#odlaze

[ultravioletna]

Uspomene - sreća ili dželat?

Odrastanje je vrlo čudna stvar. U jednom momentu uživaš u trenucima za koje ne znaš da će postati samo uspomene. Godine i godine školovanje završe se jednim ispitom, diplomskim radom.. Nema više školskih klupa, nećeš se smejati sa drugaricama i slatko se smejati tom jednom dečku iz odeljenja. Sa tim nekim novim klincima nemaš ništa zajedničko, sem možda toga da sede u istim klupama u kojim si ti sedela. Pa postaneš "bumer" jer ti klinci imaju fore koje ne razumeš. A nekad si ti bila među njima. Jedno detinjstvo se završi slikama na zidu. Porodica počinje da bledi, i dok si rekao "keks", porodica od četvoro svede se na dvoje. Detinjstvo ti se gasi gubicima. Kad baka i deka napuste ovaj svet, nisi više ničija unuka. Nema više dedinog pevanja iz podruma, nema priča o njihovoj mladosti, nema cepanja i unošenja drva.. ne dobijaš više novac za užinu jer više ne ideš u školu. A nema ni bake ni deke. Nemaš više koga da pozoveš da tražiš da ti spremi palačinke, da te sačekaju kad dođeš iz škole. Uveče više ne sedite zajedno i ne slavite slave. Nisi više položajnik i ne dobijaš milion poklona za rođendan, Novu godinu.. Ne postavljaš više sto i ne čekaš puno gostiju. Jer gosti više nisu tu. Postoji mesto gde ćemo se svi sresti. Odrastanje je čudno jer.. sa bakama i dekama odlaze i ljubimci. Jedan, pa drugi, pa treći.. Pa kad ode onaj poslednji, a kuća postane skroz prazna, niko ne laje, niko ne grebe nameštaj, nikome više ne puniš posudice sa hranom i nikome više ne kupuješ igračke.. onda te baš udari. I pitaš se, da li ovo znači da sam odrasla?

Ne znam šta je odrastanje, ali ako je ovo to.. onda svakome od nas, po rođenju treba doći jedan vodič kroz odrastanje i vodič kroz uspomene. Jer ja sada imam toliko uspomena sa kojim ne znam šta da radim, a da se ne razbiju u sitne komade. Bojim se, ako zađem u lavirint svojih uspomena, naći ću i one koje će me podsetiti na trenutke kada sam bila najsrećnija. A onda me niko neće spasiti od odrastanja. I onda će ovo dete u meni shvatiti da se detinjstvo završilo.

A onda nijedno godišnje doba neće mirisati na sreću, a ja ću morati da zaustavljam kazaljke na satu. Uspomene su super stvar, ali moraš da naučiš da zbog njih budeš srećan, a ne da te bole kao otvorena rana. Eto, to je valjda to.. Odrastanje.

[lifeinbooks]

Ponekad je dobro da pobjegneš, od svega, svih čak i sebe, pa kad se vratiš, prvo se vraćaš sebi. Uvijek. Bolji. Drugačiji. Čvršći. Dobro je da odlaze. Odlaze oni koji ne trebaju ostati, koji nikada nisu htjeli ostati i koji nisu smjeli ostati. Poželi im sreću. Čiste ti put za bolje ljude. Za one koji trebaju doći. I biti. Tu.

[poeticlicense12345]

Poruka

Uvijek ću biti usamljen.

Poput stijene od koje se valovi odbijaju,

Ljudi će se od mene odbijati.

Bit ću tek jedan naslonjač

Na kojem se duše odmaraju,

A onda ponovo odlaze ka svome putu.

Uvijek ću biti ostavljen i odbačen,

Neshvaćen,

Jer ono što čini mene,

Neće shvatiti dok sam živ.

Poput vjetra koji prolazi pored njih,

Oni će prolaziti pored mene.

Govorit ću im o prostranstvima

Koja se nalaze u nama,

No, oni će se okrenuti

I otići svojim putem.

Kuda jure svi ti ljudi?

Zar ne znaju da brzina odnosi život

Kao što vjetar odnosi prašinu?

Znam da riječi nisu jedine stvari

Ovog napornog života,

Ali ne mogu živjeti samo od kruha.

Znam, umrijet ću.

Moram govoriti i nešto reći

Sebi i ovome svijetu

Koji odlazi bez pozdrava.

14.11.1999.

text author: Klaun Van Trenda

[bojesvemira]

Gubitak istinom

Kad god skinem masku,

pred svijetom otkrijem svoje lice,

moje riječi, gole i ranjive,

postaju oštrice.

Istina, taj teret što ga nosim,

blista kao sunce,

ali opeče svakog tko joj priđe,

sve odnese, ništa ne vrati.

Iskrenost je moja kazna,

ključ kojim otvaram vrata praznine,

jer oni što je čuju

odlaze bez da se okrenu.

Zar je laž jedina valuta

kojom se kupuje ljubav?

Zar su riječi srca

previše za svijet što šuti?

I tako gubim,

uvijek gubim.

Ali biram taj poraz,

jer sve što nije istina

nije ni moje.

[belog-grada-crna-princeza]

Flešbek(ovi) kameleon devojke.

Vreo letnji dan '24, u toaletu kafića stavljam sjaj za usne. Na radiju ide: biću iskren jer sam lagao... Izbegavam kontakt očima sa odrazom. Vraćam se u baštu. Show's on. Izmislila sam ličnost za njega. Bilo je lako - stalno to radim. Pročitala sam ko želi da budem i postala ona. Pa šta ako sam usput morala da ubijem - nju? Obećala sam joj da neću, ali bilo je tako lako ostaviti je, uostalom, toliko me je opterećivala. Uloge su, s druge strane, tako opojne, zavodljive. Veza bez obaveza, sa samom sobom. Nikad do tad nisam otišla tako daleko u tome. Izmenila sam činjenice, izmislila priče, izgradila ih tako da se slažu. Možda zvuči kao da sam ga obmanula, ali to je pojednostavljeno shvatanje stvari. Jednostavno sam obukla drugu kožu jer mi je moja bila tesna, upotrebila moći prerušavanja kameleon devojke i preobrazila se. Lebdiš kroz stvarnost, a reči samo klize. Ona ih izgovara, ti ponavljaš kao papagaj. Ona je glavna. Ona je kriva. Ti si.. nevini posmatrač. Opravdala sam to tako: ja sam sada neka druga, a on u najmanju ruku nije dobar čovek. A prvo sam želela.. da me spasi. Onda sam želela da pati zato što me je oteo od same sebe. Na kraju.. na kraju sam joj dopuzala nazad na kolenima. Opet. Moj jedini dželat, moj jedini spasilac. Moja jedina žrtva. Želela sam da je povredim - kroz njega. Uspela sam. Pokazala sam joj koliko lako može da nestane i ostane neprimetna, da se niko neće potruditi da pročita u njenom pogledu koliko je u stvari izgubljena. I nisu. Možda sam opsednuta kontrolom. Možda se oduvek radilo isključivo o tome. Svi konci su u mojim rukama, ja odlučujem. Samo, ispostavilo se da sam se precenila. Od drugih sam možda i uspela, ali nikad nisam bila dovoljno vešt lažov da sakrijem istinu od sebe. Znaš li koja je cena te igre? Njen jedini ishod? Usamljenost. Ona najdublja, najbolnija, zaglušujuća. Okružila se ljudima ili ostala u svoja četiri zida, isto je. Niko tu ne zna ko si. Bole me samo oni koje nisam lagala. Boli me samo ta slučajno namerna greška. Previše dugo idem na terapiju da bih se zavaravala da to nije samo deo kruga. Dokaz - neoboriv, da niko ko te zaista upozna ne može ostati, da te ono pravo uvek, uvek razbije na komadi��e. Opravdanje da nastaviš da bežiš, bez pravog načina da ikad stvarno pobegneš. Više ne smem da je uzmem za ruku i obećam da ću ovaj put ostati. Da ću joj dokazati da ne odlaze svi. Umorna je od praznih obećanja, a toliko puta sam je već izneverila. Umesto toga, priznaću joj da sam i ja umorna. Od uloga, prerušavanja, svih scenarija sveta. Ne radi se o odlascima ili ostajanjima. Radi se o srcu koje kuca, o kostima, o mesu, o krvi. O tome da ispružiš ruku, ne da bi uhvatila nečiju, nego da nešto dodirneš. Da nešto dotakne tebe. Postojiš. Tu si.

-Katarina

[belmasworld]

Pokazacu ti kako odlaze oni koji se vise ne vracaju!

[agresivniileptir]

ljudi odlaze

ali kako

odu

zauvijek ostanu

- rupi kaur

[cinetulip]

Eşref Rüya- Ešrefov San (S1E1) *Bosanski i Engleski /Bosnian and English*

Ešrefov San je nova serija turske produkcije. Radnja se odigrava u modernom Istanbulu i prati Esrefa i Nisan.

Prva epizoda počinje tako što vidimo Ešrefa koji ranjen sjedi u svojoj kancelariji. Narator nas uvodi u priču o Ešrefu, uspješnom mafijašu, i njegovom snu. Ešref izlazi iz kancelarije, ide prema slici Nisan i dalje se upućuje ka svom autu gdje i umire.

Nakon toga se vraćamo u prošlost, u 2001. godinu gdje vidimo mladog Ešrefa koji popravlja isto auto u kojem kasnije i umire. Tu dolazi mlada Nisan koju on tad, neznajući joj ime, proglašava svojim snom (Rüya).

Vraćamo se u današnjicu, gdje Ešref sjedi u kafani i sluša pjevačicu. Saznajemo da Ešref svaku noć sjedi u kafanama i sluša pjevačice u nadi da će pronaći djevojku iz prošlosti. U tom trenutku se predstavljaju i njegova tri prijatelja koje je upoznao u zatvoru : Gurdal, Faruk i Muslum. Njegovi prijatelji imaju svoje komplikovane životne priče, ali njih četvorica su nerazdvojni.

S druge strane vidimo Nisan. Nisan je pjevačica, ali ne pretjerano uspješna. Ona ima mlađu sestru Afru koja ima niz svojih problema koji se direktno prenosi na Nisan.

U međuvremenu Nisan dobija priliku da pjeva na jednoj svadbi. Kada krene u hotel da dogovori se za svadbu, upoznaje Ešrefa koji je prvo misli da je ona Rüya, ali onda odluči da ne može to biti ona.

Istovremeno, s druge strane Istanbula, vidimo drugu stranu Istanbula - policijsku stanicu.

Policija već duži period pokušava uhvatiti Ešrefa i njegove saradnike. To im baš ne ide, te inspektorka koja vodi slučaj vidno postaje opsjednuta Ešrefom i njegovom organizacijom "Siročad".

Nakon toga malo se bolje upoznajemo sa organizacijom i načinom rada, te vidimo kako organizacija spašava (vrbuje) siročad. Dječak kojem Ešref pomaže ovdje je naš narator.

Dolazi nam i svadba na kojoj Nisan pjeva i prvi veći problem. Svadba je od druge mafijaske porodice i mladoženjin brat traži od Nisan da otpjeva pjesmu koju ne zna što ona i odbija. Nakon što je pokuša poniziti, ona ga napada i bježi iz hotela. Auto prema kojem bježi je Ešrefovo. Ešref i Gurdal ulaze u sukob sa čovjekom koji je napao Nisan i onda je odvode iz hotela. Njih prati inspektorka.

Dalje vidimo sljedeći problem Nisanine sestre, Afre. Nju pokušava napastvovati njen bogati momak zbog kojeg upada u probleme već duži period. Ona ga udara i on pada niz stepenice.

Ešref i Gurdal dovoze Nisan kući i Ešref saznaje njeno ime. Afra zove Nisan i ona žuri ka svojoj sestri. Inspektorka je prati i odlučuje da će iskoristiti Nisan u svom planu da sruši Ešrefovu organizaciju. Inspektorka ucjenjuje Nisan da prihvati posao u Ešrefovom hotelu, inače će i ona i sestra završiti u zatvoru.

Sljedeći dan vidimo Ešrefa i Kadira kod njihovog oca. Kadir pokušava nagovoriti Ešrefa da se ispriča vođi organizacije sa svadbe što Ešref odbija. Kadir nakon toga ide Izetu, vođi te druge organizacije. Govori mu kako je Ešref tvrdoglav i kako se neće ispričati.

Opet vidimo Nisan koja se dogovara sa inspektorkom i odlazi da prihvati posao kod Ešrefa.

Epizoda završava tako što Ešref i Nisan zajedno odlaze iz hotela. Dok su u vožnji, nepoznati ljudi u drugom autu ih napadaju. Nisan počinje biti svjesna u šta se upustila. Njega ranjavaju i on se opet vraća u prošlost u svoj posljednji susret sa Ruyom.

____________________________________________________

Eşref’s Dream is a new Turkish-produced series. The story takes place in modern-day Istanbul and follows Eşref and Nisan.

The first episode begins with a wounded Eşref sitting in his office. The narrator introduces us to the story of Eşref, a successful mafia figure, and his dream. Eşref leaves the office, walks toward a picture of Nisan, and then heads to his car, where he eventually dies.

After that, we go back in time to the year 2001, where we see a young Eşref repairing the same car in which he later dies. There, a young Nisan appears, whom he, without knowing her name, declares to be his dream (Rüya).

We return to the present day, where Eşref is sitting in a tavern, listening to a singer. We learn that every night, he visits different taverns, listening to singers in hopes of finding the girl from his past. At that moment, we are also introduced to his three close friends—Gürdal, Faruk, and Müslüm—whom he met in prison. Each of them has a complicated life story, but the four of them are inseparable.

On the other side, we meet Nisan. Nisan is a singer, but not a particularly successful one. She has a younger sister, Afra, whose personal struggles directly affect Nisan’s life.

Meanwhile, Nisan gets an opportunity to sing at a wedding. As she heads to the hotel to arrange the details, she meets Eşref. At first, he thinks she is Rüya, but then decides that she couldn’t be the same girl.

At the same time, in another part of Istanbul, we are introduced to a different side of the city—the police station.

The police have been trying to catch Eşref and his associates for a long time, but without success. The lead inspector on the case is becoming increasingly obsessed with Eşref and his organization, The Orphans.

We then get a deeper look into the organization, how it operates, and how it recruits orphans. The boy whom Eşref helps in this scene is our narrator.

The wedding where Nisan is supposed to sing finally arrives, bringing the first major conflict. The wedding is hosted by a rival mafia family, and the groom’s brother demands that Nisan sing a song she doesn’t know. When she refuses, he tries to humiliate her, but she stands up to him and then flees the hotel. The car she runs toward happens to be Eşref’s. Eşref and Gürdal confront the man who attacked Nisan and then take her away from the hotel, while the inspector follows them.

Meanwhile, Nisan’s sister, Afra, faces another crisis. Her wealthy boyfriend, who has been causing her trouble for a long time, attempts to assault her. In self-defense, she strikes him, causing him to fall down the stairs.

Eşref and Gürdal drive Nisan home, and Eşref finally learns her name. At that moment, Afra calls Nisan, and she rushes to her sister. The inspector follows her and decides to use Nisan in her plan to take down Eşref’s organization. She blackmails Nisan into accepting a job at Eşref’s hotel—otherwise, both she and her sister will end up in prison.

The next day, we see Eşref and Kadir visiting their father. Kadir tries to convince Eşref to apologize to the leader of the rival mafia family from the wedding, but Eşref refuses. Kadir then goes to Izet, the leader of that organization, and tells him that Eşref is stubborn and will not apologize.

Meanwhile, Nisan meets with the inspector, finalizes the deal, and goes to accept the job at Eşref’s hotel.

The episode ends with Eşref and Nisan leaving the hotel together. While driving, they are suddenly attacked by unknown men in another car. Nisan starts to realize the danger she has gotten herself into. Eşref is wounded, and at that moment, he is once again pulled into the past—to his last encounter with Rüya.

[jupiterovprsten]

laste vec odlaze na jug

[propalitet]

3000€ m² i oni se pitaju zašto ljudi odlaze lmaooo

[lifeinbooks]

Ljudi ulaze, ostavljaju i odlaze. A, na nama je da učimo.

[gospocki]

pokazao sam ti kako odlaze oni koji se ne vraćaju

[mrasicc]

Ljudi greše kada odlaze tamo, gde ljubavi nema.. Misleći da će biti srećni.

[electric0aspirin]

Kako sam do sada bez broj noći sjedila i posmatrala zvijezde uz najtužnije balade Balaševića tako ispade i ove. Stalno mi je on na pameti, bio to neki glupi kontekst ili nešto bitno no opet je on u pitanju. Ne bih mogla podnjeti da ga vidim sa nekom drugom, ali kada bi bio sretan i nasmijan i kada bi mu oči svjetlucale onda bih i to preboljela. Mislim da mi se ipak neko drugi može svidjeti jer na kampu sam vidjela dosta lijepih lica i po koje smeđe oči ali niko nikada kao on. Jedan momak mi je bio dosta gotivan s ibzirom da dijelimo iste hobije i uživamo u istim stvarima ali ni to nije to, svi oni postoje ali niko nije on. Previše sam postala opsesivna sa njime i mnogo griješim sa tim no ne znam kako da prežalim. Ljubav ne prolazi tako lako, ali novi osjećaji jednostavno dolaze zatim odlaze ali taj jedan se mnogo duboku uvukao u mene. Gledajući zvijezde sam ugledala jedu kako pada, suza se želi spustiti ali ne može, ostala mi ideja da zaželim želju a bila bi da smo srerni oboje. Da sam tražila svoju sreću to bi bilo previše sebično jer ne želim da forsiram bilo što. Svjesna sma da me ne voli ali on je moja tiha patnja koja sporo prolazi. Da sam tražila za njega sreću ja bih propatila dosta jer ne znam njegive ciljeve. Sreća za oboje je najlijepša opcija jer možda se na kraju i spojimo. Možda na kraju proabm taj otrov o kojem su me upozorili, možda se pretvori u najslađi med koji će ostati do daljnjeg. Da znam da uzimam otrov opet bih ga uzela, samo kako bih osjetila njegov dodir, njegov pogled, njegive riječi i njegiva dijela. Svako zrno pustinje bih dala samo za jedna pogled mojih najdražih smeđi očiju. Samo kada bih mogla da mu kažem šta osjećam rekla bih mu ali znam da će mu to biti sve smiješno i glupo jer ne vidimo istim očima, ne živimo ispod istog oblka i ne sanjamo iste snove. Različiti smo ali stvar je da bih se ja promjenila za njega, uradila bih apsolutno sve što je u mojoj mogućnosti. Dala bih mu da mi oduzme sve osim obraza jer i nakon njega to mora da ostane pa kako god da se ja osjećala. Jedva čekam da opet srenem najlijepše oči i da se ond amoje ispune nekim suzama koje će proći u roku od treptaja ali do tad momenat traje vijekovima.

-E.

[brbljivica]

ŽIVOT JE ŠALA

život bi valjalo provesti kao skitnica

Ili raditi nešto potpuno bezazleno

uzgajati kaktuse

svaki dan kajakom odlaziti uzvodno

visiti na uglu s ekipom iz kvarta

duboko udisati miris

svakog godišnjeg doba

dočekivati zoru s prijateljima

naručiti još jednu za dobro jutro

Marko Tomaš - Varanje smrti

[jelenajt]

Dođu tako neki u naš život kao veliki talas. A, odlaze kap po kap...