#odmah

[a-dash-in-the-middle]

ahhhh beogradski prelaz iz jeseni na zimu napokon donosi onaj oštri vazduh i toplinu doma koju nose prijatelji i familija

[uraandri]

well there's always a possibility to freeze my year because if i fail this year as well i'm just not going to make it next year at all

[bunny-banana]

the real question people have not been brave enough to answer is whether true love can blossom between Southern Europeans and Northern Europeans

[ljubavniromani]

Dobrovoljna zatočenica (pdf)

Idu li naivnost, dobrota i glupost u istom paketu? Keri je sebe smatrala pravim primerom i dokazom da je upravo tako. U vezu s kolegom ušla je čista srca i duše verujući da će taj odnos biti otvoren, uzajaman i ako se još neke kockice poslože, nadala se da će to prerasti u nešto čvrsto i ozbiljno.Samo je o tome sanjala, u takav odnos želela da unese sve svoje emocije i planove za budućnost. Ali,…

[myriadfrogs]

POLOZILA SAM

[ig-quince-works]

omggg there's DOG BEER :O

Ragnar before and after we told him his favorite place is closed

[aotymidnights]

this showed up on my fyp and i feel like i had to share it with you

thank you legend this is the greatest thing i've ever seen 🙏🏻

[eknac]

Ima ljudi koji su tačno ljekoviti.

Budeš sa njima neko vrijeme.

I odmah osjetiš da si bolje….

❤️

[tijanatasmaric11]

Eh, sve bi bilo lakše da postoji dugme za odraslost, ili barem neka tajna formula koju bih mogla da naučim napamet...

Kako se uopšte uči da se voli sa oprezom, kako se pušta neko ko ti do krvi znači, kako se, eto, to tako samo odjednom povlači?

Kako ljudi prestanu da daju sve, kada tebi ostane malo?

Ili je možda stvar u tome što samo ja ne znam sebi da dopustim da odrastem, jer moje unutrašnje sazrevanje ne može da pronađe put, večito luta, večito se spotiče, večito nosi tu tugu za nečim što ne mogu ponovo da dohvatim.

Ali možda je upravo u tom haosu, u tom neprestanom traženju, u tom umoru, možda je u svemu tome moje odrastanje. Možda je moj put u učenju da ne moram uvek imati odgovore na svoja pitanja, da nisam dužna da sve shvatim odmah.

Da nije sramota da ne znam kako dalje i da nije kraj sveta kada ne znam sve odgovore.

[salc3]

Prije se poljubite i odmah znate da ste u vezi, a sada možete i spavati nikada nećete znati na čemu ste. Koliko mrzim ovo vrijeme. Meni treba jedna staromodna ljubav u ovom prokleto - ludom savremenom svijetu

[uraandri]

[jesenjiv]

Ne stidi se svojih želja, ni velikih, ni malih. Sve su tvoje. I ova noć je možda tvoja, pa poželi nešto zbog čega zadrhtiš i kada samo pomisliš na to da bi ti se moglo ostvariti ili poželi da pada snijeg, poželi sunce, poželi da sanjaš nekog ili da te neko sanja, poželi da naučiš novi jezik, poželi da pokreneš svoj biznis, poželi ples na kiši sa osobom koju tek upoznaješ, poželi malo više hrabrosti, poželi da položiš taj ispit, poželi da spavaš na vrijeme, poželi da se budiš s tom nekom osobom, poželi da kažeš nekom istinu, poželi burek i jogurt na klupi sa najboljim prijateljem, poželi da se sretnete ponovo i provedete najljepšu noć ti i osoba koju nikad nisi zaboravio ili zaboravila, u nekom nepoznatom gradu, ili tu negdje gdje vas svako drvo poznaje, poželi da se opet zaljubiš, poželi da se on ili ona zaljube, poželi da napišeš tu knjigu, poželi da zaradiš taj novac, poželi da odeš na taj poslovni put ili sastanak, poželi da neko ozdravi, poželi mir sebi i svima, poželi da se javi on ili ona, poželi lijepu vijest, poželi pizzu u dva poslije ponoći, poželi palačinke odmah poslije pizze, poželi polja suncokreta, poželi drugi, bolji posao, poželi mačku, poželi da čitaš više, poželi da odete na to putovanje skupa, poželi više druženja sa ljudima koje voliš, poželi da te prihvate njegovi ili njeni roditelji, poželi psa, poželi da ideš na more, poželi da se vidite barem još jednom, poželi da tvoj omiljeni pjevač konačno snimi hit pjesmu ili da tvoj omiljeni film dobije nastavak, poželi da pronađeš taj stan, poželi da se vratiš u svoj rodni kraj, poželi da tvoju drugaricu puste njeni da prati svoj san, poželi da priznaš i ispraviš tu neku grešku, poželi da se opet nekad vratiš u taj grad i mali stan, poželi da te ne boli grlo poslije hladnog pića koje voliš, poželi da popraviš odnos sa roditeljima, poželi da oprostiš sebi ili nekome… Probaj, poželi, barem to nije teško.

[diathadevil]

tebra ovo je toliki kulturalni šok da vidim turbofolk na käärijinöm insta storiju znači ne mogu LMAO

Käärijä i Joker Out koji zajedno slušaju Stoju ....meni stvarno nije dobro

[nije-mi-nista]

Drugi put kada sam bila hospitalizovana, od prvog do poslednjeg dana, družila sam se sa jednom devojkom. Bila je malo starije od mene, ali je brinula o meni kao da mi je majka. Pričala sam i sa ostalima, brinula je i ona o ostalima, ali smo se ipak izdvajale nas dve. Za svo vreme tamo nijednom nije forsirala razgovor i bila u čudu zvanom "kakve ti probleme imaš sa 18, šta je to toliko strašno pa si u ludnici završila?". Ko god bi me to pitao, ona bi počela da vrišti na njega. Ta moja drugarica imala je plave oči, plavlje od bilo kakvog neba. Pušila je nenormalno mnogo, ali čim bi videla nekog drugog da pali, odmah bi sve pobacala kroz prozor. Kada god sam se rastužila pošto sam daleko od kuće ili zbog nečeg drugog, bila je tu sve dok mi ne izmami osmeh i prosto je bilo nemoguće ne na smejati se kada i ona to uradi. Imala je zavijena oba zgloba ruke mada nikada nije pričala zbog čega je to uradila. Trudila se svim srcem da izvuče dobro iz svakoga, ali je to tako teško sada. Nikada nije povisila ton ni na koga. Svaku prepreku je sama prevazilazila. Sklapala je i sklapala sve ostale, dok se ona lomila na hiljadu komadića. Volela je život, ali on nije voleo nju. Rekla bih vam pitajte je, ali nje već odavno nema... stoga meni morate verovati na reč.

[elvedinhasanagic]

IZ DNEVNIKA ZAPISA ZA SJEĆANJE: Neke slike nikada ne umiru

Možda nekome dosadi čitanje, ali meni je ponekad lakše kada pišem. Posebno u kasne sate, kada je vani vrijeme teško, kišovito i jesenje.

Albumi ponekad mnogo život vrate i zaustave ga na trenutak. Naiđoh na sliku, babo leži pored mene, a ja u tom trenutku ne znam ni ko je on niti šta predstavlja u mome životu. Dijete sam. I odmah film ide 26 godina unaprijed, kada sam ležao pored babe, a on nije znao mene. Često bi me zagrlio i u oku bih mu vidio suzu, pomislim da mu je teško bilo gledati, osjećati, a u isto vrijeme ne poznavati nekog ko te zove “babo”.

Često mi naumpadnu i njegove riječi i priča kako je mlad osto bez oca. Vjerovatno je s tim htio dati zavjet da ono što je on prolazio, mi nećemo prolaziti dok god on može da radi. Sada, kasno, shvatam neke njegove nagle odluke, pogrešne korake, koje je kroz taj zavjet radio.

I sad kada je prošlo dva mjeseca od njegovog preseljenja, nekako, vremenom, naviru emocije i žaljenje za mnogim stvarima koje su prošle, mogle se desiti, ali eto nisu. Još uvijek, ponekad, uhvatim se kako tiho otvaram vrata po kući i tiho, koliko god mogu, hodam, da ga ne probudim, jer mu je lakše kada spava, a onda se sjetim da više to ne trebam raditi - navika.

I još uvijek, koliko će vremena proći - ne znam, u meni živi dječak, koji čeka babu iz Hrvatske da dođe, nakon mjesec dana. Pregledavam slike i vidim ga ispred sebe, čujem njegov glas onako čisto, kako mi priča kao nekome baš, baš odraslom, šta sve moramo i onda album dođe do kraja. Vratim se u realnost, gledam njegove stvari, čekaju njega da se pakuje, kao nekad, kada treba na put. Teško je bilo njegovo svako pakovanje, razabiranje robe i onaj teški zvuk rajfešlusa torbe dok se zatvara, a koji označava da je sve spremljeno i ostaje samo još da malo sjedne, nagleda nas se…

Sada njegove stvari razabirem, želeći ostaviti sebi nešto za sjećanje, iako ih je tisuće u glavi. I tu negdje završi se priča, misao i nastaje samo težak uzdisaj.

A albumi služe za sjećanja. Slike u njima često izazivaju različite emocije, prebacuju nas u neki paralelni univerzum gdje postoji sve onako kako bismo željeli da je u našem životu

[prava-ja]

Fališ mi....

Za prvu jutarnju kavu i osmijeh...

Fališ mi....

Za popodnevni ručak i poljubac...

Fališ mi...

Za posljednji poljubac prije nego utonem u san....

Fališ mi....

Kao vjetar moru, kao more mornaru...

Fališ mi...

I gdje god da ploviš, želim ti mirno more...

Ali da fališ mi...

Sada...

Ovdje...

Odmah...