#mokar

[indignantlemur]

what is your headcanon on the first agreement the andorians made with the Vulcans and what do you think it was that conflicted with the andorians interests?

Oooh, this is a good one! Also, hello! <3

So, to set the stage:

Based on inference and observation I think we can say that Andorians and Vulcans are at a similar stage, technologically speaking, during ST: ENT. Something about that makes me think that theirs isn't a case of Andorians being uplifted by Vulcans the way Humans were, but more of a parallel development sort of thing. (In fact, I'd wager Vulcans took the approach they did with Humans because of their experiences with Andorians.)

Historically speaking, Andorians had their first contact with Orions, which did not endear them to the idea of friendly aliens. In fact, that whole debacle nearly ended in a planetary invasion and the widescale enslavement of Andoria and was only thwarted at great cost. After that culture shock, Andorians approached relations with other aliens expecting everything to be either transactional or predatory, and they were largely determined to get the better half of the deal regardless of which it ended up being.

Vulcans, meanwhile, were understandably wary of a highly militant species which, to their observations, had a long history of paranoia and xenophobia and highly territorial behaviours. For my headcanons, at least, Vulcans went into their first contact with Andorians hopeful to establish friendly relations but realistically expecting Andorians to try to control the dynamic to their benefit. Thus, when the Vulcans opted to withhold certain technologies which they felt the Andorians would misuse or turn against Vulcan and its people, it only confirmed to the Andorians that the Vulcans were not only hiding something but actively planning to keep Andorians inferior to Vulcans despite what their diplomats promised.

A Territorial Compromise was established between Vulcan and Andoria when it became apparent that the two species would not be forming a firm alliance.

From there, relations fell through very quickly.

While it could have been any kind of agreement or accord that ultimately sent the whole thing tumbling down like a house of cards, I personally like to think it had something to do with the borders between Vulcan and Andorian space.

For my headcanon, because I like to tie my lore into the canon lore as much as possible, it was the establishment of the Weytahn colony that sparked the whole conflict.

While Vulcans have a different remembrance of the events that led up to the occupation of what they would call Paan Mokar, the Andorians actually did want to launch an experiment with terraforming technology on a small, out of the way planetoid to see if it was a viable approach to colonization. It's entirely possible that they chose Weytahn because it was small and relatively worthless in terms of resources, and thus not a huge loss of the project failed. True, it was close to the border they shared with Vulcans, but even the Vulcans had no interest in Weytahn and it was within Andorian space according to the Territorial Compromise. Besides, if the colony was successful, well, it would be in a prime location to guard against Vulcan incursions into Andorian space, which certainly made the location appealing - and naturally any Andorian colony needs to be defensible and able to protect itself. History had taught the Andorians to expect conflict, after all. Installing military equipment and planetary defenses was perfectly reasonable.

The Vulcans meanwhile, were determined to find a logical reason for the otherwise senseless placement of such a colony. In particular, they were mindful of the Andorians' aggressive and paranoid tendencies and through that lens they concluded that the only value the planetoid had was as a possible launch site for military operations. Its location would be ideal for covert military operations especially, given its proximity to Vulcan. Vulcan authorities requested (read: demanded) to inspect the colony, to determine that it was not in fact a military operation under the guise of colonization.

The Andorians took this request exceptionally poorly. Vulcan and Andoria had already hashed out the Territorial Compromise - it was a done deal, already bought and paid for. Vulcans had no right to go about inspecting Andorian colonies, if that was even what they actually planned to do once they had boots on the ground. The very suggestion was offensive, and it gave the impression that the Vulcans believed they had some kind of superiority over Andorians, that they could come and go as they pleased and inspect whatever they liked. Meanwhile, the more the Andorians refused, the more suspicious the Vulcans became. The more suspicious the Vulcans were, the more offended and angry the Andorians became. The angrier the Andorians were, the more certain the Vulcans were that they were right, that Weytahn was a military outpost.

Weytahn was overtaken (though that's not the word the Vulcans use) and the colonists were removed from the planetoid by force.

In the end, things were said, threats were made, and the lines of communication broke down spectacularly. What followed was roughly a century of aggression and conflict which always stopped just short of all out war, but only barely. A treaty (the Vulcan-Andorian Treaty of 2097) was made in an attempt to stall further conflicts over Weytahn/Paan Mokar, but ultimately the treaty was regarded as worth less than what it was written on by both sides by the time ST: ENT rolled around.

[osetivajb]

Iza nas su ostala zatvorena vrata tvog stana i otvoren prozor kroz koji se uvlače godišnja doba. Zima koja te tera da me tražiš na drugoj strani kreveta. Proleće zbog kojeg ti soba miriše na moj smeh. Leto koje nema kraj, baš kao ni moja lutanja o kojima, krijući od mene, razmišljaš. Jesen koja bi me ponovo mogla dovesti na tvoj prag. Iza nas su ostale moje usne otisnute na šolji za kafu. Nekoliko čestica parfema u vazduhu i mokar peškir za pranje u korpi za veš. Moje neiskreno ignorisanje tebe i tvoje hladnokrvno nemarenje za mene. Dvoje onih koji se lažu da su prijatelji koji mogu da pričaju o svemu. Nijedna tvoja poruka i milion i jedna moja obrisana pre nego što je tebi poslata. Poneko javljanje i nakon njega kajanje. Nijedan slučajan susret. Izbegavanje kafića i ulica u kojima mogu sresti tebe. Pesme, knjige, filmovi i serije zbog kojih prezirem onog ko je izmislio reč uspomene. Moje emocije ostavljene sa strane da ponovo čekaju tebe i tvoje, potrošene na neke nove žene. Iza nas sam ti ostavila tragove prosute po putu, ako jednom poželiš da me pronađeš. Iza nas ostao je kukavičluk da te bodri u odluci da mi se ne vratiš. Iza nas ostale su ugušene želje, moje zbog tebe i tvoje zbog tebe. Ostali su tragovi da nas podsete kako je bilo i kako je moglo da nam bude(lepo).

[horsesarecreatures]

Mokar (Wadi Nur x Marabia) - 2010 Polish Arabian

[pluralzalpha]

Galactic Gazetteer: Weytahn

AKA: Paan Mokar

Class: D

Quadrant: Beta

Location: Vulcan/Andorian border

Affiliation: Andorian Empire (2052-2097, 2152-2161), Vulcan (2097-2152), UFP (2161 onwards)

Inhabitants: Andorians, Vulcans

Appearance: ENT "Cease Fire" (2003)

Fun fact: approx. size of Earth's Moon

Another fun fact: terraformed and colonised by Andoria, annexed by Vulcan, ceded back to Andoria.

Fun fact 3: likened by T'Pol to the Klingons settling a base on Pluto.

[ladiscribus]

Foz do Iguacu - Brazilska strana raja

Dolazim na aerodrom Foz do Iguacu u poslijepodnevnim satima. Ipak uzimam Uber jer ne mogu naći nikakvu informaciju o javnom prijevozu koji bi me svakako koštao jeftinije. Počaskao sam po putu s taxistom, malo toga razumio, a više klimao glavom, no barem sam teme ipak uspio pohvatati. Još uvijek aktualna tema je poraz Brazila od moje Hrvatske u četvrtfinalu svjetskog nogometnog prvenstva, život i cijene u Foz do Iguacu, zarada i primanja taxista i tako malo po malo stigli smo do hotela koji nije baš u centru, no nije ni tako daleko, možda 2.5 km. Poprilično gladan, odem na jedan hamburger u prvu ulicu iza ćoška koji nije ni loš uz zalijevanje pivom Brahma. Dok sam tako gutao hamburger gladan kao pas, skužio sam da ispod stola leži jedan pravi pas, ali očigledno ne tako gladan kao ja. Ovaj umorni brazilski đukac spavao je pravedničkim snom ispod stola, nije ga čak ni probudio hamburger s friško pečenim mesom i prepečenim špekom.

Nakon prikupljenih informacija o Nacionalnom parku Iguacu, sutradan prijepodne krećem prema njemu. Nacionalnim parkom proglašen je još davne 1939., a na listi UNESCO-ve svjetske baštine našao se 1986. Park se zapravo proteže kroz dvije države Brazil i Argentinu. Argentinska strana u planu je tek za 4 dana. Za svaku stranu morate kupiti posebnu kartu i ne postoji neki paket koji bi uključivao jedinstvenu ulaznicu za obje strane. Jedino što možete kupiti je paket aranžman u nekoj agenciji koji onda uključuje prijevoz do argentinske strane i nazad, ali to sve znatno poskupljuje stvari. U svakom slučaju jeftinije ćete proći ovako, svaku stranu posebno i definitivno ne u istom danu obje.

Rijeka Iguacu tvori predivne vodopade Cataratas kojima možete prići poprilično blizu s ove brazilske strane. Neki dosežu visinu i do 80 m. Mogu se vidjeti brojne kaskade i brzaci široki gotovo 3 km. Tu se nalaze ostaci atlantske šume i dom su bezbrojnih biljnih i životinjskih vrsta, od kojih imamo puno endemskih biljnih vrsta i rijetke životinjske vrste kao što su jaguar, ocelot, puma, orao harpija, vidra itd.

Na samom kraju turističke staze može se doći skroz blizu vodopada no morate imati prozirnu zaštitnu vrećicu za mobitel jer ćete ga u protivnom skroz smočiti kao što ćete biti i vi kompletno mokri. No definitivno se isplati ostati mokar jer ionako ćete se brzo posušiti na preko 30 stupnjeva celzijusa i žarkom suncu. Taj doživljaj doći toliko blizu vodopada je jedinstven, sitne kapljice rose vam lice velikom brzinom, kosu, ruke, cijelo tijelo. Fontana osvježenja na ovim velikim vrućinama tako snažna da poželite da traje vječno. Potpuno mokar, dolazim da zadnje točke turističkog obilaska i vraćam se autobusom nacionalnog parka do izlaza.

Kratka pauza za nadoknadu tekućine i nastavljam dalje do Parque das Aves (Park ptica) koji se nalazi vrlo blizu. Tu po putu upoznajem curu Argentinku, simpatičnog lica i velike stražnjice koja isto kao i ja traži ulaz u park ptica te se želi priključiti meni kako bismo zajedno razgledali park. Tko sam ja da branim dobrim ljudima svoje cijenjeno društvo? A i ljepše je u dvoje. Parque das Aves je jedina institucija na svijetu koja je usmjerena na očuvanje ptica atlantske prašume koja se također polako sve više smanjuje. Te ptice su posebne, raznobojne i definitivno jedinstvene. U nekim dijelovima parka možete doći u ograđene kaveze i biti zajedno s njima, promatrati ih kako slobodno i bezbrižno lete unutar tog prostora. Park ptica nije tipičan zoološki vrt, nego je park u kojem stvarno možete doživjeti sinergiju s tim divnim letećim stvorenjima.

Sljedeći dan uputio sam se u turistički obilazak hidroelektrane Itaipu. Ona se nalazi na rijeci Paraná, jednim dijelom u Brazilu, a drugim dijelom u Paragvaju. Ova ogromna hidroelektrana je po proizvodnji električne energije najveća na svijetu. Gradila se punih 13 godina, od 1971. do 1984., a za njezinu izgradnju potrošena je količina betona koja bi bila dovoljna za izgradnju čak 210 stadiona Maracanã u Riju de Janeirou i čelika dovoljno za 380 Eiffelovih tornjeva u Parizu. Trošak izgradnje bio je nevjerojatnih 19.6 milijardi dolara i spada po nekim statistikama kao 5. najskuplja građevina na svijetu. Riječ Itaipu potječe od naroda Guarani koji je živio ovdje prije kolonizatora i znači raspjevana stijena. Ima smisao u tome da su vodopadi Guaira koji su prilikom izgradnje hidroelektrane potopljeni s umjetnim jezerom, nekada proizvodili snažnu buku. S uništenjem tih vodopada brazilska vlada likvidirala je Nacionalni park Guaira koji je prije postojao ovdje. Također je premješteno oko 10 000 obitelji koje su živjele na ovom području. Svako zlo za neko dobro. A koliko je to novonastalo dobro napravilo zla, vrijeme će pokazati. U stvari, već ga je dobrim dijelom i pokazalo, prvenstveno u uništenju i izumiranju biljnih i životinjskih vrsta. Ono po čemu ću definitivno pamtiti ovu turu je apokaliptično nevrijeme koje je kulminiralo na samom kraju ture, na zadnjoj točki za fotografiranje i kupnju suvenira. Počelo je puhati kao da je sudnji dan još dok smo bili u turističkom autobusu otvorenog tipa sa stranicama od prozirne cerade, a vodič je davao zadnje upute te se zahvaljivao putnicima. On kao da je bio u nekom drugom svijetu i dok je pričao u mikrofon, nije se obazirao na kaos koji je nastao zbog orkanskog vjetra i kiše. Kada smo napokon došli do te zadnje točke ni tu se nismo uspjeli potpuno sakriti od kiše. Stolci i suncobrani letjeli su po svuda, žene su vrištale kao da će se sve srušiti na nas, a pravog zaklona nije bilo. Bilo je to stvarno jedno vrlo neugodno iskustvo. Srećom, ipak se sve to dogodilo još dok smo bili na čvrstom tlu. Neću ni zamišljati kako bi bilo da se dogodilo 10 minuta ranije dok smo autobusom prolazili uskom cestom po visokoj brani dugoj oko 7 km.

Sutradan sam otišao pogledati još jednu znamenitost, a to je Marco das Tres Fronteiras ili Točka triju granica; Brazila, Argentine i Paragvaja. Zapravo tu se spajaju rijeke Iguazu i Paraná. Svaka država ima svoj grad na svojoj strani, Brazil ima Foz do Iguacu, Argentina ima Puerto Iguazu, a Paragvaj ima Ciudad Del Este, a i svaka od njih ima također svoju točku odakle se vide sve tri države i na svakoj je napravljen uređeni vidikovac. Ova turistička znamenitost vrlo je posjećena i plaća se ulaznica za posjet. Ja sam vidio samo ovu brazilsku stranu. U sumrak je posebno lijepo kada se boje neba prelijevaju preko obje rijeke, a tada počinje zabavno-plesna predstava u kojoj se obilježavaju kultura, običaji i ples svih triju država. Plesna skupina odradila je show za 10, no morali su napraviti jednosatnu pauzu zbog obilnog pljuska koji se spustio usred predstave, no vrijedilo je čekati nastavak i uživati u performansima plesova samba, tango ,forro, frevo i ostalih.

Za kraj, u povratku kroz grad počastio sam se s 2 x 1 l piva Brahma u jednom od mojih omiljenih tipova birtija, pé sujo, ili zmazana noga. Tu je uvijek zanimljivo i poučno, a prije svega jeftino.

[cattospots]

Cerna, Cerita bareng Nana! ★

jingle

“FM Seratus Tiga Empat, Nol… Unrules Radio, tempat cerita selalu asik! Dengarin Cerna, Cerita Bareng Nana, Obrolan seru, bikin hari makin ceria! Yuk dengerin Cerna, di Unrules Radio, FM Seratus Tiga Empat, Nol!”

DJ Nana

“Hai temen temen cerna, apa kabar nih kalian hari ini? gue harap sih semoga kalian baik selalu yaa, atau jangan jangan ada yang lagi galau nih karena keinget seseorang dari masa lalu? Kalau iya pas banget sih sama topik yang bakalan gue bawain hari ini, gue bakalan ngajak kalian jalan jalan ke masa lalu nostalgia sama lagu-lagu lama dan film atau series lama yang wajib kalian tonton pokoknya! tapi sebelum itu jangan lupa follow akun official Unrules Radio di @TheUNRLS dan @Unruies pake i yaa, kalian juga boleh request request lagu ke dm official kita lho”

“Nah sebelum lanjut ke topik nostalgia tadi, kita dengerin lagu dulu yang direkomendasiin sama user @younghoou, ini dia I Don't Want to Miss a Thing dari Aerosmith!”

“Waaah, abis dengerin lagunya aerosmith rasanya kaya balik lagi ke jaman dulu ngga sih? jadi kangen deh gue masa masa itu. Anyway guys, kaya yang udah gue bilang tadi, hari ini gue mau ngasih rekomendasi film lama yang wajib banget kalian tonton, yang pertama ada film The Lord Of The Rings, film ini terbagi jadi 3 bagian yang menurut gue cukup complicated tapi seru banget buat di ditonton, film ini tuh menceritakan tentang hobbit yang gak sengaja nemuin cincin ajaib yang bisa ngehancurin sekaligus nguasain dunia, dan nantinya hobbit ini ditemani sama temen temennya buat musnahin cincin tersebut, tapi gak sesimpul itu karena mereka bakalan ngelewatin berbagai tantangan, seru banget gak sih kedengerannya? wajib banget kalian masukin ke list tontonan kalian biar kalian gausah kepikiran lagi sama mantan mantan kalian.”

“Sebelum lanjut ke rekomendasi film berikutnya, gue mau muterin lagu dulu nih dari user @jaemain, langsung aja kita dengerin You Give Love a Bad Name dari Bon Jovi!”

“Itu dia You Give Love a Bad Name dari Bon Jovi, gimana nih temen temen Cerna udah makin nostalgia belum? semoga kalian nostalgia nya hal hal yang baik aja ya jangan malah keinget mantan!”

“Oke masuk ke film kedua, gue mau ngerekomendasiin film dari Indonesia yang mungkin kalian udah familiar tapi belum kalian tonton sampai sekarang, judulnya Ada Apa Dengan Cinta, alias AADC, yang mainnya Nicholas Saputra sama Dian Sastro. AADC ini nyeritain tentang kisah cinta remaja yang penuh dengan konflik emosi antara Cinta, seorang gadis populer di sekolahnya, dan Rangga, cowok introvert yang penuh misteri. Di tengah perbedaan kepribadian dan latar belakang, mereka berusaha memahami satu sama lain.

Film ini nggak cuma soal cinta-cintaan aja, tapi juga memperlihatkan bagaimana hubungan persahabatan, rasa percaya diri, dan pencarian jati diri bisa bentrok di masa remaja. AADC juga bisa dibilang salah satu film yang membangkitkan kembali perfilman Indonesia di awal 2000-an. Dengan soundtrack yang ikonik dan dialog-dialog yang ngena, film ini berhasil jadi fenomena di masanya. Kalau kalian suka cerita yang bisa bikin baper dan penuh nuansa nostalgia, Ada Apa Dengan Cintawajib masuk ke dalam list tontonan kalian deh pokoknya."

“Nah itu dia rekomendasi film dari gue yang bisa bikin kalian nostalgia tanpa galau inget mantan! Mosok kita kalau inget masa lalu ingetnya cuma mantan? jangan ya dek ya! Oke ini saatnya kita balik lagi ke masa kini karena sayangnya gue udah harus pamit undur suara, thank you karena udah dengerin Cerna hari ini, sebelum pamit undur suara ada rekomendasi lagu yang datang dari user @mokar, ini bisa dibilang lagu kebangsaan kita semua pas kecil sih, Kamu dari Coboy Junior! Gue Nana, Pamit undur suara! See you!”

[linguistlist-blog]

TOC: Journal of Second Language Pronunciation Vol. 10, No. 1 (2024)

2024. iii, 141 pp. Table of Contents INTRODUCTION Measuring language use for pronunciation research Zoë Zawadzki & John Levis pp. 1–9 ARTICLES Assessing pronunciation using dictation tools: The use of Google Voice Typing to score a pronunciation placement test Carol Johnson, Walcir Cardoso, Beau Zuercher, Kathleen Brannen & Suzanne Springer pp. 10–34 Effects of listeners’ dialectal variation on comprehensibility and accentedness judgements of second language speech Payam Ghaffarvand-Mokar http://dlvr.it/T9s05g

[landsofaruin]

Vespere, Centurion of Mokar

Vespera, once known as Lady Vesira of the Patrona family, was a renowned dragon rider and a figure of inspiration. She hailed from a noble lineage in a realm where dragons and their riders were held in high esteem. Her dragon, Sibilus, was a sleek, silver dragon, admired for its lightning speed.

Vespere was not just a skilled rider; she was also a diplomat and a scholar. Her studies focused on ancient lore and the mysteries of the mind. She believed in using knowledge to bridge gaps between conflicting factions, and her skills in diplomacy were as legendary as her prowess in the skies.

Her life took a turn during the initial conflict when the dark cults were first sprouting. Despite her efforts at diplomacy among the many petty noble families, war tore through the realm, leading to massive destruction and loss of life. In her quest to find a solution, Vespere stumbled upon the forbidden texts of the Cult that spoke of the dark gods. Initially, her intention was to understand the enemy to defeat them, but slowly, the insidious words began to warp her perspective. Her transformation began subtly. Vespere's noble intentions were gradually replaced by a growing obsession with power and control. The dark gods promised her the ability to end all conflicts by dominating the wills of others. She began to view free will as the cause of all suffering and war.

Sibilus, her dragon, transformed alongside her. The once-noble creature became a terrifying being of illusions and psychic torment, a reflection of Vespere's twisted psyche.

As Vespere, she now believes that peace can only be achieved through subjugation. Her abilities to create complex illusions and manipulate perceptions have been amplified, turning her into a feared enforcer of the dark gods' will.

She no longer seeks to bridge gaps through understanding; instead, she aims to control minds, believing that only through absolute control can true order be established. Her transformation from a revered diplomat to a feared mind corruptor is a tale whispered in both awe and horror.

[shesadhernamewascinderella]

Kišilo je tog dana nad krovovima grada. Lilo je ispod oblaka, ispod koraka što vode u bezdan, ispod čežnji plavog neba zamućenog olovnom težinom prolaznosti.

Režem bol i lijepim komadiće neizvjesnosti u vrijeme koje ne traga za svojim smislom.

Kišilo je iznad mjeseca besane noći, kao na platnu crno bijelih filmova. Iznad svega znanog o življenju. Iznad samoće.

Ne volim duge kiše, ni kada mokar od sjećanja ušetam u snove, bos, po hladnim pločnicima besmisla, umotan u plašt htjenja, u čežnju, u grijeh.

Koliko jači od sjećanja mogu biti dok ispisujem slova znanog imena u kori drveta, onog ispod kog smo zakopali saznanje o istini.

Kišilo je tog dana, a znaš da ne volim kišu. Ni noć usamljenih čežnji, ni ljude u mraku, u magli rasutoj naokolo bez smisla.

Samo je kišilo. Dugo.

-Milan Popović

[artgenius]

Trenutak vremena

Tisa se u proleće izlije i napuni vodom mrtvaje koje su nakon povlačenja u koritio odeljene pojasom šume. Mirna površina vode naglašava mir dok patke upotpunjuju prizor ididličnog popodneva. Kad sunce utoli svoju luč, pred veče, predstoji veličanstveni kreketavi žablji koncert koji se otegne dugo u noć. Danas je na ovom mestu parkiralište i nekoliko novih kuća koje su zaklonile pogled na gradsku kuću.

Kao dete bio sam privučen lepotom ovog prostora i često se tu igrao. Na ovom sam mestu pre nekoliko decenija, u zimu, propao kroz led i izvukao živu glavu. Radoznalo dete, koje živi još u meni, pamti februar sedamdeset osme. Sretan što sam ostao živ, sedoh na klupu da malo odmorim, naivno skinuvši mokar kaputić u nadi da će se donekle prosušiti, razmišljajući kako ću majci na oči.

[radiogornjigrad]

Marijana Bevanda: TUSPAS MENE!

fotografija ognjen karabegović I. Još samo rijetko razmišljam o Sandi. Damir mi tu i tamo zabljesne pred očima, najčešće kad vidim kakav oglas za prodaju nekretnina, ali ga brzo odagnam kao prisilnu misao kojoj ne dopuštam da se dalje razvija. Samo kratko zatresem glavom da ga maknem kao prašinu s mozga i pustim da se rasprši u bezobličje. Sandu ponekad sanjam, tražim je mokar, zadihan, znojnih…

[erikson-greta]

Petit lexique de français...

Aussi bien dans un sens Franco Yougoslave

Que dans l'autre Yougo Français ....

C'est trop bien on a eu cette dernière décennie des femmes venant d'un peu partout l'Europe pour s'asseoir...

na stolicom kud nama... Imaju desnica za pobednici u governa od nashim presednici ...

Pitanje je gde su zgodne zhene da bi fircali snemja imao sam razgovor pré da pokazhem shta mije Dom utchio'.

Bpahje...

Velikog znanje ... Pustite jednu frantsuzitsu...

Da dodje ovde da mi kazhe shta li radi rekla da radila za novosti papirom u latinski crnom goru produzetchije... OK... Fala mozhe te da gu vrati te novom tamo.. lep DOM i lepi gradovi...falah puno !

Vesh : habit

Pipenje : toucher

Slast : le goût

Miris : les senteurs le

Videnje : observer

Slushenje : écouter

Mokar : mouiller

Maramitsa = maramica mouchoirs en tissu....

Otshistenje : nettoyer

Glagol : verbe

Retch " mot " ou glass la voie la tonalité

Parole ' dajte mi odretshenje " donner moi votre parole OK

Ou vôtre accord..

Razumenje : compréhension

Odlutchenje : analyse.../ Résultats

Shta ste vi odlutchili ? Qu'est ce que vous avez trouvé.....

3.500.000.000€ a récupérer d'alpine Renault en temps et en heure après une longue décennie de GP.F1... les milliards doivent partir pour la patrie a cela s'ajoute la demande du représentant légal de ses sous pour en produire d'avantage et d'en profiter un peu ... Qlq 100taine de millions juste ce qu'il faut pour obtenir un. Nouveau statut OK ?

Et 3.000.000.000€ pour construire un nouveau Dallas a nish dans le centre bas de la Serbie OK

Bien entendu on n'a jamais communiquer ensemble..

[cgvijesti]

Slovenci ne odustaju od bicikla ni po snijegu

 foto: Anadolija Veliki dio Slovenije zahvatile su obilne snježne padavine, koje su dovele do problema u saobraćaju. To nije spriječilo Slovence da ipak koriste biciklo kao prevozno sredstvo. Dok ekipe na terenu rade na čišćenju snijega s cesta, građani na biciklima obavljaju svakodnevne obaveze. Snijeg je mokar što je dovelo do lomljenja grana drveća i problema u snabdijevanju električnom…

[sirokobelo]

Ako moras da biras reci onda si izabrao pogresne ljude..

#frajer #kisa #rain #mokar do gole koze #zgodan jako#zgodan #jebac #trbusnjaci #stomak #6pack #chuva #lapluie #lluvia #dobar dan #stallion #good body #body

[dumbraveanu]

LAROQUEBROU 2019: Nirek MOKAR et les danseurs du Festival, vendredi 09 ...