika, da bi ih potom ponovno istrebljivala. Često bi se svađala s Luciferom, govoreći kako polovica njezine moći leži u Ewelini i kako bez nje ne može živjeti. Svi smo računali na to da joj Ewelina kao sestra blizanka nedostaje, ali ona je tvrdila o nekim moćima zarobljenim unutar Ewelininog tijela.

Počela nas je okupljati oko sebe i kovati plan o Luciferovom uništenju. Željela je da se svi spojimo i uništimo pakao, kako bismo svi bili sretni i zadovoljni. Ja sam donekle bio na njezinoj strani, mada sam mislio da je totalno skrenula s puta, ali ostali ju nisu podržavali. Oni su voljeli biti u paklu.

Nakon što je Lucifer saznao za njezin plan, uzeo joj je krila, a ona je pala na Zemlju. Često bismo uspostavili kontakt, gdje bi mi ona govorila kako se moram boriti, moram pobjeći i spasiti njezinu sestru od zla. Želio sam zaboraviti na to, ali ona mi nije davala mira.

Činjenica je bila da Ewelina ima noćne more, a ja sam bio demon snova. Ja sam bio Proculo, demon koji se volio hraniti zlim snovima. Demon koji je volio jesti duhove. Nadao sam se da će njezine noćne more biti ukusne.

Isprva mi se činila kao dobra žrtva. Svašta sam joj slagao, davao joj bezvezne lančiće kao izgovor za ono što bih joj noću radio, a ona nije vjerovala, ali se opet nije htjela oduprijeti. Pametna curica.

Ali uslijedio je problem - što sam više vremena s njom provodio, više sam se u nju zaljubljivao. Da nije bila povezana s paklom i demonima, nikada se u nju ne bih zaljubio. Volio sam način na koji bi se pogled njezinih crnih očiju prikovao za nebo, za prirodu, za cvijeće, za mene. Znao sam da mi nema pomoći i da se poslije prvog poljupca neću moći odvojiti od nje. Korist se pretvorila u želju, a smrt u život.

Njegove misli su se samo tako ugasile. Otvorila sam oči. Lebdila sam u zraku. Naše su ruke bile spojene, dok odjedanput nije naletjela neka sila, pokušavajući nas odvojiti jedno od drugoga. Bio je to žestok vjetar koji je njega gurao na jednu stranu, a mene na drugu.

,,Nemoj me pustiti.“ Progovorio je, gledajući me očima punih bijelih suza.

I ja sam plakala. Pokušavala sam ga držati, ali vjetar je svakim trenutkom razdvajao naše prste. Željela sam ga poljubiti. Zagrliti ga. Zadnji mu put reći da ga volim.

,,Drži se za mene.“ Mogla sam čuti kako je rekao. Od vjetra nisam mogla ništa ni čuti, ni vidjeti. Vidjela sam samo njegove crne oči sa sitnom bijelom točkicom kako me mole da ga poslušam.

Zatvorila sam oči i stisnula mu ruke najčvršće što sam mogla. Kao da ga je to napunilo snagom, uspio me privući k sebi i primiti me u svoj zagrljaj. Otvorila sam oči. Vidjela osobu koju sam voljela najviše na svijetu, kojoj bih sve dala, zbog koje sam sve izgubila i nije mi žao.

Položio je prst na moju bradu i poljubio me. Zagrlila sam ga rukama oko vrata i ljubila ga kao da mi život o tome ovisi. Vjetar oko nas se malčice smirio, a nebo je poprimilo blagu, ružičastu boju, kao da je ljetno jutro. Odjedanput više nije postojala tama... samo svjetlost i šarene boje. Mogla sam osjetiti kako tonemo sve dublje i dublje u svom poljupcu, kako sile ipak ne odustaju od želje da unište našu ljubav.

,,Volim te.“ Rekao je, gledajući mi ravno u oči.

,,I ja tebe volim.“ Rekla sam i ponovno ga poljubila.

U tom trenutku se vjetar drastično pojačao, a on je pojačao stisak oko mene. Ispod nas se pojavila crna rupa koja nas je sve više vukla u sebe. Vid mi se mutio i nisam bila sigurna što se događa. Znala sam samo da je ovo očito kraj.

,,Neću... te pustiti.“ Mogla sam čuti kako Jan govori.

Oči su mi se zatvarale same od sebe. U glavi su mi priletjeli svi trenutci koje sam proživjela, svi ljudi koje sam upoznala, sve nevolje iz kojih sam se izvukla. Prolazila sam kroz noćne more koje sam sanjala, čula milijune različitih glasova kako me dozivaju, kako viču moje ime.

Epilog

Otvorila sam oči, ali i dalje sam vidjela mrak. Nisam ništa ni osjećala, ni vidjela kako treba. Je li ovo smrt? Hoću li sada biti kažnjena?

Ali onda – dodir. Tuđi dodir. Okrenula sam se.

,,Jan?“ Prošaptala sam, a moj glas je odzvonio poput bubnja. ,,Jesi li to ti?“

,,Jesam.“ Odgovorio je. Bio je to njegov glas. Ali zvučao je drugačije, tužnije.

,,Što je ovo?“ Upitala sam.

Nije odgovorio.

,,Je li ovo san?“

Mogla sam osjetiti kako mi se približio. Uzeo me za ruke. Ruke mu više nisu bile hladne. Ali nisu bile ni mekane. Bile su poput zmijske kože.

,,Zašto mi ne odgovaraš?“ Ponovno sam ga upitala.

,,Sve je san, draga moja. Samo sanjaj. Samo sanjamo. I nikada se ne budimo.“

[matrixdjeva]

[D U Š A   I   B I Ć E  |  I DIO] 

sretošmo se u novembru

Dva najbolja prijatelja sretoše se u novembru, 

po imenu Biće i Duša. 

Zdravo Dušo, ja sam Biće, prazno, jer te ne čuvah i ne pitah, kako si. 

Izvini i ne boj se, tu sam, neću te povrijediti. 

Želim da ti pružim nepruženo, da ti posvetim neposvećeno. 

Izvini, nisam uka bila, no ne krivih učitelja i korijen iz kog izraste, pokrivih sebe jer te nisam osjetila. 

Dušo moja, kako si? 

Reci mi nešto. 

Reci mi zašto ćutiš, zašto si pokunjena. 

Ne čujem te, ali te vidim, vatro ugažena.

Dušo, tvoje Biće trčah turnire uspijeha i slave,

slomih te, 

putrnuh te, 

hranivši nas nagradama piramide egoizma. 

No to ne bješe hrana, 

to bješe jedno oko koje upravi tobom bez moje svijesti. 

Proklet li je nerečen i nezapisan zadak, 

kojeg dobih bez znanja, 

bez lekcije korijena, 

da te anđele čuvam. 

Tepah ti sad u nadi da ćeš me čuti i progovoriti. 

No i dalje ćutiš. Ljuta li si?

Ljuta si, jer te pustih u hrapavi dodir nježnosti, 

neugodni parfem jutra, 

bolne uzdahe božanstvene strasti. 

Pustih te da se lomiš poput ekstazija u džepu. 

Toliko mi bješe bezvrijedna. 

Prestani da se ljutiš, boliš me. 

Stojiš mi u grlu, ne daš mi da dišem, 

kažnjavaš me, 

no budi uka kad ja nisam. 

Nemoj kasnije da se kaješ, 

te da mi pišeš kojekakva pisma da ti oprostim, 

jer ja tebe tada imat' neću. 

Dušo moja, potajno se nadam da sada igraš igru toploga i hladnoga, 

te da se smješkaš u ćošku, 

obučena u plašt ljutnje i čekaš. 

Znam, zaigrala sam se, 

Boginjo Bića mog 

i sada se ti igraš, sa ciljem da ti se vratim.

No nemoj dugo, 

nemoj dugo plesati ples ledene kraljice, 

jer ohladih se Biće tvoje. 

Dušo moja, shvati me. 

Ne davah te u saznanju, davah te u bijegu. 

Dušo, 

ne davah te samo, 

već te i nahranih hranom gladnoga djetinjstva. Razumi me, gladna biješe pažnje muškoga bića. 

Sjeti se dušo moja, 

bijaše nam fino, 

pobjegosmo iz mraka, krvi i bijesa, 

pa te Biće u zamjenu dadoh za mir i spokoj. 

Oprosti mi jer dadoh te slijepo, iz straha. 

Lagah te Biće i ostavi te drugom Biću, 

da ga hraniš svojim bijesom, 

te da kradeš druge Duše, 

da bi moje Biće bilo srećno. 

Ne izdade ti svoje Biće, 

čak ni u momentma kad radih nešto što te guši. Jaka li si Dušo. 

Dušo moja razigrana, 

a sa mnom neigrana, 

otvorih ti kavez, 

i pronađoh utjehu u lažnim strastima i prevarama. Silovah te tako neku godinu. 

Silovah te, 

znajući da te boli, 

znajući da te moral hrani, 

a ja ti obukoh crne haltere i čipku da vladaš. 

I vladala si, jaka li si. 

Rasipašmo se u rukama tuđim, 

kidašmo se u zabludi, da se čipka samo kida. 

No ne iskidaše samo tebe Dušo, 

i Biće su, 

ostavivši pečate i popise na tijelu mom. 

Kupale smo se u moru, 

i to crnom, 

prljavih i krvavih ruku strasti i nemorala. 

Dušo moja, 

što me ne ubih tad, 

kad bogalj sam bila, 

kraj očiju crna.

Matrix_djeva

[hriminal]

I dok su njegova pojava, stil i način ophođenja smiješni, način na koji je postao i dugo ostao predsjednik najvažnijeg, najutjecajnijeg i najbogatijeg sportskog saveza u državi nikako nisu. Pri tome je nebitno što je prvih šest godina njegovog mandata HNS-om zapravo vladao pravomoćno osuđeni kriminalac Zdravko Mamić, a zadnje tri godine, otkako je Mamić u bijegu, to radio HDZ-ovac Marijan Kustić. On je sada i formalno naslijedio Šukera na mjestu predsjednika Saveza koji bi se komotno umjesto HNS mogao zvati HDZ. "Stožerna hrvatska stranka" naime od neovisnosti naovamo ne ispušta najprestižniju sportsku instituciju u državi.

O tome kakav je Davor Šuker bio predsjednik HNS-a, najbolje svjedoče okolnosti u kojima je izabran i pod kojima je otišao, pa vrijedi podsjetiti posebno na to kako je ušao u Savez. Naravno, pod patronatom i u savezništvu kriminala i HDZ-a.

Šukera je dakle iz HNS-a otpuhao onaj koji ga je i doveo, udruženi hadezeovsko-mafijaški pothvat. Onaj koji mu je prije 11 godina na pladnju dao ulogu života, da glumi predsjednika HNS-a, sada ga naziva "okrutnim klošarom", a stranka koja drži hrvatski nogomet u šaci jednako dugo i čvrsto kao i hrvatsku državu, našla mu je zamjenu u naizgled bezličnom, ali jako ambicioznom i pouzdanom kadru.

Hrvatska je zaista nepresušni izvor šljama i kriminalaca. 

[covjek-casopis]

POEZIJA MEDIHE ŠEHIDIĆ

NARUDŽBA

Otac zakačen za zavjesu kao štofani leptir gleda kako na papiru sa pečatom rudnika Raspotočje krivotvorim njegov potpis

Dvije ili tri tone pitam dvije je dovoljno za dvoje kaže

U direkciji Rudnika lakirana požutjela vrata na kojima stoji iskrivljenim rukopisom napisana cedulja narudžbe do dvanaest

Unutra sjedi žena ima njegovane male kandže i ogroman crveni kljun

Daj ličnu nemam koliko ti je godina osamnaest slažem ko je potpisao otac gdje je radi majka mrtva ne može bez lične imam pare dao otac hajde na blagajnu dvije tone adresa brodska biće za dvije sedmice

Vraćam se kući i pored srpske crkve ugledam oca naslonjenog na ogradu gleda me i kaže lažeš i ja sam umro

Zastanem postiđeno što me opet uhvatio u laži i proučim mu fatihu

***

RASTOČIVOST

Ovčiji izmet na putu Zakorio Tamni brabonjci korali osunčani Sjaje Žuti orah u zelenoj olupini Zrije Iskričave misli čestice Otpuhane Čatrnja u žegi i hladnoći Napukla Stara košćela u avliji Nakrivljena Samoća svetac po vodama Hoda Harem obilat dragoljubom Zaključan Mještani trbuhom za kruhom Otišli Ruka žene modru zemlju Razgrće Čovjek naslonjen na hrast kovčeg svoj leđima Grli Sasušen list duhana Mrtav.

***

SESTRA

Oni odlaze kao da tamo nema praznih ulica izmišljene ljubavi i rasipanja koraka u prazno ne pružaju ruku kako dolikuje odgojenim bićima

Djeca uredno začešljana i snena stoje i čekaju da im mahnu na prvoj stanici iza horizonta

Otac je sagnuo glavu stid ga a majka kaže život nije stolica za ljuljanje koju tapaciri iz Sloge vraćaju u prvobitno stanje kad se podere od izležavanja

Zanata i obuke nemamo zato nespretno vežemo pokidane čvorove na krutom kanapu a kad uđemo u kuću žuljeve bušimo makazama za nokte

Hrabrost nije uvijek plemenita govori neki čovjek sa šarenom kravatom iz televizora sa crno-bijelom slikom

Dva pohabana srca obučena u dronjke kucaju iz jastuka kao kao kao da je jednostavno razumjeti nerazumljivo

Brat ponekad vrišti iz stolice za ljuljanje koje nema baš kao ni bašte sa cvijećem što nema ni bora zimzelenog nema

Ima zapisano a ima i otpisano sve što ode i treba da ode kaže stara komšinica čovjeku koji odlazi na put bez povratka prepisujem njenu misao i prestajem čekati sve što ode i treba da ode

U tišini brzo navikneš da razgovaraš sa mislima koje se kroz prostor kreću kao olinjala mačka lutalica

Plač je sramota kaže hodža ja ne želim da se sramotim pa postajem sretna brat kaže da sam i sreću od nekog prepisala ali ja sam starija i s lakoćom ga uvjerim kako nam se stvarno posrećilo jer smo preživjeli u stolici za ljuljanje koja nikada nije postojala u našoj bašti.

Danas sam gledala u njegove ruke i priznala sam da sam sve izmislila i oca i majku i baštu i stolicu kako bi nam bilo lakše kad uzimamo kramp u šake i kad na njegovim prozirnim dlanovima vidam žuljeve koje nisam morala izmišljati.

______________________________

MEDIHA ŠEHIDIĆ rođena je 12. septembra 1964. godine u Zenici. Od 1995. godine živi i radi u Beču. Završila je socijalnu akademiju, po zanimanju je socijalna radnica i radi u jednom savjetovalištu. Ima objavljenju knjigu proze „Brodska cesta bb“ – izdavačka kuća Buybook Sarajevo. Pisanjem se ne bavi. Bavi se životom, a kako se i život bavi ljudima, ona nekada samo pribilježi ono što joj živeći nije moglo ili hjelo promaknuti. Voli jednu kćerku i jednu unuku. Naklonost pokazuje i prema ljudima. Iako je u stalnom bijegu od njih, stalno im i se vraća.

[superbmakerzombie]

DIVLJAČKI PREMLATIO SUPRUGU PA JU STRPAO U PRTLJAŽNIK Majka dvoje djece (26) sa Rebra uputila dramatičan apel preko Facebooka

DIVLJAČKI PREMLATIO SUPRUGU PA JU STRPAO U PRTLJAŽNIK Majka dvoje djece (26) sa Rebra uputila dramatičan apel preko Facebooka

[ad_1]

– Višestruki prijelomi lubanje, 13 rana za šivanje, zaostali metali u glavi, vjerojatno idem na operaciju, desna šaka u potpunosti slomljena… Sve to mi je učinio Tomislav I., koji je sada u bijegu od policije. Sa sobom je odveo i dvoje naše maloljetne djece.

Policija traga za njim, a ja molim sve koji imaju ikakva saznanja da se jave s informacijama policiji. Hvala vam – dramatičan je…

[innerstructures]

Day 43

beton

prolaze ljudi a beton stoji ukopan uzidan ne miče se nepokretan mimo njega i uz njega prolaze ljudi svaki svoju brigu nosi i vrisak i tišinu a beton stoji bešćutan i nijem

beton je šuma i pećina i travnjak i cesta i dom i kolijevka nam je i grob i početak i počinak i začetak

nijemi promatrač duše i tijela prima nas k sebi i opkoljuje u njemu smo i izvan njega stiješnjeni između ceste i neba odijeljeni u pretince

žitelji gradova zatomljeni u čežnjama zaustavljeni u bijegu ozidani prolazimo odlazimo

a beton stoji ispod i iznad prije i nakon nas upija naše suze i mokraću i krv odbija naše vapaje kao jeku i to je sve što nam ikad kaže bešćutan i nijem

osim ako dodirom ne prodre u nas u dubine vena dopre do srca ispuni ga pa postanemo i mi od betona hladni i bešćutni kipovi nijemi tromi bez (uz)daha i mirisa

[skarnicl]

Ivo Andrić, Rzavski Bregovi

Ispričaćemo kratko ali vjerno kako su iskušenja došla i prošla, i kako su ih bregovi podnosili i konačno im odolili.

Ti su bregovi prastare formacije, sa solidnom bazom, bogate humusom, travom i šumom, izložene pri dnu neznatnim erozijama  a po vrhovima zbijane sjevernim vjetrom. Na njima raste sve. Ponajviše crn bor i omorika, prošarani čestim šiprazima bjelogorice i strmim livadama na tipičnim proplancima koji daju milinu bosanskom predjelu. Poneki ima vidnu vododerinu kao brazgotinu, a neki kriju, u zavojima i rasjelinama, pištaline i močari koje ni ljeti posve ne presušuju a uvijek su pune dubokih tragova goveđih papaka i konjskih kopita. Na raskrčenim strminama, prema zapadu, drže se raštrkana sela sa naporom, kao da su vječno na poledici.

Najveći je Goleš, šiljat, posve go vrh egzotičnih linija, iznad šuma i svih bregova, gospodar istočnog horizonta. Najmanji je Bikovac, iznad same varoši, savladan i pripitomljen, na podnožju mu pasu guske, a po hrptu raste bostan. Između ta dva, najvišeg i najnižeg, dižu se, prepliću i vežu Borovac, Banpolje, Glogovo, Velji lug, Moljevnik, a po strani je Straži��te, golo kao siroče.

Takvi su rzavski bregovi u prvim sjećanjima: uvijek isti u obliku (ima nešto moćno i utješljivo u bezbrižnim, uvijek istim konturama bregova kraj kojih provodimo život!), a bez prestanka promjenljivi u boji. Zimi jednolično bijeli pod dubokim snijegom ili srebrnasti pod slanom i mrazom. Ljeti preovlađuje kontura sa laganom, pospanom izmaglicom od žege, u vruće dane. A najčudesniji u jesen kad se sve mijenja i preobražava, pojavljuje, sakriva ili nestaje. Tada se na bregove prolije zrelost i sjaj i toliko boja koliko ih može dati sunce u plođenju sa zemljom, vodom i vazduhom. Pocrveni (u svim nijansama) ruj i udikovina, požuti ljeskovina i jasika, potavni i brzo opadne lišće na divljakama, a kroz gole grane se ukaže pokoja bijela breza; sive i srebrnaste dođu pokošene livade, a pregorjela i smeđa strništa; paprat dobije boju rđe; i još se neki poneki grm sjeti pa procvjeta; i šipci zarude; i glog i drenjak stanu da dozrijevaju.

Ako poneki svatovi ili pogreb i prođu niz strme strane, između bujadi, to ne pokvari, ni začas, ni mir ni sklad boja. Katkad se sagradi nova kuća ili hambar u kom selu; i novotesana bijela daska se smije među borovima i udara nadaleko u oči, ali ubrzo, pod kišom i vjetrom, posivi, potamni i izjednači se sa okolinom.

Tako je odvajkada prolazio život bregova u zdravoj jednoličnosti, a pod ukrućenim oblicima izgledalo je kao da se ništa ne razvija i ništa ne mre, toliko je novo žito ličilo na lanjsko i pokojni na novorođene.

Tada se, u jednoj močari rzavskih bregova zaglibi turski top, na bijegu poslije glasinačke bitke. A nekoliko sati iza toga uđoše u varošicu ispod bregova Austrijanci, prašni i ljutiti.

Sve se razbježa i posakriva, osta sam Ali-hodža, koji je išao pred tobdžijama, prikovan desnim uhom uz direk na kapiji. Jedni kažu da su ga prikovali Austrijanci, a drugi sami Turci, jer nije htio da bježi. U tom bolnom i smiješnom položaju ostao je cijelo popodne. Ali je iznio živu glavu, samo je poslije cio život povezivao ahmediju malo niže na desno uho i nije mogao očima da vidi ni tobdžije ni topove.

Ali taj zaglibljen top i modre uniforme i Ali-hodžina nesreća samo su početak burnih godina koje su dolazile na rzavske bregove.

Prvi dođe na red Bikovac. Austrijanci proširiše put minirajući stijene. Prvi put se razlegnu dinamit i odjek mu ode, kao nasilan i začuđen stranac, od brijega do brijega. Poslije dođoše mnoga kola i konji i zidari i tesari, koji počeše da grade kasarne, stanove i štale na Bikovcu. Stiže bataljon pionira. Sve mladi i bijesni Tirolci. Odmah zađoše po kućama, idu i u sela; udaraju na kuće, traže da kupe jaja ili mlijeka, hvataju žene za grudi. Penju se na dimnjak na kasarni i oponašaju hodžu na munari, a uveče se uhvate pod ruke, zakrče cio sokak i prolaze pjevajući nerazumljivo, a očima strijeljaju pendžere i pitaju rijetke prolaznike gdje ima žena.

Kapetanica, puna i rumena, jaše s mladim oficirima. Sav svijet gleda kako joj ljube ruku sve do lakta i podižu je na konja. Djevojke se čine da ne vide, a žene se sašaptavaju.

Bikovac se sasvim promijeni. Posjekoše nekad čuvene orahe. Izbrazdaše brijeg puteljcima, posadiše bagremove, digoše terase i hladnjake, podstrigoše grmlje. I sve je bilo pod konac i na prav kut svedeno. Dovezoše prvi klavir. Načiniše tenis. Turska djeca su im dohvatala lopte. Druge zime je bio i maskiran bal. I svak je mogao vidjeti s prozora, ma i ne vjerujući raširenim očima, kako se u rano jutro vraćaju maskirani oficiri i žene im, i vrišteći, mrtvi pijani, povaljuju jedni druge u snijeg.

Vojska je rasla. Dođe red i na idući brijeg. Na Banpolju načiniše strelište. Iskopaše rovove. Posadiše figure, crne, bijele i modre. Sagradiše kasarnu u obliku tvrđavice s krovom od lima. A u mrkoj strmini sastaviše od okrečena kamena inicijale careva imena, da se na dan hoda moglo vidjeti. I toliko su iz godine u godinu rovali, kopali, krčili, zidali i dograđivali, da konačno brijeg poče da gubi svoj negdašnji oblik.

Dođe i prvi predstojnik, Nijemac, reumatičan, penzionisani oficir; grdna pijanica i osobenjak, izazvao je bezbroj čuda i nesporazuma.

Pa ipak svijet poče da se privikava, da radi i pazaruje sa vojnicima, oficirima i njihovim ženama.

Bi malo uzbune kod prvog regrutovanja. Mladići su se odmetali i bježali u Srbiju. (Mnogi je prešao noću preko Veljeg luga.) Žene su čekale pred Konakom i padale pred noge komisiji i plele im se oko čizama i mamuza. Ali kad se prvi vratiše iz Beča, ugojeni i namirisani, zanoseći u govoru na njemačku, svijet se umiri. Još su majke plakale. Neki odoše i u žandare.

Tako prođe dosta vremena. Dok jedne godine ne dođoše inženjeri i činovnici da sastavljaju katastar. To izazva veliku uzbunu. Mjerači idu iz sela u selo, naši momci im nose velike bijele amrele i aparate i pobijaju kočiće gdje im narede. A seljaci se zabrinuli, zvjeraju u nedoumici, prave se važni, vade turske tapije i teskere i u sebi strepe za brazdu. Nikoše raspre i sukobi. Sud pun seljaka. U Mirilovićima umalo ne ubiše geometra, razbiše mu teodolit i amrel na komade. Ali i taj posao se dovrši. Konačno sva zemlja bi premjerena i razgraničena, sva se šuma obilježi i podijeli. Seljaci se navikoše da idu u gruntovnicu kao i u crkvu ili mehanu.

Ali prije nego što mjerači odoše dogodi se još jedna neviđena stvar. U jednog inženjera bila je žena, mađarska Jevrejka, vitka ljepotica, krupnih očiju i velike kose koja koj je uvijek bacala sjenku na lice. Ona se zavolila s jednim riđim, kao kap mladim potporučnikom. Na vrhu Borovca, punom staza i mladih borića, našli su ih jednog dana oboje mrtve. On je ubio nju, pa sebe.

Svijet nije mogao da dođe sebi od čuda i snebivanja. Mislilo se da će ih sahraniti na Borovcu, gluvo i kriomice, ali se nije dogodilo tako, nego su ih sahranili u groblju. Još se i sad na njenom grobu može vidjeti natpis u kamenu: Rene Fult, u dvadeset drugoj godini mladosti svoje. I još su svi gledali u sprovodu inženjera, bez naočara, a suze mu idu niz bradu. I to se nije nikad vidjelo ni čulo među bregovima. I poslije petnaest godina to je svijet spominjao i žene su, još uvijek sa suzama u očima, pričale kakvu je kosu imala, grešnica!

Zatim su došle nekolike mirne godine. Gradili se drumovi, nove državne zgrade, i žandarske kasarne u planini. Kad jednog ljeta opet izbiše inženjeri. Nije se moglo razumjeti šta rade, ali su svi govorili da će provesti željeznicu i da će pruga ići kroz brijeg iznad varoši. Jedni su se kladili da to neće moći učiniti, drugi su tvrdili da će dovršiti i to kao što su sve ostalo. Na jesen dođoše i radnici. Talijani, skromni i miroljubivi, i lakomi LIčani i Primorci. Prokopaše Bikovac. Poče se kopati tunel kroz Glogovo. Na zelenom i oblom brijegu otvoriše se ranice, da je izdaleka izgledao kao nagrizena lubenica. Ukaza se unutrašnjost brijega od naslaga škriljevca i kosih blokova živca kamena. Radilo se brzo. Povazdan gruvaju mine. Otvor se širi a oko njega se slaže kamen i zemlja iz unutrašnjosti. Govori se da će raditi i po noći. Svijet neće da vjeruje (“Bog je dao noć za spavanje”), ali vidi da se ujutru vraćaju blijedi i čađavi Talijani, sa uljenim svjetiljkama kao kadionicama na kažiprstu. Razvedoše puteve, podigoše magacine i barake. Brijeg se izobličio. I u samu nedjelju se radi.

Čim je rad počeo, sastaviše naše gazde konzorcij za ishranu radnika. Varoš se napuni svijeta. I seljaci su puni novca, rade s konjima a i djeca im rade na pruzi s Talijanima.  Mnogi počeše da nose pantalone i cipele i puše cigare “kuba”. U Dobrunu Turci raniše nekog Ciganina što je javno jeo krmetinu. Cijene skaču. Nedjeljom puni sokaci pijanih baraba i škutora sa paunovim perjem za zelenim šeširima i minđušom u uvu, pa ženskinje ne može da se pomoli. Samo pogana Saveta i Ciganka Muša idu raskrečena koraka pored rijeke, vuku se po grmlju s radnicima i u maramicu zavezuju zarađene krune. A željeznica napreduje.

Zaludu se pričalo da se noću nešto prikazuje u tunelu i ruši radnje. I neposlušno Glogovo bi ukroćeno; tunel bi probijen. Inženjeri učiniše teferič.

Još je bilo nekih nereda i uzbuđenja.

Neke gazde bankrotiraše, ali se neki novi obogatiše i podigoše. Mine su rasplašile ribu iz rijeka i divljač iz šuma, ranjavale stoku na paši. Zbog otkupa zemljišta uz prugu, vukle su se duge i strasne prepirke. A kroz sve te događaje provlače se žandari u crnu sa crvenim gajtanima, svijetli, mirni, gojazni.

Konačno, četvrte godine u proljeće, prođe prvi voz na cijeloj pruzi. Otad mnogi seljaci ostadoše stalno na radu kod pruge. Svijet je češće išao u Sarajevo, radi nabavke ili zabave.

Nekako odmah sa željeznicom pojaviše se i prvi trgovci drvetom. Najprije su dolazili naši. Posjekli bi koju stotinu borova pa otišli. Ali jednog dana osvanuše dvojica Nijemaca, kupiše jednu kuću i zemljište blizu stanice. Za njima dođoše drugi u zelenim šeširima i kratkim pantalonama. Stadoše naimati radnike i podizati štale i magacine. Niko nije razumijevao čemu toliki troškovi i pripreme, dok se odjednom ne prosuše vojske radnika po šumama.  Provedoše puteve kud se nikad nije prolazilo, podzidaše osjeline i nasuše jaruge, položiše šine, i na malim vagonima poče da silazi drvo sa bregova i da se tovari na vagone ili splavove.

I opet se prosu novac u narod. Radnja se širila. Kupiše nova zemljišta. Podigoše pilane. Na pristupnijim mjestima šume se vidno prorijediše. Visoki borovi na Moljevniku mogu se okom prebrojati. Sječa se širi i prelazi iz jedne šume u drugu i s brijega na brijeg. Dividenda je rasla. Na slagalištima su ležali, na hiljade, borovi kao poklani i kraj njih naslagani tornjevi hrastove duge iz Suhe gore.

Sad se i sela upoznaše sa stranim radnicima, njihove žene su učile seljanke kako se štrikaju suknje i kuvaju slatkiši. Ali i visoko iznad sela, po najgušćim šumama, bilo je već prosječenih čistina gdje se čula štajerska harmonika i u povaljenoj paprati bijelili zgužvani komadi njemačkih novina i prazne kutije od konzervi. Divljači nestade potpuno.

I sve što su stranci radili bilo je puno neke samosvijesti koja nas začuđuje i ponižava, moćno i lijepo na oči, ali nerazumljivo.

Odmah iza toga poče da stiže vojska. Artiljerijska brigada, nekoliko bataljona pješadije. Trgovine i mehane proradiše ponovo. Opet se prosu novac u narod. Oficiri na Bikovcu priređuju večere, pjevaju ratne pjesme i puštaju raketle. I ostali bregovi su puni vojske; potegnut je lanac straža uz srbijansku granicu. Tako potraja cijelu jesen, dok se sve ne svrši mirno i vojska ne ode u Sarajevo. Ali sigurnost se ne vrati više ni u varoš ni na bregove. Artiljerija dobrim dijelom ostade i dalje na položajima. Miniraše kameni most, žandarskim kasarnama po bregovima dadoše pojačanja. Gradila se tvrđava u velikoj tajnosti. Progonili sumnjivi.

I kad rat uistinu buknu, bi dočekan i u varoši i po bregovima sa strepnjom i velikom zabunom, ali kao prirodno rješenje dugogodišnje napetosti.

Dobro hranjen i uležan, garnizon se preli s bijesom na varoš i bregove. Pohvataše i povezaše viđenije građane i studente koji su bili došli kućama. U jednu baraku kraj mosta zatvoriše popa i gazda-Simu kao taoce. Ustrašiše i smekšaše svijet i ubiše svaku pomisao na otpor i bunu. Prvi dan objesiše četiri seoska kneza na pijaci.

Ali operacije otpočeše naši bolje. Prve noći zauzeše neke od rzavskih bregova i sutradan ujutru pade srpska granata na most. Nastade uzbuna ne samo u građanstvu nego i u vojsci. Jure zbijeni i nezaštićeni odredi i svaki čas mijenjaju položaje.

Otad su naši bombardovali most svakog dana, a Austrijanci su odgovarali s Liještanske kose, ali nisu mogli da pronađu i ućutkaju maskirane baterije na bregovima. Pokušavali su i frontalan napad. Bez uspjeha. Sve to vrijeme naši su kopali s istočne, zaštićene, strane put uz Goleš. I jednog jutra puče top i s Goleša. Tako dođe iskušenje i na najveći od rzavskih bregova: naši su rovali u njemu puteve i zemunice, a Austrijanci su ga tukli artiljerijom najvećeg kalibra.

Konačno se austrijski front zasuka i sroza i pomače, zajedno sa sužnjima i taocima, prema Sarajevu.

U svemu što se tada događalo, a događale su se stvari neopisive i strašne, nisu se više izdvajali pojedini događaji ni raspoznavala pojedina lica. Jedini događaj o kom se bar kratko govorilo bila je nenadana pogibija gazda-Nedeljka Đukanovića, jer je bio vojni liferant i vrlo uvažen kod Austrijanaca.

Odmah prvih dana se ugnijezdiše u donjim selima šuckori. Povezaše muškarce a ustrašiše žene i djecu, i tuda su se vukli danju i noću, puškarajući bez potrebe, od straha ili bijesa, pijući rakiju iz napuštenih kuća i tukući usplahirene kokoši po avlijama.

Jedino gornja sela ostadoše nezaposjednuta, jer naši nisu mogli da se spuste, a šuckori nisu smjeli da se ispnu do njih. Tu su bile ponajviše Đukanovića kuće. U njima se živilo u velikoj neizvjesnosti i strahu. Dogovaralo se i vijećalo i postupalo čas po dubljim nagonima, čas po neukoj seljaćkoj mašti. Žene su plakale, a muškarci ih ružili. Naugledniji od Đukanovića, gazda Nedeljko, napola povarošen trgovac drvetom i liferant, savjetovao je mudru neutralnost.

 -Dabogda da srpski top nadbije, ali sve se bojim da neće.

Mlađi su, naprotiv, vjerovali i predlagali da se ide u šumu i skriveni u zbjegu da čekaju dok se naši spuste. Pogodiše se da mlađi bježe, a Nedeljko s bratom Milojem da ostane u kući kod žena i djece.

Prođoše dva dana s običnom topovskom paljbom, na koju su se već svi navikli, i s rijetkim puškaranjem. Nedeljko je povazdan radio s bratom, tesao držalice i popravljao pod na hambaru (“za zimu”) samo da zagluši brigu i nemoćnu misao. Trećeg jutra Austrijanci, u zoru, potiskoše Srbijance iz prvih položaja, zapasaše brijeg do pod sam vrh i osvanuše pred Đukanovića kućama. Pred njih iziđe Nedeljko, kao najstariji, i dočeka ih gologlav, raširenih ruku i pokorno sagnute glave. Bili su većinom Nijemci, jedan je govorio češki.

 - Treba da idete s nama.

 - Mi se pokoravamo, gospodine.

On je metao jandžik preko sebe, a brat mu se kriomice krstio, kad se ču govor i izbiše šuckori. Bilo ih je petnaestak, neki varoški Turci, ponajviše Cigani i fukara, neispavani, čađavi i pijani. Kad ih vidje, Nedeljku zaigra jabučica na grlu i samo što reče ženi:

 - Ti prigledaj.

Šuckori se odmah sporazumješe s vojnicima koji odoše dalje i prepustiše im oba seljaka. Pretražiše kuću, pa ih onda potjeraše pred sobom. Iz kuće se niko ne pomoli da pogleda za njima.

Kad vidje da ih ne gone u varoš nego uza stranu,  Nedeljko poče da moli najstarijeg Turčina, trijezna starca:

 -Nemoj, Ibrahimaga, turske ti vjere, da poginemo na pravdi boga!

Ali se Ibrahim uzalud sašaptavao s ostalima, jer niko nije htio da ga sluša. Svi su psovali. Jedan Ciganin mu je mahao dugačkim bajonetom ispred očiju.

 - Dosta je bilo vašeg! Propalo je srpsko, gazda Nedeljko!

Nedeljko je ćutao.

Kad su bili na raskrsnici, ispod jednog granata bora, jedan Ciganin otpasa sa sebe dug, tanak konopac i poče da ga vezuje za najnižu granu. Miloje problijeđe i zadrhta, a Nedeljko zausti:

 - Nemojte, ljudi… - molio je tiho i ponizno, ali ga zasuše psovkama i vikom i stadoše da ga guraju kundacima pod konopac. Tada se on odjednom okrenu, isprsi, vas se promijeni, pocrvenje mu šija i nabrekoše damari, stište pesnice i stade da viče na njih s visoka kao ljutit domaćin i čovjek koji je toliko godina radio sa svijetom i sticao ugled, samosvijet i imetak.

 - Zar tako, psi nijedni?!

 - Javaš, Nedeljko, naš je vakat došo!

 - Vaš! Phu!

 - Bezbeli; nema više Srbije.

 - Srbija je bila i biće opet, a vi ćete ostat Cigani k’o i bili.

Svađali su se kao na pazaru.

 - Kmak! Udri ga!

 - Kurvo vlaška! Murtatine!

 - Ko? Ja? Ja sam pošteno radio i sa Švabom i sa Srbinom i sa svakom vjerom, i svak me je znao i priznavo, a vi ste đubre bili i đubre ćete ostati. Phu! Psi vam majku balinsku!

I gazda Nedeljko otpljunu, vas crven i zaduvan, i mašući odrešito desnom rukom pođe kratkim, gnjevnim korakom pod konopac, kao što je poslije kakve svađe u čaršiji izlazio iz dućana.

Miloje je bio nijem, vas premro od straha. Morali su ga nositi pod vješala.

Na povratku, šuckori, pusjući još uvijek i alačući, kucnuše staroj Đukanovićki na prozor.

 - Stara!

 - Stara, eno ti gore Nedeljka i djevera, čekaju te da im zoveš pop-Aleksu da im čita molitvu.

Ali se iz zatvorene kuće nije niko odzivao.

U nizinama se ču puščana paljba. Bilo je vedro jutro i svaki je metak odjekivao brdima.

I same austrijske vlasti požališe ubistvo gazda-Nedeljka i htjedoše da postupe protiv šuckora, ali se domalo sve zaboravi.

Rat leže svom težinom na bregove. Kao da se tek sad pravo pokaza zašto je sve ono rađeno, zidano i donošeno iz godine u godinu. Sva se tuđinska blagodet pretvori u užas. U četiri godine se izmijeniše vojske i borbe, popališe sela i šume, uništiše stoku, upropastiše imetak. Ljudi se rasijaše po cijelom svijetu. A kud god je koji išao i dohodio, nosio je, kao studen kamen u utrobi, misao na raskućenu kuću i pobijenu djecu.

Poslije progona dođe glad i istrijebi sve što bi slabo i nejako. Za tri godine ostadoše bregovi neobrađeni i vidješe što nisu od Seraskerovih vremena vidili: gdje dvije žene oru s jednom kravom, plitko i krivudavo.

A četvrte godine, opet u jesen, iznenada počeše Austrijanci da se spremaju na odbranu. Ali tek što su počeli da čiste zatravljene rovove, najednom sve napustiše i uz škripu i topot odstupiše put Sarajeva. A kroz istu onu prosjelinu u kojoj se prije četrdeset godina zaglibio ustanički top na brijegu, uđoše naši. Bili su u plavim francuskim uniformama, mrtvi od umora i nesna.

Nakon prvog tajca i nevjerice nastade u varoši i po selima veselje. Pilo se, pjevalo i plakalo. Ali je u svemu bilo odviše sjećanja na mrtve i odsutne. A krotki pobjednici se raziđoše po kućama; sjede kraj ognjišta i odviklim pokretima miluju djecu ili hrane kokoši. Poneki stoje dugo na krnjem mostu, posmatraju zelenu brzu rijeku i sve zapitkuju je li baš to ta Drina. Još jedan mjesec prolažaše vojska i komora, a onda i tog nestade.

U varoši je samo malen odred vojske. Promet je neznatan i život jednoličan. Samo su kuće još uvijek išarane i ospičave od puškaranja i kameni most prelomljen kruto po sredini. Ali na bregovima je sve iščezlo.

I vjetrovi i kiše i led i žega i grom i bezbrojne sile u zemlji i nagoni u ljudima, udruženi, brzo i bez prekida rade da povrate bregove u njihov nekadašnji mir i jednostavnost. Kao po planu i unutarnjem dubljem zakonu, sve teži da se povrati u prvašnji oblik. Bregovi zbacuju sa sebe sve kao mrsku haljinu.

Davno je obrasla krčevina oko tunela. Na Golešu i Moljevniku trunu zemunice i osipaju se i sliježu rovovi, a sve prerasta travom i grmljem koje jača svakog proljeća. Na Banpolju razorena tvrđavica i inicijali careva imena, a na Bikovcu ižđikale ograde od živice, izblijedio i zatravio tenis, posrnuli crno-žuti direci na kapijama s prepuklim natpisima.: Zivilisten Eingang verboten! Prokisavaju i trunu barake širom rastvorenih vrata i porazbijanih prozora. Pilana je izgorila.

I tako je, malo-pomalo, sve strano izbrisano kao pogrešan račun. Ostali su samo bregovi kao što su bili oduvijek, obrasli i obrađeni, u očekivanju boljih događaja.

[zoranphoto]

KRVOPROLIĆE U SRBIJI: Uhićen masovni ubojica! ‘Ovo je čin terorizma…’ Teško ovih dana spavaju u susjedstvu! ‘Uzeo je kalašnjikov i krenuo’

Više osoba je ubijeno i ranjeno u novoj pucnjavi koja se četvrtak kasno navečer dogodila u Srbiji. Srpski mediji pišu o ‘smaku svijeta’ u Mladenovcu. Broj mrtvih i ozlijeđenih je velik nakon što je pomahnitali muškarac bježao policiji i pucao po ljudima. Na mjestu incidenta su bile ekipe Hitne pomoći i policije. Pucano je iz vozila u pokretu i to iz kalašnjikova. Napadač nije birao žrtve. Raspisana je tjeralica za mladićem U. B. 21 godina, koji je pobjegao u “Mercedesu”. Broj mrtvih raste, a među žrtvama je i policajac. Policija intenzivno traga za ubojicom. Ključne događaje pratite na portalu Dnevno

08:00 UHIĆEN JE UBOJICA

07:50 Svjetski mediji pišu o novom masovnom ubojstvu u Srbiji     CNN, agencije Reuters, i AP, kao i francuski i španjolski mediji, pišu o drugom napadu u posljednja tri dana u Srbiji 07:15 “Oni su tu sjedili i pričali, on im je prišao. Ovaj jedan mu rekao ‘što radiš to?’ On je izvadio iz kola kalašnjikov i počeo pucati. Jedan susjed koji je bio s njima je ranjen, preminuo je u bojnici”, rekao je za Blic djeda policajca i njegove sestre, dviju od osam žrtvi pomahnitalog ubojice Uroša B. Mladić je, osim njih dvoje, ubio još šestoro ljudi, a ranio njih 13. 06:30 Srpski mediji neslužbeno doznaju da je napadač u automobilu bio sam, iako se ranije pisalo da je bilo više osoba.   Javljaju se svjedoci, pa tako starija osoba koju su novinari zatekli na ulici u ranim jutarnjim satima navodi da je čula pucnjavu i cijelu noć provela sa sjekirom u ruci. Njezina susjeda navodi da je čula pucnjavu, ali da je pomislila kako se radi o vatrometu. 03:10 Nad Mladenovcem i okolnim selima lete helikopteri   03:09 Opkoljeno selo, pretražuje se svaka kuća Ubojica je posljednji put viđen u selu Šepšin, a policija je opkolila to mjesto, javlja Nova.rs. Češlja se svaka kuća, svaki napušteni objekt. Veliki broj policajaca naoružanih dugim cijevima trenutno se nalazi u Mladenovcu i selima u okolici.   03:06 Traže se darivatelji krvi  Poslije stravičnog masakra koji se dogodio u okolini Mladenovca, gdje je prema posljednjim informacijama ubijeno preko osam osoba, a veliki broj je i ranjenih, Ministarstvo zdravstva Srbije uputilo je hitan apel građanima koji su u mogućnosti dati krv. 02:32 Oglasio se ministar unutarnjih poslova Ministar unutarnjih poslova Bratislav Gašić rekao je kako je ova večerašnja pucnjava teroristički čin. 02:23 Ubojica je i dalje u bijegu, pucao i kod Smedereva Uroš B. (21) koji se sumnjiči da je počinio nezapamćeni zločin kod Mladenovca kada je usmrtio najmanje osam osoba, a 13 ranio, poslije krvavog pira u selu Dubone pucao je i u Malom Orašju kod Smedereva, gdje je zapucao na igralištu gdje se okupljaju mladi. “Ovo je neviđeno, u šoku smo”, rekao je mještanin Malog Orašja za Novu. Prema neslužbenim saznanjima, napadač je pucao na tri lokacije.   01:40 Ubijeno najmanje osam osoba, pucao u njih 25, ubojica je navodno uzeo taoce Kako Kurir saznaje, masovni ubica Uroš. B. nalazi se u Šepšinu, gdje ga je policija okružila. U tijeku su pregovori, a strahuje se da je ubojica uzeo taoce u kući. 01:15 Ubijeno osam osoba Nažalost, prema posljednjim informacijama, Uroš B. je ubio osam osoba, a 11 ranio u dva sela 00:45 Upucao 18 osoba, pucao na nekoliko lokacija Policija je pod punom opremom,  više od 20 vozila. Uroš je bježao kroz sela i upucao 18 ljudi Trenutno u Hitni centar dovoze ozlijeđene iz Mladenovca Kako “Telegraf.rs” saznaje, Uroš je nakon krvavog pira pucao na još nekoliko lokacija. Srećom nije nikoga ubio. 00:28 Napadač opkoljen Prema neslužbenim saznanjima, ubojica je opkoljen u selu Šepšin, a u tijeku su pregovori s policijom o predaji, ali napadač je pucao na policiju bez namjere da se preda. 00:27 Novoj pucnjavi prethodila je svađa? Prema neslužbenim saznanjima sukob s ubojicom je počeo u školskom dvorištu u mjestu Dubona. On se posvađao s nekoliko ljudi, poslije čega je otišao kući i vratio se s automatskom puškom i zapucao. 00:19 Preminula je i treća osoba Treća žrtva pucnjave podlegla je teškim ozljedama 00:13 Napadač i dalje puca Prema neslužbenim saznanjima Kurira, napadač je pucao u susjednom selu Šepsina dok je policija za njim jurila. 00:05 Oglasio se srpski MUP Priopćili su da je počinitelj u bijegu i da su sve raspoložive patrole upućene u pravcu Mladenovaca i Malog Požarevca. 00:01 Ubijeni su policajac i njegova sestra Prema neslužbenim saznanjima, u pucnjavi u Mladenovu ubijeni su pripadnik MUP-a i njegova sestra, prenose Večernje novosti. Prema prvim informacijama ranjeno je sedam osoba, među kojima ima i djece.   23:50 Pokrenuta akcija Vihor Na snazi je akcija Vihor. Sve raspoložive patrole su upućene u pravcu Mladenovca i Malog Požarevca. Dnevno.hr Foto : Instagram Read the full article

[balkantimes]

Assangeova žena i djeca iz ambasade: ‘Njegovo izručenje Americi bilo bi ravno ubojstvu svih nas!‘

“Njegovo izručenje SAD-u bilo bi ravno ubojstvu, i za njega i za nas troje. Ne znam hoće li moja djeca ikada više zagrliti svog oca”

“Poznavali smo se mnogo godina i bili zaljubljeni. Naša veza bila je čvrsta i poželjeli smo postati obitelj. Željeli smo preuzeti kontrolu, a u tu našu odluku nitko se nije mogao umiješati. Uostalom, i ljudi koji žive u ratnim zonama se zaljubljuju i imaju djecu svemu usprkos”, objašnjava pomalo nervozno Stella Moris, 37-godišnja odvjetnica rođena u Južnoafričkoj Republici, novinarki londonskog dnevnika Times.

Pokraj nje, ovih dana u jednom londonskom parku, trčkara plavokosi trogodišnjak Gabriel, a kraj njega 19-mjesečni mlađi brat Max. Dvojica dječaka donedavno su bili tajni sinovi poznatog urednika zviždačkog novinarskog portala WikiLeaks, a njihova majka članica je njegova odvjetničkog tima. Tek se nedavno saznalo za njihovo postojanje.

Zaručnik

Stella Moris zatrudnjela je s Julianom Assangeom dok je živio u ekvadorskom veleposlanstvu, a svoju je priču odlučila podijeliti s medijima jer njezin zaručnik čeka saslušanje u procesu izručenja Sjedinjenim Američkim Državama. Ulozi su ogromni. Assange je u SAD-u optužen za tešku špijunažu i suočen s kaznom od potencijalno i 175 godina zatvora.

“Za Juliana bi to bila smrtna presuda. Za ostatak obitelji nešto slično. Oni bi ostali bez oca, ja bez čovjeka kojeg volim. Ni sada ne znam hoće li moja djeca ikada ponovno biti ocu u zagrljaju”, govori Moris pokazujući prema dječacima.

Kamere

Godine koje su prošle nisu bile lagane. Moris otkriva da je vijest o trudnoći Assangeu priopćila napisavši je na komadu papira te da su tako komunicirali o svim tajnama. Privatnost je bila minimalna jer iako njegovu spavaću sobu i ured nisu pratile nadzorne kamere, prostorije su bile ozvučene. Assange je u tim okolnostima proveo sedam godina, a Moris, koja ima španjolsko i švedsko državljanstvo, zahvaljujući poznavanju španjolskog dolazila je svaki dan glumeći vezu s odvjetničkim timom.

“Osobu najbolje upoznajete u teškim vremenima, tada vidite njezin istinski karakter. A i on je na isti način upoznao mene”, objašnjava kako se u takvim uvjetima mogla razviti ljubavna veza. Oba poroda, otkriva, snimila je bliska osoba. “Kada se rađao Gabriel, Julian je gledao uživo putem videoveze u veleposlanstvu. S Maxom je bilo problema s internetom, pa smo bili na telefonu”, kaže Moris.

Julian Assange  – foto Daniel LEAL-OLIVAS / AFP

Svoje trudnoće krila je od ekvadorskih domaćina. Na sebe bi stavila slojevitu odjeću i glasno se žalila da se udebljala. Kada je Gabriel malo porastao, doveli su ga u veleposlanstvo da upozna oca. Glumac i prijatelj obitelji Stephan Hu pretvarao se da je doveo svojeg sina. Prije dolaska Maxa na svijet Ekvador je počeo mijenjati politiku prema Assangeu. Nekoliko mjeseci prije poroda Moris zato više nije dolazila u veleposlanstvo, a to je za oboje bilo vrlo teško. Tada su se medijima pronijele informacije o njegovu ludovanju, o problemima s psihičkim zdravljem, da ne drži do higijene i vozi skateboard po ambasadi. A dotad se već počelo sumnjati o prirodi njihove veze u ambasadi.

Ekvador

Jedna od Gabrielovih pelena navodno je završila u laboratoriju kako bi se testiranjem DNK utvrdilo je li Assangeovo dijete. Assange je tada već bio zaprosio Stellu Moris. Jednog joj je dana pružio set za virtualnu stvarnost, a Moris se našla na egzotičnoj plaži prepunoj balona. “Pogledaj gore”, rekao je Assange, a ona je digavši glavu prema virtualnom nebu vidjela poruku “Udaj se za mene”.

Svemu je došao kraj u travnju 2019., kada je Ekvador povukao odluku o njegovu azilu. Završio je u londonskom zatvoru s maksimalnim osiguranjem. Bojeći se da se ne zarazi covidom-19, Moris je podnijela zahtjev da mu se odobri kućni pritvor s obitelji i tako se sve doznalo. Assange i Moris upoznali su se 2011. godine u Londonu kada je podignuta optužnica za spolni odnos bez zaštite s dvije žene u Švedskoj koje na njega nisu pristale. WikiLeaks je tada bio na vrhuncu moći i popularnosti, a Assange čašćen novinarskim nagradama.

Družio se s poznatim licima, a onda odjednom od borca za transparentnost i slobodu govora postao seksualni predator u bijegu od suda. Na optužbe o silovanju u Švedskoj Moris odmahuje. “Odmah mi je bilo jasno da je riječ o politizaciji slučaja jer je njegovo ime iscurilo u medije iako je to zabranjeno švedskim zakonom.” Isprva on je za nju bio “poput povijesne ličnosti” i odnos je bio strogo profesionalan. No, prema riječima jednog od izvora Timesa, Moris je od samog početka bila zaljubljena u Assangea. Vrlo mu je vjerna. “On je drugačiji, ima Aspergerov sindrom. No, on je renesansni čovjek 21. stoljeća, ako mene pitate. Talentiran je u kodiranju, studirao je matematiku i fiziku, a istodobno je vrlo načitan i fantastično pjeva”, priča Moris.

Oxford

Koliko je Moris vjerna Assangeu, govori i podatak da je zbog njega promijenila ime iz Sara Gonzalez Devant. Kada se uključila u Assangeovu borbu, objašnjava, shvatila je da postaje ranjiva jer su on i svi oko njega bili “politički izloženi”. Nije jedina koja je tako razmišljala. I Assangeov najstariji sin Daniel, kojeg je dobio sa 18 godina i koji živi u Australiji, promijenio je identitet, a to je učinila i majka drugog Assangeova djeteta koja živi u Francuskoj. Morisina biografija otkriva odgovor o tome što ju je kao višejezičnu odvjetnicu s diplomama sveučilišta poput Oxforda ponukalo da zasnuje obitelj s muškarcem koji bi ostatak života mogao provesti iza rešetaka.

Prve godine života provela je u aktivističkoj obitelji i dijete je koje je na skupovima protiv aparthejda pjevalo pjesme o slobodi. Sjeća se i slučaja političkog masovnog ubojstva u Bocvani, u kojem je ubijena i prijateljica njezine obitelji. Assange je za nju politički zatvorenik i njegova je borba politička. No, trenutno strahuje da bi Assange mogao biti još jedna karta u izbornom špilu američkog predsjednika uoči izbora. Za to vrijeme zdravlje njezina zaručnika sa svakim novim zatvorskim danom pogoršava. U opasnosti je njegovo fizičko i psihičko zdravlje, upozorava Moris, koja se boji da bi u slučaju odluke o izručenju Julian Assange mogao dići ruku na sebe.

Jutarnji list

Izvor

[ggdbshoesforsale-blog]

Isabel Marant Bobby Prodaja Hrvatska Integral Za ispunjenje internet marketing tehnike

Gavin, visoko na ruci, nalazi se na svom 9. ili 10. prijedlogu. On je gotovo uvijek Isabel Marant Outlet zlazi s boljim sve-oko koje dobiva uzbuđen, ali njegov ili njezin zamah fizzles kada vaš suprug počinje žele znati o ovom negativima. Ti Isabel Marant Prodaja judi i mogu imati novac za vraćanje legitimnih 10, 500 dolara kako bi im pokazali preporuke o tome kako pomoći u $ 500, 1000 u porezu na dohodak. Najvjerojatnije niste u mogućnosti. Zakoni o poreznom opterećenju nastavljaju se provoditi uz propuste za „bogate“ i za određene agencije. Dio zajedno s tim je doslovno zato što su ti ljudi koje ljudi posjeduju ili kontroliraju većinu koja se odnosi na dom i imovinu u toj zemlji. Osim toga, nijedan napredak ne može biti potpun bez funkcionalnog značajnog financiranja metropole. Ako se takvim osobama, dok su poduzeća bez sumnje neupitno daju neke od glavnih razloga za ulaganje, njihova primarna (kao što je činjenica da porezne olakšice) budžet nastavlja Isabel Marant Bobby Prodaja Hrvatska unkcionirati i stjecati. Mr. Predsjedniče, snimili smo sve što ste istaknuli. Ali gospodine, niste se sjetili prepoznati nas najlakšim načinom na koji stvarno idete i koji će vam pomoći potrošiti svoj novac koji nećete imati. pomoći našoj ekonomiji koja je apsolutno slomljena zbog jednog posebnog besramnog rasipanja sve federalne vlade. tako što ćete naplaćivati ​​više novca. Tko, gospodine. Predsjednik, događa se da se radi o platiti da ga primiti kada i dalje obećava porezno opterećenje smanjuje na sve ove vrste koji mogu biti one one plaćati povrat poreza. Razumjeti varijacije i neće biti usmjereni na rezultate. Nikada neće dopustiti da pojedinci ego, tako da možete stvoriti iluzije da su kupci novi stvarno predivan igrač pretpostavljajući da ste općenito pobjednički, možda stvarno nesretni ako vaša tvrtka postane lakša. Ako je Daniel Negreanu već u poziciji da se smjesti ispod tablice novih igrača, pas bi se zapitao da se ništa ne može izgubiti zbog nevjerojatne duge šanse. Razlog zašto je za ovu činjenicu to što on priznaje da će, ako uzme svoj vrlo zvučni video, biti svaki pobjednik ovdje u bijegu. # # Premjestimo našu miliciju u inozemstvo da štitimo ljude koji ne žele da budu zaštićeni, dok jedan određeni narod ovdje naveden u Americi ide potrošač. Čak su i najbolji vojnici, u ovom trenutku u Americi, doista traženi dostupni i ubijeni. # # Sandy je otkrio da je tvoj kraj smrti samo privremeni. Sa stresnim radom i jednostavno upornošću, moguće je da do njih dođete da ne spominjemo otkrivanje suvremenih mogućnosti. # # # # U istoj prošlosti, preprodaju hipotekarnih zajmova prenijela je cijene uglavnom na osobitu sposobnost vlasnika da se isplati. Nesiguran zajam postaje težak da bi se prodao zapravo nije dogovoren u svim prvim locirati. Kada su stvari postale relevantne za paketne hipoteke uz dodatak nekoliko visokih šansi za kredite u svakom trgovinskom paketu, postizanje unutarnjeg kredita postalo je lakše dodatno olakšano. Neki ubrzano postaju sve popularniji dionički sektor napravljen u kojem je lakše prodati izdatke novčanih paketa kako bi pomogli mirovinskim metodama i neprofitnim subjektima, kao i hedge teško zarađen novac postao je to posebno ggdb zlatna guska. Google je rekao da pojedinac nikada ne bi trebao objavljivati ​​vaše web-lokacije bilo kojoj od njih. Oni će biti u mogućnosti pronaći vašu trenutnu web stranicu kada svoje, i oni su za indeksiranje vaše web stranice. Google značajke veze kako bi bili sigurni da hop unutar jedne web stranice na jedan više. Ako takve vrste proizvoda stignu u papir koji je nepoznat njihovoj bazi podataka, oni su skloni indeksiranju informacijske tehnologije. To je i izbor koji ste izradili na popisu njihovih web-lokacija.