#nadirus

[asderat]

Nexian breathing animation!

[radiogornjigrad]

Marija Aleksandra Štrajh: DODIR DEMONA

Marija Aleksandra Štrajh: DODIR DEMONA

DODIR DEMONA (Ulomvi iz neobjavljene zbirke) 31. Pjesma svitanja stišće kapke, valovi nadiru. Stružu leđa. 27. Vrtoglavica u plahti natopljenoj. Gdje je plafon? 11. Umirem polako baš miris naokolo. Stopala se smiju. 3. Plutam bezveze na jarbolu od mesa. Nešto se klati. 6. Zalud strasti, kada se umire. 22. U pećini je spas! Urliknuše svi u glas!

[mentalnahigijena]

Goloruki Ukrajinac ispriječio se koloni nadirujućih ruskih vojnih vozila Video koji prikazuje hrabrog Ukrajinca koji goloruk pokušava zaustaviti ruski vojni konvoj postao je viralan na internetu. Nije jasno gdje je snimljen, no činjenično je da se cestom brzo kreće najmanje 10 ruskih vojnih vozila od kojih mnoga imaju ispisano slovo "Z" sa strane. Vojni analitičari tumače da ruske snage ispisuju to slovo na svoje tenkove, oklopnjake i kamione kako bi sami razlikovali svoje trupe od ukrajinskih, s obzirom da često koriste sličnu vojnu opremu. Snimka od 30 sekundi, koju je podijelio ukrajinski informativni portal HB, prikazuje čovjeka koji se nasred ceste samoubilački nastoji ispriječiti nadirućoj koloni ruskih vojnih vozila. Dok ga ruski oklopnjaci pokušavaju zaobići, muškarac im skače na putanju kretanja kako bi ih zaustavio ili ih barem usporio. Na snimci se može čuti uplašen uzvik snimatelja dok mobitelom snima kako kamion ide prema čovjeku na cesti. Jedno od ruskih vozila skreće s asfalta kako bi ga zaobišlo, no to Ukrajinca nije pokolebalo nego pokušava zaustaviti i sljedeće koji nadiru. ✊🏻Українець кидається під ворожу техніку, щоб окупанти не проїхали pic.twitter.com/cZ29kknqhB — НВ (@tweetsNV) February 25, 2022 “Ukrajinci se goloruki stavljaju na put neprijatelju i njegovoj vojnoj opremi da okupatori ne prođu dalje”, objavio je nezavisni novinar Henry Langston na Tweeteru. Snimka priziva uspomene na čovjeka koji je 1989. na isti način pokušao zaustaviti kolonu kineskih tenkova na Trgu Tiananmen u Pekingu.  Fotografija snimljena nakon što je kineska vlada 1989. brutalno razbila studentske prodemokratske proteste u Kini postala je vječni simbol junačkoga građanskog prkosa militantnom autoritarizmu. Magazin Time je fotografiju s Tiananmenskog Trga u Pekingu proglasio jednom od 100 najutjecajnijih istoriji.

[crnagorakraljevina]

Skraja Bosne i mora, zna ga zemlja sva svud se slavom pročuo Komandant Sava… Vodio je brigade preko polja, gora, razgonio je bande mrskih zlotvora… Hej-haj, hej-haj Komandant Sava… Huči, teče Sutjeska, pliva krv po njoj, divizija Savina bije ljuti boj… Tudje horde proklete nadiru kroz noć, juriš moji junaci, mi moramo proć’… Hej-haj, hej-haj – mi moramo proć’… Što to huči Sutjeska u taj pozni sat, mrtav kraj nje ležaše slavni Komandant… Hej-haj, hej-haj – slavni Komandant…

[covjek-casopis]

ČETIRI PJESME PETRA MATOVIĆA IZ ZBIRKE "NE HLEB, VEĆ MORFIJUM", Durieux, 2019.

SAN DOLAZI SEKIRAMA

Postaćemo nerazdvojni poput umornog ratnika i proganjajućeg sna. Sve reke ulivaju se u isto more, u struju koja odnosi ribe u pocepane mreže siromašnih ribara. Baltik je bio tuga i nerazumna čežnja, usoljeni bakalar na prazničnoj trpezi. Hladnoća steže jače od grudobolje, mraz na oknu govori bezobličnim linijama o našim sadašnjostima, sedativima i nemoći kojoj nema kraja. Kažem ti, mi smo beskrajna složena rečenica, odnosne klauze iznenađuju novim značenjima, prikrivenih kao iza grudne kosti, i zvuk ne navodi na srce, već dubinu ničim ispunjenog prostora. San dolazi sekirama da usitni stvarnost na piljevinu.

***

NOVEMBAR

Podigao sam se u monohromatsko jutro, tek crveni isprani krovovi remete paletu i nadiru kroz krošnje u prozore: mrtva priroda sa kafom. Tamo ugalj ne okleva u formacijama dimnjaka, izvija se poput kratkih, suviše eliptičnih rečenica Boga. Nedostaje miris, onaj dugotrajni iz veša na terasi. Tastatura kazuje više od glasnih žica. Sećam se divljači u retrovizoru dok uzmiče na vejanom putu. Ovo nije grobnica, ovo je krematorijum u kojem sam živi pepeo, pa rasejanje. Ali nisam polen, ni gnojivo. Snove preživljavam kao košmare.

***

UVEK ĆEŠ BITI

I to je neko nebo u ovoj pećini: diodna plavet umekšava oštru običnost predmeta, sinje senke plove zidovima, lome se o san i negde ispod kapaka doplove krhotine ̶ znam da već tada, okružen nepotrošenim refleksijama, sviće.

Sunce, ovde sunovraćeno, izgrišće sve do beline, što svaka smrt i učini. Usamljenost počinje bleštavilom, a tmina mi da dâ čujem predmete: slike su varke i ništa ne kazuju o građi, sadržaju, unutrašnjosti. Veče treba pustiti kao umiljatog psa

u krilo, uroniti ruku u drugačiji život, toplokrvnu svetlost. Ona znači koliko i vedrina onom od pre nekoliko milenijuma. Jer nebo se nosi u sebi i boje su tek da podsete, da tresnu pred tebe ono što ćeš uvek biti.

***

DOM

Ovo predgrađe je Bible Belt i tišina ne umire s jutrima. Sa krovova spusti se praskozorje u rosu travnjaka, svetlost ne dodirne ničija lica. Elektro vozila odlaze iz bezvučja više klase put poslovnih akvarijuma. Nema ni ulja procurelog na asfalt, gareži na njemu, lišća zakovitlanog nema.

Ta nemost draži više od buke bazara sa Orijenta. Tako bez soli, delikatnih začina, u arterijama tajno klijaju bombe visokog pritiska. To ne beleži barometar, već sat na ruci, zaustavljen gubljenjem pulsa. Taj časovnik, verni ljubimac, jedini prijatelj.

______________________________

PETAR MATOVIĆ rođen je 1978. godine u Užicu, u Srbiji. Završio je studij srpske književnosti u Beogradu. Piše poeziju i eseje. Objavio je zbirke pjesama Kamerni komadi (1996.), Koferi Džima Džarmuša (2009.), Odakle dolaze dabrovi (2013.), Iz srećne republike (2017.) i Ne hleb, već opijum - izbor i nove pjesme (2019). Objavljuje u periodici: Polja, Letopis Matice srpske, Koraci, Beogradski književni časopis, Sarajevske sveske, Zarez, Književni magazin, Quorum, Fragile, Portret, The Café Review, Fantom slobode. Zastupljen je u više antologija, pjesme su mu prevedene na brojne strane jezike. Dobitnik je nagrade Trećeg trga za poeziju, a za zbirku Iz srećne republike osvojio je 2018. godine prestižnu nagradu »Branko Miljković«.

[jollycherryblossomwombat]

MILIJARDU ljudi gledalo! (VIDEO)

Uopšte nismo iznenađeni...   Prva epizoda osme i finalne sezone "Igre prestola" se premijerno emitovala u nedelju uveče u 170 zemalja širom sveta, među kojima je bila i Srbija. U međuvremenu, stigla je statistika da se MILIJARDU ljudi uključilo da gleda premijeru prve epizode, a mnogi su čak i izbegavali posao u ponedeljak pod izgovorom da su bolesni, kako bi mogli na miru da gledaju kasni prenos. U prvoj epizodi videli smo ponovne susrete, najjeziviju scenu u celoj seriji do sada, i ono što smo čekali svih ovih godina... Ali, da vam ne bismo previše otkrivali, celu recenziju epizode pročitajte OVDE. IGRA PRESTOLA: Sve teorije zavere na jednom mestu! Objavljen je i trejler za drugu epizodu u kom vidimo da Džejmi Lanister stiže na sever, a od Zida nadiru Beli hodači. Deneris Targarjen shvata da je primila čoveka koji je ubio njenog oca, Arja vežba sa novim oružjem, a vojska na severu priprema se za bitku. VIDEO: Razlike između knjiga i serije Izvor: YouTube/GameOfThrones Ne propustite i da rešite naš kviz o "Igri prestola"! ***Podsećamo vas da su HBO kanali za sve korisnike mts TV-a otključani do kraja oktobra (potrebno je samo da ih aktivirate). Let's block ads! (Why?)

[theserbians-blog]

NE MOŽE DA SE SMIRI - SUZE NADIRU! Zola podigao Miljanu, a zatim od njegovog postupka Kulićeva POLUDELA

https://theserbians.ml/?p=120196&utm_source=SocialAutoPoster&utm_medium=Social&utm_campaign=Tumblr NE MOŽE DA SE SMIRI - SUZE NADIRU! Zola podigao Miljanu, a zatim od njegovog postupka Kulićeva POLUDELA - https://theserbians.ml/?p=120196&utm_source=SocialAutoPoster&utm_medium=Social&utm_campaign=Tumblr

[dijalogin-blog]

Migranti se uselili u stan Radovana Karadžića

Migranti se uselili u stan Radovana Karadžića

Migranti koji sve više nadiru u BiH došli su i do stana Radovana Karadžića, i gdje ih se najmanje pet uselilo i pronašlo smještaj, piše ‘Dnevni avaz’.

“Cijelu noć su ulazili i izlazili iz zgrade. Na prizemlju je stan Ljiljane Karadžić-Zelen, a koji sprat više i stan u kojem su Karadžići živjeli do proljeća 1992. godine. Kako smo vidjeli provalili su u jedan od stanova. Tu su se smjestili”, rekle…

[saznajemozavas]

Brana je pukla: Ostvaruju se Gadafijeve reči — „Svet će videti kad me ne bude bilo

Mase migranata nadiru ka severu. To postaje najvažnije pitanje novog doba u Evropi. Lideri Evropske unije su, posle skoro 10 sati haotičnih pregovora postigli dogovor o migraciji, ali detalji nisu saopšteni. Francuski predsednik Emanuel Makron je rekao da je „evropska saradnja pobedila“ i ocenio da je „iskazana solidarnost sa zemljama prvog ulaska“. Gosti emisije „Svet sa Sputnjikom“ politikolog Aleksandar Pavić i Slobodan Janković sa Instituta za međunarodnu politiku i privredu saglasni su da će to biti samo privremeni flaster. Objašnjavaju da postoji ideološki sukob između globalista, ljudi koji ne veruju u granice, i nadolazećih snaga koje su nacionalno opredeljene, koje predstavljaju izraz revolta birača protiv tih briselskih elita, kojima je dosta ekonomske stagnacije, monopolizacije, ali i nekontrolisanog priliva migranata i porasta kriminala koji ide sa tim. Janković kaže da ima puno zainteresovanih aktera koji su uložili puno novca i da istorijsko iskustvo pokazuje da ništa nije večno, pa samim tim ni Evropska unija. „Nije u pitanju samo migrantska kriza, već i preformatiranje svesti evropskog čoveka. Jedni predlažu da se uloži veliki novac u Afriku, odakle sada dolazi najveći broj migranata. Mnoge zemlje na Mediteranu iskoristile su ovu krizu da isprazne svoje zatvore i da zatvorenike pošalju u Evropu“, dodaje Janković. Aleksandar Pavić ima druga saznanja — Brisel zapravo plaća reket bandama u Libiji koje kontrolišu protok migranata. „Plaćaju im, između ostalog, da ne bi trgovali ljudima, da ih ne bi slali dalje brodovima za Evropu. Gadafi je govorio da je on brana nekontrolisanoj migraciji i da će svet videti kad njega ne bude bilo, a njega su srušile Amerika i ta ista Francuska koja sada drži lekcije Italiji. Sada je ta brana pukla“, kaže Pavić. Činjenica je, kaže, mase nadiru ka severu. Liberali igraju na kartu krivice, koju osećaju mnogi u zapadnim državama koje imaju kolonijalno nasleđe, u smislu da moraju da imaju empatiju prema ljudima koji dolaze iz tih zemalja koje su nekada porobili. „To je u redu, ali šta se to nas tiče, kao i drugih država koje nemaju kolonijalnu prošlost. Onda bi svi trebalo da nagrnu u Veliku Britaniju, ali nikad ih neće pustiti. ’Bregzit‘ je delimično posledica pitanja migracija. To možda postaje najvažnije pitanje našeg doba u ovom delu sveta“, ocenjuje Pavić. Najveći uspeh tih globalističkih elita jeste da ubede svet preko medija, koje oni većinom kontrolišu, da je ono što oni žele teorija zavere, kaže Pavić i dodaje da nadnacionalne elite žele ljude bez korena. Njima odgovaraju mulitinacionalne, multi-kulti sredine koje stvaraju sa migrantima, zato što u toj liberalnoj demokratiji koju veličaju, gde je rascepkano biračko telo, niko ne može da vlada. Na kraju, vladaju tehnokrate ili birokrate. „Predstavnici nove Vlada Italije govorili su o vezama takozvanih humanitarnih NVO koje imaju čamce koji preuzimaju migrante na moru, pa ih prebacuju u Italiju. Oni su povezani sa krijumčarenjem ljudi i svaka od njih je povezana sa Sorošem“, kaže Pavić. Slobodan Janković kaže da sada svi kukaju o migrantskoj krizi, a zaboravljaju da su zapadni političari imenovali Rusiju kao najveću opasnost. Nedavno je novi ministar unutrašnjih poslova Italije Salvini rekao u NATO-u: „Nije naš glavni neprijatelj na istoku, već na jugu“. To je prema Jankovićevom mišljenju prava stvar, ali nadnacionalne elite koje su se ustoličile u zapadnim prestonicama sprečavaju prihvatanje razumne inicijative o kolektivnoj nedeljivoj bezbednosti koja je lansirana iz Moskve još 2009. godine. Predsednik Češke Miloš Zeman već duže vreme ponavlja da u Evropi nema mesta za sve migrante i da bi bilo bolje da EU uloži sav svoj novac u zemlje iz kojih oni dolaze i da ih tamo zadrže. Aleksandar Pavić kaže da će to i uraditi, ali samo ako budu morali. „Bankarska međunarodna elita su globalisti, ljudi koji vole da imaju nelegalne migrante kao baštovane i bejbisitere i da im plaćaju malo. Znamo na šta liči kada Zapad ulaže, na kraju su opet oni bogatiji.“ Kako sami ne mogu da nađu adekvatno rešenje za migrante, evropski lideri su na korak od uslovljavanja zemlja na Balkanu da uspostave migracione logore. Janković to objašnjava licemerjem. Kaže da imaju potpuno drugačiju viziju sveta i da gledaju i ljude i teritorije kao potrošnu robu. „Njih ne zanima da li je to licemerno, moral su odavno zaboravili. Imaju pritisak i gledaju da smanje unutrašnje nezadovoljstvo onih koji sutra mogu da izaberu drugačiju vladu, dok se ne uvede demokratija bez izbora“, smatra Janković. Što se tiče Srbije, možda ima ljudi koji zamišljaju da će Evropska komisija reći da ne želi Srbiju u EU ako ne prihvati migrante, ali je Aleksandar Pavić uveren da se to neće dogoditi. „Ako bi to rekli, izgubili bi polugu za ucenu, za pritisak. Vidite da naš ulazak u EU prosto nije tema. Francuska blokira i Makedoniju, BiH i Albaniju. Pre dva meseca na NATO skupu u Bugarskoj pričalo se o politici EU i NATO-a u Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi i na Kavkazu i niko nije spominjao Srbiju“, ocenjuje Pavić. IZVOR DIREKTAN LINK: https://rs-lat.sputniknews.com/analize/201806301116307018-migranti-evropa/ Read the full article

[brisanjapisanja]

Aktivirala su se dna. Ona velika, ona mala. Ona oceanska i ona dobro poznatih posuda. Ona na koja nikada nismo mislili i ona koja su nam uvijek bila pri ruci. Sva dna. Nadiru sa svih strana oko nas, u nama, iz nas. Dolaze, odlaze, stoje, ne miču se. Koriste svoje itakodalje. Više se ne pada, ne može niže. Neće valjda vrijeme, život, svijet biti samo dno? Hoće! Svijet koji se može turnuti ispod vrata kao da ga je na cesti pregazio valjak. Došli su, dolaze dna. Veliko dno spavanja i sna, ono dno koje se uvuklo u svako dno, dno dna na dnu s dnom. O, dno! Netko je nekome dno, svatko je svakome dno, ni sretno ni nesretno. Kako vaše dno? A mi: otišlo je spustiti sve što je iznad, sa strane, bilo što, bilo gdje, bilo kakvu protegu. Otišlo je u rječnike podložiti se svakoj riječi. Magija iza pada. Nema više prije, neće se vratiti poslije, tamo je već dno, glazba jedinoga tona. Može li se reći dno Boga, dno neba? Može i mora. Kao što treba reći dno glasa, dno tijela, dno zemlje, dno knjige, dno slike, dno tvari, dno životinje, dno ludila, dno kiše, dno pamćenja, dno ulice, dno želje, dno siromaštva, dno odlaska, dno vatre, dno psovke, dno bilo čega, dno svačega, dno ničega, dno, apsolutni tlocrt.

Činjenično, Danijel Dragojević

[pankc]

Wip Need to redraw Subaru or Nadiru

[asderat]

Doing some updates for my aliens. Read below for more! More to come.

The top half of this diagram depicts a Nexian male in a relaxed and ‘tripod’ standing position in relation to an adult human male. It also depicts typical Nexian dentition and oral/tongue appearance. Note the hard palate of the lower jaw, shearing teeth, and ‘tongue pocket.’ Below the oral diagram, a Nexian’s footprint and hand are pictured.

The bottom half of the image is a side-view of a Nexian female in relation to the same human model as above. This view clearly displays the species’ clavicular incurrent and abdominal excurrent openings used for breathing. Note the swatches on the upper left and middle of the page. These depict common Nexian eye and skin colors, respectively.

Quick Stats:

Lifespan: 50-60 yrs

Weight: 600-800 lbs (272-362 kg)

Height: 7-8.5 ft (2.13-2.59 m)

Inherent ‘magic?’: No

SUMMARY

Nexians are large, tetrapod-like sophonts once endemic to the planet Nexia. Their first contact with alien life was through a deployed Fel Autonaut during their ‘Iron Age.’

At the decision of the Fel High Command, the Autonaut was ordered to begin resource extraction despite the existence of sophonts on-planet. The resulting rapid, wholesale destruction of the planet’s biosphere left only the most fortified Nexian city-states with any survivors.

When the Autonaut’s work was done, these survivors were brought into the space-age by fleets of Fel-Trackers who surveyed the newly discovered (and now destroyed) planet.

At only 55 Earth-years after this disaster, senior Nexians still remember the carnage firsthand, while younger individuals try desperately to find a place in their galactic communities.

[radiogornjigrad]

Slađana Bukovac: Lipa pamti

Slađana Bukovac: Lipa pamti

Fotografija: Državni arhiv

Lipa pamti. Nigdje ne vidim lipe. Pola sata od Rijeke, južni vjetar hladi jednako kao bura, probija kroz tkaninu kišnog mantila, šarene šume nadiru u okućnice, nebo je mračno i prebrzo se kreće. Lijepo je, surovo je, nema nigdje nikoga, kuće su uredne i pitome, vrtovi tijesni, neobično mnogo jesenskog cvijeća, uglavnom margarete. To isto cvijeće nalazimo posvuda po…

[mentalnahigijena]

Obljetnica napada na Dubrovnik: 'Tuga majki poginulih branitelja i civila govori istinu, a mi je moramo uvijek isticati' U sklopu programa obilježavanja 30. obljetnice početka napada na Dubrovnik "Da se ne zaboravi" u petak su kod Spomen križa na gradskom groblju Boninovo i brdu Srđu položeni vijenci u počast svim poginulim hrvatskim braniteljima i civilima u Domovinskom ratu. Izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja, državni tajnik Špiro Janović istaknuo je kako su zločinci koji su 1991. godine napali Dubrovnik zaboravili da je sloboda "najljepši ures ove dubrave". "Dubrovčani to nikad nisu zaboravili i svojom su žrtvom postigli da ovaj grad i Hrvatska ne izgube svoju slobodu te da ostanemo svoji na svome. To je na ponos Dubrovčanima i na ponos njihova grada, a Vlada i Ministarstvo hrvatskih branitelja neće nikad dopustiti da se to zaboravi", rekao je Janović. Predsjednik dubrovačkog Gradskog vijeća i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Marko Potrebica rekao je kako je bitno sjetiti se svih dragovoljaca Domovinskog rata koji su se hrabro 1. listopada 1991. godine suprotstavili srpsko-crnogorskom agresoru te u mjesecima koji su slijedili obranili Dubrovnik. "Sjećamo se svih branitelja, civila i dubrovačke djece kojima je život tada prekinut. Nadam se da se to više neće ponoviti. Danas u Trebinju obilježavaju dan napada Dubrovnika na Trebinje. Krivotvorenje povijesti Srba iz istočne Hercegovine, potpomognutih idejom 'srpskog svijeta' je opasnost za budućnost", kazao je Potrebica. "Tuga majki poginulih branitelja i civila govori istinu, a mi je moramo uvijek isticati. Ne radi mržnje i sukoba, već budućnosti i buduće zajedničke suradnje", poručio je. Predsjednica županijske Udruge civilnih stradalnika Domovinskog rata Marija Lukšić izjavila je kako nakon 30 godina rane ne zacjeljuju, već su još izražajnije. "Suze same nadiru. Svaki listopad je bolan i ispunjen tužnim obljetnicama i sjećanjem na poginule branitelje i civile. Moramo odati počast njihovoj vrijednosti i ljubavi, ali i učiti mlade i ne dozvoliti da se zaboravi. Trebamo širiti ljubav, mir i plemenitost, ali i sa svim proživljenim dobro mora pobijediti zlo", istaknula je Lukšić. Program obilježavanja nastavlja se otvorenjem Međunarodne znanstvene konferencija "Dubrovački medijski dani" s temom 30 godina od napada na Dubrovnik, potom u Luci Gruž spuštanjem vijenaca u more u znak sjećanja na poginule na moru, svetom misom u Crkvi Male braće te na kraju projekcijom filma "Od toga dana" autorice Slavice Šnur. Program "Da se ne zaboravi" održava se u organizaciji Grada Dubrovnika i županijske Udruge civilnih stradalnika Domovinskog rata.

[2812019]

:)

Kada padne noć i ostanemo sami u mračnoj sobi, samo ja, moje zgaženo srce i nesuđena ljubav što mi iz duše izlazi na oči, tada nadiru sva osećanja koja su potiskivana i negirana, sve laži izlaze na videlo i postaje mi jasno da se ne mogu zavaravati da ona ne postoji, da se nikada neću promeniti i da će večito ostati taj ožiljak na srcu što me proganja i kroz javu i kroz snove.

[hodajuci-shazam]

Emotional blackmail-Rekli bi Englezi. Is that your only weapon? Pitali bi Ameri. Nemamo vremena, nadiru Kinezi. I zato popravi šminku i nasmij se kameri

Letu Štuke