#modernizacija

[zoranphoto]

Beč ulaže 3,3 milijarde eura u modernizaciju bolnica

Do 2040. modernizirat će se bečka klinika Ottakring u sklopu velikog investicijskog programa. Trenutačno teku radovi na gradilištu u 16. gradskom okrugu na kojem će do 2026. nastati moderna i ekološki prihvatljiva nova upravna zgrada bolnice s 220 uredskih mjesta, a na mjestu sadašnjih 80 paviljona do 2040. izgradit će se još tri zgrade s kliničkim zavodima i odjelima. Klinika sa suvremenim radnim mjestima U klinici Ottakring prošle je godine gotovo 30.000 pacijenata stacionarno liječeno. No radovi na modernizaciji neće utjecati na pružanje zdravstvenih usluga koje će pacijentima biti i dalje dostupne 24 sata na dan. Modernizacijom klinike zgrada će moći ići ukorak s budućim izazovima. Bit će to klinika s udobnim jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama. Oko 3.200 zaposlenika klinike očekuju najsuvremenija radna mjesta gdje će svoj potencijal moći razviti u potpunosti. Nova upravna zgrada prilagođena klimatskim promjenama Upravna zgrada niknut će na površini od 4.150 metara kvadratnih. Novogradnja će uz uredska mjesta na raspolaganju imati i prostorije za različita događanja te garažni prostor na devet etaža. Geotermalna energija opskrbljivat će zgradu toplinom, a uredi i prostori za događanja ljeti će se moći i hladiti na klimatski prihvatljiv način. Osim što upravnu zgradu čine ugodnim prostorom za rad i liječenje, ozelenjena fasada i krov pridonose zaštiti okoliša. Terapeutski učinak arhitekture i prirode Na području klinike pred samim je završetkom drvena građevina u koju će se krajem godine useliti psihijatrijski odjel klinike Penzing. Objekt sa 60 kreveta, ambulantom, dnevnom bolnicom i sobama za terapiju izgrađen je u samo četiri mjeseca i to isključivo od domaćeg drva. Zgrada se ističe skladnim spojem arhitekture i prirode, a mnogo dnevnog svjetla, pogled na zelenilo, terapijski vrt i veliki, svijetli prostori imaju terapeutski učinak na pacijente. www.viennaoffices.hr Read the full article

[adriaticpulse]

Milijarde za proširenje linije U5: Koliko košta jedan kilometar?

Gradnja novih dionica podzemne željeznice uvijek izaziva veliko zanimanje javnosti, a proširenje linije U5 u Münchenu nije iznimka. Ovaj veliki infrastrukturni projekt uključuje ne samo produženje postojeće trase, već i izgradnju novih stanica koje će značajno poboljšati povezanost unutar grada. No, s ovim poboljšanjem dolaze i ogromni troškovi – koliko zapravo košta izgradnja jednog kilometra…

[trijumf-doo]

✨ Otkrijte uslugu adaptacije s 'Adaptacije Trijumf' – Vaš put do doma iz snova! ✨ U 'Adaptacije Trijumf' razumijemo koliko je vaš dom važan. Zato smo ovdje da vam pomognemo transformirati vaš prostor i ostvariti vaš san o savršenom domu. Bilo da se radi o kompletnoj renovaciji kupatila, modernizaciji kuhinje ili preuređenju cijelog stana, naš stručni tim je posvećen stvaranju prostora koji odražava vaš jedinstveni stil i potrebe. Zašto odabrati nas? Personalizirani pristup: Svaki projekt za nas je jedinstven. Radimo s vama, slušamo vaše ideje i želje, kako bismo zajedno ostvarili vaš viziju. Kvaliteta bez kompromisa: Koristimo samo najbolje materijale i najnovije tehnike kako bismo osigurali da vaša adaptacija traje godinama. Transparentnost: Jasno komuniciramo tijekom cijelog procesa, osiguravajući da ste uvijek informirani o napretku vašeg projekta. Posebna ponuda samo za vas: Besplatna procjena vašeg projekta adaptacije 10% popusta na sve adaptacijske radove zakazane ovog mjeseca Neka 'Adaptacije Trijumf' bude vaš partner u stvaranju doma koji ne samo da izgleda izvanredno, već je i funkcionalan i udoban. 📞 095 3884270 Kontaktirajte nas danas i saznajte kako možemo pomoći da vaš prostor postane ono o čemu ste oduvijek sanjali.

[hrvats]

Dres kao identitet: Utjecaj RC objektiva na obožavatelje i zajednicu

1. Uvod

Dres RC Lensa, poznat po svojim karakterističnim bojama crvene i žute, predstavlja mnogo više od samog sportske opreme. On je simbol identiteta kluba, njegovih navijača i lokalne zajednice. Ovaj članak istražuje ne samo estetske aspekte dresa, već i njegovu duboku povezanost sa istorijom, kulturom i emocijama koje ga prate. Kroz analizu dizajna, evolucije i uticaja na navijače, otkrićemo kako dres RC Lensa služi kao važan element u stvaranju zajedništva i ponosa među njegovim pristalicama. Od njegovih korena do budućnosti, dres nosi priču koja prevazilazi granice fudbalskog terena.

2. Istorija dresa

Dres RC Lensa ima bogatu i raznovrsnu istoriju koja se proteže više od jednog veka. Klub je osnovan 1906. godine, a tokom godina dres je pretrpeo brojne promene, reflektujući kako sportske trendove, tako i društvene okolnosti. U ranijim decenijama, dresovi su se često proizvodili od grubih materijala, dok je modernizacija donela inovacije u dizajnu i tehnologiji.

Tokom 1970-ih i 1980-ih, dres je postao prepoznatljiv po svojim živopisnim bojama i jedinstvenim uzorcima, što je doprinelo stvaranju snažnog identiteta kluba. Važne tačke u istoriji dresa uključuju uspehe u domaćim i međunarodnim takmičenjima, kada je dres simbolizovao ponos i borbu ekipe. U poslednjim godinama, klub je nastavio tradiciju inovacije, usvajajući moderne tehnologije koje poboljšavaju udobnost i performanse, dok istovremeno čuva svoj karakterističan stil. Ova evolucija dresa svedoči o duhu RC Lensa i njegovoj posvećenosti tradiciji, dok se istovremeno prilagođava savremenim potrebama.

3. Dizajn i estetika

Dizajn dresa RC Lensa odražava jedinstvenu estetiku koja ga izdvaja u svetu fudbalskih uniformi. Osnovne boje, crvena i žuta, simbolizuju strast i energiju, dok su često kombinovane sa različitim uzorcima koji dodaju dinamičnost. Svaki novi dizajn dresa nastoji da osveži tradiciju, često uključujući moderne elemente kao što su geometrijski oblici ili minimalistički detalji.

Materijali korišćeni za izradu dresa su takođe značajni; napredne tkanine omogućavaju bolju ventilaciju i udobnost, što je ključno za performanse igrača. Estetika dresa ne samo da privlači pažnju na terenu, već i podstiče navijače da ga ponosno nose van stadiona. Svaki detalj, od logotipa kluba do sponzora, pažljivo je osmišljen kako bi se stvorila koherentna vizija koja odražava identitet RC Lensa, čineći ga prepoznatljivim ne samo u Francuskoj, već i širom sveta. Ovaj spoj tradicionalnog i modernog čini dres ne samo sportskim, već i modnim objektom koji nosi priču o klubu i njegovim vrednostima.

4. Simbolika i identitet

RC Lensa dres ne predstavlja samo uniformu na terenu; on je snažan simbol identiteta kluba i njegovih navijača. Boje dresa, crvena i žuta, odražavaju strast i energiju koje navijači unose u svaku utakmicu, stvarajući emocionalnu povezanost koja nadilazi sport. Ove boje su postale sinonim za klub i njegovu bogatu istoriju, podsećajući sve na zajedništvo i tradiciju.

Pored boja, različiti elementi dizajna dresa, kao što su grb kluba i sponzorske oznake, dodatno jačaju ovu povezanost. Grb, sa svojim simbolima, predstavlja vrednosti i borbene duh Lensa, dok sponzorske oznake ukazuju na podršku lokalnim i nacionalnim kompanijama, čime se dodatno osnažuje veza s zajednicom.

Nogometni dresovi se često nosi s ponosom ne samo na stadionu, već i na ulicama, u kafićima i na različitim događajima, čime se stvara osećaj zajedništva među navijačima. Kroz njega, navijači izražavaju svoj identitet, pripadnost i podršku klubu, što dodatno doprinosi formiranju snažne i prepoznatljive fudbalske kulture. Dres RC Lensa, stoga, postaje simbol ne samo sportskih uspeha, već i kolektivnog identiteta, koji se prenosi s generacije na generaciju.

5. Uticaj na navijače i zajednicu

Dres RC Lensa ima dubok uticaj na navijače i širu zajednicu, služeći kao simbol zajedništva i ponosa. Kada navijači obuku dres, oni ne samo da pokazuju podršku klubu, već i izražavaju svoju pripadnost lokalnoj zajednici. Ovaj dres postaje svojevrsni amulet, koji povezuje ljude iz različitih slojeva društva kroz zajedničku strast prema fudbalu.

Tijekom utakmica, dres stvara energiju na stadionu, gde navijači zajedno bodre svoju ekipu. Ova kolektivna euforija jača veze među ljudima i jača identitet zajednice. Osim na terenu, dres se nosi i na različitim manifestacijama, priredbama i okupljanjima, čime se dodatno promovira lokalna kultura i tradicija.

Klub takođe aktivno učestvuje u lokalnim inicijativama, organizujući događaje i projekte koji uključuju zajednicu. Ove aktivnosti doprinose jačanju veze između kluba i navijača, čineći dres simbolom ne samo sportskog uspeha, već i društvene odgovornosti. Na taj način, RC Lens i njegov dres postaju integralni deo identiteta i svakodnevnog života navijača, stvarajući trajne uspomene i vezanost koja se prenosi s generacije na generaciju.

6. Budućnost i inovacije

Budućnost dresa RC Lensa izgleda svetlo, s naglaskom na inovacije koje će oblikovati kako izgledaju sportski dresovi. S razvojem tehnologije, očekuje se da će se materijali koji se koriste za izradu dresa nastaviti unapređivati, nudeći veću udobnost, izdržljivost i održivost. Pametne tkanine koje reguliraju temperaturu i vlažnost mogle bi postati standard, omogućavajući igračima optimalne performanse na terenu.

Takođe, dizajn dresa može postati još interaktivniji, s mogućnošću integracije digitalnih elemenata, kao što su QR kodovi ili AR sadržaji, koji navijačima omogućuju pristup ekskluzivnim informacijama ili iskustvima. Ove inovacije mogu dodatno osnažiti vezu između kluba i navijača, pružajući jedinstvene načine za praćenje i interakciju.

Pored tehnologije, postoji i sve veći fokus na održivost u sportskoj industriji. RC Lens može istražiti ekološki prihvatljive materijale i prakse u proizvodnji dresa, što bi dodatno poboljšalo njegovu reputaciju i privuklo svesne potrošače.

U konačnici, budućnost dresa RC Lensa neće se temeljiti samo na estetskim ili tehnološkim aspektima, već i na njegovoj sposobnosti da poveže zajednicu, očuvajući istovremeno bogatu tradiciju kluba. Kroz inovacije, dres će i dalje ostati simbol identiteta, ponosa i strasti, nastavljajući da inspiriše generacije navijača.

7. Zaključak

Dres RC Lensa predstavlja mnogo više od obične sportske uniforme; on je simbol zajedništva, tradicije i identiteta koji povezuje klub s njegovim navijačima i lokalnom zajednicom. Kroz bogatu istoriju, jedinstven dizajn i estetske karakteristike, dres se razvio u prepoznatljiv znak ponosa i strasti za sve one koji ga nose. Njegova sposobnost da inspiriše i ujedini ljude iz različitih slojeva društva čini ga ključnim elementom fudbalske kulture.

Kako se klub kreće ka budućnosti, očekuje se da će inovacije u tehnologiji i održivosti oblikovati dres na nove načine, čime će se očuvati njegovo mesto u srcima navijača. U tom smislu, RC Lens i njegov dres ostaju simbol ne samo sportskih ambicija, već i kolektivnog identiteta koji se prenosi s generacije na generaciju.

S obzirom na sve to, jasno je da dres RC Lensa nije samo komad odeće, već snažna priča o zajedništvu, ponosu i tradiciji koja će nastaviti da se razvija i inspiriše u godinama koje dolaze.

[bukimevieningi]

Kvailių džiaugsmas - dirbtinis intelektas - jau duoda vaisių

Kiekvieną dieną girdime ir matome pranešimus, kaip kvailos politikų galvos mekena žodžius “dirbtinis intelektas” ir tai pristato kaip absoliutų žmonijos išrastą gėrį. Modernizacija, skaitmenizacija ir dirbtinis intelektas yra gerai tiems, kas tuos procesus valdo, o paprastai banduomenei tai – vartai į “skerdyklą”. Banduomenė visiškai neužsiduoda sau elementaraus klausimo: kur ji dėsis, kai už…

[smorko5]

Kako je propala fabrika "Ivo Lola Ribar" u Železniku!

(preuzeto sa Interneta)

Ja sam odrastao pored te čuvene Lole, okružen ljudima koji su praktično svi tamo radili. U Železniku, u kome je praktično svako imao nekoga ko je radio u Loli, a često su i po dve, tri generacije radile tamo. Ah, rekoh "radio u Loli"? Pa sad, to je malo nategnuto. To "radio". "Dolazio na posao" je nešto tačnije

U Loli je (na njenom "vrhuncu"), krajem 70tih, početkom 80tih bilo oko 5000-6000 zaposlenih (zavisno šta se sve računalo u "Lola" fabrike). Međutim, "pravih" radnih mesta je, zapravo, bilo mnogo manje. U naručenoj studiji "Sistematizacija radnih mesta u pogonima fabrike Ivo Lola Ribar u Železniku" iz 1978. godine se pominje cifra od maksimalno 2000-2500 "realnih" radnih mesta, a treba uzeti u obzir da su i autori ove studije pripadali istom sistemu, pa su i tih dve, dve i po hiljade zapravo "okićeni". A i sama Studija je nekako "nestala", nije je više nigde bilo, bila je, blago rečeno, "neugodna". Moj ćale ima još uvek jedan primerak, sačuvao za uspomenu U hodnicima upravne zgrade se moglo čuti da je realni broj radnih mesta u Loli zapravo oko 1500-1800, i to sa sve zastarelom tehnikom koja je bila na raspologanju.

Zastarela tehnika? Tjah, Lola je pre imala prepotopsku tehniku, posle 2. Svetskog Rata dovučenu što od nacionalizovanih fabrika negde drugde, što dobijeno/dovučeno od Nemaca, valjda kao ratna reparacija. Lola je negde do kraja 60tih godina, možda najkasnije početkom 70tih godina nešto i modernizovala, naručivala čak vrlo pristojnu tehniku (mašine, alate, opremu), pogotovo u poređenju sa drugima u bivšoj Jugoslaviji. Ali, od početka 70tih godina je investiranje prestalo (zvanično: "potpuno iskorišćavanje već postojećih resursa", a zapravo nije bilo para, problemi sa kreditima, itd). Tada započeta modernizacija nikada nije završena, pa je par pogona imalo relativno nove mašine (a nešto mašina je i sama Lola pravila, u pogonima Lola Alatne Mašine), a ostatak je imao opremu koja je često bila iz 1920tih i 1930tih godina (!). U to vreme je krenula i eksplozija zapošljavanja u Loli - kao što je bilo uobičajeno, preko veze, ali opet, svako u Železniku je imao neku vezu u Loli, pošto su praktično svi ostali već tamo radili

Onda je počelo da upada u oči da se broj radnika povećava, a "količina rada" za te radnike (čitaj: količina naručenih mašina, opreme i sl.) ostaje ista, ili se i smanjuje. Inače, ovo "smanjuje se broj porudžbina" je bio teški tabu u Loli, to nije smelo javno da se kaže, ni dole u pogonima, a tek u Upravi ili na sastancima SK, mogao je posao da se izgubi zbog toga. Tek, zapošljavanjem praktično "celog" Železnika je kupljen socijalni mir, a nova oprema nije ni bila potrebna. Recimo, umesto uvođenja motorizovanih kranova za hale i šinskih transportera za teške terete (što je od inženjera i majstora predlagano bar 300 puta u 30 godina, i isto toliko puta odbijano), tereti su se u pogonima transportovali "kičma-transom", iliti njih desetorica-dvadesetorica uprte pa nose, ili natovare na neka izanđala kolica i slično, i guraj... Ali, eto, deset, dvadeset (nekvalifikovanih) ljudi više je imalo "posao", ergo nisu džabalebarili kući i bunili se protiv države.

- - - - - - - - - -

A kako se kralo u Loli... O tome mogu knjige da se pišu, i španske serije da se snimaju Sve što nije bilo zakovano (ma šta zakovano, zakovano i zavareno i sa tri katanca zaključano) se, naravno, odnosilo kući. Nekoliko potpunih setova alata po radniku se podrazumeva, pa svi očevi i dedovi u Železniku su popravljali automobile, pravili gelendere i zidali kuće alatom iz Lole. Od sredine 70tih su uveli kao "markiranje" alata, tj izgrebu "Alatne Mašine" ili "Livnica" ili samo "ILR" na alatu i to je to. Jedina razlika je bila što su sad svi popravljali kola i pravili gelendere sa markiranim alatom

Uglavnom, kralo se na tone i vagone, a pošto su svi odatle, iz Železnika, nisi mogao a da ne čuješ o svakoj akciji, to je bila javna tajna. Kada su iz pogona izneli vagon (da, vagon) pun šrafova i profila koji su tu bili na kaljenju. Kada su u Upravi izdali direktivu da se pisaće mašine zašrafe za stolove (!). Kada je iz Lola Kompjutera pokradeno svih 30ak PC-a i industrijskih PC-a, lemilice, čak i malo bolje stolice koje su oni imali. Kad su šefovi pogona bili na nivou nemačkih gastarbajtera, jer su i oni imali 2 stana od Lole i vikendicu i mercedesa. Kako 2 stana? Easy, dobiješ stan jer si šef, pa se razvedeš na par meseci od žene koja isto tu radi u Loli (naravno), pa ona kao samohrana majka odmah "skoči" na listi za stan skroz gore (a ako nije skroz gore, onda se malo... pogura), pa onda i ona dobije stan, a nije se čak ni formalno odselila nazad kod mame posle "razvoda" ... A vikendicu izgradiš od materijala i alata iz Lole. A ako si malo jači šef, onda uzmeš lepo i majstore iz Lole da ti rade vikendicu. U radno vreme. Svi su ili na "spoljnom zadatku" ili su svi od tog istog šefa prijavljeni kao "bolesni". Milina.

I skoro svako je imao i neko imanje negde ili rođake na selu, pa kad dođe sezona radova na polju, pola Lole se "razboli" i nema ih nedeljama i mesecima. Dok se ne ovrše ili ne poseje. I tako, mogao bih do sutra da pričam o tome, Hiljadu i jedna priča iz Lole

- - - - - - - - - -

A onda je pukla tikva slavnih 90tih, a počelo već tamo negde krajem 80tih... Porudžbine su spale skoro na nulu, i to malo što se radilo je bilo u svega par pogona, tamo gde je neke porudžbine bilo. Recimo, kada su dobili prilično veliku porudžbinu da opremaju nekoliko kompletnih ciglana sa mašinama i opremom, pa je stotinak i više ljudi stvarno imalo posla neko vreme. Ostali su bili uglavnom na prinudnim odmorima ili su zevzečili po halama. Ej, u Lola Livnici, usred hale se igrao fudbal u po bela dana, čak i za džabalebarošku krivina-kulturu u Loli je to ipak bilo nešto novo (ili, novo dno). Eh, 90te... "Došla" je Slobina hiperinflacija, ne bi li se finansirali ratovi i sopstvena pozadina na prestolu, došli su novi "kadrovi", pre svega SPS i JUL. I onda je tek krenula otvorena krađa i čerečenje. Svi pogoni Lole su dobili SPS ili JUL direktora, pa su malo potom "privatizovani" tom istom direktoru, pa je onda odrađen taj 1 ili 2 još preostala ugovora koji su dobijeni, pare od ugovora u sopstveni džep, a nova firma, bivši pogon Lole, je potom zatvoren, naravno kad je gubitaš A radnici naravno nisu primali platu po 3, 4, 5 godina....

Jedan od majstora u Loli je otvorio firmu za reciklažu gvožđa, čeilka i ostalih metala. Tik do Lole, deli ogradu sa njom. Kad je njemu krenulo... Mislim, strug iz 1932. je težak bar 3 tone, još kad ga... dobiješ... besplatno, margina zarade je astronomska. Ili par tona čeličnih profila koji tu, 5 metara preko ograde, stoje naslonjeni na zid hale i/ili razbacani i zarasli u travu. Samo treba imati pravu ideju na pravom mestu, jel'te Ne mora ni da se govori, čovek je danas milioner, prodao je firmu nekim Nemcima ili Austrijancima, i sad živi u Španiji. Preduzetnik čovek, pa uživa u plodovima svog napornog rada.

Jedan vodeći inženjer Lole Alatnih Mašina, koji pre Slobinih kradovremena nije bio šef, je kao novi poslanik SPS-a u Skupštini Srbije napredovao, pa postao direktor jednog od pogona Lole. Od Lole je onda "kupio" zemljište u blizini centra za šaku DM (Slobina hiperinflacija), otkupio 4 Lolina kamiona, i za džab-džaba "otkupio" gomilu građevinskog materijala koja je poručena ko zna kada za renoviranje zgrada i hala u Loli. Onda je dovezao svoje nove kamione u Lolu, tamo natovario prvo sav građevinski materijal, a potom i celu opremu za jednu od ciglana koju je Lola tada pravila (!). Da, da, tek tako. Moglo se, tad, pogotovo kad je čovek poslanik SPS-a. Odvezao to lepo na svoj novi plac, i doveo Loline radnike na taj isti plac. Da mu sazidaju ciglanu i građevinsko stovarište. A onda je dao otkaz u Loli, i postao direktor novog stovarišta i ciglane u Železniku. SPS je poslao i TV ekipu da napravi dokumentarac o uspešnom privredniku u vreme sankcija (!!). Naravno, u to vreme, a bogami i sada, niko tamo nije smeo mnogo da talasa o tome, ono, svi se znaju, pa te pojede mrak ako talasaš... Dođe Buta i ostala rent-a-utoka ekipa koja visi kod stare posluge, sada kladionice, u Železniku i ugazi te. Da nije tužno, bilo bi smešno....

Na kraju, kad su se svi SPS i JUL kadrovi poslužili, došla je i prosta raja na red. Noću se preskakala ograda i kralo to što su SPS/JUL lopine još ostavile ili previdele, iznosile su se stolice, ormani, iz Upravne zgrade kod Tehničke Škole su odvalili i sve lavaboe, je*i ga, bili onako od "šarenog porculana", pa nisu mogli da odole. Iz portirnice je privatna "firma za zaštitu lica i objekata", iliti kriminalci angažovani da štite par poslednjih "direktora" odnela telefonsku centralu i komandnu tablu sa monitorima. Iz hala koje su okrenute prema jugu, tj. prema poljima i livadama su seljaci krali i iznosili sve živo. Čak su zidove hala od lima noću sekli i odnosili, eno desetine svinjaca i torova u Sremčici i Taraišu napravljenih od Lole... Bukvalno.

I to je to. To se desilo sa Lolom u Železniku.

[sdelaysam-svoimirukami]

Нива больше не перегреется. Модернизация системы охлаждения без доп. насоса

Все «нивоводы» прекрасно осведомлены о проблемах работы системы охлаждения во всех сериях автомобильного ряда Нив. Данные автомобили склонны к перегреву даже в прохладное время года. Автолюбители пытаются сами дорабатывать и устранять дефект перегрева, установкой дополнительной помпы. Конечно это решает проблему, но есть вариант получше, надежнее и эффективнее.

https://sdelaysam-svoimirukami.ru/9315-niva-bolshe-ne-peregreetsja-modernizacija-sistemy-ohlazhdenija-bez-dop-nasosa.html

[zanimljivaekonomija]

Beč: 37 miliona za obnovu tramvajske mreže

Grad Beč raspolaže sa šestom najvećom tramvajskom mrežom na svetu. Svake godine grad i gradsko saobraćajno preduzeće Bečke linije ulažu u modernizaciju tramvajske infrastrukture.

U 2022. godini širom Beča će biti realizovano 30 projekata u vrednosti od 37 miliona evra kako bi se sprovela obnova 9.000 metara šina. Jedan od projekata će istovremeno testirati novi zeleni tramvajski kolosek. Između šina će se postaviti klice sedum biljaka u jednom delu, a gotove prostirke sedum biljaka u drugom delu. Ove biljke su otporne na različite uticaje životne sredine i mogu da opstanu bez navodnjavanja. Testiranje i procena će trajati do kraja 2023. godine.

„Prilikom izgradnje ili obnove tramvajskog koloseka uvek proveravamo da li je ozelenjavanje koloseka moguće. U Beču postoji više od osam kilometara zelenih šina, a njihov udeo želimo stalno da povećavamo, jer one vizuelno obogaćuju pejzaž i imaju efekat hlađenja što utiče pozitivno na mikroklimu“, izjavio je Ginter Stajnbauer, direktor Bečkih linija.

U budućnosti Bečke linije žele da posvete više pažnje održivosti u pogledu gradilišta. U okviru jednog od projekata učinjen je prvi pokušaj da se emisija ugljen-dioksida svede na minimum. Koriste se elektrificirane građevinske mašine, reciklirani beton tamo gde je moguće, a električna energija potiče 100 odsto iz obnovljivih izvora. Cilj je da se ide korak dalje i da se ubuduće struja proizvodi na samoj lokaciji. 

Tramvajska mreža u Beču je duga 172 kilometra.

© Wiener Linien/ Robert Peres/ Manfred Helmer

[neglected-pigeon]

Nahraniti ljude? Meh. Naći lijekove? Meh. Biti prijetnja cijelom svijetu? FUCK YEAH

Želim im svima bankrot i raspad <3

[zagrebjavniprostor]

Plac s pogledom

Saša Šimpraga, 2020.

Jedna od najpopularnijih zagrebačkih tržnica ujedno je i jedna od najzapuštenijih.

Isto kako su sve sretne obitelji sretne na isti način, tako su gotovo sve zagrebačke tržnice nesretne na svoj.  Malo koja je npr. natkrivena, što samo po sebi predstavlja podstandard. No, od svih preživjelih gradskih tržnica, uvjerljivo u najgorem stanju je ona trešnjevačka, koja je, paradoksalno, istovremeno i jedna od najfrekventnijih i mnogima najdražih i to baš takva kakva je.

Trešnjevačka tržnica i trg na neki su način i središte pripadajuće gradske četvrti, kako po svojoj važnosti, tako i po nedostatku definiranog smislenog središta Trešnjevke. U oba slučaja, koordinate na kojima se plac i trg nalaze predstavljaju izuzetnu točku u mreži grada, a koja su sebi sažima nekoliko elemenata koji je čine centralnom i važnom. Doduše, to je i onaj punkt koji tek čeka postati bitno mjesto i van Trešnjevke, što ponajviše ovisi o njegovom totalnom preuređenju, odnosno postuliranju stvarnog trga.

Prostor peterostrukog raskrižja, odnosno nedefiniranog trga koji obuhvaća i tržnicu češće je (besmisleno) mijenjao imena nego (ikad) bio smisleno uređivan. Prvo službeno ime bilo mu je Trg U (onda kad su slova privremeno dodijeljena tada novonastalim zagrebačkim trgovima, a brojevi ulicama). Potom se zvao Trgom Oktobarske revolucije (primjereno, obližnja Nova cesta je tada nazvana Lenjingradskom, po gradu u kojem je revolucija započela. Takve tematske poveznice nekad su bile karateristika imenovanja zagrebačkih ulica.). Od (mračnih) devedesetih, revolucija ali i tada već ponovo Sankt Peterburg su izbrisani s popisa ulica, a trg je nazvan Trešnjevački. S obnovom tamošnjeg dječjeg igrališta, zeleni otok na trgu sred kojega se igralište nalazi nazvano je Parkom Zvonimira Milčeca.  (Ta odluka je dvojbena s obzirom na imenovanje parka unutar trga, odnosno promašena s obzirom da je za Milčeca prostor ipak trebalo tražiti u Maksimiru. Čak je za njegova života postojala incijativa da se jedna novonastala, primjerena, ulica na Bukovcu nazove po njemu, što se za života svakako nije moglo, ali se moglo nakon njegove smrti budući da do danas ista ulica nema ime, a i nalazi se u neposrednoj blizini njegove obiteljske kuće. No, takav pristup, značio bi i polaganje malo više pažnje od pukog zadovoljavanja forme). Nomenklaturni historijat ujedno govori i o nekakvoj važnosti mjesta, ali i njegovoj urbanističkoj raštrkanosti koja predstavlja planerski izazov koji tek treba pomiriti sa svim onom što postoji i valja, i mnogo onoga što tek treba dodati i uskladiti. Gotovo ništa u toj mikrozoni nije usklađeno, već je više manje rezultat improvizacije i parcijalnih prilagodbi. Udomljavanja sadržaja koji traže svoj prostor.  

Iako ispravan, punkt s besplatnom pitkom vodom baš ne poziva na konzumaciju.  

Povijest trešnjevačkog placa seže u period između dva svjetska rata. Čini se da je nastao spontano, pa postao službena gradska tržnica. Prvo proširenje uslijedilo je već oko vremena izgradnje tramvajske pruge koja je 1935. godine u postojeću mrežu javnog prijevoza uključila Tratinsku i Ozaljsku ulicu. I sada tih šest stanica do Remize čine srce Trešnjevke.

Prostor Trešnjevačke tržnice danas je fragmentiran, a jedinstven u zapuštenosti. Iako se radi o izuzetno bitnom sadržaju, kada maknemo sentimentalnost, u modernoj slici grada mjesto zapravo nudi vrlo malo. Plac se, primjerice, neznatno promijenio od vremena Špišićeve Trešnjevačke balade iz šezdesetih. Modernizacija je bilo, zadnja 1980-ih. Dogodio se i uzmak tržnice kako bi se stvorio predtrg uz Ozaljsku. No, taj je prostor oduvijek premali, često ispunjen pokretnim i nepokretnim elementima. Na Trešnjevačkom trgu trga zapravo nema, ali ima tržnice koja vapi za poboljšanjima.      

1970-ih

Neki dijelovi tržnice su čak i napušteni, i to unatoč tome što je Trešnjevački plac jedno od najživljih javnih prostora pripadajuće gradske četvrti. Takva situacija kao da udaljava mjesto od nužnih, malih, poboljšanja, dok se čekaju ona velika - koja, međutim, ne dolaze.  

Takvo stanje opstoji predugo, a recentni interes gradskh službi za cjeloviti projekt uređenja zone Trešnjevačkog trga prvi je korak prema promjeni. Fokus, uključujući i onaj na tržnicu, dobro je usmjeren i treba ga pozdraviti. Pripreme su to programa koje su označile mali, ali korak u pravom smjeru kod definiranju programa budućeg arhitektonsko-urbanističkog natječaja, a predstavljaju predradnje koje bi u poboljšanoj verziji mogle biti i praksa. Naime, pristup trešnjevačkoj temi zapravo je valjalo iskoristiti za razvoj potpuno nove metodologije kao standarda pripreme programa za natječaje i uređenja javnih prostora. Možda se to i dogodi.

No, paralelno s procesom pokušaja definiranja programa, događa se i pokušaj poništavanja. Jedan od amandamana na recentni propali pokušaj promjene GUP-a cilja na oduzimanje dijela prostora oko tržnice za potrebe izgradnje. Pokazatelj je to paralelnog sustava upravljanja gradom koji karakterizira bespoštedna ekspoatacija, a ne održavanje i podizanje kvalitete mjesta.  Amandman, ni GUP, za sad nisu prošli, a s bilo kakvim uređenjem atraktivnost lokacije će samo rasti, otvarajući više apetita. Slučaj u kojem plan štiti javni prostor samo pokazuje koliko je važno imati GUP koji je za, a ne protiv Zagreba.

No, kakvo su točno mjesto Trešnjevački plac i njegov trg danas?

U užem smislu, danas je prostor Trešnjevačke tržnice pomalo bunkeriran. Granice placa na neki su način čak i nejasne budući da se neuređenost pretače i u okolne ulice. Onaj dio koji je opkoljen tj. središnji tržni prostor koji je kompaktan i organiziran, istovremeno je i zagušen, opterećen kioscima i drugim montažnim objektima, a time i manje prohodan, pregledan i ugodan. Za svim tim očito postoji potreba, a prostor tržnice i obuhvat budućeg trga raspolažu mogućnošću lakog proširenje. Zato će buduća prostorna dispozicija tržnice trebati računati s većim prostorom, ali i drugačijom organizacijom - onom koja će se otvarati i upućivati na cjelinu trga, a ne zatvarati se. To ne isključuje i moguće pomicanje placa na neku drugu točku unutar zone obuhvata i po prvi put smisleno oblikovati. Takvog pristupa još nije bilo, zato jer trga još nema.

Prostorni kapaciteti Trešnjevačkog trga s tržnicom su uglavnom neadekvatno popunjeni, organizirani i oblikovani, pa ih se prije svega može i treba presložiti kako bi se pospješila komunikacija i to onakva kakva nije samo u funkciji tržice, već i javnog prostora trga i okolnih ulica.  

Glavnina budućeg trga još ne čini jedistvenu plohu pa ga se iz perspektive pješaka i ne može doživjeti kao cjelinu. Prije se radi o spletu službenih i neslužbenih ulica i prolaza koji povezuju za sebe grupirane specifične sadržaje. 

Ovako kako izgleda danas, na placu se rijetko tko ima potrebu zadržati nakon što tržnica prestane s radom, a mjesto bi trebalo upravo to sugerirati već na razini programa, projekta i sadržaja, počevši od komunalne opreme. Prostor je to koji može i treba funkcionirati i kao trg onda kad placa nema. U promišljanju cjeline niz je detalja koje treba prepoznati, pa tako je npr. uputno omogućiti ne samo formalni, stalni, već i neformalni, povremeni, sezonski, dio placa, npr. kada uzgajivači na kamionima prodaju krumpir. Onda kad ih nema, točka može biti nešto drugo, baš kao i čitav plac.

Neka od privremenih događanja održanih recentnih godina na tržnici, poput Ljeta na Trešnjevačkom placu, komercijalne manifestacije Plac mljac ili Kvartovskog kina pokazuju da sporadični interes za oživljavanje mjesta mimo funkcije placa postoji, no i to treba stimulirati (ne samo) (pre)uređenjem prostora. Kod tržnice to je totalno preuređenje, a kod trga to je njegovo - stvaranje.

Mjesto u gradu općenito čine sve one prostorne, misaone, memorijske, organizacijske i druge činjenice koje prostoru daju karakter. Istraživanje provedeno u sklopu aktivnosti Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada 2019. godine pokazalo je da su svakodnevni posjetioci tržnice dominantno umirovljenici i osobe slabijeg imovinskog stanja. Utoliko i ne samo zato, osim okolišnih, potrebno je uvažiti i socijalne kriterije u planiranju, odnosno ne bi bilo dobro da se s uređenjem mjesto gentrificira. Bogatstvo malih obrta i drugih sadržaja koji na tržnici djeluju izdvajaju Trešnjevački plac koji, za razliku odmalo koje zagrebačke tržnice, npr. ima i svoje prodavače knjiga. Ne bi bilo mudro to bogatstvo s preuređenjem ne zadržati.  

S novim trgom, neke od sadržaja nametnut će, ili bi trebalo, postojeće stanje. Parkovni dio logično  ide južno od tržnice, tj. tamo gdje zelenilo već postoji. Treba ga očuvati, uključiti i proširiti. Važnost parkova za Trešnjevku je akutna budući da se radi o gradskoj četvrti s najmanje zelenih površina u Zagrebu (svega oko tri posto ukupne površine). Kako za park, tako i za druge javne površine, ono što je na Trešnjevki deficitarno, ovdje treba ispraviti budući da se prostorni kapacitet nudi. I pojedinačna stabla uopće mogu i trebaju ozeleniti čitav prostor budućeg trga.

Novi program, čini se, uključivat će i garažu koja ide u prilog dodatnom podizanju prometa tržnice budući da lakša dostupnost to u pravilu nosi. Lokacija garaže, njene ulazno-izlazne rampe pritom treba pozicionirati kompatibilno novom prometnom rješenju koje treba ići prema maksimalnom rasterećenju pet prometnice koje se spajaju na trgu. Za neke od njih moguće je probijanje i alternativnih koridora i mikromjera (npr. jednostavno otvaranje Nove ceste na Slavonsku). U prilog podizanja razine urbaniteta, ali i poslovne uspješnosti tržnice, idu i moguće nove pješačke zone u nekima od prilaznih ulica. U prvome redu to je Tratinska koja je kao takva odavno promišljana i ima nedvojbeni potencijal postati čak i paralelnim centrom grada.  Kod Trakošćanske ulice produžena Kranjčevićeva (u profilu koji uključuje i pješačko-biciklističku trasu Samoborčeka) ide u prilog značajnijeg favoriziranja pješaka što već sad sugerira profil te ulice, postojeći drvored, raznolikost trgovina i uslužnih djelatnosti. I one ulice koje će zadržati prometnu ulogu, mogu doživjeti transformacije, npr. samo već uvođenjem drvoreda u Novu cestu. Otvorena je mogućnost i spoja tramvajske pruge na Ulicu grada Vukovara, što sve ide u prilog povećanom radu i značaju tržnice.    

Uspješno rješavati plac i trg bez odgovarajućeg prometnog rješenja, jasno, nije moguće, a u ovom slučaju potrebno je gledati smjelije. Posezati za „radikalnijim“ zahvatima koji ne opslužuju grad kakav je bio u 20. stoljeću, već grade onakav kakav treba biti u 21. Razliku između čine konkretni koraci, prepoznavanje vrijedosti i smjera u kojem će se grada razvijati održivo.

Jedna od tih vrijednosti i osebujnih kvaliteta toga mjesta je nevjerojatan pogled na Medvednicu koja se gotovo u punini može doživjeti s gotovo svake točke tržnice. Na faveliziranoj Trešnjevci, taj vizualni, pa i koridor za svježi zrak, ostaje mali fenomen, svojstven trasama gradskih potoka od kojih jedan teče i ispod samog placa. Tu predost placa s pogledom bi svako uređenje tržnice i trga trebalo ne samo uvažit, već i apostrofirati.

Tržnica je nekad imala malu fontanu koja danas više ne postoji. Foto: Dražen Bijelić, 1996.

U kojem god smjeru reaktivacija Trešnjevačkog trga krenula, kako god bilo u konačnici, jedno je sigurno: bilo kakva promjena neće uslijediti još godinama. Jednostavno zato što gradska uprava nije u stanju provesti i natječaj i privesti realizaciju kraju u nekom razumnom roku. U Zagrebu se i najbanalniji projekti razvlače godinama, a rezultati baš nikad ne opravdavaju uloženo vrijeme i novac. To govori i o gradu, ne samo o onima koji ga vode. Da bi se to promijenilo, trebamo promijeniti sebe i gledanje na način na koji se Zagreb vodi, odnosno što sve grad može biti. Prije svega, naša očekivanja trebaju postati veća.    

Do tad, Trešnjevački plac živjet će u svojoj improviziranosti, a pomak, uspjeh, će biti onda kad se sve postojeće vrijednosti - društvene i prostorne - sačuvaju i nadograde, a svemu kroz oblikovanje dodaju i one nove. U tome procesu važno je osvijestiti da svaki urbani prostor ima svoju povijest, odnose, logiku, kapacitet, potrebe i mogućnosti. Svaki od tih parametara ovisi i o širini interpretacije.

Složenost lokacije nedvojbeno izdvaja to mjesto, i po kompleksnosti ono se može mjeriti s npr.  Savskim trgom (okretištem kod Savskog mosta). Baš to predstavlja izazov i test, nasuprot čekanja na poboljšanje koje se pretvara u stoljeće.  

Takav kakav je sad, Trešnjevački plac i trg mjesta su koja se lako prepuštaju imaginaciji budući da toliko toga mogu biti. A kada znamo da Trešnjevački trg nužno traži pomak prema boljem, na takve se korake uopće ne bi trebalo toliko čekati. 

_

Objavljeno na portalu H-Alter, 3.ožujka 2020. 

[senatme]

Marikultura: Još snažnija podrška za ribarstvo

#marikultura: @vladacg još snažnije podržava #ribarstvo #CrnaGora #MpRr

Trend rasta podrške sektoru ribarstva nastavljen je i u ovoj godini. U poređenju sa prošlom godinom podrška je povećana 44% na ukupno 2,24 miliona eura. Sektor ribarstva se kroz Agrobudžetpodržava kroz dva programa: Podrška razvoju morskog ribarstva i marikulture i Podrška razvoju slatkovodnog ribarstva i akvakulture. Ministarstvo je danas objavilo pet javnih poziva za dodjelu bespovratne podrške.

[zoranphoto]

Broj mrtvih u Grčkoj narastao na 57, krivac za nesreću završio je tromjesečni tečaj, ali najšokantnije je gdje je radio prije toga

  Dva dana nakon kobnog sudara dvaju vlakova u Grčkoj u kojemu je poginulo najmanje 57 ljudi, u četvrtak na vidjelo izlaze veliki nedostaci i zastarjelost željezničke mreže, a sindikati su i prije nesreće uputili više upozorenja     Predstavnici sindikata su prije točno tri tjedna upozorili na teško stanje u željezničkom prometu. "Kada se nesreća dogodi odgovorni će liti krokodilske suze", upozorili su, kritizirajući "velik nedostatak osoblja". Ujedno su upozorili na "nedostatak mjera zaštite na radnom mjestu što se tiče sigurnosti rada i prometa vlakova".     Policija je u objavila da je u frontalnom sudaru dvaju vlakova u Grčkoj u utorak navečer poginulo najmanje 57 ljudi, dok se najmanje 56 ljudi smatra nestalima. "Poginulo je 57 ljudi", rekao je u četvrtak navečer glasnogovornik policije Constantin Dimoglidou i dodao da je "moguće da su neki bili u vlaku a da ih obitelj nije proglasila nestalima". Stručnjaci i mediji su nakon nesreće kritizirali "nedostatak elektroničkih sustava" i nedostatak osoblja dok je šef stanice, osumnjičen za nesreću, priznao na sudu da je pogriješio. Mediji, pa tako i javna televizija ERT, isticali su njegov nedostatak iskustva jer je, po njihovim informacijama, imenovan na tu dužnost prije samo 40 dana, a ranije je radio u ministarstvu prosvjete. Prije stupanja na novo radno mjesto završio je tromjesečni tečaj. Sama vlada je u četvrtak priznala da je željeznički sektor "kronično bolestan". Vlada je priznala "kašnjenje" u modernizaciji željeznice u Grčkoj, gdje građani radije putuju autobusom, automobilom i brodom. "Odgovornost moraju preuzeti svi koji su upravljali modernizacijom mreže", rekao je za AFP stručnjak Konstantinos Hasiotis. Dnevni list Ta Nea piše u srijedu da je Europska komisija prije petnaestak dana prijavila Grčku Europskom sudu pravde (ECJ) zbog neispunjavanja obveza koje proistječu iz direktive o željezničkoj infrastrukturi. Sindikat željezničara je više puta kritizirao zastarjelost sigurnosne infrastrukture. "Do 2010. provodila se modernizacija signalizacije željezničke mreže, ali su se tijekom financijske krize sigurnosni sustavi počeli urušavati", rekao je Panatiotis Terezakis, savjetnik grčke uprave za željeznicu. Tportal.hr Photo by Johannes Plenio Read the full article

[adriaticpulse]

U-Bahn: Modernizacija stanice Odeonsplatz u pripremi

[hrvats]

Od terena do piste: Kako Chelsea haljina oblikuje fudbalsku modu

1. Uvod

Chelsea FC nije samo jedan od najprestižnijih fudbalskih klubova u Engleskoj, već i simbol londonskog sportskog i kulturnog identiteta. Njihova prepoznatljiva plava haljina, poznata i kao Chelsea haljina, postala je mnogo više od sportskog dresa – ona je modni ikon koji spaja tradiciju i savremeni stil. U ovom članku, istražujemo kako je Chelsea haljina evoluirala od jednostavnog sportskog outfita do globalnog modnog simboličnog komada. Od historije njenog dizajna do njenog uticaja na modu i tehnologiju, ova haljina nije samo dio klupske opreme, već i ključni element identiteta Chelsea FC-a i grada Londona.

2. Istorija Chelsea Haljine

Chelsea FC, osnovan 1905. godine, brzo je postao jedan od najpoznatijih fudbalskih klubova u Engleskoj i širom sveta. Sa svojim prvim dresovima, klub je uspostavio tradiciju koja se razvijala kroz decenije, a Chelsea haljina, odnosno dres, postala je simbol prepoznatljivosti i stila.

Početci i Prvi Dizajn

Prvi Chelsea dres bio je jednostavnog dizajna – plava boja sa belim detaljima, što je odmah stvorilo prepoznatljiv vizualni identitet. Boja plave, koja je ostala stalni element, izabrana je zbog svoje simbolike i veze sa londonskim kraljevskim statusom. Ovaj originalni dizajn odražavao je klupski ambijent i ponos, ali je kroz vreme doživljavao razne promene kako bi odgovarao novim trendovima i potrebama igrača.

Evolucija Kroz Decenije

Tokom decenija, Chelsea dres je prolazio kroz različite faze promjena. U 1960-im i 1970-im godinama, dres je uključivao različite stilove rukava i detalje u dizajnu, koji su pratili šire modne trendove tog vremena. U 1980-im, dres je postao poznat po svojoj plavoj boji sa zlatnim detaljima, što je odražavalo period klupske uspešnosti i prestiža.

Modernizacija i Savremeni Dizajn

Od 1990-ih nadalje, Chelsea haljina je pretrpela značajne promene u dizajnu kako bi pratila tehnološke inovacije u sportskim dresovima. Saradnja sa vodećim sportskim brendovima donela je unapređenja u materijalima i tehnologiji, uključujući poboljšanu ventilaciju i fleksibilnost. Savremeni Chelsea dresovi sada su izrađeni od naprednih sintetičkih materijala koji omogućavaju bolje performanse na terenu, dok su zadržali ključne elemente klupske tradicije.

Uticaj na Kultura i Moda

Chelsea haljina, ili trikot, nije samo funkcionalan deo sportske opreme, već je postala značajan modni element. Njena prepoznatljiva plava boja i dizajn inspirisali su brojne modne kolekcije i uticali na uličnu modu. S obzirom na globalnu popularnost kluba, Chelsea dresovi se redovno pojavljuju u različitim modnim i sportskim kontekstima, simbolizujući spoj sporta i stila.

Kroz svoju dugu istoriju, Chelsea haljina je evoluirala od jednostavnog dresa do značajnog modnog simbola, odražavajući promene u fudbalu, modi i tehnologiji, dok je ostala verna svom osnovnom identitetu.

3. Modni Uticaj i Popularnost

Chelsea dres, sa svojom prepoznatljivom plavom bojom i elegantnim dizajnom, ne samo da je ključni element fudbalskog identiteta kluba, već je i postao značajan modni fenomen. Njegova popularnost seže daleko izvan sportskih terena, utičući na uličnu modu, trendove i stil navijača širom sveta.

Od Teren do Ulice: Chelsea dres u Modnoj Kulture

Chelsea haljina nije samo predmet sportske opreme; ona je postala i modni statement. Njeno prisustvo na ulicama Londona i drugih svetskih gradova odražava kako se sportski nogometni dresovi može transformisati u ključni deo svakodnevnog stila. Popularnost Chelsea dresa u modnoj kulturi vidi se u njegovom uključivanju u različite modne kombinacije, od casual outfita do streetwear kolekcija. Mnogi modni entuzijasti i dizajneri prepoznali su estetiku Chelsea dresa kao inspiraciju za svoje radove, koristeći plavu boju i karakteristične detalje u svojim kolekcijama.

Uticaj na Globalnu Modu

Chelsea dres postao je globalno prepoznatljiv, ne samo zbog uspeha kluba na terenu, već i zbog svog uticaja na međunarodnu modnu scenu. Kolaboracije sa poznatim brendovima i dizajnerima dodatno su povećale njegovu vidljivost i prestiž. Ovaj dres često se koristi u modnim editorijalima, reklamnim kampanjama i čak na modnim revijama, gde se često kombinuje sa drugim modnim komadima kako bi se stvorio jedinstven i prepoznatljiv izgled.

Ikona Fudbalskog Stila

Kao modni ikon, Chelsea dres simbolizuje više od sportskog uspeha – on predstavlja i status i stil. Navijači i ljubitelji mode širom sveta nose Chelsea dres kao znak pripadnosti klubu, ali i kao deo svog modnog identiteta. Ovaj dres postao je prepoznatljiv znak koji prelazi granice sporta i mode, utičući na trendove i stilove u različitim kontekstima.

Uloga u Fan Kultura

Chelsea haljina ima poseban značaj u fan kulturi. Navijači ne samo da nose dres na utakmicama, već ga često koriste i kao simbol ponosa i identiteta u svakodnevnom životu. Posebni izdanja dresa i retro modeli često su predmet kolekcionarstva i ljubavi prema klubu. Ova povezanost između dresa i navijača pokazuje koliko je Chelsea haljina duboko ukorenjena u sportskom i društvenom tkivu.

Zaključak

Chelsea dres je daleko više od običnog sportskog outfita. Njegova modna popularnost i uticaj na globalnu modu pokazuju kako se fudbalski dres može transformisati u pravi modni ikon. Sa svojom prepoznatljivom plavom bojom i inovativnim dizajnom, Chelsea haljina nastavlja da oblikuje stilove i inspiriše trendove, dok ujedno služi kao simbol ponosa i identiteta za navijače širom sveta.

4. Simbolika Chelsea Haljine

Chelsea haljina, sa svojom prepoznatljivom plavom bojom i karakterističnim dizajnom, predstavlja mnogo više od običnog sportskog dresa. Ona je duboko ukorenjena u simbolici i identitetu kluba, kao i u kulturnom pejzažu grada Londona. Ova haljina nije samo oznaka sportskih dostignuća, već i izražaj vrednosti, istorije i zajedništva.

Plava Boja kao Simbol

Plava boja Chelsea haljine ima značajnu simboliku. Izabrana zbog svoje povezanosti sa londonskim kraljevskim statusom i tradicijom, plava boja predstavlja stabilnost, odanost i snagu. Ova boja se ne samo da se ne menja često, već je i centralni element identiteta kluba, koji služi kao znak prepoznatljivosti i ponosa. Plavi dres postao je simbol hrabrosti i uspeha, povezujući sve aspekte klupske filozofije i kulture.

Grb Kluba: Istorija i Značenje

Grb Chelsea FC-a, smešten na dresu, igra ključnu ulogu u simbolici haljine. Sadrži slike lavova i štit, koji simbolizuju snagu i hrabrost, a njegova dizajn odražava istoriju kluba i njegovu povezanost sa Londonom. Ovaj grb nije samo dekorativni element; on je znak klupske tradicije i ponosa, predstavljajući bogatu istoriju i nasleđe kluba.

Izraz Identiteta i Zajedništva

Chelsea haljina je više od sportskog dresa – ona je simbol identiteta i zajedništva. Nositi Chelsea dres znači biti deo globalne zajednice navijača koji dele ljubav prema klubu. Haljina predstavlja jedinstvo i povezanost između igrača i navijača, kao i između samih članova kluba. Ovo zajedništvo je posebno izraženo na utakmicama, kada plava boja i grb postaju simbol kolektivnog identiteta i ponosa.

Uticaj na Fan Kultura

Za navijače, Chelsea haljina je znak ponosa i odanosti. Nositi ovaj dres na utakmicama ili u svakodnevnom životu predstavlja podršku klubu i njegovo prepoznatljivo prisustvo u društvenom životu. Retro dresovi i posebna izdanja često postaju predmet kolekcionarstva, dodatno naglašavajući koliko je dres duboko ukorenjen u srcima navijača. Ova povezanost između dresa i fanova odražava emocionalnu vrednost i značaj koji Chelsea haljina ima za sve one koji je nose.

Zaključak

Chelsea haljina je više od modnog komada – ona je simbol identiteta, tradicije i zajedništva. Sa svojom plavom bojom, grbom kluba i dubokom povezanosti sa londonskom kulturom, Chelsea dres predstavlja ključnu komponentu klupske filozofije i ponosa. Njegova simbolika ne samo da odražava uspjehe i vrednosti kluba, već i povezuje navijače širom sveta, čineći ga nezamjenjivim delom sportskog i kulturnog pejzaža.

5. Tehnologija i Inovacije u Dizajnu

Tehnologija i inovacije igrale su ključnu ulogu u evoluciji Chelsea dresa, omogućavajući ne samo estetske promene, već i unapređenje performansi igrača. Današnji Chelsea dres nije samo komad tkanine; on je rezultat najnovijih dostignuća u sportskom dizajnu i tehnologiji, koja poboljšavaju udobnost, izdržljivost i funkcionalnost, prilagođavajući se potrebama savremenih sportista.

Napredni Materijali i Tehnologija

Jedna od ključnih inovacija u dizajnu Chelsea dresa jeste upotreba naprednih materijala koji omogućavaju bolju ventilaciju, fleksibilnost i lakše kretanje. Moderni dresovi koriste tehnologije kao što su Dri-FIT i ClimaCool, koje pomažu u regulaciji telesne temperature i odvode vlagu sa kože. Ove inovacije omogućavaju igračima da se osećaju udobno tokom celog meča, bez obzira na vremenske uslove, pružajući im maksimalnu pokretljivost i slobodu u igri.

Ergonomija i Dizajn za Performanse

Dizajn Chelsea dresa prošao je kroz značajne promene u cilju poboljšanja ergonomije i prilagođavanja različitim vrstama tela. Krojevi su postali više prilagođeni anatomiji igrača, sa fokusom na aerodinamičnost i slobodu pokreta. Savremeni dresovi su izrađeni tako da prate linije tela, smanjujući otpor vetra i omogućavajući igračima da postignu maksimalne performanse na terenu.

Ekološki Održivi Dizajn

Pored funkcionalnosti, tehnologija u dizajnu Chelsea dresa sve više se usmerava na održivost. Nike, kao dugogodišnji partner Chelsea kluba, uveo je ekološki prihvatljive procese u proizvodnju dresa, koristeći reciklirane materijale. Ova inicijativa ne samo da smanjuje otpad, već i doprinosi ekološkoj svesti u svetu sporta. Chelsea dresovi su sada izrađeni od poliestera dobijenog iz recikliranih plastičnih boca, čime se ističu kao pioniri u održivom sportskom dizajnu.

Interaktivne Tehnologije

S obzirom na sve veći uticaj tehnologije u sportu, Chelsea dresovi sada uključuju i interaktivne elemente. Na primer, neki dresovi dolaze sa QR kodovima ili ugrađenim čipovima koji omogućavaju navijačima da pristupe ekskluzivnom sadržaju, statistici ili posebnim ponudama. Ovi elementi spajaju svet mode i tehnologije, omogućavajući navijačima da budu još više povezani sa klubom.

Inovativne Grafike i Personalizacija

Jedna od važnih inovacija u dizajnu Chelsea dresa jeste mogućnost personalizacije i upotreba grafičkih tehnologija za izradu jedinstvenih dizajna. S obzirom na napredak u tehnologiji štampe, Chelsea dresovi sada mogu imati složenije grafičke elemente, uključujući specijalne edicije sa detaljima vezanim za važne trenutke u istoriji kluba. Navijači takođe imaju mogućnost da personalizuju svoje dresove sa imenima i brojevima po želji, što dodatno povećava osećaj pripadnosti klubu.

Zaključak

Tehnologija i inovacije transformisale su Chelsea dres u mnogo više od pukog sportskog komada odeće. Napredni materijali, ergonomičan dizajn, ekološki održiva proizvodnja i interaktivni elementi čine današnji Chelsea dres pravim primerom kako fudbalska oprema može spojiti funkcionalnost, stil i tehnologiju. Kroz ove inovacije, Chelsea dres nastavlja da pomera granice sportskog dizajna, pružajući igračima najbolje moguće uslove, a navijačima priliku da se još više povežu sa klubom.

6. Zaključak

Chelsea dres nije samo sportska oprema – on je simbol tradicije, identiteta i inovacije. Kroz decenije, ovaj dres je prošao kroz brojne transformacije, od svojih skromnih početaka do modernog dizajna koji danas kombinuje tehnologiju, stil i funkcionalnost. Postao je modni ikon, ne samo u okviru fudbalskog sveta, već i u širem kulturnom kontekstu Londona i globalne sportske scene.

Istorijski gledano, Chelsea dres predstavlja više od boja kluba; on je refleksija uspeha, posvećenosti i ponosa svih igrača i navijača. Njegova simbolika povezuje prošlost sa sadašnjošću, dok napredne tehnologije i inovativni dizajn otvaraju vrata budućnosti. S obzirom na stalni razvoj u svetu sportskog dizajna, Chelsea dres će verovatno i dalje ostati vodeći u inovacijama, zadržavajući svoje mesto kao ključni element u globalnoj fudbalskoj kulturi.

Chelsea dres je više od običnog dresa – on je veza između kluba, grada i navijača širom sveta, simbolizujući strast prema fudbalu i odanost plavoj boji koja je postala sinonim za uspeh.

[cgvijesti]

Turska donirala 40 vozila oružanim snagama Albanije

Turska donirala 40 vozila oružanim snagama Albanije

Foto: Reporteri Turska je donirala 40 vozila marke Fiat, uključujući i autobuse, Oružanim snagama Albanije, prenosi Kosovo online. Ceremoniji dodjele donacije prisustvovao je i ministar odbrane Niko Peleši, koji se u ime albanske vlade zahvalio turskoj strani na kontinuiranoj podršci Oružanim snagama kada je u pitanju modernizacija i povećanje operativnih kapaciteta. “Ova pomoć je mnogo više…

[prispru]

Модернизация погранпереходов -

Модернизация погранпереходов - стимул развития Оренбуржья http://vybor-naroda.org/vn_exclusive/222134-modernizacija-pogranperehodov-stimul-razvitija-orenburzhja.html