#nedostaješ

[tvoja-tt]

Grle mi se neki ljudi koji nisu više, medju nama.

Tvoja. t.t.

#zi

[belog-grada-crna-princeza]

„ne, ti nisi otišla

još si tu

još stojiš tu

u senci grana..”

A ja govorim sebi, tu si, sad ćeš. Još malo. Samo si skoknuo nešto do prodavnice. Do Maksija tu iza ćoška, da tvoja sreća ima čime da se počasti kad dođe svome deki. Tu si, izaći ćeš iz spavaće sobe, izvini srećo, deka je malo dremkao... tu si, sad ćeš, da mi kažeš da na faksu sednem u prvu klupu, da me profesori zapamte i obavezno sve da zapišem. -Deda, nije to kao u tvoje vreme, nama to sve sad stavljaju onlajn... -A ma pusti ti to, pisana reč je pisana reč. Gledam baku, samo plače i priča kako joj je prevelika bol u grudima koju suze ne mogu da olakšaju. Gledam tatu koji juri kao muva bez glave jer svaki tren na koji zastane je novi krug pitanja bez odgovora. Gledam striku koji nije bio na sahrani jer bi istog trena skočio za tobom. Gledam ih i deo mene ne razume. Ne razumem, jer tu si. Sad ćeš da pustiš one tvoje pesme i da mi ispričaš kako ste pešačili 10km po snegu do škole. Da ti vidiš te lepote srećo, moj Drvar; a ja ću ti brisati suzice.

Zatvorim oči i vidim sve to.

Zatvorim oči i pitam: gde si?

A ti mi pošalješ pesmu od Doris, baš kad pričamo o tome kako je vama tamo iz tih krajeva malo trebalo za sreću. Ili film sa istom rečenicom koju je tata maločas rekao i bebica u filmu se zove Marko. Ili reklamu koja nasumično prekine nešto što gledam na YouTube-u i reči „znao je od početka da će sve proći, mudar čovek to zna i ne žali ni za čim”.

I ja dobijem svoj odgovor. Isti onaj koji sam sve vreme i znala.

Ne, ti nisi otišao. Još si tu.

-Katarina

[gorkipelinkovac]

ostavit ću ponovo cigaretu,

ilegalnu, motanu, frkanu

ostavit ću je tamo gdje te nema

tako da me nikada ne sretneš dok ti ju poklanjam

da ne bi vidio koliko mi nedostaješ,

ostavit ću je tamo gdje te nema

jer ima te u svakoj pjesmi,

u svakoj zimskoj, proljetnoj, ljetnoj i jesenjoj večeri,

postojiš i smiješ se

gledaš u mene i držiš me u svojim rukama

kao da sam najsvetije blago koje si ikada dotaknuo

na taj si način svu djecu gledao i držao,

zbog toga te toliko i volim

da nikada nisam vidjela tvoju iznemoglu ruku koja gestikulira zbogom na najreligiozniji način,

možda me ovdje ne bi bilo

ne vjerujem u nikakve pičkarije i vječni život jer si rekao da ako postoji,

doći ćeš

a nisi došao u ovih 19 godina

da nikada nisam svjedočila tvojoj želji za život

možda ne bih bila ovdje, ne bih slušala kišu i glazbu i ne bih čitala najljepša slova, ne bih grlila najljepše i najdivnije osobe na svijetu,

da te nikad nisam upoznala,

ne bih znala koliko je život važan,

jer ti se nikada nisi borio za nevažne stvari

i ne bih ti ostavljala cigaretu tamo gdje te nema

jer svugdje si,

osim tamo

volim te zauvijek.

[lifeinbooks]

Ako ne možeš da odvojiš pet minuta za mene kad mi fališ, sate kad ti je dosadno slobodno sačuvaj za sebe.

[nekidrugi-svijet]

Negdje ispod mog kaputa

Nosim jedno modro nebo

Što se sada oblači

I kad si tu na pola puta

Sve ti je duplo teže

Početi

Ovako sam

Dobar dan - Oliver Dragojević, 29.7.2018. - 29.7.2023. 🩵

[razdragana]

Od svih nedostajanja najteže je kad nedostaješ samom sebi.

[mrasicc]

Zastane sve na trenutak, kada dodje vreme za rastanak.. iako znam da nije kraj, nedostaješ.

[salc3]

Pronađi nekoga ko se ne boji priznati da mu nedostaješ. Nekoga čiji je najveći strah izgubiti te. Nekoga ko daje svoje srce u potpunosti. Nekoga ko kaže "Volim te" i stvarno to misli... Pronadji nekoga kome neće smetati probuditi se pored tebe jednog jutra, videti tvoje bore i sedu kosu i svaki put iznova zaljubiti u tebe...

[shekyspeare]

Znaš... Čekat ću te koliko god treba. Saburom ću obojati dane samoće, tražeći te dovom. Tako se, kažu, najiskrenije voli. To je, kažem ti, apsolutna istina. Zamisli srce traži za drugo srce od Gospodara Koji sve stvori, pa i ljubav. Nedostaješ, ali kad te Njemu spomenem, bliska mi postaneš za jedan korak do ostvarenja. Srce ti se nada, da mu u najdublje sehare ostaviš bukete ruža. Da procvjetaju njegove livade najljepšim bojama. Bojama aška. Do tada, daleka moja, čekat ću, jer sve što je vrijedno nije lahko dostižno. Pa tako ni ti, dušo duše moje.

[snoviuniverzuma]

U posljednje vrijeme te često sanjam i nije da mi nedostaješ, odavno sam se navikao da nisi tu.

Samo eto, kao da me neko podsjeća da nikada poslje tebe nisam volio.

[jb25kd]

Nedostaje mi osoba koja si bio.

Nedostaju mi trenutci u kojima sam se osjećala voljeno.

Nedostaješ.

Nedostaju trenutci, u kojima je tvoje rame, bilo sasvim dovoljno kvadrata za sreću.

Nedostaje sve što si nekada bio.

Ali, sada je dosta.

Došlo je vrijeme kada te više ne želim toliko, kada se emocije lagano gase, nedostaješ, priznajem, i to će proći. Vrijeme će zaliječiti rane.

Vrijeme izbriše sve, pa će i sjećanje na tebe.

[tvoja-tt]

Tebe zovem "lutalica" a ti mene "nesanica".

Heh da objasnim zašto. Takvi nadimci označavaju da smo putnici kroz noć, ili da smo u potrazi za smirenjem i razumevanjem u surovom svetu koji nas okružuje. Možda ovo kako da kažem.., simbolizira traženo ime označenjem ili vezom, dok se suočavamo s izazovima i preprekama koje ne razumemo baš najbolje ni ti, a ni ja. U suštini, mi bismo mogli biti slika unutrašnjeg sukoba ili traganja za mirom i spokojem u svetu punom razne emocionalne (ne)sigurnosti. Što je prosto (ne)realno, jer ti ni ne znaš kako te ja zovem. Pfff...

Što bi neko rekao jebo'te 'ovo se samo napisalo', a sad mrš.

Nema dalje, ne ti ne moraš ovo sve da čitaš i uredu je. Uredu je da kažeš da su ti moje emocije napisane u pasusu od par rečenica teško sranje. Zapamti ne pišem ja ovo da bi se svidelo svima vama, uredu je da mišljenja budu podeljena. Jedino što nebi bilo uredu je da se svidi svima, e to onda ne bi bio pošteno i fer. Ono što ja pišem se sviđa meni, a vas samo zabavljam pričajući vam neku priču onu što ja želim da vi čujete, i dok vi meni kao moja publika s osmehom aplaudirate ja vas tiho ubijam rečima satkanim od emocije. I dalje ste tu? (Hahahah, (smeh,)) Hvala vam. Namig.

tvoja. t.t.

[tamic87]

Dobro sam. Nije dobro kako je moglo biti, al’ dobro je. Ne znam, kotrljam se niz život kako znam. Kamenčić na trotoaru izabere me za igru, pa šutiramo jedno drugo, tek da se nešto događa, tek da ne mislim na to da mi nedostaješ odavde do tebe. Kad mi se učini da posustajem, trgnem se i nastavim nabrajati

ljepote i dobrote, kojih sam i sâm željan, a tebi sam ih proslijedio. Probudim se, a ne znam da li sam spavao, zaspim, a ne znam da li sam bio budan. Dobro sam, kasno je za bolje.

(Goran Tadi��)

[bojesvemira]

Naručje Svjetlosti

Božić je uvijek mirisao na tvoje ruke, bako. Na badnjak si me grlila za rame, onako čvrsto, s ljubavlju koja je govorila više od riječi. Tvoj osmijeh bio je moje svjetlo dok si unosila badnjak, s toplinom koja je grijala cijelu kuću. Tada bi mi obula one lakirane cipelice koje sam nosila samo na Božić sjajne, posebne, kao i svaki trenutak proveden s tobom.

Uvijek smo išle kod tete Vesne, a na pragu nas je dočekivao onaj smiješni božićni patuljak. Nikad ga nisam razumjela, ali ti si ga gledala s blagim osmijehom, kao da znaš tajnu zbog koje je tamo. Bio je dio naše tradicije, naše tihe, nasmijane radosti.

A onda bi me, dok smo sjedile kraj svijeće ili bora, uhvatila za ruke. Gledala bi me onim svojim toplim, blagim očima i rekla: “Kad ti strune puknu, potraži snagu u Božijoj kući. On te čuje i kad ti šutiš.” Te riječi, bako, nosim i danas, kao što nosim sjećanje na tebe, na tvoju vjeru, tvoju mudrost, tvoju ljubav.

Nedostaješ mi, bako. Danas više nego ikada. Nedostaje mi tvoj osmijeh, tvoj mir, tvoje razumijevanje. Jedina si znala kako moje srce kuca drukčijim ritmom, kako moj odnos s Bogom nije isti kao kod drugih. Ti si me prihvatila, bez pitanja, bez osude.

Ali danas, bako, dok mi tvoja prisutnost nedostaje, osjećam da si mi poslala dar s neba. Osobu kraj koje mogu moliti, vjerovati, koja ima energiju anđela i pomaže mi da pronalazim svoj put. Hvala ti što si uvijek bila moj dom, što si mi pokazala kako voljeti Boga na svoj način. I hvala Bogu što te imam, sada u srcu, kao svjetlost koja nikada ne gasne.

[lifeinbooks]

Nedostaješ mi ti

onako(ne)moja

i nedostajem si ja

onako(ne)tvoj.

Nedostaje mi sve ono

što nismo imali,

a priželjkivali smo.

Ja sam priželjkivao,

i toliko htio.

A mogli smo.

Đavo mislima

ne da mira.

[jelenajt]

Jedno je kad nedostaješ, problem je kad nestaješ.