#odlaze

[ultravioletna]

Uspomene - sreća ili dželat?

Odrastanje je vrlo čudna stvar. U jednom momentu uživaš u trenucima za koje ne znaš da će postati samo uspomene. Godine i godine školovanje završe se jednim ispitom, diplomskim radom.. Nema više školskih klupa, nećeš se smejati sa drugaricama i slatko se smejati tom jednom dečku iz odeljenja. Sa tim nekim novim klincima nemaš ništa zajedničko, sem možda toga da sede u istim klupama u kojim si ti sedela. Pa postaneš "bumer" jer ti klinci imaju fore koje ne razumeš. A nekad si ti bila među njima. Jedno detinjstvo se završi slikama na zidu. Porodica počinje da bledi, i dok si rekao "keks", porodica od četvoro svede se na dvoje. Detinjstvo ti se gasi gubicima. Kad baka i deka napuste ovaj svet, nisi više ničija unuka. Nema više dedinog pevanja iz podruma, nema priča o njihovoj mladosti, nema cepanja i unošenja drva.. ne dobijaš više novac za užinu jer više ne ideš u školu. A nema ni bake ni deke. Nemaš više koga da pozoveš da tražiš da ti spremi palačinke, da te sačekaju kad dođeš iz škole. Uveče više ne sedite zajedno i ne slavite slave. Nisi više položajnik i ne dobijaš milion poklona za rođendan, Novu godinu.. Ne postavljaš više sto i ne čekaš puno gostiju. Jer gosti više nisu tu. Postoji mesto gde ćemo se svi sresti. Odrastanje je čudno jer.. sa bakama i dekama odlaze i ljubimci. Jedan, pa drugi, pa treći.. Pa kad ode onaj poslednji, a kuća postane skroz prazna, niko ne laje, niko ne grebe nameštaj, nikome više ne puniš posudice sa hranom i nikome više ne kupuješ igračke.. onda te baš udari. I pitaš se, da li ovo znači da sam odrasla?

Ne znam šta je odrastanje, ali ako je ovo to.. onda svakome od nas, po rođenju treba doći jedan vodič kroz odrastanje i vodič kroz uspomene. Jer ja sada imam toliko uspomena sa kojim ne znam šta da radim, a da se ne razbiju u sitne komade. Bojim se, ako zađem u lavirint svojih uspomena, naći ću i one koje će me podsetiti na trenutke kada sam bila najsrećnija. A onda me niko neće spasiti od odrastanja. I onda će ovo dete u meni shvatiti da se detinjstvo završilo.

A onda nijedno godišnje doba neće mirisati na sreću, a ja ću morati da zaustavljam kazaljke na satu. Uspomene su super stvar, ali moraš da naučiš da zbog njih budeš srećan, a ne da te bole kao otvorena rana. Eto, to je valjda to.. Odrastanje.

[citaatii]

Pokazaću ti jednom kako odlaze

oni koji se ne vraćaju.

[lifeinbooks]

Ponekad je dobro da pobjegneš, od svega, svih čak i sebe, pa kad se vratiš, prvo se vraćaš sebi. Uvijek. Bolji. Drugačiji. Čvršći. Dobro je da odlaze. Odlaze oni koji ne trebaju ostati, koji nikada nisu htjeli ostati i koji nisu smjeli ostati. Poželi im sreću. Čiste ti put za bolje ljude. Za one koji trebaju doći. I biti. Tu.

[poeticlicense12345]

Poruka

Uvijek ću biti usamljen.

Poput stijene od koje se valovi odbijaju,

Ljudi će se od mene odbijati.

Bit ću tek jedan naslonjač

Na kojem se duše odmaraju,

A onda ponovo odlaze ka svome putu.

Uvijek ću biti ostavljen i odbačen,

Neshvaćen,

Jer ono što čini mene,

Neće shvatiti dok sam živ.

Poput vjetra koji prolazi pored njih,

Oni će prolaziti pored mene.

Govorit ću im o prostranstvima

Koja se nalaze u nama,

No, oni će se okrenuti

I otići svojim putem.

Kuda jure svi ti ljudi?

Zar ne znaju da brzina odnosi život

Kao što vjetar odnosi prašinu?

Znam da riječi nisu jedine stvari

Ovog napornog života,

Ali ne mogu živjeti samo od kruha.

Znam, umrijet ću.

Moram govoriti i nešto reći

Sebi i ovome svijetu

Koji odlazi bez pozdrava.

14.11.1999.

text author: Klaun Van Trenda

[belmasworld]

Pokazacu ti kako odlaze oni koji se vise ne vracaju!

[agresivniileptir]

ljudi odlaze

ali kako

odu

zauvijek ostanu

- rupi kaur

[jupiterovprsten]

laste vec odlaze na jug

[propalitet]

3000€ m² i oni se pitaju zašto ljudi odlaze lmaooo

[gospocki]

pokazao sam ti kako odlaze oni koji se ne vraćaju

[mrasicc]

Ljudi greše kada odlaze tamo, gde ljubavi nema.. Misleći da će biti srećni.

[brbljivica]

ŽIVOT JE ŠALA

život bi valjalo provesti kao skitnica

Ili raditi nešto potpuno bezazleno

uzgajati kaktuse

svaki dan kajakom odlaziti uzvodno

visiti na uglu s ekipom iz kvarta

duboko udisati miris

svakog godišnjeg doba

dočekivati zoru s prijateljima

naručiti još jednu za dobro jutro

Marko Tomaš - Varanje smrti

[lifeinbooks]

Ljudi ulaze, ostavljaju i odlaze. A, na nama je da učimo.

[electric0aspirin]

Kako sam do sada bez broj noći sjedila i posmatrala zvijezde uz najtužnije balade Balaševića tako ispade i ove. Stalno mi je on na pameti, bio to neki glupi kontekst ili nešto bitno no opet je on u pitanju. Ne bih mogla podnjeti da ga vidim sa nekom drugom, ali kada bi bio sretan i nasmijan i kada bi mu oči svjetlucale onda bih i to preboljela. Mislim da mi se ipak neko drugi može svidjeti jer na kampu sam vidjela dosta lijepih lica i po koje smeđe oči ali niko nikada kao on. Jedan momak mi je bio dosta gotivan s ibzirom da dijelimo iste hobije i uživamo u istim stvarima ali ni to nije to, svi oni postoje ali niko nije on. Previše sam postala opsesivna sa njime i mnogo griješim sa tim no ne znam kako da prežalim. Ljubav ne prolazi tako lako, ali novi osjećaji jednostavno dolaze zatim odlaze ali taj jedan se mnogo duboku uvukao u mene. Gledajući zvijezde sam ugledala jedu kako pada, suza se želi spustiti ali ne može, ostala mi ideja da zaželim želju a bila bi da smo srerni oboje. Da sam tražila svoju sreću to bi bilo previše sebično jer ne želim da forsiram bilo što. Svjesna sma da me ne voli ali on je moja tiha patnja koja sporo prolazi. Da sam tražila za njega sreću ja bih propatila dosta jer ne znam njegive ciljeve. Sreća za oboje je najlijepša opcija jer možda se na kraju i spojimo. Možda na kraju proabm taj otrov o kojem su me upozorili, možda se pretvori u najslađi med koji će ostati do daljnjeg. Da znam da uzimam otrov opet bih ga uzela, samo kako bih osjetila njegov dodir, njegov pogled, njegive riječi i njegiva dijela. Svako zrno pustinje bih dala samo za jedna pogled mojih najdražih smeđi očiju. Samo kada bih mogla da mu kažem šta osjećam rekla bih mu ali znam da će mu to biti sve smiješno i glupo jer ne vidimo istim očima, ne živimo ispod istog oblka i ne sanjamo iste snove. Različiti smo ali stvar je da bih se ja promjenila za njega, uradila bih apsolutno sve što je u mojoj mogućnosti. Dala bih mu da mi oduzme sve osim obraza jer i nakon njega to mora da ostane pa kako god da se ja osjećala. Jedva čekam da opet srenem najlijepše oči i da se ond amoje ispune nekim suzama koje će proći u roku od treptaja ali do tad momenat traje vijekovima.

-E.

[jelenajt]

Dođu tako neki u naš život kao veliki talas. A, odlaze kap po kap...

[jupiterovprsten]

laste odlaze na jug

[zodijak]

Ako mi vidiš leđa, ne zaslužuješ moj pogled Nisam uspeo da te zavolim opet Još jedna sedmica sa tobom falila mi je za poker Ljudi odlaze zauvek, ne očekuj da se vrate Nema veće snage od patnje Nisam uspeo, pokušaji ne vrede Za tebe postoje pesme, poslušaj ih na vreme