#najbolje vožnje njemačka

[adriaticpulse]

Skyline Park Allgäu - Vrhunska destinacija za ljubitelje adrenalina

Ovogodišnja sezona vožnji je gotova, a mi smo odlučili posjetiti još jednom sam park na kraju sezone kad je čekanje na vožnje kratko ili ga uopće nema, a usput smo stigli uživati u Halloween eventu. Smješten u slikovitoj regiji Allgäu, Skyline Park u blizini Bad Wörishofena pravi je dragulj za sve koji vole uzbuđenje i vrhunsku zabavu. Od osnutka 1999. godine, park se kontinuirano razvija,…

[dcooper007]

Opsirnije o pogramima 27. Animafesta 5.-11.6.2017

VELIKO NATJECANJE KRATKOMETRAŽNOG FILMA

Između više od 1600 pristiglih filmova iz 76 zemalja svijeta, 800 ih je konkuriralo za Veliko natjecanje kratkometražnog filma 27. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafest Zagreb. Kvalificiralo ih se 44, a u kontekstu nacionalnih kinematografija konkurencijom dominira Francuska, europski rekorder po ulaganju u kratkometražni animirani film, s 9 radova od kojih je tek jedan koprodukcija. Snažno su prisutne i Poljska, Njemačka, Kanada te SAD s po 3 filma, a zanimljivost godine predstavlja dobra zastupljenost idiosinkratičnih skandinavskih kinematografija (jedan finski te po dva norveška i švedska filma). Najvažniju vijest predstavlja ipak 6 hrvatskih filmova u ovom najprestižnijem Animafestovom natjecanju, od kojih su 4 koprodukcije. Među njima je i Ježeva kuća (Hedgehog's Home), treći animirani film Eve Cvijanović – besmrtna poema Branka Ćopića, vrhunac dječje književnosti i književne alegorije, adaptirana u prekrasnu stop animaciju lutaka u suradnji Bonobostudija i jedne od najcjenjenijih svjetskih animacijskih institucija National Film Board of Canada. Zvjezdani tim koji je radio Ježurku Ježića za nove i sve ostale generacije uključuje i ponajbolje hrvatske stop animatore Thomasa Johnsona i Ivanu Bošnjak, Darka Rundeka, Kennetha Welsha (Twin Peaks, Aviator), Radu Šerbedžiju i Tima Allena (Kralj lavova, Ljepotica i zvijer, Aladin). Film na Animafest stiže ovjenčan s nagradom Berlinalea, a nakon Animafesta nastavlja festivalski put u Annecyju. Tu je i Aerodrom (Airport) švicarsko-hrvatske animatorice Michaele Müller, majstorice crtanja i slikanja na staklu koja tom tehnikom opisuje tjeskobnu vrevu zrakoplovnih luka, suptilno pripovijeda bojama i pokazuje zašto je diljem Europe smatraju jednom od najboljih predstavnica ove zahtjevne animacijske metode. Na Animafest, gdje je njezin film 2014. nagrađen Nagradom publike, vraća se i jedna od najuspješnijih slovenskih animatorica Špela Čadež, čija se Noćna ptica (Nighthawk) odlikuje izvanrednim osvjetljenjem i dočaravanjem vožnje u alkoholiziranom stanju te oporim humorom pri praćenju lika s društvene margine. U filmu Danijela Žeželja Crvenkapica Redux (Red Riding Hood Redux) protagonistica poznate bajke zalutala je u postindustrijsku pustu zemlju, predstavljenu fascinantnim crno-bijelim crtežom najboljeg stripovskog zaleđa umjetnika svjetskog glasa. Estonsko-hrvatska autorica Chintis Lundgren predstavlja pak film Manivald – humorno-metaforičku modernu basnu o doživljajima povučenog gay lisca, izvedbeno sličnu iznimno uspješnom Životu s Hermanom H. Rottom. Majstor lutka filma Božidar Trkulja donosi Posljednji izazov (The Last Quest) – humorni fantasy s klasičnom žanrovskom lepezom likova i bogatstvom urnebesnih aluzija, ujedno i prvi film Studija za stop animaciju Zagreb filma koji baš na ovom Animafestu doživljava novi procvat svoje glasovite produkcije. Među odabranim filmovima mnoštvo je onih koji uz pomoć kompjutorske animacije i njezinog miješanja s klasičnim tehnikama stvaraju jedinstvene vizuale – takav je i švedski Amalimbo čiji fascinantni svijet bogat distopijskom atmosferom i dubinama psihe jedne djevojčice priziva podjednako animacijsku povijest i najbolje nove nezavisne videoigre. Nominiran za Europsku filmsku nagradu, Amalimbo je jedna od audiovizualnih poslastica za ljubitelje novih trendova. Kada je o kompjutorima riječ, s čisto formalne strane pozornost će svakako privući i Martin Cries dobitnika Zlatnog medvjeda Jonathana Vinela, smješten u svijet Grand Theft Auta, ili Ugly Nikite Diakura, u kojem se animacija stvara kombinacijom dinamičke simulacije i lutke rađene u programu Cinema 4D. I dok neki zaranjaju u još neistražene obzore digitalnog izričaja, drugi se vraćaju koje desetljeće unatrag kako bi nas podsjetili na chat kulturu i prva stvaranja naših cyber identiteta: u filmu Lovestreams Seana Buckelewa, inače suradnika Zaca Efrona i Arctic Monkeysa, slavi se različitost i globalno zajedništvo te daje jedna od najljepših ljubavnih priča ovogodišnjeg Velikog natjecanja, kojoj konkurirati može tek Hi Stranger Kirsten Lepore – emocionalno pobuđujuća, osnažujuća i koketna minijatura u kojoj nas čovjekolika figurica podsjeća na radost življenja, ljubavi i senzualnosti. Lepore je paralelno s radom na ovom filmu s Lenom Dunham snimila i edukativni video o planiranom roditeljstvu, koji je producirao J. J. Abrams, dok su likovima glasove posudili Meryl Streep i Jennifer Lawrence. Nasuprot digitalnim postupcima i temama, velik broj autora i autorica okreće se klasičnom crno-bijelom crtežu, književnim predlošcima i prošlosti animiranog medija. Nakon filma The Wound prikazanog 2014., Anna Budanova vraća se u Veliko natjecanje Animafesta djelom Among The Black Waves inspiriranim sjevernjačkim legendama, pravim izborom za ljubitelje klasičnih bajki. Talijanski kolektiv Nerdo Creative Studios donosi nam noirovsku posvetu "starom gadu" američke književnosti, pjesniku i prozaiku "propalica" Beer by C. Bukowski, s ilustracijama njegove egzistencijalističke poeme o muško-ženskim odnosima. Književnošću je nadahnut i The Empty pobjednice Annecyja Dahee Jeong (Južna Koreja / Francuska), animirani esej nagrađen na prestižnom festivalu u Hirošimi u kojemu Paul Auster susreće Virginiju Woolf te se postavljaju pitanja o značenju osobnog prostora kao odslika osobne povijesti. Kada je o crno-bijelom crtežu riječ teško će pak biti nadmašiti Black Tomasza Popakula, svakako jednog od najvećih osvježenja svjetske animacijske scene proteklih godina. Filmom Ziegenort Popakul je u Zagrebu 2014. zaslužio Nagradu Zlatko Grgić, a sada svoja zanimanja za nemogućnosti komunikacije, međuljudske odnose i sisteme isključivanja širi na područje znanstvene fantastike. Pod utjecajem japanske anime on razvija svoju funkcionalnu crno-bijelu tehniku u jedinstveni stilski spoj pravocrtne simetrije gotičke zaoštrenosti, pripovijedanja kontrastima i pokreta koji besprijekorno sugerira bestežinsko stanje. Drugi SF koji bi svakako vrijedilo vidjeti na velikom platnu je I want Pluto to be a planet again francuske redateljice gruzijskog podrijetla Marie Amachoukeli, najpoznatije po igranom filmu Party Girl o ljubavnom životu ostarjele striptizete koji se 2014. na festivalu u Cannesu natjecao u programu Un Certain Regard. Također rađena crno-bijelim crtežom, to je priča o ljubavi i snazi volje koje nadilaze rodne, klasne i prostorno-vremenske granice, kao i parabola o isključivanju divergentnih pojedinaca iz društva. U Animafestovom Velikom natjecanju nikada nije nedostajalo ni pametnog humora: nizozemski umjetnički studio nominiran za Oscara Job, Joris & Marieke u Heads Together predstavlja zamjenu identiteta svojih simpatičnih likova, The Hunt Alekseja Aleksejeva cilja na ljubitelje tradicionalnog geg-crtića, vraća nam se i autor megapopularne Panike u selu Stéphane Aubier s novim doživljajima svojih figurica (Grey Noise), a tu je i dinamični Peter Millard sa svojim apsurdističkim, kaotično-eksplozivnim strujama svijesti u Six god alphabet Peter. U jednu od glavnih tema ovogodišnjeg Animafesta, vezu stripa i animiranog filma, sjajno se uklapa i Decorado Alberta Vázqueza. Trostruki dobitnik Nagrade Goya i jedan od najznačajnijih suvremenih španjolskih autora Vázquez nasilje, seksualni nagon, droge, prijezir prema različitosti, obiteljske odnose i traume uspijeva povezati s toplim emocijama, ekološkom porukom, humorom i zagovorom slobode. Na pola puta između Trumanovog šoa i Bergmana, ilustracija Gustavea Doréa i underground stripa, Decorado je nelinearni crno-bijeli nadrealistički niz krokija o artificijelnosti svijeta, proizvoda, emocija i manira kojima se jedni drugima obraćamo u nedostatku esencije. I pored brojnih crno-bijelih filmova, ljubitelji raskošnih boja pronaći će u Velikom natjecanju svoje favorite – prije svega tu je High Summer koji klasičnom ljepotom crteža prikazuje ljetnu ladanjsku Arkadiju i tjelesno buđenje jednog mladića koji iz ružina grma promatra sunčanje dame na livadi. Uz taj animirani plein air, The Pine Tree Villa, ostvaren kombinacijom više od 2000 akvarela (rađenih na filmskoj traci) i komplicirane rotoskopije, još je jedan nezaobilazan eye candy. Poštovatelji ženskog pisma uz spomenutu Dahee Jeong neće željeti propustiti ni Impossible figures and other stories II Poljakinje Marte Pajek koja podsvijest i individualnost svoje protagonistice, zarobljene u tlocrtu vlastita doma, zahvaća zavaravajuće jednostavnim crtežom (studirala je u klasi Priita Pärna) za koji je presudna upravo simboličko-kritička pojava – boje. Po radu s pijeskom (koji koristi kao tintu) poznata je pak južnoafrička multimedijska umjetnica Naomi Van Niekerk (sjetna posveta majci My mum's bonkers), dok latvijska autorica Anete Melece osvaja srca ljubitelja animacije i žirija brojnih festivala flomasterom – nakon duhovite minijature Kiosk o punašnoj trafikantici Olgi (najbolji švicarski animirani film 2014.), predstavlja nam šarmantne doživljaje neodlučnog Antona u šarenilu potrošačkog društva (Analysis Paralysis). I poznavatelji stop animacije doći će na svoje – Cerulia Sofije Carrillo (Meksiko) mogla bi ih podsjetiti na bizarne horor priče braće Quay ili hitchcockovsku patologiju, a zapanjit će ih i teksture švedskog filma Forgotten Reason. Naposljetku, puteni užici kriju se u XOXO – hugs and kisses Wiole Sowe, erotskom kazališnom spektaklu nekadašnje studentice Jerzyja Kucie, a danas predsjednice poljske ASIFA-e.

VELIKO NATJECANJE DUGOMETRAŽNOG FILMA

Možda i najzahtjevnija filmska forma uopće, dugometražni animirani film i ove je godine zastupljen na Animafestu s 9 raskošnih produkcija iz Kine, Japana, SAD-a, Kanade, Velike Britanije, Francuske, Švicarske, Belgije... Potencijalno najveći hit, nominiran za Oscara i dobitnik posebne nagrade u canneskom programu Un Certain Regard, The Red Turtle je dirljiva ljubavno-obiteljska fantazija robinzonske premise iz svjetski poznatog Studija Ghibli Hayaoa Miyazakija. Kada se tome doda da ju je režirao oskarovac i pobjednik Animafesta (2002. s Otac i kći), vodeći nizozemski animator Michaël Dudok de Wit te da uz prekrasnu animaciju sadrži i karakterističnu ekološku poruku o "krugu života" jasno je da ga Animafestovi posjetitelji svih animiranofilmskih ukusa neće zaobići. Nominiran za Oscara te prikazan u Cannesu bio je i My Life as a Zucchini Claudea Barrasa, film o gorko-slatkom životu u domu za nezbrinutu djecu ostvaren upečatljivom stop animacijom. Ispunjen toplim emocijama i dječjim nepodopštinama koje nadvladavaju tešku situaciju uz vedre poruke zajedništva i vitalnosti, My Life as a Zucchini također je doživljaj za cijelu obitelj. Još jedan robinzonski film, ovoga puta ne u tropskom ambijentu, već u onom primorskog gradića je i Louise by the Shore Jean-Françoisa Laguioniea kojega Animafestova publika pamti po uistinu spektakularnoj pojavnosti Slike prikazane 2013. Svojim očaravajućim pastelnim bojama Laguionie ovoga puta pripovijeda o baki koja se zarobljena na pustom mjestu prisjeća svoga života te uživa u prirodi i razgovorima sa psom kojemu je glas posudio sam redatelj. The Girl Without Hands, adaptacija bajke braće Grimm iz kista Sébastiena Laudenbacha, ističe se animacijom kakvu rijetko susrećemo u dugom metru – višeslojan i raznorodan, kada je riječ o likovima često reduciran i skicozan crtež nadvio se nad koloristički bogatije pozadine fovističkog stila nalik onima Raoula Dufyja. Takav vizualni pristup i alegorijska nadgradnja prilično opore bajke, čine film The Girl Without Hands, ovjenčan posebnom nagradom žirija u Annecyju, izborom zrelih sladokusaca. In This Corner of the World Sunaoa Katabuchija, rađen prema istoimenoj mangi, pravi je pak odabir za ljubitelje anime. Smješten u Hirošimu i Kure uoči i tijekom Drugog svjetskog rata, antiratni film redatelja feminističkog pedigrea (Princess Arete, 2001) koji je karijeru započeo kao asistent Hayaou Miyazakiju na Kikinoj dostavnoj službi, neke će tematski možda malo podsjetiti na sada već klasično Groblje krijesnica Isaoa Takahate, ali će i laicima i poklonicima anime pružiti i posve izvorno iskustvo. Kineski crnohumorni gangsterski neo-noir Have a Nice Day na Animafest stiže iz glavnog programa Berlinalea gdje su tamošnji selektori prepoznali njegov kritički socioekonomski komentar na suvremenu Kinu zavijen u poetiku inspiriranu radovima Tarantina, Guya Ritchieja, braće Coen i Wonga Kar-Waija, ali i efikasnost animacije u portretiranju klaustrofobičnog provincijskog grada. Priča prati borbu ansambla likova različitih motiva i pozadina za torbu punu novca. Redatelj Liu Jian autor je i prvog kineskog nezavisnog dugometražnog animiranog filma Piercing 1 (2009), a njegov novi rad prava je gozba za ljubitelje žanrovskog filma. Korejski My Dogs, JinJin & Akida (r. Cho Jong-duck) obiteljski je film o ozbiljnim temama poput posvajanja, alkoholizma, praznovjerja i fundamentalizma, no usprkos tome nije lišen humora, toplih boja i dječjih avantura. Nakon Preljubnika prikazanog 2015., velikan nezavisne animacije dvaput nominiran za Oscara i veliki prijatelj Animafesta Bill Plympton vraća nam se sa svojim osmim dugometražnim animiranim filmom Revengeance koji je napravio s Jimom Lujanom. Kao i obično, Plympton je u potpunosti rukom, u svom prepoznatljivom karikaturalnom stilu nacrtao priču o bivšem bajkeru i hrvaču, sada američkom senatoru koji u prljavi posao uvlači nespretnog očalinka Roda. Ova satirično-kriminalistička priča s društvenog dna Los Angelesa financirana je crowdfunding kampanjom kakvima se Plympton u posljednje vrijeme u potpunosti okrenuo kako bi ostvario svoje zamisli. U potopljenom krajoliku srednjeg Zapada smjestila se pak jedna prkosna obitelj iz filma Where it Floods Amerikanca Joela Benjamina. Njegov kolaž tehnikom pomalo priziva masterpis Consuming Spirits Chrisa Sullivana, no primjenjuje mnogo bogatiji crtež u prikazu života farmera iz Missourija koji odbijaju napustiti svoj dom.

NATJECANJE STUDENTSKOG FILMA

Uz rekordnu prisutnost u Velikom natjecanju, još 3 hrvatska filma u Studentskom čine ovo jednom od najboljih godina hrvatske animacije u posljednje vrijeme. Među studentskim filmovima iz cijeloga svijeta, njih 46, natječu se tako metafilm Proces Lucije Bužančić, koji animacijom razgolićuje studij filma, "Stranac" u mojoj glavi ("The Stranger" In My Head) Petre Balekić, inspiriran fabulom Camusova Stranca, ali i Munchom, Kurosawom i drugim genijalnim stvarateljima, te Kut (Corner) Lucije Mrzljak nastao u Estoniji gdje je autorica studirala, geometrijsko-minimalističko, ali i figurativno poigravanje s percepcijom poznatih obrisa i linija koje će neke možda malo podsjetiti i na legendarnu La Lineu. Kvantitativnu dominaciju iz Velikog natjecanja Francuska nastavlja i u studentskoj konkurenciji s 5 filmova (premda s različitih institucija – dva su s La Poudrière te po jedan s EMCA-e, Gobelinsa i MoPA-e), koliko ih ima i Njemačka, dok jedan manje pristiže iz Belgije i uobičajeno snažno prisutnog Japana (Sveučilišta Tokio i Tama). Tri filma ima i California Institute of Arts (dva za SAD te jedan u koprodukciji s francuskim Gobelinsom), a u kontinuitetu su prisutne i druge najbolje svjetske škole, od kojih su neke nagrađivane i na Animafestu, poput mađarske MOME, britanskih Royal College of Art i National Film and Television School te Filmske škole u Łódźu. Velike kinematografije poput Brazila, Kine i Indije također imaju svoje predstavnike. Nagrada za najbolju školu animacije bit će dodijeljena praškoj FAMU (Filmová a televizní fakulta Akademie múzických umění v Praze), odnosno njezinom animacijskom odjelu (Katedra animované tvorby – KAT), koji je u ovogodišnjem Studentskom natjecanju zastupljen dvama filmovima: Happy Endom Jana Saske, briljantnim poigravanjem sižejnom izgradnjom animiranog filma pomalo nalik na inverznu naraciju Nolanovog Mementa, samo s grotesknim predznakom karakterističnog Galgenhumora (prikazanim i u canneskom programu Quinzaine des Réalisateurs), te The More I Know Mareka Naprsteka – bizarno-karikaturalnim pogledom na životni ciklus pogonjen nagonom, vizualno utemeljenim na inspiracijama kao što su M. C. Escher i Michael DeForge. Poznavatelje redovito radikalne poetike studentskih filmova vjerojatno će najviše obradovati povratak potpuno nekonvencionalne dobitnice Nagrade Dušan Vukotić iz 2014. Sawako Kabuki s filmom Summer's Puke is Winter's Delight koji unutar lascivnog crteža, neugodnih zvukova i groteskno-humorne tematizacije izlučivanja krije i pametan osvrt na poremećaje hranjenja uzrokovane modernim standardima ljepote. Teme seksualnosti i tijela općenito su ove godine najzastupljenije baš u selekciji Studentskog natjecanja, pa nam tako Kanađanka Lori Malépart-Traversy donosi edukativan i zabavan, gotovo nastavni film The Clitoris, Poljakinja Renata Gasiorowska zanima se revoltiranom separacijom jedne vagine od svoje vlasnice uslijed neuspješne sesije samozadovoljavanja (Pussy, film je odabran i u program Sundancea, a nagrađen je u Clermont-Ferrandu), dok protagonistica filma Bond ljubavnika pronalazi u demonskom mačku. Juliette je belgijski makabrističko-erotski horor, Beautiful Woman dokumentarni film koji se animiranim medijem služi kako bi ilustrirao i dinamizirao sjećanja transrodne Beyong, dok se Foreign body vodi bizarnom pretpostavkom o ugradnji samosvjesne noge velikog primata na tijelo krhke žene. I Studentsko natjecanje krije, međutim, prave vizualne poslastice. Najprije je tu Camouflage – svevremenski nadrealizam u kojem se motivi starog Istoka i antiutopijske suvremenosti spajaju s hibridima ljudi i životinja te alegorijskim rascvalim vrtom koji pojavnu inspiraciju vuče iz otomanske umjetnosti i stvaralaštva Hieronymusa Boscha. Uz to, Camouflage je snažan iskaz protiv režimske opresije i političke situacije u današnjoj Turskoj. Jarkim bojama postimpresionizma i primitivizma koriste se Volcanoisland (Anna Katalin Lovrity – Mađarska) i Chilli (Martina Mikušová – Slovačka) kako bi simbolički komentirali strastvene, destruktivne i posesivne muško-ženske odnose. U hibridnom filmu Ocean Renato Duque primjenjuje privlačnu rotoskopiju i 2D animaciju te aludira na superjunačke crtiće za djecu, ali se uklapa i u tendencije novog luzofonog filma koji se putem raskošne simbolike i eksperimentalnih postupaka bavi temama podsvijesti i nasljeđa. Leïla Courtillon dojmljivom animacijom pomalo miyazakijevskih inspiracija stvara izuzetan dojam vremenskih prilika u radu Eñvor, a Andrew Katsuba u Inner Light nalazi mjesta upečatljive igre svjetla i sjene između rotoskopije, 2D i 3D animacije, s alegorijom klasnih razlika. Naposljetku, Perfect Town Anaïs Voirol podsjeća na pojedine Moebiusove faze svojim psihodeličnim bojama distopijskog grada, a film Tough Jennifer Zheng (nominiran za BAFTA-u) zacijelo će konkurirati za značajne festivalske nagrade svojom dojmljivom crveno-ždralovskom estetizacijom dirljivog animiranog dijaloga između majke Kineskinje i kćeri naturalizirane Britanke. U smislu originalnosti, pozornost treba skrenuti i na izraelski In Other Words, jedinstveni spoj igranog filma i animacije koji postiže efekt dekonstruiranih ličnosti oca i kćeri, te japanski Roll Call koji neobičnim odabirom perspektive i materijala koje nanosi na lutku izvanredno posreduje učeničku tremu. Ironijskog odmaka studentima također ne nedostaje. Danski Less Than Human izuzetna je parabola o isključivanju i strahu od drukčijeg, s gorko-slatkim motivom pacificirane zombi apokalipse i sugestijom reportažnog postupka kao snažnom kritikom medija. Indijski What Is Your Brown Number? humorno tretira jedan tip specifične rasne diskriminacije u indijskoj kulturi, Nueva Vida Jonathana Seligsona još je jedan animirani dokumentarac, ovoga puta o neobičnoj nogometnoj ozljedi koja je prouzročila niz umalo smrtonosnih nezgoda u životu jednog mladića, dok Gokurosama prati dogodovštine zaposlenika japanskog trgovačkog centra prije početka radnog vremena te je pravi film za ljubitelje suvremene japanske ikonografije i tradicionalne pristojnosti, najboljeg geg-crtića i glatke 3D animacije. Kada je riječ o gegu, još jedan sjajan geg film kolažne tehnike, ovoga puta reducirane, modernističke animacije snažno nalik na Zagrebačku školu je i francuski The Table, a takvih će retro užitaka znati ponuditi i BREATHLESS Lée Krawczyk – još jedan fenomenalan prikaz treme u plavim i crvenim nijansama – te feministička Penelope iz estonsko-finske koprodukcije, diplomski film čiji su nastanak nadzirali Olga i Priit Pärn. Kada je o slavnim mentorima riječ, pozornost treba obratiti i na njemački Fields of Rape nastao pod budnim okom Andreasa Hykadea. Za zvjezdani pedigre studentske konkurencije pobrinuli su se filmovi Poles Apart i Song of a Toad. Poles Apart je svojevrsni susret Ledenog doba i Legende o medvjedu u umjetničkoj stop animaciji, s fenomenalnim teksturama krzna na lutkama i obiljem humora na temu "karakternih" razlika između polarnog i smeđeg medvjeda. Glasove su medvjedima posudili Joseph May i Helena Bonham Carter, dok su lutke djelo svjetski poznatog studija Mackinnon & Saunders (Bob Graditelj, Fantastični gospodin Lisac, filmovi Tima Burtona). Redateljica Paloma Baeza engleska je glumica i redateljica meksičkih korijena, koja je igrala u filmskom hitu Sunshine Dannyja Boylea te nizu britanskih TV serija. U braku je s piscem, scenaristom i redateljem Alexom Garlandom (Plaža, 28 dana kasnije, Ex Machina), nominiranim za Oscara. Redatelj filma Song of a Toad Kariem Saleh kao stručnjak za vizualne efekte radio je na filmskim spektaklima Doktor Strange, Kapetan Amerika: Građanski rat i Cloud Atlas.

NATJECANJE HRVATSKOG FILMA

Među filmovima Hrvatskog natjecanja koji svoje mjesto nisu našli i u Velikom natjecanju kratkometražnog filma ili Studentskom natjecanju valja posebno izdvojiti završetak znanstvenofantastične trilogije jednog od najvažnijih hrvatskih autora s presjecišta eksperimentalnog i animiranog filma Dalibora Barića Astronaut od perolaka (Astronaut of Featherweight) te feministički film s estetikom videoigara Gamer Girl Irene Jukić Pranjić. Barić ponovno istražuje neviđene vizuale nastale intermedijalnom rekombinacijom bogate žanrovske povijesti, s briljantnom atmosferom te optičkom i zvučnom kakvoćom premreženom nostalgičnim namigivanjima ljubiteljima SF-a. Uzdizanje filmskog zapisa u status memorije čovječanstva čini od njegova found footage-a transcendentalne sonate koje su već godinama prepoznate na globalnoj razini i koje se jednostavno moraju vidjeti na velikom platnu. Film Irene Jukić Pranjić zanima se pak suvremenom ženom u ironično-grotesknom modusu patrijarhalnog poretka te oduševljava smještenošću protagonistice u kompjutorsku igru privlačne arkadne estetike s MIDI zvukom i pikselastom grafikom. Iz drugog ugla ovaj bi se film moglo nazvati i "Od 3 do 22 za novo doba". U duhovitom introspekcijskom metafilmu Šumska bajka (A Forest Fairy Tale) Franka Dujmića, nastalom pod mentorstvom slavnog Milana Trenca, frustrirani adolescentski zeko i pripiti medvjed hedonist s oduševljenjem iščekuju kraj svijeta kao svršetak svojih cirkularnih egzistencijalnih muka, dok u mitologijom poduprtom, groteskno-ironičnom hororu Haron (Charon) Alena Vukovića radnička klasa ide u pakao. Naposljetku, u Mišo i Robin "Kampiranje" (Misho & Robin "Camping") Denisa Alentija i Vjekoslava Živkovića, dvojca poznatog po interaktivnim slikovnicama i aplikacijama za najmlađe, dobivamo edukativne avanture za djecu, u Naši problemi (Our problems) Ivana Radovića poticaj na vedru radost življenja i zanemarivanje sitnih problema, dok se autor ovogodišnje službene ilustracije i špice Animafesta, mladi splitski animator Goran Radošević, predstavlja filmom Treći zakon (Third Law) – istraživanjem interakcije i entropije u svijetu orvelovskih pretpostavki.

PROGRAM ZA DJECU I MLADE

Kao i svake godine, Animafest Zagreb 2017 posebnu pažnju posvećuje djeci i roditeljima. Program za djecu i mlade obuhvatit će Natjecanje filmova za djecu kojem će predsjedati dječji žiri; Obiteljski program idealan za djecu u pratnji roditelja koji čine izbor ruskih filmova te selekcija kratkometražnih i dugometražnih djela; edukativnu i zabavnu Radionicu animacije za djecu pod vodstvom afirmiranog animatora/ice te tradicionalni Animafest u Vašem kvartu koji, s ciljem približavanja animacije većem broju djece, dovodi besplatne projekcije iz programa festivala u kulturne centre zagrebačkih četvrti. Među najboljim, najnovijim, svjetskim i hrvatskim animiranim filmovima medijska psihologinja odabrala je radove prilagođene četirima dobnim kategorijama (4-7, 7-10, 10-14 i 14+) koje su jasno naznačene uz svaki film. Uz filmove Programa za djecu i mlade, djeci su tako prilagođeni i odabrani filmovi iz drugih programa.

NATJECANJE FILMOVA ZA DJECU

Glavni događaj Programa za djecu i mlade jest Natjecanje filmova za djecu, međunarodna konkurencija koja broji 47 filmova iz svih krajeva svijeta. Filmove je odabrala slovenska medijska psihologinja Martina Peštaj, urednica Dječjeg i omladinskog programa Radiotelevizije Slovenije. Ovogodišnji izbor u središte postavlja djevojčice i dječake koji u sebi nenadano otkrivaju snagu za promjenu svijeta koji ih okružuje. Prvi program (4 – 7 godina) pun je nježnih priča o prijateljstvu mladih junaka koji se hrabro te uz pomoć sitnih trikova i velikog srca nose s vragolastim automobilom (Koyaa – Naughty Toy Car), noćnim sjenama (Misho & Robin "Camping") i gladnom gusjenicom (The Little Bird and the Caterpillar). Neke od junaka ovih filmova, prije svega hrvatskih i slovenskih autora poput Ivane Guljašević, Kolje Sakside, Grege Mastnaka, Denisa Alentija i Vjekoslava Živkovića, najmlađi posjetitelji Animafesta već poznaju i zacijelo će se razveseliti njihovim novim pustolovinama. Ovi radovi prije svega omogućuju gledateljima da se užive u protagonista koji im najviše odgovara, što je u predškolskom razvojnom razdoblju i najvažnije. Filmovi za mlađe školarce (7 – 10 godina) nose jednostavnu, ali vrlo važnu poruku: svi smo različiti, no svi smo jednaki (We Are Different Yet We Are The Same – Nur Firdaus – Indonezija). I u ovom programu nalazimo snažne junake: djevojčicu koja bojama oživljava crno-bijeli svijet (Uka – Valle Comba Canales – Španjolska) ili spaja zvijezde poput točkica (Joining Dots Irkinje Fione Ryan), dječake koji pobjeđuju oluje (Stars – Han Zhang – SAD, Le jour où j'ai battu le ciel – Hughes Valin – Francuska) ili ptice koje od lasice nastoje spasiti svoje opasno nagnuto drvo (Weasel – Timon Leder – Slovenija). Važna je i uloga odraslih, koji djecu zovu iz svemira (A Story from Space), s njima crtaju ili odlaze na službeni put (Ami – Gonzalo San Vincente – Njemačka). U ovom programu prikazuje se i Hedgehog's Home (Ježeva kuća) Eve Cvijanović – stop animirana adaptacija poeme Branka Ćopića nastala u hrvatsko-kanadskoj koprodukciji. Treći program (10 – 14 godina) sadrži mnogo za taj uzrast primjerenog humora i akcije, kao i pravu voćnu bitku (Fruit – Ivan Mirko Senjanović – Hrvatska). Neki junaci iznova otkrivaju ljepotu prirode na koju su u svakodnevnom životu, okruženi modernom tehnologijom (Deep Beneath the Earth – Velika Britanija), gotovo zaboravili (The Garden – Idil Ar Ucaner – Turska). Drugi pak otkrivaju svoj pravi identitet i suočavaju se s vlastitim posebnostima, koje ih čine drukčijima i upravo zato prekrasnima (Odd is an Egg – Kristin Ulseth – Norveška, She's got the blush – Els Decaluwe – Belgija). U brazilskom filmu The end of the line svjedočimo i jedinstvenom grafičkom stilu tamošnjeg starosjedilačkog stanovništva. Program za mlade (14 +) opsežan je i raznolik, no filmovima su zajedničke mladima bliske i važne teme poput pitanja života i smrti (Leave a print – Christina Susanna Nerland – Velika Britanija), izgradnje samopoštovanja (Invisible Walls: Tales of Insecurity), vlastitih granica i snage za koju ni sami ne znamo da je posjedujemo, svjetova mašte (Elena and the shadows – César Cepeda – Meksiko), aktualnih zbivanja (When I Hear the Birds Sing), želja i čežnji, crtica iz znanosti (Ampersand – Erin Shea – SAD) i sjećanja (Letters – David Mussel – Brazil, Farewell – Leon Vidmar – Slovenija). Kao šlag na tortu dolazi i obilje pogođenog humora. Sve u svemu, ovogodišnja filmska berba u Natjecanju filmova za djecu raznolika je: ponekad oduzima dah, ponekad je malo tužna, ali je u najvećoj mjeri vrlo zabavna – baš kao i naš život. Svi filmovi nose poruke koje će djecu i mlade inspirirati i okrijepiti na njihovom putu kroz umjetnost animiranog filma i život u cijelosti.

OBITELJSKI PROGRAM

RUSKI FILMOVI ZA DJECU PO IZBORU NATALIJE LUKINJIN

Natalija Lukinjin (Lukinykh, r. 1955) ruska je filmska kritičarka specijalizirana za animirani film, sveučilišna profesorica, autorica dokumentarnih filmova i serijala o animaciji. Članica je ASIFA-e i FIPRESCI-ja te selektorica Međunarodnog festivala animiranog filma KROK. Za Obiteljski program Animafesta 2017. Lukinjin je odabrala 9 novijih filmova (2006 – 2015) među kojima se ističu oni inspirirani klasičnom ruskom bajkom – nagrađivana Zhiharka Olega Uzhinova adaptacija je uralske pripovijetke o djevojčici i lisici, Little Bear Natalie Berezovaye jakutska je priča o medvjedu koji je snažno želio postati drugom životinjom, a Pudya Sophie Kravtsove prilagodba predloška dječjeg pisca Borisa Zhidkova o dječaku koji bježi od kuće. Tu su i originalne priče poput one o taštoj mišici (Picky Mouse, Sergey Strusovskiy), a neke od odabranih filmova već smo mogli vidjeti i na Animafestu, poput The Brave Mother (Alexandra Lukina, izdanje 2015) o mladoj majci koja strahuje od štakora, komičnog glazbenog filma A Tin Can (Tatiana Kiseleva, izdanje 2014), Cloudberry (Polina Minchenok, izdanje 2016) o prijateljstvu djevojčice i vuka (na radost ovčica) te Snowflake (Natalia Chernysheva, izdanje 2014).

NATJECANJE SITE-SPECIFIC ANIMACIJE

ANIMATION GOES MSU!: MEDIJSKA FASADA

Na Medijskoj fasadi Muzeja suvremene umjetnosti od 23. svibnja do 10. lipnja prikazuju se trokanalni site-specific animirani radovi iz svih krajeva svijeta u trajanju do deset minuta koje su nakon otvorenog poziva odabrali Leila Topić, viša kustosica MSU, i Daniel Šuljić, umjetnički ravnatelj Animafesta. Najbolji film bit će nagrađen festivalskom statuom te samostalnom trotjednom projekcijom rada na fasadi MSU-a tijekom veljače i ožujka 2018. Odabrano je 19 radova iz 11 zemalja (SAD-a, Velike Britanije, Kine, Australije, Njemačke, Estonije, Francuske, Austrije, Slovenije, Hrvatske i Srbije), a među izabranim autorima mnoštvo je "povratnika" na medijsku fasadu koji su se tijekom višegodišnje suradnje Animafesta i MSU uspjeli najbolje prilagoditi specifičnim zahtjevima ovoga formata "animacije na otvorenom". Iako dominiraju apstraktni filmovi, poput onog kolumbijskog redatelja Camila Colmenaresa (Quimtai), mnoštvo je i svakodnevnih inspiracija poput vožnje na posao (The Drive to Work, Paul Fletcher), proljetnog čišćenja (Spring Cleaning Lee Vučko i Damira Grbanovića) i kompjutorskih igara (THE TIDE, Vincent Masson). Potom je u središtu priroda – Bloom Margaret To vizualnom glazbom prati njezino buđenje, a šumskim pejzažom nadahnjuje se i nadrealistička kompozicija Marte Stražičić (Dark Forest). No kao i uvijek, ANIMATION GOES MSU! pravi je akvarij znatiželje (Aquarium of Curiosity, VCA Animation Class), pa tako nalazimo i interese za zlatno doba reklamne industrije (Carnival Love Wall, Kelley Bell), The Climate Marite Stanić i Maje Blažek (M_1300) u potpunosti je sastavljen od snimaka zabilježenih skenerom, a Igor Ćorić, jedini s dva filma u natjecanju, smjestio je svoj prvi rad u utrobu čudovišta (Inside the Monster). Povratnik na fasadu je i Boris Hergešić koji MSU i doslovno pretvara u tvornicu umjetnosti (Msu production line), dok Wan Chen Lin (ZOEY) ponire u vizije kliničke depresije (Mental Black Hole) uz pomoć metalik vizuala. Naposljetku, raskoš Barcelone s formama Miróa i Gaudija predstavlja interdisciplinarna umjetnica Maja Kalogera (Joan and Antoni went for a beer), dok Yiyi Ma u Alive Beyond Fields of Paper zamišlja život fikcionalne animatorice koja stvaranjem produžuje vlastiti život.

TEMA: STRIP I FILM

Animacija i strip naočigled imaju mnogo toga zajedničkog. Najočitije je korištenje sličnih likovnih jezika – i strip i animacija služe se raznim crtačkim tehnikama pričajući priče kombinacijom crteža i dijaloga. Oba medija su, usprkos razvoja 3D i VR u filmu, još uvijek dvodimenzionalna. U osnovi skoro svakog animiranog filma je knjiga snimanja – što je naziv za strip koji definira sve radnje u filmu. Postoje i velike razlike. Dok se animacija služi filmskim jezicima i pravilima, strip je literarna forma. Dok je u animaciji puno više toga postavljeno od strane stvaraoca, čitanje stripa zahtjeva maštu koja nadopunjuje neprikazanu radnju i emocije – na isti način kao čitanje knjige. Stripovi se koriste vizualnim jezicima, ali ostavljaju puno više toga otvorenim, puno više prostora između pojedinih sličica ili cijelih tabli koje povezuje i ispunjava čitateljska imaginacija. Ne čudi stoga da se strip albumi već duže vremena zovu grafičke novele. U animaciji postoji pokret i zvuk koji uvelike doprinose krajnjem karakteru i rezultatu. Muzika i šumovi pojačavaju željenu atmosferu i emociju. Autori animiranih filmova često koriste glumce, koji svojim glasovnim interpretacijama dijaloga uvelike oblikuju pojedine karaktere. Sjetimo se samo Paška Patka ili Šilje, ili Bobija Marottija i njegove sinkronizacije Kremenka. U stripu, taj dio preuzimaju naše misli. Možda najveća razlika između dva medija je vrijeme koje gledalac ima na raspolaganju za čitanje ili gledanje pojedinog djela. U animiranom filmu to je vrijeme linearno i zadano od autora. Kad scena prođe, prošla je, nema povratka. Jednako tako, od gledaoca se očekuje da film odgleda u komadu, od početka do kraja, bez prekidanja. U stripu, čitalac sam određuje brzinu, ima potpunu kontrolu na time. Prema potrebi može se vratiti na prethodnu tablu ili provjeriti nešto nekoliko tabli ranije. Može, kao što je sa literaturom uobičajeno, napraviti pauzu i dalje nastaviti sljedećom zgodom. Ovogodišnji tematski program bavi se adaptacijama stripova u animirani film. Nisu rijetki slučajevi kada se crtači stripova okušaju u animaciji (Marjane Satrapi – Persepolis), a nisu rijetki ni slučajevi kada se od uspješnog animiranog filma rade strip serijali. Rosto, čija je autorska retrospektiva na repertoaru ovogodišnjeg Animafesta, dobar je primjer. Počevši kao autor grafičkog romana, vrlo brzo je svoj svijet proširio animacijom stvarajući zadivljujuć i originalan biotop stripa, web animacija i autorskih animiranih filmova. U programu je i više dugometražnih adaptacija kao što su na primjer kultni Fritz the Cat Ralpha Bakshija prema stripu Roberta Crumba ili Akira – od mnogih smatrana najboljom anime ikad. Također, tu si tri programa raznolikih kratkometražnih animacija u izboru Amida Amidija, Jensa Meinrenkena i umjetničkog ravnatelja Animafesta Daniela Šuljića, kao i program domaćih strip autora koji su se uspješno okušali u mediju animacije. U goste nam s duhovitim kratkim filmovima na temu "Batman i prijatelji" dolazi i Međunarodni festival animacije Fest Anča iz slovačke ��iline. Cjelokupnu sliku zaokružuje izložba motion comicsa, u suradnji sa švicarskim festivalom stripa Fumetto u galeriji ULUPUH. Motion comics su suvremena forma stripa koja se pojavila s razvojem interneta i koja do neke granice koristi elemente animacije, kao što su panorame, jednostavne kretnje i zvuk.

MAJSTORI ANIMACIJE

BORIVOJ DOVNIKOVIĆ - BORDO

Hrvatski filmski redatelj, animator, karikaturist, ilustrator i grafički dizajner rođen 1930. godine dobitnik je Nagrade za životno djelo 27. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafest Zagreb. U čast dobitnika tradicionalno se prikazuje retrospektiva njegovih djela koja će obuhvatiti klasike Ceremonija, Znatiželja, Krek, Ljubitelji cvijeća, Putnik drugog razreda, Škola hodanja, Jedan dan života i Uzbudljiva ljubavna priča. Vijeće festivala koje dodjeljuje priznanje u svojem obrazloženju ističe kako je nagrađeni Borivoj Dovniković - Bordo sjajan crtač, karikaturist i ilustrator, a animacijom se počeo baviti u okvirima klasičnog stila. No, kao samostalan autor već 1960-ih postao je jedno od najvažnijih imena Zagrebačke škole crtanog filma, a time i svjetske animacije. Istraživač je slobode kretanja u animiranom prostoru, majstor bijele, veoma moćne i prilagodljive pozadine, duboko zainteresiran za sudbinu malog čovjeka u suvremenom svijetu. Zbog svog crtačkog znanja i osjećaja za ritam, Bordo spada i među one moderniste u čijim djelima uglavnom mogu uživati svi ljubitelji animacije, a u svoj je prepoznatljiv autorski rukopis uspio integrirati poetiku gega, povremeno i klasične identifikacije s likovima, ne gubeći pritom ništa od razigrane forme i stvaralačke slobode. Jedan od začetnika Profesora Baltazara, zapaženi publicist, organizator i pokretač zbivanja u animaciji, Borivoj Dovniković - Bordo zaslužuje nagrade i u tim područjima svoga djelovanja, no i bez svega toga i dalje bi bio jednako važan umjetnik modernizma, priznat na svim kontinentima na kojima ljudi vole animirani film.

HRVATSKI ANIMIRANI FILM 1969

Tko voli Zagrebačku školu crtanog filma neće zaobići ovu selekciju klasika poput Pavla Štaltera, Branka Ranitovića, Aleksandra Marksa, Zvonimira Lončarića, Zlatka Grgića, Ante Zaninovića, Nedeljka Dragića… Pogledajte još jednom Masku crvene smrti, Bijeg, Ab ovo, Hanibalove Alpe, Striptiz…

ROSTO Za razumijevanje nizozemskog redatelja, glazbenika i vizualnog umjetnika Rosta, rođenog 1969. u Leeuwardenu, središnji je njegov grafički roman Mind My Gap (1998), koji je adaptiran i u animiranofilmsku trilogiju. Rosto je inspiriran darkerskom i gotičkom metal glazbom, ali i legendarnim Sandmanom Neila Gaimana, pa je u animacijskom izrazu sklon nadrealizmu i hororu te rekombinaciji različitih tehnika. Kako je glazba uvijek bila pokretačka snaga njegovih filmova, Rosto je surađivao s mnogim međunarodnim glazbenicima poput The Metropole Orkest, The Residents i The Wreckers. Glazba i protagonisti posljednjeg bili su mu inspiracija pri početku rada na tetralogiji, od koje je do sada završio tri rada: Thee Wreckers: No place Like Home (2008), Lonely Bones (2013) i Splintertime (2015). Među drugim Rostovim animiranim radovima ističu se The Rise and Fall of the Legendary Anglobilly Feverson s kojim je 2002. napravio prvi značajniji globalni proboj, Jona/Tomberry (2005) te naročito The Monster of Nix (2011), njegov najambiciozniji projekt – 30-minutni animirani mjuzikl na kojem je radio 6 godina u 3 zemlje, dok su glasove likovima posudili i Terry Gilliam te Tom Waits. Nagrade je osvajao u Cannesu, Clermont-Ferrandu, Hirošimi i Amsterdamu, a tri je puta bio nominiran za nagrade Annecyja. Zajedno sa svojim studijom Rosto A.D., predstavlja jednu od najoriginalnijih pojava na svjetskoj animacijskoj sceni današnjice.

POSEBNI PROGRAMI

CARTOON D'OR

Pet filmova nominiranih za europsku nagradu za najbolji kratki animirani film i ove se godine može vidjeti u posebnom programu Animafesta. Francuska još jednom potvrđuje kvantitativnu dominaciju s 3 od 5 filmova nominiranih za Cartoon d'Or. To su postapokaliptična Peripheria (2015) Davida Coquard-Dassaulta, prikazana i na prošlogodišnjem Animafestu – prikaz ruševnog urbanog krajolika kojim lutaju psi, povijesna drama iz užeg izbora za Oscare (10 filmova) Under Your Fingers (2015) Marie-Christine Courtès o tri žene s područja Indokine smještene u francuskom kampu, te Yùl and the Snake (2015) Gabriela Harea. Španjolski Alike (2015) Daniela Martíneza Lare i Rafaela Cana Méndeza, dobitnik nagrade Goya, podsjeća na najbolje Pixarove kratke radove u prikazu odnosa oca i sina, a danski Machine Sunit Parekh-Gaihede inovativno koristi CGI referirajući se na stop animaciju u tematiziranju odnosa jednoga para koji se teško nosi s izazovima svakodnevice. Pet odabranih finalista dokazalo se osvajajući nagrade na prestižnim festivalima, što je i kvalifikacijski kriterij za Cartoon d'Or koji dodjeljuje Europska udruga za animirani film CARTOON uz potporu Programa MEDIA. Na prošlogodišnjoj rujanskoj ceremoniji u Toulouseu Cartoon d'Or dodijeljen je filmu Yùl and the Snake.

KINO ZA UŠI

Kino za uši program je animiranih videospotova, područja u kojem se susreću dva kreativna polja s istim polazištem i osnovom - ritmom. Za animatora i glazbenika ritam je jednako važan pa ne čudi da su videospotovi idealne forme za isprobavanje novih animacijskih estetika, eksperimentiranje, kreativno istraživanje i igru. Videospotovi, kojima se najčešće posvećuju mlađi animatori i animatorice, jedna su od najsvježijih grana animiranog filma. U Kinu za uši mogu se stoga susresti najrazličitiji stilovi, od elektronički generiranih ispreplitanja linija, preko rukom naškrabanih, namjerno "loših" crteža do aftereffects eskapada. U ovogodišnjem programu ističu se hitovi Coldplaya (Hurts like heaven), Davida Guette (Shot Me Down ft. Skylar Grey), Gorillaza (Feel Good Inc.), kao i Weird al Yankovica (Another Tattoo). Potom su tu zarazna i već klasična Take on me (A-ha), Ease My Mind (Skrillex-Josho) i brojni drugi prepoznatljivi glazbeni brojevi koji su svoje videospotove obogatili umjetničkom animacijom.

ŠKOLE ANIMACIJE

FAMU

Najbolja škola animacije ove je godine slavna praška FAMU (Filmová a televizní fakulta Akademie múzických umění v Praze), jedna od najstarijih filmskoobrazovnih institucija u svijetu (osnovana 1946/47) koja je uz čehoslovački novi val odgojila i niz velikana jugoslavenske kinematografije, dok je njezin animacijski odjel (Katedra animované tvorby – KAT) 1990. godine osnovao Jiří Kubíček. U zemlji iznimne tradicije animiranog filma koja je dala velikane poput Jiříja Trnke, Karela Zemana i Jana Švankmajera, njihovim su stopama, ali i s osloncem na vlastiti talent, još u okviru studija nastavili talentirani mladi stvaraoci poput Alexandre Hetmerove (Mythopolis, 2013, koji će se moći vidjeti i u retrospektivnog programu škole), Aurela Klimta (Eastern – Krvavý Hugo, 1997), Václava Švankmajera (Test, 1999; Světlonoš, 2005), Libora Pixe (Graffitiger, 2010), Michala Žabke (Babalón, 1997; Prasavci, 2001), Jana Bubeníčeka (Pirát, 2002), Marije Procházkove (Příušnice, 1998), Martina Dude (I Am Bigger and Better, 2007) i Anete Kýrove Žabkove (Chybička se vloudí, 2009). Među njima su, dakako, i sudionici Animafesta poput Matúša Vizára (Pandy, 2013) i Katerine Karhankove (Nový druh, 2013), ali i inozemni studenti poput još jednog dragog Animafestova gosta Miloša Tomića. Studenti ove škole karakteristično često razvijaju sklonost prema bogatom nasljeđu lutka-filma i stop animacije (u retrospektivnom programu moći ćemo vidjeti Punch a Judy Martina Mája i Fishermen Anne Báre Stejskalove), ali s dolaskom digitalne ere FAMU je u potpunosti prigrlila i kompjutore (u retrospektivi su New Kind Kateřine​Karhánkove i Borderlines Hanke Novákove te eksperimentalni Seed Jana Kokolije). U ovogodišnjem Studentskom natjecanju FAMU je zastupljen dvama filmovima: Happy Endom Jana Saske i The More I Know Mareka Naprsteka, koji će također biti prikazani i u retrospektivnom programu škole.

THE ANIMATION WORKSHOP

Uz potporu Veleposlanstva Kraljevine Danske u Republici Hrvatskoj iz Viborga na Animafest 2017 dolazi škola iz sastava Sveučilišta VIA. Pokrenuta 1980-ih u nekadašnjim vojnim barakama, TAW je vodeća animacijska institucija te zemlje, zastupljena u ovogodišnjem Studentskom natjecanju Animafesta radovima Less Than Human (r. Steffen Lindholm), parabolom o isključivanju s gorko-slatkim motivom pacificirane zombi apokalipse, te CREAM (r. Lena Ólafsdóttir), glinamacijom odbojnih strana čovjeka s hanekeovskim smislom za distancirano promatranje nasilja. Retrospektivni program koji će ponuditi presjek stvaralaštva studenata škole bit će objavljen naknadno.

ANIMAFEST PRO

MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP ANIMAFEST SCANNER IIII 2017

Četvrti Međunarodni znanstveni skup Animafest Scanner IIII 2017 održava se 6. i 7. lipnja s ciljem stvaranja sinergije teorijskog i praktičnog diskursa te susreta i razmjene ideja između autora animiranih filmova i znanstvenika. Ovogodišnja glavna govornica dobitnica je Animafestove Nagrade za izniman doprinos proučavanju animacije 2017. Maureen Furniss, američka autorica, povjesničarka i teoretičarka animiranog filma. Furniss je programska direktorica za eksperimentalnu animaciju pri California Institute of Arts, urednica časopisa Animation Journal i autorica knjiga Art in Motion: Animation Aesthetics, The Animation Bible i A New History of Animation. Teme o kojima će raspravljati izlagači odabrani putem međunarodnog natječaja su: promjene uloga festivala, strip i animacija, animacija i psihologija te animacija i novi mediji. Među izlagačima su Michał i Olga Bobrowski (Poljska), Paola Bristot (Italija), Jiajia Li (Kina), Francisco Ortega-Grimaldo (SAD), Zeynep Akcay (Turska), Pooja Pottenkulam (Indija/Velika Britanija), Andy Buchanan (UAE) i hrvatski stručnjaci. Animafest Scanner organiziraju Animafest Zagreb i ASIFA Austrije, uz podršku Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, AG Animation Društva za medijske studije (GfM) i Privatnog sveučilišta Webster u Beču. Organizacijski odbor skupa čine umjetnički ravnatelj Animafesta Daniel Šuljić te filmolozi Franziska Bruckner, Holger Lang, Hrvoje Turković i Nikica Gilić. Povijesni i aktualni trendovi, brojne perspektive i pristupi, novi pronalasci u brzorastućem polju animacijskih studija te zanimljivi predavači - sve to publici nudi simpozij Animafest Scanner, smješten u kontekst projekcija i preostalih programa Animafesta 2017.

RADIONICA RAČUNALNIH VIDEOIGARA

Nastavljajući afirmaciju računalnih videoigara kao ravnopravnog medija estetskog stvaralaštva i presjecišta animacijske umjetnosti i digitalne tehnologije, Animafest 2017. u suradnji s Fakultetom elektrotehnike i računarstva, Akademijom likovne umjetnosti i IFCC – Independent Festival of Creative Communications ponovno organizira radionicu njihove izrade, pod vodstvom Renauda Forestiéa iz francuskog studija More Mountains. Spajanjem zajednica programera, animatora i ilustratora u ovom dijelu programa Animafest Pro potiče se kreativnost i konkurentnost mladih umjetnika i informatičkih stručnjaka te im se nudi upoznavanje s transmedijskom vezom animacije i računarstva.

POPRATNA DOGAĐANJA

ANIMAFEST OPEN AIR

Najdraži zagrebački obiteljski kino-piknik, Animafest Open Air u protekle je dvije godine postao nezaobilaznom vikend-destinacijom djece i roditelja koji u najljepšim parkovima našega grada mogu iskusiti sjajnu festivalsku atmosferu i prije negoli Animafest službeno započne. Besplatne projekcije, najbolji hrvatski i svjetski animirani filmovi, radionice i predstave za najmlađe i 2017. očekuju vaše dekice i košarice! Program Animafest Open Aira bit će objavljen naknadno.

ART PARK

​U sklopu nove suradnje s Art Parkom, revitaliziranim gradskim prostorom smještenim između Tomićeve ulice, Ilice i Strossmayerovog šetališta u kojem su Udruga Pimp My Pump i street art studio Lapo Lapo pokrenuli ljetni festival, Animafest 6., 7. i 8. lipnja organizira projekcije i gostovanja.

ANIMACIKLIRANJE

Pun iznenađenja, Animafest Zagreb 2017 predstavlja i crtano-rekreativnu novost – animacikliranje gradskim ulicama! Neodoljivi spoj animacije i pedaliranja, pokretne projekcije i audiovizualno-fizički događaj kakav Zagreb još nije iskusio. Dvosatna vožnja gradom u koloni koju predvode četverocikli opremljeni projektorima. Animirani likovi oživjet će u sumrak, a cijeli grad postati Animafestovo platno. Vidimo se na Animafestu!